Pratite nas

Komentar

‘Ponovno ubijanje i ubijenih i preživjelih Hrvata’

Objavljeno

na

U nizu suvremenih oružja za masovno ubijanje koje se proizvodi diljem današnjeg svijeta je ono najstarije, i danas najčešče upotrebljavano, koje se pokazalo i potvrđuje gotovo nezamijenjivim, su mediji, podjednako oni stari pisani i novi elektronički. Najveće vojne sile svijeta koriste ga od vremena njihova izuma, budući da se pokazalo vrlo učinkovitim i razarajučim. Glavna njihova prednost je što su legalna, dozvoljena i podjednako se koriste u miru i u ratu. U miru kao priprema za rat, i u ratu kao oružje propagande, laži, motiviranja svoje vojske ali i naroda u cjelini.

Mediji su opasna ratna sredstva u rukama diktatora, okupatora i osvajača. Svi oni, diktatori, okupatori i osvajači, u pohodu na vlast prvo  osvajaju medije i stavljaju ih u svoju službu, i tada postaju najzaštićenija sredstva političkog establishmenta.

Medije jednako pisane i elektroničke kao ratna oružja uspješno su koristili Muslimani u ratnim zločinima nad Hrvatima, i Bošnjaci u poratnom periodu skrivanja istih, te u pripremama za nastavak zaustavljenog ili početak novog rata.

Četvrt stoljeća Bošnjaci putem medija koje su u ratu okupirali i osvojili vrlo vješto pred Svjetskom zajednicom skrivaju strašne zločine svoje muslimanske Armije počinjene nad Hrvatima, i njihove masovne grobnice na hrvatskim prostorima kroz koje je ritualnim odrubljivanja glava hrvatskih zarobljenika i civila, prošla njihova genocidno konfesiocidna Armija.

Hrvatske žrtve muslimanske Armije, samo s područja Bugojna i Lašvanske doline, a čije masovne grobnice skrivaju u Bugojnu zločinac Mlaćo u Travniku zločinac Genjac, nakon što su ih Muslimani izmasakrirali, Bošnjaci ih skrivajući im grobnice masakriraju više od 25 godina.

Naime, sve od 8. lipnja 1993. kada je čista muslimanska  i mudžahedinska ABiH upala u nebranjeno hrvatsko selo Maljine, zarobila sve koje su našli, pokretne i bolesne, te na isilovski način ih likvidirali, skrivaju masovnu grobnicu njih 30 među kojima je bio i epileptično bolesni dječak i njegov otac. Bikoša je time, uz Križanćevo selo, Buhine kuće, Vitez, Miletiće, Guču Goru i,,, jedan od najmonstruozniji muslimanskih zločina nad Hrvatima Lašvanske, te je zbog toga toliko dugo i skrivana masovna grobnica masakriranih trojice braće Balta, dva brata Barać, jedan maloljetnik 17 godina, Bobaš otac i sin 22 godine, braća Tavić,,,.

Dio je to  pojedinaca od velike brojke  zajednice na kojima je zločinačka Armija Alije Izetbegovića izvršila isilovske zločine, i čije je grobnice travnički krvnik Genjac skrivao sve do sad, što zločin čini još strašnijim i brutalnijim. Genjac taj travnički Mlaćo znao je i zločince kojima je prokazivao Hrvate u Travniku, i masovnu grobnicu žrtava, i to ga čini suzločincem, kojeg sud ne sudi, što je i razlog neizgradnje pomirbe muslimanskih zločinaca i hrvatske žrtve.

Očito da muslimanskim radikalistima i vjerskim ekstremistima i nije do pomirbe, budući da svaka pomirba vodi ka izgradnji mira i priznavanje zločina, a što bošnjačkoj strani nikako nije u interesu. Nitko na muslimansko bošnjačkoj strani nema hrabrosti prozvati Genjca pravim imenom, zločincom, i prisiliti ga da otkrije i druge masovne grobnice hrvatskih žrtava. A zasigurno da zna za sve, kao što zna i počinitelje zločina.

Zna Genjac tko je od njegovih  suboraca za šerijatsku BiH izrešetao kip Svetog Frane u okupiranom i obeščašćenom gučogorskom samostanu, tko je izrešetao i spaljivao Bibliju, odnio umjetničke slike i bogatstvo iz samostanskog muzeja. Zna Genjac i zločinca iz svojih redova koji je masakrirao hrvatske žrtve u Miletićima, među kojima je također bio maloljetnik.

Zna puno toga taj travnički prokazatelj Hrvata, a to znači i sudija bez suda, i stoga je visokopozicioniran u vjerskoj muslimanskoj ratnoj i poratnoj partiji SDA. A kako to zna Genjac, zasigurno to zna i Svjetska zajednica, koja je suskrivala, i suskriva, sve te poznate muslimanske zločince i masovne hrvatske grobnice.

Kako bi saprala povijesnu  odgovornost za nečinjenje dvadeset i šest godina otkrivaju dijelove masovne grobnice na Bikoši, dok druge žrtve i dalje ostavljaju skrivene. Čeka se završni egzodus Hrvata ispred muslimanskih zlikovaca, i interesne Svjetske zajednice, kako bi im se predali njihovi mrtvi i iznijeli ih, kao što su i Srbi bili, prisiljeni odnijeti svoje mrtve iz Sarajeva.

Govoriti o održivosti multietnične i multikonfesionalne BiH a u isto vrijeme skrivati masovne grobnice hrvatskih žrtava, zapravo je ponovno ubijanje i ubijenih i preživjelih Hrvata. Muslimanski zločini će se ponavljati nad Hrvatima ne samo dok bošnjačka politička i vjerska vrhuška u Sarajevu skriva poznate počinitelje, već sve dok se ne odsvira kraj krvavog pira što ga Muslimani zasvirali agresijom na hrvatski narod, i dok posljednji Hrvat ne izbjegne i bude prognan  iz Lašvanske doline.

Skrivanjem masovnih hrvatskih grobnica bošnjačka strana zastrašuje hrvatski narod kako bi napustio svoj kraj i ostavio ga da pozeleni kao što je pozelenio svaki okupirani komadić Bosne i Hercegovine na kojem danas nema ni traga o hrvatstvu i katoličanstvu. Slika takve BiH cilj je i dijela

Svjetske zajednice koja za naftne dolare surađuje sa Bošnjacima, prijeteči hrvatskom narodu, “ili se asimilirajte ili vas ne će biti”.

Pokop samo malog dijela identificiranih hrvatskih žrtava muslimanskog zločina nad Hrvatima iz Maljina 08. lipnja 2019. na groblju Prahulje, jasno govori da Bakir Izetbegović, Halid Genjac, i cijela ta ratna i poratna muslimansko bošnjačka vrhuška zna imena zločinaca i mjesta masovnih grobnica u Lašvanskoj dolini. Na Svjetskoj zajednici je da ih prisili da prokažu i kazne zločince, otkriju mjesta masovnih grobnica, što bi bio preduvjet nekog dijaloga izgradnje zajedničke troentitetske BiH. Sve dok se skrivaju poznati muslimanski zločinci, oni zapovjedne odgovornosti i oni počiniteljske, govor o bilo kakvoj zajedničkoj BiH zločin je ravan počinjenom.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

SPC nije vjerska, nego politička ustanova

Objavljeno

na

Objavio

Vijest kaže kako je srbijanski predsjednik Vučić i u crkvenim krugovima pokušao dobiti saveznike za razgovore s Albancima, ali ni oporba ni SPC ni veći dio srpskog naroda ne pristaje ni na kakve kompromise.

Kad god je riječ o najvažnijim i najosjetljivijim nacionalnim temama s najviše se pozornosti sluša glas Srpske pravoslavne crkve, pa bi neobaviješten promatrač mogao pomisliti da je Srbija izrazito religiozna nacija.

No vjerska odanost Crkvi u narodu gotovo je zanemariva u usporedbi s političkom moći te kultne institucije koja je odigrala sramotnu huškaču ulogu i u agresiji na Hrvatsku.

Beogradski list “Blic” u deset je gradova proveo istraživanje prema kojem “tek svaki sedmi vernik kaže da u crkvu ide redovno, a isti je broj onih koji uopšte ne idu u Božji hram”.

A Arsenije Arsenijević, starješina Vaznesenjske crkve u Beogradu, na čijem području ima 20.000 ljudi, kaže da na nedjeljno bogoslužje dođe oko 200 ljudi, dakle, svaki stoti stanovnik.

I odbijanje suradnje s Vučićem u razgovorima s Kosovom pokazuje staru istinu – Srpska pravoslavna crkva u kojoj vjernika gotovo i nema nije vjerska nego politička ustanova.

Milan Ivkošić / Večernji list

 

Crna Gora je shvatila što je SPC, ali ne i Hrvatska

 

 

Bujica objavila fotografiju: Patrijarh SPC Irinej s četnicima u okupiranom Žitniću kod Drniša!

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Zaposlenici Grada Pule darovali krv, ali ne i Boris Miletić!

Objavljeno

na

Objavio

Grad Pula je, kao društveno odgovorna javna uprava, zajedno s Gradskim društvom Crvenog križa i ove godine sudjelovao u akciji darivanja krvi u povodu Svjetskog dana darivatelja krvi. U akciji koja je organizirana u prostorijama Komunalne palače do 14,00 sati 42 osobe pristupile su darivanju, od kojih je sposobno za darivanje krvi bilo 38 osoba.

Krv je donirao i zamjenik gradonačelnika Grada Pule Robert Cvek, i predsjednik Gradskog vijeća Grada Pule Tiziano Sošić koji su svojim primjerom doprinijeli hvalevrijednoj akciji.

„Drago mi je što smo dio ove akcije, što ovom humanom gestom, pokazujemo osviještenost o potrebi darivanja krvi“, kazao je zamjenik gradonačelnika Robert Cvek.

Gradonačelnik Boris Miletić, usprkos isticanju osviještenosti od strane njegovih najbližih kolega, ipak nije sudjelovao u akciji darivanja krvi, što je vrlo čudno, a posebno kada se uzme u obzir da na službenoj web stranici Grada Pule, povodom akcije darivanja krvi, stoji:

”Jednom dozom krvi mogu se spasiti tri života. Grad Pula zato ovu akciju želi učiniti tradicionalnom te je održati i dogodine povodom Svjetskog dana darivatelja krvi.”

Gradonačelnik Boris Miletić nije darovao svoju krv, usprkos jasnom isticanju Grada Pule da se tako mogu spasiti tri života. Njegov motiv ostaje nepoznat, pišu Ivijesti.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari