Pratite nas

Komentar

PONIŠTENI DATUM HRVATSKE DRŽAVNOSTI

Objavljeno

na

Da li je slučajno da je uvijek u imenu sporna riječ koja spominje državu, kao Dan DRŽAVNOSTI i Hrvatski DRŽAVNI Sabor? Hrvatska u kojoj je DRŽAVA sporna riječ nema problema s demokratskim slobodama nego s opstankom države.

Kad se u jednoj državi ukine Dan državnosti na datum na koji je uspostavljena, centralni nadnevak njenog smisla, onda to nije djelo koje osmišljava njezin daljnji politički smjer, nego djelo koje obesmišljava potrebu njena postojanja.

[ad id=”93788″]

Nema nikakvih nepoznanica oko ljudi koji su to proveli ni o njihovim motivima, nego je ogromno pitanje koje još uvijek traži svoj odgovor – Kako je moguće bilo da to prođe bez velikih previranja? Zapamtite, u nekim državama bi taj čin proizveo vojni udar, u većini država bi na stotine tisuća građana po svim gradovima izašlo na ulice i u svim državama bi vlada koja je to provela, istog časa pala, osim u našoj. Hrvatska vlast je ostala i nastavila voditi ovamo gdje nas je do danas dovela a opstao je i ambijent u kojemu se ovakve stvari mogu događati, bez obzira koja skupina bila na vlasti.

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Dovelo je to konačno do situacije da se događa ono što je bio glavni argument koji nas je motivirao rušiti Jugoslaviju. Hrvati se sele iz Hrvatske istim onakvim tempom kakvim su se iseljavali za vrijeme Jugoslavije, što smo onda vidjeli kao čin uništenja naše nacije, njenog nestanka, jer jedan mali narod poput hrvatskog, ne može preživjeti ovoliki gubitak krvi. Kako bi drugačije tu pojavu mogli vidjeti danas?

Hrvati ne odlaze na privremeni rad nego odvode cijele obitelji a to znači da se nikad neće vraćati.

Imamo dakle svoju državu u kojoj nemamo ni slobode ni napretka, u kojoj se dijelimo na mostOVCE, sdpOVCE, hdzOVCE i sve druge OVCE, od izbora do izbora se natječemo i navijamo za “svoje”, kao da se radi o solidnoj i gospodarski snažnoj državi, koja zapošljava većinu za rad sposobnih ljudi, koja je odbacila sve ono radi čega smo izašli iz Jugoslavije, pa se sada kao i u drugih naroda, suprotstavljeni politički blokovi natječu čiji će program izgledati bolji za još veći gospodarski napredak, za pravedniju državu, za eliminaciju korupcije i pljačke, za bolje školstvo i zdravstvo, za pravnu državu koja će zadovoljiti pravdu barem u tolikoj mjeri što će pred svoje lice izvesti zločince, dželate jugoslavenskog režima, koja će iz javnog života ukloniti one koji samostalnu Hrvatsku ne samo nisu htjeli, nego ju ne mogu smisliti i danas slobodno i nesmetano rade sve što je u njihovoj moći da joj naškode, surađujući sa Srbijom i tražeći po svijetu koga god mogu da osudi Hrvatsku, da joj naškode gdje god je moguće, pa čak i na sportskom polju, da uskrate Hrvatskoj pravo sudjelovati na europskim i svjetskim prvenstvima, da se Hrvati nemaju čemu vesliti, pa makar bio samo sport.

To bi bio pluralizam koji ostvaruje boljitak. Umjesto toga mi se bavimo povijesnim pitanjima da li smo veći ili manji zločinci, da li su naši roditelji i djedovi bili fašisti jer su se odazvali na poziv svoje domovine, da li su branitelji u Domovinskom ratu oslobađali državu ili ostvarivali zločinačku zamisao, da li su ljudi iz treće i četvrte generacije nakon što je fašizam nestao sa lica zemlje, još uvijek fašisti.

