Pratite nas

Komentar

PONOS VUKOVARA

Objavljeno

na

Kao dječak, mladić, a kasnije i kao odrastao čovjek često sam prolazio kroz Vukovar na putu u Šerengrad gdje je bila rodna kuća moje majke. Put me uvijek vodio na Mitnicu i pored vodotornja. Pogled na vodotoranj oduvijek mi je bio fascinantan. Ponekad bi zastao nakon duge vožnje i uz jednu cigaretu promatrao tu čudesnu građevinu. Visok i vitak, a ipak izuzetno čvrst prkosio je svim vremenskim prilikama. Iz njega je zračila enormna snaga.

Inače vodotoranj je izgradila Hidroelektra 1968. godine jer stari vodotoranj uz Hotel Dunav nije imao dovoljan kapacitet vode. Kapacitet novog vodotornja bio je oko 2200 kubnih metara vode. U to vrijeme bio je među najvećim takvim objektima u Europi.  Imao je i restoran-vidikovac s kojeg se pružao prekrasan pogled na Vukovar i njegovu okolicu. Nažalost tijekom Domovinskog rata teško je oštećen. Hrvatski stijeg koji je uvijek vijorio na njegovom vrhu bio je znak da Vukovar odolijeva srpskom agresoru. To je kod agresora izazivalo strašan bijes i pokušavao je vatrom iz različitih oružja uništiti zastavu i toranj. Barbari su mu zadali 640 rana no toranj je odbio pasti. Stojeći i dalje postao je simbol Vukovara, grada  heroja i simbol pobjede u Domovinskom ratu.

Ovih dana na različitim manifestacijama prikuplja se novac za konzerviranje tornja. Iz Domovine i svijeta stižu donacije za tu namjenu. Uvjeren sam da će svi oni koji vole Hrvatsku u okviru svojih mogućnosti učestvovati makar i svojim skromnim prilogom. Pokažimo i ovaj put zajedništvo i obnovimo ovaj simbol pobjede i neuništivosti hrvatskog naroda.

Pored upućene donacije osjećao sam potrebu i na svoj osobni način iskazati poštovanje prema ovom simbolu te mu posvetio pjesmu.

PONOS VUKOVARA

Ima jedan krasan grad,

vječan,  ali uvijek mlad,

svih Hrvata sjajni žar,

to je heroj – Vukovar.

Dok umoran spava,

nad njim toranj bdije,

teško ranjena mu glava,

al’ hrvatski barjak vije.

Vrh barjaka nebom,

prosto siva leti ptica,

simbol herojskoga grada,

Vučedolska golubica,

Ima jedan krasan grad

vječnim žarom gori,

u njem heroj toranj,

rodu svome zbori:

“Simbol sveti ja sam

Domovinskog rata,

jer u meni snažno bije,

hrabro srce svih Hrvata.

Dušmanu sam prkosio,

stajao sam 90 dana,

bitke teške pretrpio,

na tijelu mi 640 rana.

Premda teško ranjen,

odbio sam pasti,

ne dirajte moje rane,

vrijeme će ih srasti.”

Ima jedan krasan grad,

što s Dunavom teče,

u njem heroj toranj,

simbol pobjede i sreće.

Zoran Čapalija – Čaplja

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Don Damir Stojić: Hvala vam hrvatski branitelji, nikad vas nećemo zaboraviti!!!

Objavljeno

na

Objavio

Sinoć i preksinoć su bili veličanstveni dani. Jedinstveno smo izašli na ulice naših gradova s trobojnicom i šahovnicom, pjevajući domoljubne pjesme i dočekali naše heroje.

Međutim, primjetio sam jedan nedostatak. Nedostaje 15,840 hrvatskih branitelja koji su dali svoje živote za Hrvatsku.

Kao što je rekao izbornik Zlatko Dalić, bez njih ne bi bilo ove šahovnice. 🇭🇷
Hvala vam, nikad vas nećemo zaboraviti!!!

Pogledajte ovaj video kenotafa crkve Sv. Mati Slobode na Jarunu i pomolite se za naše heroje…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Nije Vrsaljko legao na voljenu zastavu s onakvim dječački snenim izrazom lica zato što je slušao jazz.

Objavljeno

na

Objavio

Dubravko Šimenc na facebooku je podijelio zanimljiv komentar Zvonimira Raspudića kojega donosimo u cijelosti:

“Pitaju se neki, inherentno moralno superiorni, otkuda toliko poštovanje Vatrenih prema Thompsonu? Zašto su baš njega poželjeli imati u autobusu i čuti ga na pozornici? Zašto su time „pokvarili“ tako veličanstven događaj?

Odgovor je vrlo jednostavan. Thompsonove pjesme, koje promoviraju ljubav a ne mržnju, velikim su dijelom zaslužne za sve ono što su u životu postigli pa tako i ovo srebro kojim su u trans odveli čitavu naciju i od Hrvatske stvorili predmet obožavanja cijelog svijeta. Nije Modrić mogao proći epski put od čuvanja koza na Velebitu, preko izbjeglištva, do najboljeg igrača svjetskog prvenstva slušajući TBF. Ali su mu zato riječi Thompsonove pjesme „Moj dida i ja“ osvjetljavale težak put kojim je stigao do zvijezda.

Nije odlučan pogled i ruka na srcu svih reprezentativaca prilikom intoniranja himne nusprodukt slušanja Massima, inače vrsnog glazbenika. Taj ponosni, neustrašivi karakter gradile su pjesme poput „Uvijek vjerni tebi“.

Nisu dečki mogli akumulirati nadljudsku snagu, koju bi izvlačili u 120. minuti produžetka, slušajući Josipovićevu „Tokatnu etudu u C-duru“ na 3. programu HR-a. Thompsonovi stihovi iz „Nema predaje“ ušpricali su im potreban doping da prevare bol i s vatrom u očima grizu do kraja.
Nije Dalićevu poniznost i posvećenost svetom cilju, koju je prenio na sve igrače, kreiralo slušanje Detoura, koji su mi inače odlični. Thompsonovi „Geni kameni“ zaslužni su za to.

Nije Vrsaljko, nakon junačke borbe protiv Engleza, legao na voljenu zastavu s onakvim dječački snenim izrazom lica zato što je slušao jazz. Thompsonova „Lijepa li si“ usadila mu je u srce vječnu, neizmjernu ljubav prema domovini koja mu daje snagu da se za nju bori do kraja.
Osobno su mi od Thompsona puno miliji “The National”, premda i on ima nekoliko odličnih pjesama. No svakome dajem za pravo da sluša ono što mu se iskreno sviđa.

Stoga bih molio sve koji s gnušanjem komentiraju glazbeni ukus naših heroja da pokažu barem trunku tolerancije koju inače nerado pokazuju prema „nižim bićima“.

Njih nitko od optuženih ne proziva za glazbeni ukus pa bi bio red da uzvrate istom mjerom i ne kvare ove veličanstvene događaje. Za kraj, pozivam ih i da poslušaju najljepšu i najslušaniju Thompsonovu pjesmu, za koju je inače napisao i tekst i glazbu, te da mu nakon toga presude i dalje šire samo ljubav.

Zvonimir Raspudić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori