Connect with us

Komentar

PONIŠTENI DATUM HRVATSKE DRŽAVNOSTI

Objavljeno

on

Da li je slučajno da je uvijek u imenu sporna riječ koja spominje državu, kao Dan DRŽAVNOSTI i Hrvatski DRŽAVNI Sabor? Hrvatska u kojoj je DRŽAVA sporna riječ nema problema s demokratskim slobodama nego s opstankom države.

Kad se u jednoj državi ukine Dan državnosti na datum na koji je uspostavljena, centralni nadnevak njenog smisla, onda to nije djelo koje osmišljava njezin daljnji politički smjer, nego djelo koje obesmišljava potrebu njena postojanja.

[ad id=”93788″]

Nema nikakvih nepoznanica oko ljudi koji su to proveli ni o njihovim motivima, nego je ogromno pitanje koje još uvijek traži svoj odgovor – Kako je moguće bilo da to prođe bez velikih previranja? Zapamtite, u nekim državama bi taj čin proizveo vojni udar, u većini država bi na stotine tisuća građana po svim gradovima izašlo na ulice i u svim državama bi vlada koja je to provela, istog časa pala, osim u našoj. Hrvatska vlast je ostala i nastavila voditi ovamo gdje nas je do danas dovela a opstao je i ambijent u kojemu se ovakve stvari mogu događati, bez obzira koja skupina bila na vlasti.

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Dovelo je to konačno do situacije da se događa ono što je bio glavni argument koji nas je motivirao rušiti Jugoslaviju. Hrvati se sele iz Hrvatske istim onakvim tempom kakvim su se iseljavali za vrijeme Jugoslavije, što smo onda vidjeli kao čin uništenja naše nacije, njenog nestanka, jer jedan mali narod poput hrvatskog, ne može preživjeti ovoliki gubitak krvi. Kako bi drugačije tu pojavu mogli vidjeti danas?

Hrvati ne odlaze na privremeni rad nego odvode cijele obitelji a to znači da se nikad neće vraćati.

Imamo dakle svoju državu u kojoj nemamo ni slobode ni napretka, u kojoj se dijelimo na mostOVCE, sdpOVCE, hdzOVCE i sve druge OVCE, od izbora do izbora se natječemo i navijamo za “svoje”, kao da se radi o solidnoj i gospodarski snažnoj državi, koja zapošljava većinu za rad sposobnih ljudi, koja je odbacila sve ono radi čega smo izašli iz Jugoslavije, pa se sada kao i u drugih naroda, suprotstavljeni politički blokovi natječu čiji će program izgledati bolji za još veći gospodarski napredak, za pravedniju državu, za eliminaciju korupcije i pljačke, za bolje školstvo i zdravstvo, za pravnu državu koja će zadovoljiti pravdu barem u tolikoj mjeri što će pred svoje lice izvesti zločince, dželate jugoslavenskog režima, koja će iz javnog života ukloniti one koji samostalnu Hrvatsku ne samo nisu htjeli, nego ju ne mogu smisliti i danas slobodno i nesmetano rade sve što je u njihovoj moći da joj naškode, surađujući sa Srbijom i tražeći po svijetu koga god mogu da osudi Hrvatsku, da joj naškode gdje god je moguće, pa čak i na sportskom polju, da uskrate Hrvatskoj pravo sudjelovati na europskim i svjetskim prvenstvima, da se Hrvati nemaju čemu vesliti, pa makar bio samo sport.

To bi bio pluralizam koji ostvaruje boljitak. Umjesto toga mi se bavimo povijesnim pitanjima da li smo veći ili manji zločinci, da li su naši roditelji i djedovi bili fašisti jer su se odazvali na poziv svoje domovine, da li su branitelji u Domovinskom ratu oslobađali državu ili ostvarivali zločinačku zamisao, da li su ljudi iz treće i četvrte generacije nakon što je fašizam nestao sa lica zemlje, još uvijek fašisti.

Plurarizam uvažava podijeljena mišljenja o tome kako unaprijediti državu a ne o tome da li ju je potrebno uništavati ili čuvati. To je onda sustav koji legalizira veleizdaju i tolerira propast. Kad jednom demokracija postane sredstvo za ovo što se događa u Hrvatskoj, onda oni koji toj i takvoj demokraciji na raspolaganje stavljaju odlučivati sudbinom ovog naroda i ove države, svjesno sudjeluju u njenom uništenju.

Zar to nije jasno samo po tome da u Hrvatskom Državnom Saboru, koji se tako ne smije zvati, kao što 30. svibnja ne smije biti Dana državnosti, Sabornici, svi do jednoga, Stazića, Pupovca i druge državne neprijatelje moraju oslovljavati sa “kolega”. Kad kažeš “kolega Stazić” morao bi iste sekunde dobiti migrenu, moralo bi ti se zamračiti pred očima, morao bi ti tlak skočiti, morao bi se osjetiti se tako nisko da ti je teško živjeti sam sa sobom, jer ti si Sabornik, prestavnik hrvatskog naroda, zaklet čuvati njenu samostalnosti i skrbiti za slobodu i napredak svog naroda, jer ti imaš visoku nacionalnu svijest i nisi samo obični građanin a za svoju skrb te tvoj narod plaća puno više nego sam ostvaruje.

Oni su u CKSKH Dušana Dragosavca i druge hrvatske neprijatelje zvali “drugovi”, a ovi danas Nenada Stazića, Pupovca i druge zovu “kolegama”. Nekako mi ovo zvuči gore.
Da li je slučajno da je uvijek u imenu sporna riječ koja spominje državu, kao Dan DRŽAVNOSTI ili Hrvatski DRŽAVNI Sabor. Hrvatska u kojoj je DRŽAVA sporna riječ nema problema s demokratskim slobodama nego s opstankom države.

Hrvatska u kojoj je legalno na javnom skupu u Kumrovcu izjaviti “Nije točno da je Hrvatska stvorena u Domovinskom ratu”, u kojoj se njene najveće svetinje poput himne, izvrgavaju ruglu u ime prava na satiričnost, čiji vodeći ljudi mogu slobodno ići u Srb slaviti simbol četničkih pokolja, čija se saborska zastupnica u Saboru pozdravlja s jugoslavenskim pozdravom, čija vlast zabranjuje televizijsku kuću jer je netko spomenuo Srpsku pravoslavnu crkvu, koja čuva svetosavlje a ne priznaje Hrvatsku pravoslavnu crkvu, i da ne odem u nabrajanje tisuća primjera po kojima se Hrvatska nalazi u suprotnosti sa svojom samostalnošću, onda demokracija i njene institucije postaju sredstvo za njeno svekoliko uništenje.

Ljudi koji u Kumrovcu plješću govornicima koji izjavljuju da Hrvatska nije stvorena u Domovinskom ratu, su isti ljudi koji su ukinuli 30. svibnja kao Dan državnosti. Pa zar su stvarno trebali 29. 11. proglasiti za dan državnosti da bi se vama otvorile oči?

Najzaslužniji i zato najodgovorniji subjekt u ovoj državi su branitelji koji su ovu državu stvarali stavljajući svoje živote na raspolaganje. Oni nisu stvarali Hrvatsku da bi u njoj ostvarili samo svoja braniteljska prava nego da bi cijelom svom narodu omogućili pravo na opstanak i napredak, na jedini način na koji je to moguće, u slobodnoj i samostalnoj državi. Kad ta država prestane ostvarivati prava svog naroda onda ni braniteljska ne mogu biti zadovoljena. Kad je ta država spala na ovaj nivo, da više ne predstavlja niti sjenu onoga za što je u krvi stvarano, kakve je logike bilo ići u akciju za ostvarenje braniteljskih prava? U državi koja ne može zadovoljiti potrebe ni prava svog naroda, nemoguće je zadovoljiti ni braniteljske potrebe. Kakve je svrhe bilo pregovarati s onima kojima je jedna druga država majka a ova nije ni maćeha nego neka baba roga?

Ako ste, nakon toliko izbora koji su donijeli toliko vlada, nesposobnih ili nevoljnih sukobiti se s ovim problemima, spremni čekati još jedne za koje u naprijed znadete da neće i ne mogu riješiti životna pitanja ovog naroda, onda ste digli ruke od Hrvatske i badava vam je crtati grbove i vikati ZDS, osim ako se ne izvučete objašnajvajući da je to bio sarkazam i da ste se samo rugali na vlastiti račun.

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari