Pratite nas

BiH

Pomolili smo se za žrtve Macelja, Darija ćemo izljubiti

Objavljeno

na

Promicala je Lika ispred naših očiju. Pusta i prazna. Kad bi ona Krbavska bitka, i razne druge bitke, ostavljena je sama sebi, zajedno s ostalim hrvatskim ozemljem. Neka se pati i tuče kako zna. Raznorazne političke teorije nesmiljeno su zatvarale ljudima oči. Dogodilo se što se dogodilo. Hrvatska bi svedena na ostatke ostataka, dok joj je zdvojni papa dao naslov »predziđe kršćanstva«. Ona to jest bila u njegovim i još nekim očima, ali ne i u njihovim. Oni su se igrali bogova rata.

macelj

Izlaz iz Zagreba prema Maclju brzo je stigao. Razgovarali smo o silnicama koje neprestano tuku po nama i vrijeme je brzo proletjelo. Išli smo pomoliti se za one što ih komunisti nesmiljeno pobiše početkom lipnja 1945. u Maceljskoj šumi. Kažu 15.000 – 30.000. Među njima je i 21 svećenik, redovnik i bogoslov. Ubili su ih sa skupinom hrvatskih časnika i zajedno zatrpali u jamu. Početkom devedesetih otkopani su, ali su im kosti pomiješane s drugima, sveukupno njih 1.163, te ostavljene u vrećama na tavanu Patologije na Šalati u Zagrebu da tamo trunu. Crkva je preuzela stvar u svoje ruke i dostojno ih pokopala u zajedničku kosturnicu kraj crkve Muke Isusove u D. Maclju 2005. Ali mjesto njihova ubojstva ostalo je nezbrinuto. Jama ispunjena vodom, s drvenim križem iznad sebe koji polako propada. Nigdje natpisa, ništa. U blizini je odmorište. Kažu da je hrvatski političar Radimir Čačić tu namjeravao otvoriti športsko-rekreacijsko središte. Za ne povjerovati. Ali, zbog čega bi to bilo čudno kad ni navodni ubojica Stjepan Hršak nije smio biti upitan je li zaista počinio to što nesuđena žrtva Fran Živičnjak izričito tvrdi.

Postavimo sada jedno naizgled nevažno pitanje. Smije li netko zapitati odgovorne zbog čega je u nedjeljno popodne na početku lipnja duga i preduga kolona vozila prema Maclju, kažu 5 km. Doslovno smo milili. A vrijeme početka sv. mise se približavalo. Kad smo došli do vrha zastoja, spoznali smo da se radi o nekim radovima, iako se ne vidi o kakvima. Djelatnika nigdje, navodno su zadnji put tu bili u petak popodne. Čovjeku ne može a da ne padne na pamet da je sve namjerno napravljeno. Trebalo je omesti komemoraciju u Maclju. Uostalom učinio je to i središnji Dnevnik HRT-a u kojem se izvješće o komemoraciji jednostavno moralo pojaviti. Nisu se udostojali pokazati ni onu jednu jedinu crnu kapu na glavi nekog dugajlije ni onu domobransku kapu u rukama starih domobrana koju su donijeli kao poklon jedni drugima, a koje redovno traže u sličnim prigodama. Javnost je ostala prikraćena za informaciju, iako dotičnima masno plaća da ih o svemu obavješćuje.Sa susreta u Frohnleitenu

O zločinu u Maclju razvikani mediji u hrvatskom narodu ne izvijestiše, ali zato izvijestiše o mogućem izlasku iz tamnice Darija Kordića, čovjeka što ga osudiše na 25 godina tamnice za zločine koje nije počinio i koje nije naredio. Međutim, netko je morao biti osuđen. Zacijelo se nije smjelo dopustiti da to budu Britanci. Njihovi prsti debelo su u zločinu u Ahmićima, kako mnogi dokazuju, ali to se uporno stavlja pod tepih i ne želi istražiti. Slično se dogodilo i s Bleiburškim zločinom. Opet Britanci u prvoj ulozi. Grof Nikolaj Tolstoj optuži odgovorne, ali umjesto njih osudiše njega. Zaista pravda na njihov način, kao u Kordićevu slučaju. Gadljivo je ovih dana čitati Jutarnji list koji ga nazva osuđenim ratnim zločincem. To su one iste novine koje su već bile napisale sličan ovakav tekst nadajući se osuđujućoj presudi naših generala Gotovine i Markača. Ali se to na njihovu žalost ne dogodi. Kad su Hrvati u pitanju, svaka osuda je neupitna, kad su drugi u pitanju, naročito oni iz »regiona«, sve treba preispitati. Pa ti sad čitaj takve gadosti.

