Pratite nas

Komentar

PONIŠTENI DATUM HRVATSKE DRŽAVNOSTI

Objavljeno

na

Da li je slučajno da je uvijek u imenu sporna riječ koja spominje državu, kao Dan DRŽAVNOSTI i Hrvatski DRŽAVNI Sabor? Hrvatska u kojoj je DRŽAVA sporna riječ nema problema s demokratskim slobodama nego s opstankom države.

Kad se u jednoj državi ukine Dan državnosti na datum na koji je uspostavljena, centralni nadnevak njenog smisla, onda to nije djelo koje osmišljava njezin daljnji politički smjer, nego djelo koje obesmišljava potrebu njena postojanja.

[ad id=”93788″]

Nema nikakvih nepoznanica oko ljudi koji su to proveli ni o njihovim motivima, nego je ogromno pitanje koje još uvijek traži svoj odgovor – Kako je moguće bilo da to prođe bez velikih previranja? Zapamtite, u nekim državama bi taj čin proizveo vojni udar, u većini država bi na stotine tisuća građana po svim gradovima izašlo na ulice i u svim državama bi vlada koja je to provela, istog časa pala, osim u našoj. Hrvatska vlast je ostala i nastavila voditi ovamo gdje nas je do danas dovela a opstao je i ambijent u kojemu se ovakve stvari mogu događati, bez obzira koja skupina bila na vlasti.

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Dovelo je to konačno do situacije da se događa ono što je bio glavni argument koji nas je motivirao rušiti Jugoslaviju. Hrvati se sele iz Hrvatske istim onakvim tempom kakvim su se iseljavali za vrijeme Jugoslavije, što smo onda vidjeli kao čin uništenja naše nacije, njenog nestanka, jer jedan mali narod poput hrvatskog, ne može preživjeti ovoliki gubitak krvi. Kako bi drugačije tu pojavu mogli vidjeti danas?

Hrvati ne odlaze na privremeni rad nego odvode cijele obitelji a to znači da se nikad neće vraćati.

Imamo dakle svoju državu u kojoj nemamo ni slobode ni napretka, u kojoj se dijelimo na mostOVCE, sdpOVCE, hdzOVCE i sve druge OVCE, od izbora do izbora se natječemo i navijamo za “svoje”, kao da se radi o solidnoj i gospodarski snažnoj državi, koja zapošljava većinu za rad sposobnih ljudi, koja je odbacila sve ono radi čega smo izašli iz Jugoslavije, pa se sada kao i u drugih naroda, suprotstavljeni politički blokovi natječu čiji će program izgledati bolji za još veći gospodarski napredak, za pravedniju državu, za eliminaciju korupcije i pljačke, za bolje školstvo i zdravstvo, za pravnu državu koja će zadovoljiti pravdu barem u tolikoj mjeri što će pred svoje lice izvesti zločince, dželate jugoslavenskog režima, koja će iz javnog života ukloniti one koji samostalnu Hrvatsku ne samo nisu htjeli, nego ju ne mogu smisliti i danas slobodno i nesmetano rade sve što je u njihovoj moći da joj naškode, surađujući sa Srbijom i tražeći po svijetu koga god mogu da osudi Hrvatsku, da joj naškode gdje god je moguće, pa čak i na sportskom polju, da uskrate Hrvatskoj pravo sudjelovati na europskim i svjetskim prvenstvima, da se Hrvati nemaju čemu vesliti, pa makar bio samo sport.

To bi bio pluralizam koji ostvaruje boljitak. Umjesto toga mi se bavimo povijesnim pitanjima da li smo veći ili manji zločinci, da li su naši roditelji i djedovi bili fašisti jer su se odazvali na poziv svoje domovine, da li su branitelji u Domovinskom ratu oslobađali državu ili ostvarivali zločinačku zamisao, da li su ljudi iz treće i četvrte generacije nakon što je fašizam nestao sa lica zemlje, još uvijek fašisti.

Plurarizam uvažava podijeljena mišljenja o tome kako unaprijediti državu a ne o tome da li ju je potrebno uništavati ili čuvati. To je onda sustav koji legalizira veleizdaju i tolerira propast. Kad jednom demokracija postane sredstvo za ovo što se događa u Hrvatskoj, onda oni koji toj i takvoj demokraciji na raspolaganje stavljaju odlučivati sudbinom ovog naroda i ove države, svjesno sudjeluju u njenom uništenju.

Zar to nije jasno samo po tome da u Hrvatskom Državnom Saboru, koji se tako ne smije zvati, kao što 30. svibnja ne smije biti Dana državnosti, Sabornici, svi do jednoga, Stazića, Pupovca i druge državne neprijatelje moraju oslovljavati sa “kolega”. Kad kažeš “kolega Stazić” morao bi iste sekunde dobiti migrenu, moralo bi ti se zamračiti pred očima, morao bi ti tlak skočiti, morao bi se osjetiti se tako nisko da ti je teško živjeti sam sa sobom, jer ti si Sabornik, prestavnik hrvatskog naroda, zaklet čuvati njenu samostalnosti i skrbiti za slobodu i napredak svog naroda, jer ti imaš visoku nacionalnu svijest i nisi samo obični građanin a za svoju skrb te tvoj narod plaća puno više nego sam ostvaruje.

Oni su u CKSKH Dušana Dragosavca i druge hrvatske neprijatelje zvali “drugovi”, a ovi danas Nenada Stazića, Pupovca i druge zovu “kolegama”. Nekako mi ovo zvuči gore.
Da li je slučajno da je uvijek u imenu sporna riječ koja spominje državu, kao Dan DRŽAVNOSTI ili Hrvatski DRŽAVNI Sabor. Hrvatska u kojoj je DRŽAVA sporna riječ nema problema s demokratskim slobodama nego s opstankom države.

Hrvatska u kojoj je legalno na javnom skupu u Kumrovcu izjaviti “Nije točno da je Hrvatska stvorena u Domovinskom ratu”, u kojoj se njene najveće svetinje poput himne, izvrgavaju ruglu u ime prava na satiričnost, čiji vodeći ljudi mogu slobodno ići u Srb slaviti simbol četničkih pokolja, čija se saborska zastupnica u Saboru pozdravlja s jugoslavenskim pozdravom, čija vlast zabranjuje televizijsku kuću jer je netko spomenuo Srpsku pravoslavnu crkvu, koja čuva svetosavlje a ne priznaje Hrvatsku pravoslavnu crkvu, i da ne odem u nabrajanje tisuća primjera po kojima se Hrvatska nalazi u suprotnosti sa svojom samostalnošću, onda demokracija i njene institucije postaju sredstvo za njeno svekoliko uništenje.

Ljudi koji u Kumrovcu plješću govornicima koji izjavljuju da Hrvatska nije stvorena u Domovinskom ratu, su isti ljudi koji su ukinuli 30. svibnja kao Dan državnosti. Pa zar su stvarno trebali 29. 11. proglasiti za dan državnosti da bi se vama otvorile oči?

Najzaslužniji i zato najodgovorniji subjekt u ovoj državi su branitelji koji su ovu državu stvarali stavljajući svoje živote na raspolaganje. Oni nisu stvarali Hrvatsku da bi u njoj ostvarili samo svoja braniteljska prava nego da bi cijelom svom narodu omogućili pravo na opstanak i napredak, na jedini način na koji je to moguće, u slobodnoj i samostalnoj državi. Kad ta država prestane ostvarivati prava svog naroda onda ni braniteljska ne mogu biti zadovoljena. Kad je ta država spala na ovaj nivo, da više ne predstavlja niti sjenu onoga za što je u krvi stvarano, kakve je logike bilo ići u akciju za ostvarenje braniteljskih prava? U državi koja ne može zadovoljiti potrebe ni prava svog naroda, nemoguće je zadovoljiti ni braniteljske potrebe. Kakve je svrhe bilo pregovarati s onima kojima je jedna druga država majka a ova nije ni maćeha nego neka baba roga?

Ako ste, nakon toliko izbora koji su donijeli toliko vlada, nesposobnih ili nevoljnih sukobiti se s ovim problemima, spremni čekati još jedne za koje u naprijed znadete da neće i ne mogu riješiti životna pitanja ovog naroda, onda ste digli ruke od Hrvatske i badava vam je crtati grbove i vikati ZDS, osim ako se ne izvučete objašnajvajući da je to bio sarkazam i da ste se samo rugali na vlastiti račun.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Kuljiš se obrušio na Škoru: Nisam odavno u hrvatskoj politici vidio toliki nesrazmjer programa i osobe

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednički izbori potkraj godine mogli bi biti najzanimljiviji do sada. Posebno se na političkoj sceni zahuktalo nakon objave kandidature pjevača Miroslava Škore. Nekoliko dana prije isto je učinio Zoran Milanović. Još se čeka odluka aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Ove teme komentirao je politički komentator, novinar Denis Kuljiš.

– Mene dosta začudilo da je Škoro išao s tom platformom gdje je on zapravo prepisao kompletno ustavna rješenja 5. republike. Znači one ovlasti koje je dobio Charles de Gaulle kad je francuska vojska doslovce izvršila državni udar zbog situacije u Alžiru, 1958. godine.

– Ja ne vidim da je kod nas situacija takva da bi prvi mehanizirani gardijski zdrug došao tu na političku pozornicu i nametnuo taj tip predsjedničkih ovlasti koji zapravo dokida Republiku. 5. francuska republika nije demokratska republika u smislu parlamentarne demokracije. Tamo predsjednik imenuje premijera, parlament ima samo zakonodavnu moć, nema izvršnu.

– To je više nego predsjednički sustav. To je tip ovlasti koje nije imao Tuđman.

– Osnovno u tim ovlastima je da on supotpisuje zakone. To je imao drug Tito. On je supotpisivao svaki zakon koji je donosila savezna skupština. I imao je pravo izdavati svoje ukaze. Dobro to Škoro nije rekao, ali zapravo ove referendumske ovlasti su isto što i ukazi. Znači ako dovoljno skineš cenzus za održavanje referenduma onda možeš kupiti na bilo kojem pitanju 10 000 ljudi koji će potpisati bilo kakvu referendumsku inicicjativu, onda to daš na referendum na koji izađe 17 posto ljudi i onda ako je 50 posto ZA ti imaš zakonodavnu incijativu. Znači to je isto kao da izdaješ ukaze. To je sve skupa jedan monstruozni koncept stvaranja personalne vlasti u demokratskoj parlamentarnoj državi.

– To je zapravo i Josipovićev koncept i program koji je sad produbljen i radikaliziran.

– Mislim da u Hrvatskoj ne može pobijediti personalna diktatura, demokratsko parlamentrano uređenje. Mi smo imali predsjednički sustav koji je imao jedan oblik autoritarne vlasti sa svim ovlastima u rukama predsjednika Tuđmana, ali on je napravio tu državu, on je napravio te zakone. On je to sve sam složio kako je njemu pasalo. A onda poslije više nije bilo potrebe. Nije bilo rata, nije se pravila država od nule.

– Ja razumijem da je Tuđman to imao u ratu. Razumijem da je Charles de Gaulle to dobio isto u Alžirskom ratu, ali ne razumijem zašto bi pjevač iz Slavonije dobio takve ovlasti u miru. I to u Europi gdje dominira demokratski ustroj. Takav oblik personalizacije vlasti imate samo u Srbiji, Crnoj Gori, Republici Srpskoj. Ali kad gledate te likove koji imaju tamo tu vlast oni su izraz lokalne politike. I to su ljudi od 2 metra koji nemaju poziciju. Škoro se ne uklapa u taj opis.

– Ja nemam ništa protiv da on bude predsjednik, ali imam protiv da bude diktator.

– Koliko ja vidim predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nije izašla s objavom kandidature. Ja ne vidim da ona izlazi. Valjda će izaći ali nigdje nisam vidio da je rekla da hoće. Očito je neki problem. Kad ona izađe onda ćemo moći pričati o izbornoj utakmici. Zasad imamo tri kandidata.

– Ne radi se o tome što želi HDZ i što želi Plenković. Pitanje je što ona želi.

– Ja nisam vidio ni jednu izjavu ili gestu koja bi upućivala na to da je ona u kampanji i da se sprema izaći na izbore.
– Mislim da ona ima jako dobru mogućnost nastupa na izborima i pobjede na njima, ako se drži dalje od politike. Da promovira ovaj svoj nastup simpatične žene, obitelj, opće vrijednosti, znači da se kloni politike.

– Milanović je u jednoj vrlo snažnoj poziciji jer cijelo lijevo građansko tijelo nema za koga glasati. On je populist.

– Kolakušić će bazirati kampanju na reviziji zakonodavstva i ovršnim zakonima. To je strahovito moćna platforma koja će mu donijeti znatan broj glasova.

– Ako Kolinda Grabar-Kitarović ide ona bi se trebala držati svog vlastitog biračkog tijela. Gospođe, razne žene. To je njezina primarna obiteljska publika. A Škorina su desničari. Njih nema puno. 15 posto svugdje u Europi, ne vidim da bi u Hrvatskoj bilo drugačije.

– Škoro je desničar s mekanim glasnom. Ne vidim kod njega velik politički potencijal i ne znam što su se svi odjednom za njega zapalili. Nisam davno u hrvatskoj politici vidio toliki nesrazmjer programa i osobe, tj. političke ideje koju iznosi iljudi koje mobilizira i onoga što on objektivno jest. Ja mislim da on nije nikakav ektremist, mislim da se s njim možeš sve dogovoriti.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. donio dvije važne odluke

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. donio dvije važne odluke – Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske te Ustavnu odluku o suverenosti i samostalosti Republike Hrvatske.

Prije početka same sjednice Ivica Račan (SKH-SDP) predložio je amandman Vladimiru Šeksu, tada predsjedniku Ustavne komisije, a u kojemu je tražio da se Hrvatska proglasi suverenom i samostalnom državom te da se pokrene postupak razdruživanja, ali i da se istovremeno pokrene postupak udruživanja u novi savez jugoslavenskih republika.

Vladimir Šeks amandman je odbio uz obrazloženje da nakon 70 godina Hrvatska definitivno izlazi iz Jugoslavije i da narod ne namjerava sada ponovno ulaziti u novu.

Nakon toga, zastupnici SDP-a demonstrativno napuštaju Sabor, a i onaj dio koji je ostao glasovao je većinski protiv nezavisnosti Republike Hrvatske.

Kada su odluke napokon usvojene, tadašnji predsjednik Sabora Žarko Domljan uskliknuo je: “Rođena je država Hrvatska! Neka joj je dug i sretan život!”

Iz govora predsjednika Tuđmana:

“Mi ne možemo više podržavati život u zajedničkoj državi, u kojoj postoji neprekidna, pritajena i javna agresija, patološka mržnja i zloća prema svemu izvornome hrvatskom. U državnoj zajednici, u kojoj smo suočeni s uzastopnim prijetnjama upotrebe sile, kako one zajedničke, tako i ilegalne u obliku buntovništva i terorizma. Proglašujući samostalnost Hrvatske, mi činimo isto ono što i svi narodi svijeta na putu postizanja svoje neovisnosti i to iz istih, prirodnih i vrhonaravnih razloga.”

“S neskrivenim zadovoljstvom i ponosom obznanjujemo svim republikama i saveznim tijelima SFRJ, objavljujemo cijelom svijetu suverenu volju hrvatskog naroda i svih građana Republike da se današnjim danom Republika Hrvatska proglašuje samostalnom i suverenom državom, te pozivamo sve vlade i parlamente svih država da prihvate i priznaju čin slobodne odluke hrvatskoga naroda, čin slobode kojim još jedan narod hoće postati punopravnim članom međunarodne zajednice slobodnog svijeta.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari