Ponosna sam što sam Hercegovka

3

Ponosna sam što sam Hercegovka
ponosan je i moj ćaća bio
jeo puru,lučnicu i kašu
s izvora hladnu vodu pio.

Na bunaru umivao lice
budile ga jutrom lastavice
uvjek sretan i kada je teško
od ničega,stvarao je nešto.

Slijevao se znoj niz lice drago
kopajući za komadić kruha
kroz život me vodila sigurno
ta očeva žuljevita ruka.

Siromaštvo pratilo je njega
žrtva,patnja,tako život cijeli
kao da i sada vidim oca svoj
komadić kruha,
svojoj djeci djeli.

Strpljivost je bila mu vrlina
učio me pošteno da živim
ponavljao često tokom svog života
siromašan kćeri,nije bit sramota.

Cijeli život podario meni
svako jutro,svaki novi dan
jedne noći usnuo je čvrsto
utonuo u duboki san.

Ostale su meni uspomene drage
na očevo lice kojeg nema više
moje srce rado ga se sjeća
s ljubavlju ove stihove mu piše…

Stihovi: Ljiljana Tolj / Kamenjar.com

facebook komentari

  • Omnes Omnibus

    Prekrasno!

  • milanU

    Pitaju me odakle si Žuti, od Mostara Hrvatina ljuti.

  • Alan B’Stard

    Jess burazeru! Najsu ljući dolikara 😉