Nego, pustimo mi sve to kraju, a našem Dariju zaželimo dobrodošlicu nadajući se da se ništa u posljednji čas ne će ispriječiti njegovoj slobodi. Prisjetimo se kako ga zatvoriše. Izmisliše najprije dvostruku crtu zapovijedanja. Nakon toga zaštićeni svjedok reče da je Dario Kordić nazočio sastanku u Kiseljaku na kojem je donijeta odluka da se napadnu Ahmići. Po njegovu rječiti Dario u toj je prigodi samo šutio. Kasnije pobi sve što je rekao, ali mu Haaški sud to ne uze u obzir, kao ni logično pitanje kako je Dario mogao biti tada u Kiseljaku na tom navodnom sastanku kad nije postojala veza između opkoljene Središnje Bosne, u kojoj je tada bio, desetorostruko jačim protivnikom i slobodnog Kiseljaka. Ipak, unatoč svim pritiscima i podmetanjima, unatoč svim »uglednim« odvjetnicima kao što je Ante Nobilo, unatoč »pravdoljubivom« Haaškom sudu, Dario je postao suvremeni Alojzije Stepinac. Dok je tamnovao nekako smo to govorili tiše, da ga ne opteretimo još i tim križem, ali sada možemo reći glasno. Vjera u krhkom ljudskom biću ponovno je pobijedila ovosvjetske silnike. Dotični uzdignute glave staje pred svoj narod i pred povijest. A drugi? Ne bih im bio u koži, jer od prave tamnice još je gora ona tamnica koju svojim lošim postupcima nametneš samome sebi.

Kordića će njegova Središnja Bosna za koju je robijao nažalost dočekati ojađena. Još je uvijek progone, još joj uvijek rade o glavi. Ubili su krajem svibnja Jozu Kafadara, a početkom lipnja istraga i dalje tapka u mjestu. Očito će biti bez ploda kao i u ubojstvima počinjenima još tamo od 1996. Redali su se policajci, civili, došlo vrijeme i na gospodarstvenike. Prije nekoliko godina ona postavljena bomba u FIS-u u Vitezu ne eksplodira, pa se sada prišlo učinkovitijim metodama, nabojem u trbuh i leđa i stvar je završena. Na svaki način treba obeshrabriti povratak i opstanak Hrvata u Središnjoj Bosni. Malo osude zločina na početku, malo traljave istrage, šutnja političara, također onih hrvatskih, i Hrvati će morati zaključiti da u Središnjoj Bosni za njih nema mjesta. S tim će se složiti i tzv. Međunarodna zajednica. Netko drugi obavio je prljavi posao, zbog čega ga ne priznati? Smetaju samo takvi kao što je Dario Kordić. Ne priznaju silu, ne priznaju laž, priznaju samo Boga i čovjeka kraj sebe. Jedino ih zbog toga možeš zatvoriti ili ubiti, sve drugo je neučinkovito.

Pomolili smo se za žrtve Maclja, Darija ćemo izljubiti, ako Bog da, čim mu se zrakoplov prizemlji na Plesu, ali što će biti nakon toga? Napustit ćemo ih do neke druge prilike ili ćemo s njima ruku pod ruku graditi svoju sadašnjost? Ma, svaka je istinska žrtva najveća pobjeda. Čim to shvatimo pred nama se otvaraju neslućene mogućnosti.

 

Miljenko Stojić

 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Uhićenja osumnjičenih muslimana – Kazalište u režiji Bakira Izetbegovića

Objavljeno

na

Objavio

Bakir Izetbegović ne samo da je vrlo loš čovjek i još gori političar, nego dokazuje kako nema ni redateljskog dara, jer ovako naivne predstave pod radnim naslovom: „lov na potencijalne ratne zločince – bošnjake“ teško bi mogle proći kod djece predškolskog uzrasta, kamo li kod odraslih ljudi.

Tobožnje pompozno uhićenje 13-orice bivših pripadnika „Armije B i H“ zbog sumnji počinjenja ratnih zločina u Konjicu, kao i ovo zadnje vezano za „progon“ potencijalnih ubojica generala HVO-a Vlade Šantića (Hamdija Abdić zvani Tigar, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović – svi bivši pripadnici „Armije BiH“ koji su – kako javljaju mediji – već pušteni na slobodu nepunih 24 sata nakon privođenja!), trebali bi valjda amortizirati opravdano ogorčenje Hrvata u B i H sramotnom haškom presudom, pri čemu su muslimanski zločinci i islamske glavosječe ostali netaknuti, neoptuženi i neosuđeni. Naravno i svijetu treba pokazati kako sarajevska vlast njeguje „pravnu državu“, iako je očito na svakom koraku da od nje ni zametka nema.

Prozirna medijska kampanja koja sve to prati po diktatu Sarajeva, još otužnije djeluje promatra li se u kontekstu pojave brojnih dokumenata koji svjedoče o planskom etničkom čišćenju područja Žepča, Jablanice, Konjica i drugih, što ih je vrh „Armije B i H“ planirao i dogovarao međusobno, što potvrđuju njihovi telefonski razgovori i prepiska. Dakle, tamo gdje je očito kako su poznati nalogodavci (Sefer Halilović, Zulfikar Ališpaga Zuka i drugi) ne reagira se, nego se uhićuje one koji su bili obični vojnici i eventualno izvršitelji ponekog zločina.

Bosna i Hercegovina je samostalna i neovisna država (ili bi barem tako trebalo biti) već više od 25 godina, ali u njoj ni „p“ od pravne države. Sudovi pod patronatom Sarajeva (i bošnjačko-muslimanske klike na čelu s Bakirom Izetbegovićem), svojim bošnjacima-muslimanima za ratne zločine sude po Krivičnom zakonu bivše SFRJ (koji je blaži), a Hrvatima po novom, oštrijem (KZ Federacije iz 2003.).

I gdje su tu pravda i pravna država? Kako se u istoj zemlji metodom segregacije mogu usporedo primjenjivati dva zakonodavna instituta od koji jedan pripada nepostojećoj zemlji?

Toga nema nigdje u svijetu!

Sarajevska vladajuća klika predvođena Bakirom Izetbegovićem od B i H nastoji napraviti prvi europski kalifat i sad je dobila vjetar u leđa upravo zahvaljujući mešetarima iz haškog sudišta.

Sva ona lupetanja Alijinog nasljednika o „nepostojećim narodima – Srbima i Hrvatima“, o „fašizmu u Hrvata“, ratne prijetnje koje upućuje susjedima, ali i islamizacija što se u B i H puzajući provodi, sad dobivaju neku vrstu „legitimiteta“ ili se barem tako presuda haškog sudišta herceg-bosanskoj „šestorci“ tumači u Sarajevu.

Ima, doduše i bošnjaka-muslimana koji smatraju da je ta puzajuća islamizacija koja ima za cilj promijeniti mentalitet muslimanskog naroda na području B i H i vratiti ga šerijatskom pravu i džihadu dugoročno opasnija čak i od terorizma i bombaških napada. Jedan od njih poznati je diplomat, novinar (bio dopisnik iz Kaira, Beiruta, Alžira, Sirije, Libije, Jordana, Izraela), publicist, veleposlanik B i H u više islamskih zemalja (Jordan, Irak, Sirija, Libanon) i dobar poznavatelj ove materije Zlatko Dizdarević. On u uvodu jednoga od svojih tekstova s temom islamizacije B i H piše:

 „Novostvoreni ‘duhovni ekstremizam’ na temeljima ciljano krivih tumačenja ima širom otvorena vrata za ulazak i ljudi i ideja čiji su rezultati djelovanja već sada, da ne govorimo dugoročno, razorniji od prijetnji terorista pojedinaca“. (Vidi: https://ba.boell.org/bs/2017/01/26/islamizacija-bosne-na-kojoj-adresi-je-opasnost; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 14.12.2017.)

Kako god bilo, propusti međunarodnih tijela, posebice UN-a – poput ovih vezano za posljednju hašku presudu, objektivno su potpora provođenju agresivne islamizacije ove zemlje, sa svim onim negativnim i štetnim procesima što ih ona sobom donosi.

Od tih silnih „hapšenja“ muslimanskih osumnjičenika za ratne zločine i njihovog „kažnjavanja“, naravno, neće biti ništa, a što se islamskih glavosječa – mudžahedina (koji su, da ne zaboravimo, bili ustrojbenim dijelom „Armije B i H“; primjerice, odred „El Mudžahid“ pripadao je 7. brigadi, 3. korpusu), oni za sarajevskog bega i njegovu kamarilu ne postoje. U svojim krvavim pohodima ubili su stotine Hrvata, a njih 400 tako što su im u svojim opskurnim i barbarskim ritualnim obredima nakon mučenja odsjekli glave.

I to su za vlast u Sarajevu bili „pojedinačni“ zločini i oni „nemaju nikakve veze s regularnim snagama „Armije B i H“ – iako je odred „El Mudžahid“ po nalogu Alije Izetbegovića formirao sam Atif Dudaković i jako se dobro zna kako je ova najzloglasnija zločinačka postrojba sastavljena od „Allahovih mučenika“ bila dijelom te vojske, pa samim time i pod zapovjedništvom spomenutog Dudakovića.

Sramotna kazna od 3 godine zatvora za njega kao ratnog načelnika Glavnog štaba „Armije B i H“, pri čemu mu se niti jedan jedini dokazani zločin prema zapovjednoj odgovornosti nije stavio na teret, najbolji je pokazatelj „pravde“ koja je provođena, kako na haškom, tako i na bosansko-hercegovačkim sudovima.

Slučaj s Konjicem, kao i ovaj s tobožnjim uhićenjem Hamdije Abdića i družine osumnjičenih za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića, zasigurno nisu jedini. Bit će toga još – ovakvih fingiranih predstava koje su bacanje prašine u oči i alibi za one predstojeće akcije hapšenja Hrvata – „zločinaca“ koji su prava meta.

Da je u Sarajevu bilo imalo dobre volje, pitanje presuda za ratne zločine odavno bi već bilo riješeno, a ne bi se čekalo do danas. Ako se zauzme stav da su samo druge strane krive, a vlastiti narod bezgrešan, pomaka nema niti ga može biti.

Atmosfera u bošnjačko-muslimanskom političkom vrhu, njihovoj vodećoj stranci SDA i medijima koji su pod kontrolom Sarajeva sve je više nalik na euforiju uoči linča ili lova na vještice.

Bakir nikako da se okane bizantskih smicalica i šićardžijskog, šarlatanskog vođenja politike. To mu je babo Alija ostavio u amanet jer se i sam slično ponašao poučen taktikom svojih idola Slobodana Miloševića i Dobrice Ćosića s kojima je potajno dijelio Bosnu i nastojao stvoriti etnički čistu muslimansku državu na tlu B i H, dok se službeno cinično „zalagao“ za njezinu cjelovitost.

Zar sarajevski beg doista misli da će ove njegove sapunice (režirane lošije nego one turske u kojima se na groteskan način slavi i glorificira lik i djelo njegovog rahmetli babe Alije) bilo tko od Hrvata progutati?

A Europa?

Ona se bori protiv islamskog terorizma u svijetu, a u vlastitoj kući mu širom otvara vrata, hrabri ga i pothranjuje!? Bosna i Hercegovina je na najboljem putu da postane prva europska baza islamskog radikalizma i to upravo uz pomoć Europe!?

Kakvog li paradoksa!

Kako je moguće voditi tako nepromišljenu i u suštini autodestruktivnu politiku?

Moguće je, jer Europsku uniju vodi skupina diletanata koja donosi ad hoc rješenja od danas do sutra po diktatu vodećih zapadno-europskih država i SAD-a i njima je najvažnija supremacija nad ostalim članicama u skladu s trenutačnim interesima, bez ikakve vizije i predstave o budućnosti. Oni su na koncu tu Uniju i stvorili sebe radi i iz razloga osiguravanja svojih strateških i ekonomskih interesa, a nikako vođeni nekim višim ciljevima „pravde“, „demokracije“, „slobode“ i „napretka“, kako se s vremena na vrijeme znaju prigodničarski i razmetljivo hvaliti. Iza svega kriju se sebični interesi „velikih“. Sve drugo su floskule i tlapnje. Igrokaz.

Europa ima kratku pamet i nije joj prvi put da radi protiv vlastitih interesa. Dugoročno, od ovakvih poteza imat će goleme štete, ali to će kao i obično shvatiti tek kad bude kasno.

Kad im glavosječe i bombaši u još većem broju stignu u Berlin, London, Pariz, Amsterdam, Bruxelles…kad zaredaju novi teriristički napadi i kad njihovi građani više ne budu smjeli nosa promoliti iz svojih stanova i kuća ni u sred dana, tek onda će europskoj gospodi (možda) ponešto od svega biti jasnije.

Kao što je i Angeli Merkel možda poslije svega sinulo u glavu (mada to neće priznati) kako će Njemačku skupo koštati to što je ona osobno i velikodušno pozvala islamske migrante u svoju zemlju po sistemu navali narode.

Svaka škola se plaća.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Na današnji dan prije 22 godine potpisan Daytonski sporazum

Objavljeno

na

Objavio

Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini poznatiji kao Daytonski mirovni sporazum potpisan je na današnji dan 1995. godine u Parizu čime je okončan četverogodišnji rat u BiH.

Prethodno je Daytonski sporazum 21. studenog 1995. godine parafiran u Wright-Patterson bazi kod Daytona, u američkoj državi Ohio.

Ovaj sporazum rezultat je diplomatske inicijative američke vlade koju je otpočeo tadašnji glavni američki posrednik Richard Holbrooke u vrijeme kampanje tadašnjeg predsjednika Billa Clintona.

Konferencija se održala od 1. do 21. studenoga 1995. Glavni su sudionici bili Alija Izetbegović (predsjednik Republike BiH), Slobodan Milošević (predsjednik Republike Srbije, Srbija i Crna Gora, ondašnja SR Jugoslavija) i Franjo Tuđman (predsjednik Republike Hrvatske), predstavnici triju država nastalih iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te glavni američki pregovarač, veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

Sporazum je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995. Najveći uspjeh Daytonskog sporazuma je što je njime okončan rat.

Predsjedatelj Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović izjavio je medijima će nakon izbora 2018. godine u BiH morati doći do političkog dogovora u vezi Daytonskog mirovnog sporazuma, koji je na današnji dan 1995. godine potpisan u Parizu.

Sporazum je bio kočnica rata, ali kroz sljedećih 22 godine pokazalo se da Daytonski sporazum stvara mnoge probleme. Postao je izvor nesuglasja triju strana. Tumačio se na razne načine. Donio je ustavne i pravne odredbe koje vrijede i danas. U mnogim odredbama postao je kočnica suživota. Daytonski sporazum nije bio stalan, nego ga se mijenjalo tiho i prešutno kroz 22 godina, često na štetu Hrvata.

– Od Daytona je ostao Dayton koliko god je skrnavljen kroz neke faze 2001., 2003. godine… Oko toga mislim da ćemo svi veoma brzo morati sjesti. To će biti jedan politički dogovor koji ćemo uraditi mislim ne do izbora 2018. godine, jer evidentno će to biti jedna drugačija utakmica, nego nakon izbora – kazao je Čović. Uvjeren je da će HDZ BiH biti na vlasti na svim razinama nakon izbora, kada će “oko navedenih stvari precizno zauzeti stav“.

– Naš cilj je osigurati konstitutivnost sva tri naroda i to je minimum da bi država mogla funkcionirati – rekao je Čović nakon sastanka stranačkih delegacija HDZ-a BiH i SNSD-a na Jahorini. Tom prilikom, i predsjednik Republike Srpske i SNSD-a Milorad Dodik komentirao je Daytonski sporazum, koji je za njega “srušen voljom međunarodnog faktora“, smatrajući da su uništene i bazične vrijednosti tog sporazuma.

– Eliminirani su entiteti i konstitutivni narodi u značajnim projektima i odlučivanju, a nametale su se i špekulativne prakse koje su recimo u vezi onoga što govorimo u vezi Izbornog zakona – da jedan narod bira svoje predstavnike i da drugi narod ne može izabrati. Srbima uporno u Federaciji drugi odnosno druge političke stranke biraju predstavnike. Zato ne vidimo da je to doprinos stabilizaciji BiH – smatra Dodik.

Kazao je da je sasvim logično što HDZ BiH, “koji predstavlja političku volju Hrvata u BiH i zagledan u matičnu zemlju Hrvatsku”, podržava ulazak BiH u NATO. SNSD razumije što HDZ promovira tu vrstu integracija isto kao što, navodi Dodik, HDZ vjerojatno razumije da su “Srbi i srpski narod zagledani u politike globalnih regionalnih integracija u vezi onoga što radi Srbija”.

– Dok god vodimo ove politike, NATO integracije nisu naš cilj i nećemo davati naše suglasnosti na razini BiH o tome – poručio je Dodik novinarima.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari