Pratite nas

Kultura

Ponosno je biti majka

Objavljeno

na

Pozdravljam te ženo!
Ponosno je biti majka,
Sudbina te odlikuje:
Povjerava ti na čuvanje tajnu:
veliku tajnu života,
veliku tajnu siromaštva,
veliku tajnu ljubavi.

Divim se
tvojoj šutljivosti,
tvom čekanju,
tvom odricanju od hirova,
jer to je znak više stvarnosti –
blizina Božanstva.

Poštujem
tvoju strpljivost,
tvoju privrženost djeci,
brigu za polje i dom.
U tebi ljubim
odlučno zauzimanje za život,
ponosnu vjernost prema mužu –
koji je ipak srca podijeljena.
Pozdravljam te, sestro!
Pozdravljam te, majko!

S lica si otrla bore nestrpljenja,
Prolaznici se dive nježnosti
tvojih crta.
Oči su ti
majčinske,
držanje
otmjeno – bez grča nemira.
Ti ne želiš sebe,
niti strepiš da te drugi sažaljavaju.
Dostojanstvena,
lijepa,
djecom okružena, majko,
ti ne možeš ostarjeti,
ti si – besmrtna.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

TEŽAK ŽIVOT, PATNJA LJUTA

Objavljeno

na

Objavio

TEŽAK ŽIVOT, PATNJA LJUTA

Nisu njima ruže cvale,
med i mliko nisu tekli…
šta god bi im njive dale,
Bogu hvala, tek bi rekli.

U Zagori kršnoj mojoj,
u vrimena ona stara!
zaliva je, rad se znojon…
al’ čovika rad je stvara!

Pismon dan bi okončali,
a ne kukanjem i plačon…
i opet sutra di su stali,
borba s’ kamenon i dračon.

Čak bi znalo se dogodit,
dok se radilo na polju,
da bi žena znala rodit…
i ne gubit zbog tog volju.

U traveši nakon toga!
kući svoje čedo nosi,
iduć puten hvali Boga!
i blagoslov za njeg’ prosi.

Težak život, patnja ljuta,
al’ su šale znali zbijat!
bolje znali, sto su puta,
nego mi se, oni smijat!

Šta su znali sve izdurat,
ni živina nije znala…
s’ čim se nosit i šta gurat,
zato Vama, predci hvala!

Ivan Pajdek / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Kad sklopim oči u tuđini polete mi misli Domovini

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Mateo Ivanković

KAD SKLOPIM OČI

Kad sklopim oči u tuđini
polete mi misli Domovini,
lakše, neg planinska vila,
brže, neg sokolova krila.

Ne postoje putevi ni staze,
preko najvećih planina gaze,
niz najduže plove rijeke,
ljube ih cvijetne livade meke!

Zaustavit ništa ih ne može
ni sva ta prirodna ljepota,
dok ne slete u selo malo,
na početak mog života .

Koliko radosti i smijeha,
koliko plača i dječijeg grijeha,
koliko majčine ljubavi samo
dočeka me kada sletih tamo.

Ne postoji ništa ljepše
nit na zemlji ima raja,
kao što je rodna gruda
svaki pedalj rodnog kraja!

Pa ja često sklopim oči
doma svoga kad se sjetim,
i mislima dadnem krila
kroz oblake kad poletim!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari

No Recent Comments Found