Plurarizam uvažava podijeljena mišljenja o tome kako unaprijediti državu a ne o tome da li ju je potrebno uništavati ili čuvati. To je onda sustav koji legalizira veleizdaju i tolerira propast. Kad jednom demokracija postane sredstvo za ovo što se događa u Hrvatskoj, onda oni koji toj i takvoj demokraciji na raspolaganje stavljaju odlučivati sudbinom ovog naroda i ove države, svjesno sudjeluju u njenom uništenju.

Zar to nije jasno samo po tome da u Hrvatskom Državnom Saboru, koji se tako ne smije zvati, kao što 30. svibnja ne smije biti Dana državnosti, Sabornici, svi do jednoga, Stazića, Pupovca i druge državne neprijatelje moraju oslovljavati sa “kolega”. Kad kažeš “kolega Stazić” morao bi iste sekunde dobiti migrenu, moralo bi ti se zamračiti pred očima, morao bi ti tlak skočiti, morao bi se osjetiti se tako nisko da ti je teško živjeti sam sa sobom, jer ti si Sabornik, prestavnik hrvatskog naroda, zaklet čuvati njenu samostalnosti i skrbiti za slobodu i napredak svog naroda, jer ti imaš visoku nacionalnu svijest i nisi samo obični građanin a za svoju skrb te tvoj narod plaća puno više nego sam ostvaruje.

Oni su u CKSKH Dušana Dragosavca i druge hrvatske neprijatelje zvali “drugovi”, a ovi danas Nenada Stazića, Pupovca i druge zovu “kolegama”. Nekako mi ovo zvuči gore.
Da li je slučajno da je uvijek u imenu sporna riječ koja spominje državu, kao Dan DRŽAVNOSTI ili Hrvatski DRŽAVNI Sabor. Hrvatska u kojoj je DRŽAVA sporna riječ nema problema s demokratskim slobodama nego s opstankom države.

Hrvatska u kojoj je legalno na javnom skupu u Kumrovcu izjaviti “Nije točno da je Hrvatska stvorena u Domovinskom ratu”, u kojoj se njene najveće svetinje poput himne, izvrgavaju ruglu u ime prava na satiričnost, čiji vodeći ljudi mogu slobodno ići u Srb slaviti simbol četničkih pokolja, čija se saborska zastupnica u Saboru pozdravlja s jugoslavenskim pozdravom, čija vlast zabranjuje televizijsku kuću jer je netko spomenuo Srpsku pravoslavnu crkvu, koja čuva svetosavlje a ne priznaje Hrvatsku pravoslavnu crkvu, i da ne odem u nabrajanje tisuća primjera po kojima se Hrvatska nalazi u suprotnosti sa svojom samostalnošću, onda demokracija i njene institucije postaju sredstvo za njeno svekoliko uništenje.

Ljudi koji u Kumrovcu plješću govornicima koji izjavljuju da Hrvatska nije stvorena u Domovinskom ratu, su isti ljudi koji su ukinuli 30. svibnja kao Dan državnosti. Pa zar su stvarno trebali 29. 11. proglasiti za dan državnosti da bi se vama otvorile oči?

Najzaslužniji i zato najodgovorniji subjekt u ovoj državi su branitelji koji su ovu državu stvarali stavljajući svoje živote na raspolaganje. Oni nisu stvarali Hrvatsku da bi u njoj ostvarili samo svoja braniteljska prava nego da bi cijelom svom narodu omogućili pravo na opstanak i napredak, na jedini način na koji je to moguće, u slobodnoj i samostalnoj državi. Kad ta država prestane ostvarivati prava svog naroda onda ni braniteljska ne mogu biti zadovoljena. Kad je ta država spala na ovaj nivo, da više ne predstavlja niti sjenu onoga za što je u krvi stvarano, kakve je logike bilo ići u akciju za ostvarenje braniteljskih prava? U državi koja ne može zadovoljiti potrebe ni prava svog naroda, nemoguće je zadovoljiti ni braniteljske potrebe. Kakve je svrhe bilo pregovarati s onima kojima je jedna druga država majka a ova nije ni maćeha nego neka baba roga?

Ako ste, nakon toliko izbora koji su donijeli toliko vlada, nesposobnih ili nevoljnih sukobiti se s ovim problemima, spremni čekati još jedne za koje u naprijed znadete da neće i ne mogu riješiti životna pitanja ovog naroda, onda ste digli ruke od Hrvatske i badava vam je crtati grbove i vikati ZDS, osim ako se ne izvučete objašnajvajući da je to bio sarkazam i da ste se samo rugali na vlastiti račun.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Karamatić: Kako će oni organizirati ‘republiku BiH’ na četvrtini teritorija BiH, to je njihov problem

Objavljeno

na

Objavio

Član Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora (HNS) Mario Karamatić ocijenio je da se Programskom deklaracijom, usvojenom na Kongresu SDA, revitalizira Hrvatska Republika Herceg-Bosna.

Karamatić je rekao da je tzv. “republika BiH” bila prije Daytona i da je obuhvaćala 23 posto BiH, te podsjetio da su bile i Hrvatska Republika Herceg-Bosna i Republika Srpska.

– Kako će oni organizirati “republiku BiH” na četvrtini teritorija BiH, to je njihov problem – istakao je Karamatić.

Karamatić je rekao da mu je veoma drago što je SDA prepoznala inicijativu HSS o neophodnosti revitalizacije Herceg-Bosne i da su u tom pravcu i donijeli deklaraciju.

On je napomenuo da je deklaracija povratak na preddaytonsko stanje, budući da je neodrživa ovakva organizacija BiH, naknadno devastirana od visokih predstavnika.

– To je ono što mi zagovaramo ima dvije godine. SDA je sada napravila iskorak u tom pravcu i mi im zahvaljujemo – naveo je Karamatić.

On smatra i da je deklaracija SDA spisak želja, ali i da mu je drago što su u toj stranci naveli da će otvoriti vrata za druge narode.

– Tako će SDA postati multietnička stranka, jer će se u njoj nalaziti muslimani Bošnjaci, muslimani Sandžaklije, muslimani Arapi, Šiiti, Suniti, te će tako otvoriti vrata prema Europi – rekao je Karamatić. (Srna)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Istina je ‘voda duboka’, teško dohvatljiva plitkim umovima priprostih aktivista

Objavljeno

na

Objavio

Štefica Galić – apologet propale Jugoslavije i zločinca Tita dijeli lekcije i protežira svoju ‘povijest’ raspada SFRJ i rata u BiH

Kad čovjek pročita tekst sredovječne „novinarke“ Štefice Galić (fotografkinje po struci) koja bi barem sudeći po godinama već trebala ponešto znati o zanatu kojim se bavi (tim više što uređuje portal Tačno.net) i uz to sebi daje za pravo docirati ljudima oko sebe, a vidi pri tomu kako ista nije u stanju sklepati suvislu prosto-proširenu rečenicu, onda se upita komu ovakvo „novinarstvo“ uopće treba i gdje su granice prizemnih medijskih manipulacija kakve svojom verbalnom akrobatikom i diletantskim pristupom ozbiljnim i složenim temama prakticira Štefica Galić na svome matičnom portalu.

No, na stranu dikcija, interpunkcija, zbrkan stil, nevješto i pučkoškolski složene metafore čiji je cilj pokazati i dokazati neku tobožnju objektivnost iako je „iz aviona“ vidljivo da je nema ni u tragovima jer već je na prvu jasno kao dan kako iz nje progovara amortizirani i razočarani komunistički aparatčik koji je izgubljen u vremenu i prostoru bez nane Partije i babe Tita (da se izrazimo po „bošnjački“) i sad mu (joj) je svatko živ kriv zbog tog nenadoknadivog i neprežaljenog gubitka – a posebno „velikohrvatski nacionalizam“ kojega često apostrofira u svojim nebuloznim opservacijama raspada jugo-tvorevine.

Baš kao da su Hrvati sa Srbima opkoljavali i razarali Sarajevo, ubijali u Srebrenici i Goraždu, etnički čistili BiH, a ne ginuli za prostore što su ih „viteške“ brigade „Armije BiH“ izgubile bježeći glavom bez obzira od Karadžićevih i Mladićevih trupa.

Naime, u njezinoj viziji krvavog raspada mile i drage „Juge“, ključno mjesto zauzimaju „velikosrpski i velikohrvatski nacionalizam“, dok „velikobošnjačkog“ ili „muslimanskog“ nema nigdje – baš kao da nikad nije bilo ni „Patriotske lige“, ni „Zelenih beretki“, ni Abu Nidala, Abu Hamze, Maktoufa Abdiladhima i tisuća drugih krvnika i zločinaca – mudžahedina niti njihovih napada na hrvatske prostore i masovnih zločina što su ih činili u suradnji s Alijinim i Seferovim jurišnicima, žareći i paleći od Mostara preko Jajca i Lašvanske doline do Konjica, Uzdola, Grabovice, ritualno odsijecali glave, ubijali, pljačkali i silovali po hrvatskim selima – „tako da kokoš ne ostane“.

Drugarica Štefica koja potpisuje tekstove muslimanske paraobavještajne službe koja krivotvori podatke i pravi konstrukcije, a pri tome druge proziva za laži, ovoga se puta dohvatila dr. Ive Lučića u namjeri da mu doskoči svojim improvizacijama i verbalnom ekvilibristikom nesvjesna činjenice da mu ni intelektualno ni retorički, niti u bilo kojem drugom smislu parirati ne može.

„Budali je more do koljena“ – kaže jedna stara narodna koja dobiva svoju potvrdu i u ovom slučaju.

No, da se ne bismo upuštali u analizu njezinih polupismenih nebuloza i prozirne kombinatorike, objavljujemo odgovor dr. Lučića s njegovog facebook profila, pa neka čitatelji prosude sami o čemu je riječ i tko je u pravu – amortizirana antifa aktivistkinja bošnjačkog usmjerenja Štefica Galić ili on, doktor znanosti i povjesničar – koji se (po našem skromnom sudu) možda i ne bi trebao upuštati u rasprave s dotičnom, koliko god ga prozivala.

Evo citata:

„Dva je članka potpisala Štefica Galić u kojima opisuje neke ratne događaje u Ljubuškom tijekom ljeta 1993. Oba su objavljena na portalu www.tacno.net, a u oba me spominje i citira:

„Ivo Lučić kaže – laže: ‘Herceg Bosna je imala svoje grijehe – ratni zločini na tom prostoru se jesu dogodili. Logori za ratne vojne zarobljenike jesu postojali. Civili jesu stradavali. Mnogi od njih jesu protjerani, ali to se nije radilo sustavno. Naime, bošnjački civili jesu protjerivani iz zapadnog dijela Mostara, ali nisu ni iz Livna ni iz Tomislavgrada ni iz Ljubuškog. K tomu, na teritorij Herceg Bosne ljudi su se nesmetano vratili, što se ne može reći ni za današnju Republiku Srpsku a niti za teritorij koji se tad zvao RBiH.’“

Šteficu Galić jako je naljutilo to što u citatu piše kako bošnjački civili nisu protjerani iz Ljubuškog. O tome se doista može razgovarati, pa i s pravom prigovarati, ali kakve to veze ima sa mnom? Naime, riječi koje mi Galić pripisuje nikada nisam napisao niti izgovorio. To je izvadak iz članka Jurice Gudelja „IDEAL SLOBODE Što danas simbolizira Herceg Bosna?“ objavljenom 24. kolovoza 2018. na portalu www.dnevnik.ba. Lako je provjeriti i utvrditi tko zapravo laže. Evo i poveznice: https://www.dnevnik.ba/…/ideal-slobode-sto-danas-simbolizir….

Ne tražim ispriku niti ispravak, takav zahtjev podrazumijevao bi barem relevantnost onoga od koga se traži. Ovaj osvrt napisao sam zbog javnosti kako ne bi više puta ponovljena laž postala istina. Jer, istina je doista „voda duboka“ teško dohvatljiva plitkim umovima priprostih aktivista.“

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari