Pratite nas

U potrazi za Istinom

Diktator izbačen s Pantovčaka. Vrijeme došlo za ulice, trgove…

Objavljeno

na

Uklanjanje biste Josipa Broza Tita iz Ureda predsjednice – malen korak za Kolindu, velik za Hrvatsku. Mogli bismo tim riječima opisati revoluciju na Pantovčaku, čime je započelo ispisivanje nove stranice hrvatske povijesti. Ovaj simboličan potez predsjednice Grabar-Kitarović dao je snagu svim hrvatskim nastojanjima da borba za cjelovitu istinu nikada ne prestaje te je kao takva preduvjet zdrave budućnosti.

Ta povijesna istina može se sažeti u rečenicu “Tito je diktator“. To je diktator čija je bista do nekidan resila Pantovčak, upravo uz bistu kardinala Stepinca. Koje li ironije povijesti – tlačitelj i potlačeni, krvnik i žrtva u istom redu. Slika je to hrvatske stvarnosti, koja se desetljećima suočava s poteškoćom čišćenja memorije. Hrvatsko narodno biće, malobrojno na nebu iznad Europe, dopušta si luksuz podvojenosti i dvostrukih kriterija – takav perfidan i u sebi do kraja izopačen sustav generirao je i još će u sebi generirati mnogo nerazumijevanja, nepravde, sukoba, korupcije. Struktura grijeha premrežila je cijelo društvo, koje je pomalo dezorijentirano i bez nade u bolje sutra. Jasno je da je tu korijen i gospodarskih poteškoća s kojima se suočavamo, jer nas grješne strukture i dalje koče u zdravom i konkurentnom napretku.

Uklanjanje Titove biste s Pantovčaka svijetli je primjer odmaka od mračne povijesti hrvatskog naroda i poticaj svima da se još snažnije založimo u borbi protiv grješnih struktura. Mogli bismo reći da se radi i o “znaku vremena“. Za očekivati je da i druge institucije, pravne i fizičke osobe smognu hrabrosti izbaciti Tita iz nazivlja ulica, trgova, šetališta, škola i sl.

Žrtva je ta koja vapi i traži pravdu, a zločin je više nego očit i poznat – smrt nevinog Kardinala, čija bista i dalje krasi Pantovčak i mučenička smrt 663 svećenika, redovnika, redovnice, bogoslova i sjemenišatarca s područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine koji su ubijeni u ime politike zločinca i diktatora Josipa Broza Tita.

[ad id=”40551″]

Popis 663 svećenika, redovnika, redovnice, bogoslova i sjemenišatarca s područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine koji su ubijeni u ime politike zločinca i diktatora Josipa Broza Tita. 

Nad(biskupije)

1.Anton Adám (Banatska biskupija)
2.don Ante Adžija (Zadarska nadbiskupija)
3.Franjo Anđel (Zagrebačka nadbiskupija)
4.Josip Astaloš (Đakovačka i srijemska biskupija)
5.don Frane Babić (Splitsko-makarska nadbiskupija)
6.don Antun Bačić (Dubrovačka biskupija)
7.don Ante Bakula (Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko mrkanjska biskupija)
8.Branko Bandić (Banjalučka biskupija)
9.Jakov Barišić (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
10.Krešimir Barišić (Banjalučka biskupija)
11.Stipe Barišić (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
12.don Mirko Bašić (Splitsko-makarska nadbiskupija)
13.don Petar Bašić (Splitsko-makarska nadbiskupija)
14.don Šime Batković (Zadarska nadbiskupija)
15.Ivan Becker (Đakovačka i srijemska biskupija)
16.Pavao Bedenik (Zagrebačka nadbiskupija)
17.Veseljko Begić (Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko mrkanjska biskupija)
18.Anton Berger (Subotička biskupija-Bačka)
19.Cvjetko Berišić (Kosovski Hrvati: Janjevo-Letnica)
20.Ivica Bertapelle (Hvarska biskupija)
21.don Paško Bilić (Splitsko-makarska nadbiskupija)
22.msgr. dr. Nikola Bilogrivić (Banjalučka biskupija)
23.don Vjekoslav Bilota (Splitsko-makarska nadbiskupija)
24.Antun Bilješković (Banjalučka biskupija)
25.dr. Fran Binički (Gospićko-senjska biskupija)
26.don Ante Biskupović (Hvarska biskupija)
27.Srećko Blažević (Riječka nadbiskupija)
28.Valentin Bocak (Zagrebačka nadbiskupija)
29.Josip Böckmann (Banjalučka biskupija)
30.don Niko Bogdanić (Hvarska biskupija)
31.dr. Stjepan Bogutovac (Đakovačka i srijemska biskupija)
32.Franjo Bonifacio (Porečko-pulska biskupija)
33.don Nikola Bošnjak (Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko mrkanjska biskupija)
34.don Josip Braenović (Splitsko-makarska nadbiskupija)
35.Božidar Bralo (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
36.Slavko Brajković (Đakovačka i srijemska biskupija)
37.don Ivo Brajnović (Kotorska biskupija)
38.Antun Brandalik (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
39.don Ante Braškić (Splitsko-makarska nadbiskupija)
40.Josip Brebrić (Zagrebačka nadbiskupija)
41.dr. Zvonimir Brekalo (Banjalučka biskupija)
42.don Rudolf Brnobić (Dubrovačka biskupija)
43Franjo Brunet (Banatska biskupija)
44.Martin Bubanj (Riječka nadbiskupija)
45.don Ante Buconjić (Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko mrkanjska biskupija)
46.don Ivo Bujas (Šibenska biskupija)
47.Miroslav Bulešić (Porečko-pulska biskupija)
48.Mate Burić (Riječka nadbiskupija)
49.Ivan Burik (Đakovačka i srijemska biskupija)
50.Maks Burja (Zagrebačka nadbiskupija)
51.Julije Bürger (Zagrebačka nadbiskupija)
52.Ivan Butorović (Zagrebačka nadbiskupija)
53.Matija Crnković (Zagrebačka nadbiskupija)
54.msgr. dr. Josip Carević (Dubrovačka biskupija)
55.Vinko Čalić (Splitsko-makarska nadbiskupija)
56.Dragan Čapo (Đakovačka i srijemska biskupija)
57.Aleksandar Čavlek (Zagrebačka nadbiskupija)
58.Milivoj Čekada (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
59.msgr. dr. Dragutin Čelik (Banjalučka biskupija)
60.don Franjo Čermak (Barska nadbiskupija)
61.don Ivan Čondić (Splitsko-makarska nadbiskupija)
62.Ivan Čondrić (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
63.Emil Čondrić (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
64.don Ante Čotić (Zadarska nadbiskupija)
65.don Stanko Čotić (Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko mrkanjska biskupija)
66.Srećko Čotić (Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko mrkanjska biskupija)
67.don Jerko Čubranić (Krčka biskupija)
68.don Jozo Čulin (Splitsko-makarska nadbiskupija)
69.msgr. Antun Čurčić (Banjalučka biskupija)
70.Ivan Ćosić (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
71.Mate Dedić (Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko mrkanjska biskupija)
72.don Niko Delić (Splitsko-makarska nadbiskupija)
73.Dragutin Delija (Zagrebačka nadbiskupija)
74.don Marko Devčić (Splitsko-makarska nadbiskupija)
75.don Mirko Didović (Zadarska nadbiskupija)
76.don Mato Dobud (Dubrovačka biskupija)
77.fra Pavao Dodić (Kosovski Hrvati: Janjevo-Letnica)
78.Marko Dominiković (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
79.don Ante Dragošević (Splitsko-makarska nadbiskupija)
80.Ivan Držaić (Zagrebačka nadbiskupija)
81.Ante Dujlović (Banjalučka biskupija)
82.dr. Dragan Dujmović (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
83.Anto Dujmušić (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
84.Augustin Duković (Zagrebačka nadbiskupija)
85.Antun Dunaj (Zagrebačka nadbiskupija)
86.Blaženko Dunatov (Zadarska nadbiskupija)
87.Valentin Dupp (Subotička biskupija-Bačka)
88.Nikola Duvančić (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
89.Ivan Đanić (Zagrebačka nadbiskupija)
90.Antun Đurić (Zagrebačka nadbiskupija)
91.Đuro Eck (Banatska biskupija)
92.Anto Elez (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
93.don Andrija Falatar (Dubrovačka biskupija)
94.don Niko Fantela (Dubrovačka biskupija)
95.Ignacije Feguš (Zagrebačka nadbiskupija)
96.Dragutin Fifka (Gospićko-senjska biskupija)
97.Josip Filipović (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
98.Marijan Majo Filković (Zagrebačka nadbiskupija)
99.Šime Frulić (Porečko-pulska biskupija)
100.Stjepan Gabrić (Gospićko-senjska biskupija)
101.Mirko (Emeriko) Gašić (Đakovačka i srijemska biskupija)
102.Antun Gavran (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
103.Ilija Gavrić (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
104.Nenad Gavrilović (Križevačka biskupija–eparhija)
105.Martin Gecina (Zagrebačka nadbiskupija)
106.fra Stjepan Gečević (Kosovski Hrvati: Janjevo-Letnica)
107.don Juraj Gospodnetić (Banjalučka biskupija)
108.Antun Grahovar (Zagrebačka nadbiskupija)
109.Vojko Gregov (Zadarska nadbiskupija)
110.Ivan Grgić (Banjalučka biskupija)
111.Ratko Grgić (Banjalučka biskupija)
112.don Luka Grković (Dubrovačka biskupija)
113.Franjo Grobler (Mariborska biskupija)
114.Vjekoslav Gržanić (Riječka nadbiskupija)
115.Karlo Gruičić (Zagrebačka nadbiskupija)
116.dr. don Ivo Guberina (Šibenska biskupija)
117.don Martin Gudelj Velaga (Splitsko-makarska nadbiskupija)
118.msgr. dr. Josip Gunčević (Đakovačka i srijemska biskupija)
119.Pavao Gvozdanović (Križevačka biskupija–eparhija)
120.Anton Haug (Subotička biskupija-Bačka)
121.Božidar Hitrec (Zagrebačka nadbiskupija)
122.Franjo Hlobik (Đakovačka i srijemska biskupija)
123.Stjepan Horžić (Riječka nadbiskupija)
124.don Nikola Ilijić (Krčka biskupija)
125.Antun Irgolić (Zagrebačka nadbiskupija)
126.Ivan Ivančić (Đakovačka i srijemska biskupija)
127.Karlo Ivančić (Zagrebačka nadbiskupija)
128.Mato Ivandić (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
129.Marijan Ivandić (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
130.Slavko-Slavoljub Ivanec (Zagrebačka nadbiskupija)
131.Matija Ivšić (Zagrebačka nadbiskupija)
132.Franjo Jagić (Zagrebačka nadbiskupija)
133.don Antun Jakobović (Šibenska biskupija)
134.Ivan Janeš (Zagrebačka nadbiskupija)
135.don Ivo Jelinović (Dubrovačka biskupija)
136.don Radoslav Jerković (Splitsko-makarska nadbiskupija)
137.Dragutib Jesih (Zagrebačka nadbiskupija)
138.Ante Jukić (Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko mrkanjska biskupija)
139.Ivan Juraić (Gospićko-senjska biskupija)
140.don Ivo Jurčev (Šibenska biskupija)
141.Petar Jurendić (Banjalučka biskupija)
142.don Ante Juričev (Šibenska biskupija)
143.Dragutin Jurić (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
144.Franjo Kač (Mariborska biskupija)
145.don Mato Kalafatović-Milić (Dubrovačka biskupija)
146.Josip Kalajdžić (Zagrebačka nadbiskupija)
147.don Vladimir Karabaić (Krčka biskupija)
148.don Šime Karaman (Splitsko-makarska nadbiskupija)
149.Vladimir Kargačin (Gospićko-senjska biskupija)
150.Miho Katušić (Dubrovačka biskupija)
151.msgr. Josip Kaurinović (Banjalučka biskupija)
152.don Dragutin Kiss (Dubrovačka biskupija)
153.Josip Klapšić (Zagrebačka nadbiskupija)
154.Antun Klasić (Zagrebačka nadbiskupija)
155.Teodor Klein (Đakovačka i srijemska biskupija)
156.Josip Knapp (Banatska biskupija)
157.don Marijan Knežević (Hvarska biskupija)
158.Alojzije Köck (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
159.fra Serafin Kodić-Glasnović (Kosovski Hrvati: Janjevo-Letnica)
160.Ivan Kodrič (Mariborska biskupija)
161.Ladislav (Lacko) Kolarić (Gospićko-senjska biskupija)
162.Mihovil Kolarić (Zagrebačka nadbiskupija)
163.Boris Kolb (Zagrebačka nadbiskupija)
164.Mato Kolundžić (Zagrebačka nadbiskupija)
165.don Lovro Konjevod (Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko mrkanjska biskupija)
166.Josip Kornauth (Banatska biskupija)
167.Ivan Kotnik (Đakovačka i srijemska biskupija)
168.Mirko Kovač (Banjalučka biskupija)
169.Petar Kovačić (Zagrebačka nadbiskupija)
170.Stjepan Kovačić (Zagrebačka nadbiskupija)
171.Mate Kovačević (Splitsko-makarska nadbiskupija)
172.Stjepan Köves (Subotička biskupija-Bačka)
173.Antun Kožljan (Porečko-pulska biskupija)
174.Stjepan Kramar (Zagrebačka nadbiskupija)
175.don Ivan Kranjc (Zadarska nadbiskupija)
176.dr. Matija Kranjčić (Zagrebačka nadbiskupija)
177.don Đuro Krečak (Dubrovačka biskupija)
178.don Martin Krešić (Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko mrkanjska biskupija)
179.Jakob Krist (Đakovačka i srijemska biskupija)
180.Alojzije Kristan (Riječka nadbiskupija)
181.Vendelin Kristek (Đakovačka i srijemska biskupija)
182.Milutin-Gracijano Krizmanić (Porečko-pulska biskupija)
183.Hinko Kroder (Zagrebačka nadbiskupija)
184.Đuro Kroflin (Đakovačka i srijemska biskupija)
185.don Božo Krolo (Barska nadbiskupija)
186.Bogomil Krušič (Gospićko-senjska biskupija)
187.Stjepan Kučmanić (Zagrebačka nadbiskupija)
188.o. Ivan Julijan Kuhar (Križevačka biskupija–eparhija)
189.Dragutin Kukalj (Gospićko-senjska biskupija)
190.Branko Kukolja (Zagrebačka nadbiskupija)
191.Vladislav Kulišak (Gospićko-senjska biskupija)
192.don Nikola Kuvač (Zadarska nadbiskupija)
193.Dragutin Kuže (Zagrebačka nadbiskupija)
194.Jakov Ladić (Zagrebačka nadbiskupija)
195.don Miho Lajoš (Dubrovačka biskupija)
196.msgr. Ivan Lakajner (Đakovačka i srijemska biskupija)
197.Vlatko Lakoseljac (Porečko-pulska biskupija)
198.Ivan Lazički (Zagrebačka nadbiskupija)
199.Josip Lesjak (Zagrebačka nadbiskupija)
200.don Ante Letinić (Zadarska nadbiskupija)
201.Deziderije (Želimir) Liko (Zagrebačka nadbiskupija)
202.don Ante Lizatović (Šibenska biskupija)
203.Andrija Loušin (Gospićko-senjska biskupija)
204.don Srećko Lovretić (Zadarska nadbiskupija)
205.Mihajlo Lozinskij (Križevačka biskupija–eparhija)
206.don Marko Luetić (Splitsko-makarska nadbiskupija)
207.Filip Lukenda (Banjalučka biskupija)
208.Martin Mačukat (Šibenska biskupija)
209.Ivan Mađarić (Zagrebačka nadbiskupija)
210.don Ljubo Magaš (Zadarska nadbiskupija)
211.Ljubo Majić (Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko mrkanjska biskupija)
212.don Andrija Majić, ml. (Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko mrkanjska biskupija)
213.don Marijan Majić (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
214.don Filip Mandarić (Splitsko-makarska nadbiskupija)
215.don Ivan Manzoni (Zadarska nadbiskupija)
216.Jerko Marijan (Banjalučka biskupija)
217.Ivan Ferdo Maretić (Zagrebačka nadbiskupija)
218.Josip Martinac (Zagrebačka nadbiskupija)
219.Josip Martinović (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
220.Josip Marušić (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
221.Tomislav Matanović (Banjalučka biskupija)
222.Josip Matijević (Zagrebačka nadbiskupija)
223.Juraj Matijević (Riječka nadbiskupija)
224.don Andrija Mavrinac (Krčka biskupija)
225.Nikša Memunić (Dubrovačka biskupija)
226.Alojzije Mihaljević (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
227.Juraj (Đuka) Mihić (Gospićko-senjska biskupija)
228.Rudolf Mikec (Zagrebačka nadbiskupija)
229.Stipo Milanović (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
230.Vlatko Milanović (Porečko-pulska biskupija)
231.Ivan Miletić (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
232.Zvonimir Ante Milinović (Riječka nadbiskupija)
233.don Filip Mimica (Šibenska biskupija)
234.Josip Mirković (Đakovačka i srijemska biskupija)
235.Adam Mitrović (Đakovačka i srijemska biskupija)
236.fra Lovro Mitrović (Kosovski Hrvati: Janjevo-Letnica)
237.don Jure Mladina (Splitsko-makarska nadbiskupija)
238.Franjo Modrinjak (Zagrebačka nadbiskupija)
239.Mate Moguš (Gospićko-senjska biskupija)
240.Petar Müller (Subotička biskupija-Bačka)
241.Viktor Müller (Zagrebačka nadbiskupija)
242.don Anton Muzić (Kosovski Hrvati: Janjevo-Letnica)
243.Waldemar Maksimilijan Nestor (Banjalučka biskupija)
244.Ivan Nikšić (Gospićko-senjska biskupija)
245.Josip Novotny (Subotička biskupija-Bačka)
246.don Jerko Nuić (Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko mrkanjska biskupija)
247.Stjepan (Stipa) Ognjanov (Subotička biskupija-Bačka)
248.Petar Olejar (Križevačka biskupija–eparhija)
249.fra Emanuel (Josip) Ongaro (Porečko-pulska biskupija)
250.Franjo Orešnik (Mariborska biskupija)
251.Nikola Oros (Križevačka biskupija–eparhija)
252.Kazimir Paić (Porečko-pulska biskupija)
253.fra Alojz Palić (Kosovski Hrvati: Janjevo-Letnica)
254.Mato Paljug (Zagrebačka nadbiskupija)
255.don Mitar Papac (Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko mrkanjska biskupija)
256.Ante Pašalić (Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko mrkanjska biskupija)
257.Đuro (Đuka) Pavošević (Đakovačka i srijemska biskupija)
258.Franjo Pečar (Zagrebačka nadbiskupija)
259.Franjo Perčić (Đakovačka i srijemska biskupija)
260.Josip Perčinlić (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
261.Ivan Perhač (Zagrebačka nadbiskupija)
262.Petar Perić (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
263.Viktor Perkan (Riječka nadbiskupija)
264.don Đuro Perušina (Kotorska biskupija)
265.Stjepan Petranović (Riječka nadbiskupija)
266.msgr. Franjo Petranyi (Subotička biskupija-Bačka)
267.don Juraj Petrović (Hvarska biskupija)
268.Vilim Pintar (Zagrebačka nadbiskupija)
269.dr. Mijo Pišonić (Zagrebačka nadbiskupija)
270.Franjo Plank (Subotička biskupija-Bačka)
271.p. Anzelmo Polak (Mariborska biskupija)
272.Vladisla Zvonko Poljak (Zagrebačka nadbiskupija)
273.Ilija Poplašen (Banjalučka biskupija)
274.Stjepan Povoljnjak (Zagrebačka nadbiskupija)
275.Mihovil Praskić (Đakovačka i srijemska biskupija)
276.Josip Pretner (Riječka nadbiskupija)
277.don Vide Putica (Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko mrkanjska biskupija)
278.msgr. dr. Franjo Rački (Đakovačka i srijemska biskupija)
279.don Jakov Račić (Hvarska biskupija)
280.don Marijan Radojković (Splitsko-makarska nadbiskupija)
281.Miroslav (Mirko) Radoš (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
282.Franjo Radović (Zagrebačka nadbiskupija)
283.don Ivan Raguž (Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko mrkanjska biskupija)
284.Ivan Rančigaj (Mariborska biskupija)
285.Ivan Ribičić (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
286.Franjo Rihar (Zagrebačka nadbiskupija)
287.Ivan Ljubomir Roje (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
288.Mihael Rothen (Banatska biskupija)
289.Luka Rožić (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
290.don Ante Rubignoni (Splitsko-makarska nadbiskupija)
291.Slavko Rukavina (Zagrebačka nadbiskupija)
292.don Gracija Sablić (Kotorska biskupija)
293.Ilija Sajbl (Đakovačka i srijemska biskupija)
294.Vilim Schäfer (Banatska biskupija)
295.Lovro Scherer (Subotička biskupija-Bačka)
296.Josip Schmidt (Banatska biskupija)
297.don Josip Schmidt (Dubrovačka biskupija)
298.Jakob-Ratko Sem (Mariborska biskupija)
299.dr. Tomo Severović (Križevačka biskupija–eparhija)
300.Petar Sivjanović (Zagrebačka nadbiskupija)
301.Ivan Skender (Banjalučka biskupija)
302.don Ivan Stanić (Splitsko-makarska nadbiskupija)
303.Ivan Stanković Matski (Zagrebačka nadbiskupija)
304.Adam Steigerwald (Banatska biskupija)
305.blaženi kardinal Alojzije Stepinac (Zagrebačka nadbiskupija)
306.Vladimir Stuparić (Gospićko-senjska biskupija)
307.Ivan Subašić (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
308.don Ivan Sumić (Splitsko-makarska nadbiskupija)
309.Dionizije Szabó (Subotička biskupija-Bačka)
310.Marko Šalić (Banjalučka biskupija)
311.Ivan Šalovac (Đakovačka i srijemska biskupija)
312.don Ivo Šarić (Šibenska biskupija)
313.Josip Šćurić (Zagrebačka nadbiskupija)
314.don Kerubin Šegvić (Splitsko-makarska nadbiskupija)
315.Vlado (Vlatko) Šercer (Đakovačka i srijemska biskupija)
316.Božo Šimleša (Banjalučka biskupija)
317.Dionizije Šimrak (Križevačka biskupija–eparhija)
318.dr. Ivan Šimrak (Križevačka biskupija–eparhija)
319.msgr. prof. dr. Janko Šimrak (Križevačka biskupija–eparhija)
320.dr. Ivan Šimunović (Zagrebačka nadbiskupija)
321.don Kuzma Šimunović (Hvarska biskupija)
322.Josip Šokičić (Đakovačka i srijemska biskupija)
323.don Petar Špika (Šibenska biskupija)
324.Ladislav Šporer (Riječka nadbiskupija)
325.Dragutin Štimac (Gospićko-senjska biskupija)
326.Stjepan Štromar (Zagrebačka nadbiskupija)
327.Ladislav Štuban (Zagrebačka nadbiskupija)
328.don Eugen Šutrin (Zadarska nadbiskupija)
329.fra Leonard Tagić (Barska nadbiskupija)
330.dr. Franjo Takács (Subotička biskupija-Bačka)
331.don Anđelo Tarticchio (Porečko-pulska biskupija)
332.Vjekoslav Terzić (Đakovačka i srijemska biskupija)
333.don Ivan Tičić (Zadarska nadbiskupija)
334.o. Inokentij (Ivan) Timko (Križevačka biskupija–eparhija)
335.don Ilija Tomas (Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko mrkanjska biskupija)
336.don Stjepan Tomašev (Dubrovačka biskupija)
337.Jure Tomičić (Banjalučka biskupija)
338.Blaž Tomljenović (Gospićko-senjska biskupija)
339.Metildo Trojanović (Dubrovačka biskupija)
340.don Adalbert Tumbas (Zagrebačka nadbiskupija)
341.Dragutin Turalija (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
342.don Nikola Tuša (Barska nadbiskupija)
343.msgr. Karlo Unterreiner (Subotička biskupija-Bačka)
344.Franjo Valentić (Zagrebačka nadbiskupija)
345.don Rajko Valerijev (Hvarska biskupija)
346.Andrija Varga (Banatska biskupija)
347.Ljudevit Varga (Subotička biskupija-Bačka)
348.Mirko Vecchiet (Vekjet) (Porečko-pulska biskupija)
349.Janko Vedrina (Zagrebačka nadbiskupija)
350.Josip Vedrina (Zagrebačka nadbiskupija)
351.Alojzije Vjekoslav Venko (Zagrebačka nadbiskupija)
352.Bruno Vernazza (Gospićko-senjska biskupija)
353.Tomo Vinić (Đakovačka i srijemska biskupija)
354.msgr. dr. Ilija Violoni (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
355.Stjepan Virág (Subotička biskupija-Bačka)
356.msgr. Kazimir Višaticki (Banjalučka biskupija)
357.Vladimir Vivoda (Porečko-pulska biskupija)
358.don Stjepan Vlahović (Splitsko-makarska nadbiskupija)
359.Aleksandar Vlasov (Križevačka biskupija–eparhija)
360.Ivanko (Janko) Vlašićak (Zagrebačka nadbiskupija)
361.Antun Vrančić (Đakovačka i srijemska biskupija)
362.Anto Vrbić (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
363.don Ante Vojnović (Splitsko-makarska nadbiskupija)
364.don Marijan Vujnović (Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko mrkanjska biskupija)
365.Petar Weber (Banatska biskupija)
366.Petar Weinert (Subotička biskupija-Bačka)
367.Anto Weiss (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
368.Rikard Weiss (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
369.Mihovil Werner (Subotička biskupija-Bačka)
370.fra Gracije Zanin (Porečko-pulska biskupija)
371.Marko Zelco (Zeljko) (Porečko-pulska biskupija)
372.don Ante Zrno (Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko mrkanjska biskupija)
373.Petar Žagmeštar (Zagrebačka nadbiskupija)
374.Matija pl. Žigrović (Zagrebačka nadbiskupija)
375.Antun Žilavec (Gospićko-senjska biskupija)
376.Antun Živković (Đakovačka i srijemska biskupija)
377.Blaž Žulj (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)

Redovničke zajednice
a) Redovnici

378.fra Bruno (Silvestar Anton) Adamčik (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
379.fra Anzelmo (Frano) Alaupović (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
380.fra Bono (Ivan) Andačić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
381.dr. fr. Herman (Ivan) Andromak (Hrvatska dominikanska provincija)
382.fra Alojzije Atlija (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
383.fra Paško Bačić (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
384.fra Petar Bačić (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
385.fra Gabriel Badurina (Hrvatska provincija franjevaca trećoredaca)
386.fra Nikola Bagarić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
387.fra Leonardo (Josip) Bajić (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
388.fra Viktor (Petar) Baltić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
389.dr. fr. Dominik Barač (Hrvatska dominikanska provincija)
390.fra Marko (Mate) Barbarić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
391.fra Gerard (Marko) Barbir (Franjevačka provincija sv. Jeronima u Zadru)
392.fra Josip Baričević (Hrvatska provincija franjevaca trećoredaca)
393.fra Bartol (Augustin) Barišić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
394.fra Stjepan (Ivan) Barišić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
395.Stjepan Bastič (lazaristi)
396.fra Krsto Bazo (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
397.fra Baldo (Antun) Beato (Franjevačka provincija sv. Jeronima u Zadru)
398.fra Kažimir (Franjo) Bebek (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
399.fra Jozo (Dobroslav) Bencun (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
400.fra Ante Benutić (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
401.fra Petar Berković (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
402.fra Ivan Bezina (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
403.Izidor Bistrović (Hrvatska provincija Družbe Isusove)
404.fra Marijan (Luka) Blažić (Franjevačka provincija sv. Jeronima u Zadru)
405.Severin Boos (trapisti)
406.fra Frane (Mate) Borić (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
407.fra Josip (Jakov) Borković (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
408.o. Franjo Bortas (Hrvatska provincija Družbe Isusove)
409.fra Dobroslav Božić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
410.fra Stanko (Stjepan) Bradarić (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
411.fra Mirko (Matija) Brandić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
412.Josip Bric (Hrvatska provincija Družbe Isusove)
413.fra Danijel Briševac (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
414.Danijel Briševac (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
415.fra Augustin (Anto) Brković (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
416.fra Beato (Stjepan) Bukinac (Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda-Zagreb)
417.o. Nikola Buljan (Hrvatska provincija Družbe Isusove)
418.fra Miroslav (Mato) Buzuk (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
419.fra Anzelmo Canjuga (Hrvatska kapucinska provincija)
420.fra Žarko Carev (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
421.fra Ante (Ante) Cvitanović (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
422.fra Mladen (Ivan) Čaja (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
423.fra Benko (Josip) Čiga (Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda-Zagreb)
424.fra Dane (Franjo) Čolak (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
425.fra Alojzije (Vjekoslav) Čondić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
426.fra Efrem (Ivan) Ćosić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
427.fra Domagoj Ćubelić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
428.fra Karlo (Norbert Silvestar) Ćulum (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
429.fra Anđeo (Mato) Ćurić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
430.fra Vjeko Ćurić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
431.dr. fra Marko (Nikola) Dragićević (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
432.fra Josip (Ivan) Erceg (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
433.fra Ladislav (Dragutin) Fišić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
434.fra Adalbert (Franjo) Fleisz (Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda-Zagreb)
435.fr. Eduard (Miljenko-Ivan) Franković (Hrvatska dominikanska provincija)
436.fra Križan (Nikola) Galić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
437.fra Ferdinand (Vendelin) Gassmann (Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda-Zagreb)
438.fra Filip (Jure) Gašpar-Galić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
439.fra Gavro (Nikola) Gavranić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
440.fra Tomislav (Pero) Gelić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
441.fra Berislav (Ivan) Glavadanović (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
442.fra Augustin Glavaš (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
443.fra Petar (Ivan) Glavaš (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
444.dr. fra Radoslav (Andrija) Glavaš (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
445.fra Karlo (Ivan) Grabovičkić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
446.fra Miroslav (Stjepan) Grđan (Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda-Zagreb)
447.fra Bono (Luka) Grebenarević (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
448.o. Severin Greilach (Trapisti)
449.fra Zvonko (Pero) Grubišić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
450.fra Eugen (Anto) Gujić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
451.fra Tvrtko (Franjo) Gujić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
452.o. Teofil Han (Hrvatska provincija franjevaca konventualaca)
453.Modesto Hipper (trapisti)
454.fra Hadrijan (Antun) Hrenić (Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda-Zagreb)
455.fra Pavao (Petar) Ivakić (Hrvatska kapucinska provincija)
456.fra Ćiril (Gabrijel) Ivanković (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
457.fra Ladislav (Josip) Ivanković (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
458.fra Miljenko (Ivan) Ivanković (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
459.fra Nikola (Franjo) Ivanković (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
460.fra Ivan (Marko) Ivanović (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
461.fra Ignacije (Dragutin) Idžotić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
462.fra Franjo Jakopović (Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda-Zagreb)
463.fra Marijan (Mijo) Jakovljević (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
464.fra Andrija (Jozo) Jelčić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
465.dr. fra Bono (Ivan) Jelavić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
466.fra Jozo Jerković (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
467.fra Ljudevit (Nikola) Josić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
468.fra Maksimilijan (Ljubo) Jurčić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
469.fra Dionizije (Josip) Juričev (Franjevačka provincija sv. Jeronima u Zadru)
470.fra Rudo (Karlo) Jurić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
471.fra Julijan (Ilija) Jurković (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
472.fra Rafo (Ivan) Kalinić (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
473.fra Anselmo (Ivan) Kamber (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
474.fra Albert (Josip) Karamarko (Franjevačka provincija sv. Jeronima u Zadru)
475.fra Velimir Karlović (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
476.fr. Manes Karninčić (Hrvatska dominikanska provincija)
477.o. Robert Karninčić (Hrvatska dominikanska provincija)
478.fra Alfonz Katavić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
479.fra Anto (Ivan) Katavić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
480.fra Krizostom Keresteš (Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda-Zagreb)
481.fra Rigobertuss (Adam) Ketterer (Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda-Zagreb)
482.fra Vlado (Ilija) Ključević (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
483.fr. Branimir Korać (Hrvatska dominikanska provincija)
484.fra Fabijan (Jozo) Kordić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
485.fra Viktor (Bože) Kosir (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
486.fra Krištof Kovač (Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda-Zagreb)
487.fra Anselmo (Duje) Kovačić (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
488.Ivan Kozina (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
489.fra Julijan (Jure) Kožul (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
490.dr. fra Tadija (Mirko) Kožul (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
491.Fra Krsto (Nikola) Kraljević (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
492.fra Stanko (Petar) Kraljević (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
493.Remigije Kraus (Trapisti)
494.Mato Kristić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
495.fra Jako (Anto) Križić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
496.fra Krešimir (Marko) Krnjić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
497.fra Eugen (Oskar) Kukina (Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda-Zagreb)
498.fra Oton (Adam) Kupek (Franjevačka provincija sv. Jeronima u Zadru)
499.Jozo Kurtušić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
500.fra Anto (Mato) Lapandić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
501.fra Milan (Mate) Lapić (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
502.fra Žarko (Jerko) Leventić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
503.fra Zvonko (Marko) Lipovac (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
504.fra Slobodan (Ivan) Lončar (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
505.fra Dominik (Viktor) Lovrenović (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
506.fr. Serafin Maria Lupi (Hrvatska dominikanska provincija)
507.fra Eugen (Nikola) Ljubas (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
508.Frano Ljubas (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
509.fra Mirko (Anto) Mačuga (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
510.fra Ante Majić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
511.fra Bonifacije (Ante) Majić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
512.fra Stjepan (Ante) Majić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
513.fra Ignacije (Josip) Mamić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
514.fra Mile Mamić (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
515.fra Nevinko (Andrija) Mandić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
516.fra Josip Marić (Trapisti)
517.fra Svetislav (Anto) Markotić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
518.fra Paško (Ivan) Martinac (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
519.fra Tomislav Martinović (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
520.Franjo Matić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
521.fra Miroslav (Rudolf) Matoš (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
522.Martin Meglič (Hrvatska provincija Družbe Isusove)
523.fra Leon (Mato) Migić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
524.fra Darinko (Božo) Mikulić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
525.fra Stanko (Frano) Milanović-Litre (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
526.fra Lujo (Nikola) Miličević (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
527.fra Nikica Miličević (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
528.fra Borivoj (Jakov) Mioč (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
529.fra Vitomir (Aleksandar) Mišić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
530.o. Josip Müller (Hrvatska provincija Družbe Isusove)
531.fra Stjepan (Nikola) Naletilić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
532.Adalbert (Karl) Neipperg (benediktinci)
533.dr. fr. Česlav (Marin) Novak (Hrvatska dominikanska provincija)
534.fra Anđelko (Jure) Nuić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
535.dr. fra Arkanđeo (Nikola) Nuić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
536.prof. dr. fra Jozo (Marijan) Olujić (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
537.fr. Anđelko Orlandini (Hrvatska dominikanska provincija)
538.Marko Oršolić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
539.fra Petronije (Ivan) Pajtler (Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda-Zagreb)
540.fr. Hinko (Srećko) Paladin (Hrvatska dominikanska provincija)
541.fra Borislav (Ljubo) Pandžić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
542.prof. dr. fra Krešimir (Stjepan) Pandžić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
543.prof. dr. fra Fabijan (Jakov) Paponja (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
544.fra Petar (Frano) Paviša (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
545.fra Ante (Josip) Pavlov (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
546.fra Vlade (Josip) Pavlov (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
547.fra Nenad (Venancije-Josip) Pehar (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
548.o. Petar Perica (Hrvatska provincija Družbe Isusove)
549.Nikola Perković (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
550.Jozo Perković (trapisti)
551.fra Julijan (Berislav) Petrović (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
552.dr. fra Leo (Grgo) Petrović (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
553.fra Ljudevit (Anto) Petrović (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
554.Nikola (Nikica) Petrušić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
555.fra Tomislav (Krešimir) Petrušić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
556.dr. fra Alojzije (Baltazar) Pišpek (Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda-Zagreb)
557.fra Jozo (Josip) Poljak (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
558.fra Kerubin (Stjepan) Posavec (Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda-Zagreb)
559.fra Melhior (Jerko) Prlić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
560.fra Rafo (Ivan) Prusina (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
561.fra Metod (Andrija) Puljić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
562.fra Jure Radman (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
563.dr. fra Bone (Ante) Radonić (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
564.fra Ludovik (Ivan) Radoš (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
565.fra Pavao (Marko) Radoš (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
566.fra Serafin (Ivan) Rajić (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
567.fra Rikard (Tomo) Ribić (Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda-Zagreb)
568.fr. Tomo Rogulj (Hrvatska dominikanska provincija)
569.fra Ante (Frano) Romac (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
570.fra Ivan (Marijan) Romac (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
571.fra Tihomil (Josip) Rončević (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
572.dr. fra Leonard (Mijo) Rupčić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
573.Gaudencije Rupp (trapisti) S:
574.Alojzije Saje (Hrvatska provincija Družbe Isusove)
575.o. Maurus Seine (trapisti)
576.fra Petar (Marijan) Sesar (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
577.fra Pavao Silov (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
578.fra Mariofil (Marijan) Sivrić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
579.fra Ivo (Ivan) Slišković (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
580.fra Viktor (Anto) Slišković (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
581.fra Bernardin (Brno-Frano) Smoljan (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
582.prof. dr. fra Bernardin (Luka) Sokol (Franjevačka provincija sv. Jeronima u Zadru)
583.fra Martin (Franjo) Sopta (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
584.fra Matija Emil (Franjo) Stipić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
585.Ivan Strašek (lazaristi)
586.o. Bogoljub Strižić (Hrvatska provincija Družbe Isusove)
587.fra Franjo (Drago) Strukar (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
588.fra Kornelije (Ante) Sušac (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
589.fra Jaroslav (Karlo) Szita (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
590.fra Augustin (Ivan) Šabalja (Hrvatska provincija franjevaca trećoredaca)
591.fra Nikola Šabić (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
592.fra Alojzije (Anto) Šandrk (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
593.fra Sebastijan (Rok) Šantalab (Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda-Zagreb)
594.fra Alojzije Vjekoslav (Vinko) Šimić (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
595.fra Božidar (Jozo) Šimić (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
596.fra Zdravko-Valentin Šimić (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
597.dr. fra Dobroslav (Božo) Šimović (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
598.fra Franjo (Vinko) Šlafhauzer (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
599.fra Sidonije (Josip) Šolc (Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda-Zagreb)
600.fra Dominik (Nedjeljko) Šulenta (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
601.fra Branko (Ivan) Šušak (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar) T:
602.fra Krunoslav (Stjepan) Tadin (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
603.fra Celestin (Miroslav) Teklić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
604.fra Anto (Mato) Tepeluk-Klarić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
605.fra Luka (Ivan) Tešić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
606.fra Kazimir (Franjo) Tetkić (Hrvatska provincija franjevaca trećoredaca)
607.fra Toma (Petar) Tomašić (Franjevačka provincija sv. Jeronima u Zadru)
608.fra Andrija (Božo) Topić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
609.fra Petar Turkalj (Hrvatska provincija franjevaca trećoredaca)
610.fra Grgo (Jozo) Vasilj (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
611.fra Jenko (Stanko) Vasilj (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
612.fra Paškal (Blaž) Velić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
613.fra Metod (Ivan) Vezilić (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
614.fr. Jordan Viculin (Hrvatska dominikanska provincija)
615.fra Paškal (Anto) Vidović (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
616.o. Antun Vlahović (Hrvatska provincija franjevaca konventualaca)
617.fra Matej Vodanović (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
618.fra Rudolf Vučić (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
619.fra Božo (Mate) Vugdelija (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
620.fra Vladimir (Antun) Vuković (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
621.dr. fra Radoslav (Ivan) Vukšić (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar) Z:
622.dr. Anton Zdešar (lazaristi)
623.fra Vitomir (Zvonimir) Zekić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
624.fra Andrija Zjačić (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split)
625.prof. fra Roland (Mato) Zlopaša (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
626.Mato Zovkić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo)
627.fra Valentin (Marijan) Zovko (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
628.fra Leopold-Augustin (Ludvig) Zubac (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
629.fra Tihomir (Tadija) Zubac (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
630.fra Zdenko (Andrija) Zubac (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar)
631.dr. fra Smiljan (Tvrtko) Zvonar (Franjevačka hercegovačka provincija, Mostar) Ž:
632. fra Klement Žic (Franjevačka provincija sv. Jeronima u Zadru)

b)Redovnice

633.s. Bernadeta Banja (Družba kćeri Božje ljubavi)
634.s. Krizina (Josipa) Bojanc (Družba kćeri Božje ljubavi)
635.s. Melita (Rozika) Cvijanov (Kćeri milosrđa Trećeg reda sv. Franje)
636.s. Kristina Dečak (Družba sestara milosrdnica sv. Vinka)
637.s. Estera Dukić (Družba sestara milosrdnica sv. Vinka)
638.s. Antonija (Josipa) Fabijan (Družba kćeri Božje ljubavi)
639.s. Cecilija (Pava) Grgić (Družba sestara milosrdnica sv. Vinka)
640.s. Kipharda (Josipa) Horvat (Družba sestara milosrdnica sv. Vinka)
641.s. Kornelija (Marija) Horvat (Družba sestara milosrdnica sv. Vinka)
642.s. Jula (Kata) Ivanišević (Družba kćeri Božje ljubavi)
643.s. Žarka Ivasić (Družba sestara milosrdnica sv. Vinka)
644.s. Geralda (Ana) Jakob (Družba sestara milosrdnica sv. Vinka)
645.s. Tihorada Jandrić (Družba sestara milosrdnica sv. Vinka)
646.s. Danka (Ana) Jurčević (Družba kćeri Božje ljubavi)
647.s. Veronika (Tonka) Kezić (dominikanke)
648.s. Eulalija (Lala) Kulijer (Družba sestara klanjateljica predragocjenkrvi Kristove)
649.s. Marija Berhmana Leidenix (Družba kćeri Božje ljubavi)
650.s. Fortunata (Dragica-Ivka) Marović (benediktinke, Šibenik)
651.s. Konstancija (Ruža) Mesar Stubičan (Družba sestara milosrdnica sv. Vinka)
652.s. Regina (Šima) Milas (Školske sestre sv. Franje)
653.s. Marija Gracija Mileković (Družba sestara milosrdnica sv. Vinka)
654.s. Trofima (Manda) Miloslavić (Družba sestara milosrdnica sv. Vinka)
655.s. Josipa Nevistić (Družba sestara klanateljica predrage krvi Kristove)
656.s. Eutihija Novak (Družba sestara milosrdnica sv. Vinka)
657.s. Realina Peterlin (Družba sestara milosrdnica sv. Vinka)
658.s. Agneza (Matija) Petroša (Školske sestre sv. Franje)
659.s. Blanda (Katarina) Stipetić (Družba sestara milosrdnica sv. Vinka)
660.s. Laurencija (Marica) Šašković (Školske sestre sv. Franje)
661.s. Gaudencija (Fanika) Šplajt (Družba sestara služavki Malog Isusa)
662.s. Benicija (Berta) Thienel (Družba kćeri Božje ljubavi)
663.s. Pantagata Vadnov (Družba sestara milosrdnica sv. Vinka)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

U potrazi za Istinom

Davor Dijanović: Dogme i mitovi jugoslavenskih ‘antifašista’ (10)

Objavljeno

na

Objavio

Među komunističkim dogmaticima možda su, međutim, i najčešći oni koji tvrde da je komunizam – iako se u praksi pokazao kao monstruozan sustav koji je svagdje gdje se pojavio rezultirao isključivo nasiljem i zatiranjem slobode – ipak u teoriji plemenita i dobra ideja. Takva se ekskulpacija komunizma temelji na postavci da su lenjinizam/ staljinizam/maoizam/polpotizam/ titoizam itd., zapravo predstavljali odstupanje od izvorne komunističke ideje, tj. da oni oni predstavljaju jedan eksces, devijaciju. Pritom se ne daje objašnjenje kako se može raditi o devijaciji, ako imamo na umu činjenicu da je komunizam baš svagdje donio isključivo teror i neslobodu, da je komunistički teror bio sustavan i da se je svagdje javio na samome početku.

Suprotstavljajući se takvim pokušajima obrane komunizma francuski filozof Alain de Benoist s pravom tvrdi da se „ne može dokazati da bi drugačija primjena (komunizma, nap. D. D.) bila bolja – upravo stoga jer se ta primjena ne može demonstrirati“.[1] No, i u djelima samih utemeljitelja komunizma – Marxa i Engelsa – moguće je pronaći legitimaciju kasnijih nasilničkih postupaka komunističkih diktatora. U Manifestu komunističke partije tako piše da „komunizam ukida vječite istine, ukida religiju, ukida moral umjesto da im da nov oblik, on dakle protivrječi cjelokupnom dosadašnjem istorijskom razvoju“. [2] Ovo ukidanje – zacrtano kao cilj komunizma – moguće je postići jedino i isključivo nasiljem. Upravo stoga komunisti „izjavljuju otvoreno da se njihovi ciljevi mogu postići samo nasilnim rušenjem čitavog dosadašnjeg društvenog poretka“.[3] Dakle, i u samome Manifestu KPJ, temeljnom dokumentu komunističke partije, poziva se na nasilje – na nasilno rušenje dosadašnjega društvenog poretka.

Marx je, između ostaloga, rekao i sljedeće: „S narodima je kao i s pojedincima – o tome nas uči cela istorija. Da bi im se oduzela mogućnost napada, moraju im se oduzeti sredstva obrane. Nije dovoljno uhvatiti za gušu (vrat), već valja i ubiti“.[4] Svoje mišljenje o Hrvatima Marx je zapisao u Neue Rheinische Zeitung 5. studenog 1848.: „’grmljavina topova označava pravac’ u kom treba da dade petama vetra, ne dopušta sumnju da Mađari i Bečani/ Gone tu žgadiju pravo u Dunav,/ I drski taj soj propuštaju kroz šibe,/ Prosjake, gladnice, sveg života site, /Čopor potukača, lola, vagabunda,/ Šljam hrvatski, podle seljačke slugane/ Koje njina zemlja izbljuva i gura/ U sigurnu propast, na put avantura“.[5] Friedrich Engels pak prognozira sljedeće: „Sljedeći svjetski rat ne će učiniti samo da reakcionarne klase i dinastije nestanu s lica zemlje, nego će učiniti da svi reakcionarni narodi nestanu s lica zemlje. I to je napredak“.[6]

Postupci komunističkih diktatora nisu stoga predstavljali nikakvu devijaciju od komunističke ideje već njezinu jasnu provedbu koja podrazumijeva nasilje.[7] Lenjin – definirajući diktaturu proletarijata – piše: „Diktatura proletarijata je uporna borba, krvava i nekrvava, nasilna i mirna, vojna i administrativna, protiv snaga i tradicija starog društva“.[8] Borba „protiv snaga i tradicija starog društva“ isto je što i proturječenje „cjelokupnom dosadašnjem istorijskom razvoju“, a da je riječ o nasilnoj borbi („nasilno rušenje dosadašnjeg društvenog poretka“) stoji i u samome Manifestu komunističke partije. Lenjin je zapravo samo preuzeo i doradio sadržaj iz Manifesta komunističke partije i stoga je boljševički revolucionar i političar Grigorij Zinovjev potpuno u pravu kad kaže, da je Lenjin bio „najznačajniji Marxov učenik. Izvan marksizma nema lenjinizma. – Lenjinizam je teorija i praksa marksizma u dobi imperijalizma, imperijalističkih ratova i svjetske revolucije, koja je započela po diktaturi proletarijata u Rusiji. Nema Lenjina bez Marxa; potpuni marksizam to je danas Marx zajedno s Lenjinom“.[9] Isto je, dakako, i sa staljinizmom koji „nije zastranjivanje nego upravo logična posljedica marksizma“.[10]

Zanimljivo je za spomenuti da je najveći uzor Titu bio Lenjin, čak i nakon raskida sa SSSR-om: „Lenjin mi je bio najveći primjer i ja ga visoko cijenim i danas. Za mene je Lenjin bio veliki čovjek koji je znao stvaralački da primijeni marksizam u revolucionarnoj praksi.[11] (…) Za mene je Lenjin bio veliki čovjek, najveći. On je, oktobarskom revolucijom, pokrenuo novu epohu čovječanstva… I u ranijim fazama historije i u buržoaskim revolucijama bilo je, razumije se, velikih ljudi, velikih državnika. No nikada se ta aktivnost velikih ljudi nije tako široko odrazila kao što je bio slučaj sa Lenjinom i oktobarskom revolucijom“.[12]

Zadnji argument što ga jugoslavensko-komunistička hagiografija često navodi u prilog komunističke Jugoslavije, tvrdnja je da je u Jugoslaviji egzistirao socijalizam s ljudskim licem. Taj su argument, međutim, zdušno potencirali ne samo jugoslavenski teoretičari i praktičari, već i zagovornici Jugoslavije u zapadnim zemljama. Dr. Tomislav Sunić – bivši emigrant i bivši profesor u Sjedinjenim Američkim Državama – tako navodi da je raspad višenacionalne Jugoslavije zadao „ozbiljan udarac teoretičarima multikulturalizma“, jer je Jugoslavija desetljećima bila „akademski model suživota različitih naroda, model u kojem su brojni zapadni intelektualci i političari vidjeli moguću maticu europske sretne budućnosti“.[13] Politolog i diplomat Branko Salaj navodi slično: „Komunistička je Jugoslavija služila tijekom četrdesetak godina, od loma sa Staljinom 1948. g. do urušavanja komunističkog bloka krajem osamdesetih godina, kao tampon između dvaju suprotstavljenih vojnih i ideoloških tabora u Europi. Njena ideologija je nije spriječila da postupno postane ovisna o Zapadu i bude u zapadnim medijima uvelike predstavljana kao uzor multietničkog suživota u regiji, na koju se inače gledalo kao školski primjer etničkih, vjerskih i kulturnih podjela“.[14]

O kakvom je socijalizmu, međutim, u stvarnosti bilo riječ, najbolji su svjedok stotine masovnih grobišta diljem Hrvatske i drugih zemalja koje su činile bivšu Jugoslaviju, kao i postupci jugoslavenskoga totalitarnog režima poslije rata. Primjer koji možda i najbolje opisuje jugoslavenski socijalizam s ljudskim licem činjenica je da su komunisti i partizani tijekom i nakon rata u Hrvatskoj pobili više od šest stotina katoličkih svećenika, redovnika, časnih sestara i bogoslova.[15] Usporedbe radi, u Rumunjskoj – zemlji koja broji nekoliko puta više stanovnika od Hrvatske, i čiji se komunizam smatrao jednim od najokrutnijih u Europi – ubijeno je ukupno oko 125 pravoslavnih, katoličkih i protestantskih kršćana.[16] Ni u kasnijem razdoblju stanje u komunističkoj Jugoslaviji – gdje je navodno postojao socijalizam s ljudskim licem – nije se popravilo. Naprotiv, prema izvješću uglednoga Amnesty Internationala Jugoslavija je sredinom osamdesetih godina imala razmjerno broju stanovnika najveći broj političkih zatvorenika u čitavoj komunističkoj Europi.[17]

Magdalena Najbar Agičić u knjizi Kultura, znanost, ideologija. Prilozi istraživanju politike komunističkih vlasti u Hrvatskoj od 1945. do 1960. na polju kulture i znanosti analizirala je politiku komunističkih vlasti u Hrvatskoj na polju kulture i znanosti u razdoblju od 1945. do 1960. godine. Autorica je analizirala navedenu problematiku u komparativnoj perspektivi, dopunjujući spoznaje poredbenim prikazom razvoja u nekim drugim zemljama pod komunističkim režimom, prvenstveno u Poljskoj, Čehoslovačkoj, DR Njemačkoj i Mađarskoj. Rezultati istraživanja pokazuju kako su razlike između jugoslavenske komunističke vlasti i drugih komunističkih vlasti srednje i jugoistočne europe daleko manje od očekivanih, koje propovijedaju hagiografi komunističke Jugoslavije.[18] Čak i nakon smrti jugoslavenskog diktatora, godišnje je u Jugoslaviji bilo više od 500 slučajeva sudskog progona političkih neistomišljenika.[19] U vrijeme održavanja prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj, dakle nakon pada Berlinskog zida i sloma Ceaucescuova režima, u hrvatskim su zatvorima još uvijek čamili brojni politički zatočenici osuđeni u komunističkoj Jugoslaviji.[20]

No, ovakvi su podatci u biti posve očekivani, s obzirom na to da Jugoslavija nije bila pravna država. Naime, u Jugoslaviji sudci nisu bili vezani samo Ustavom i zakonom, što je načelo kaznenoga procesnog prava u svim demokratskim, pravnim državama svijeta, nego su sukladno načelu tzv. demokratskog centralizma bili dužni „provoditi i načelne zaključke donijete u tijelima KPJ/SKJ“.[21] A i sami zakoni shvaćali su se kao puko sredstvo Partije u obračunu s neistomišljenicima, pa ih je konferencija javnih tužitelja Narodne Republike Hrvatske u ožujku 1949. definirala kao „oružje za izgradnju socijalizma i uništenje eksploatatora i svih drugih neprijatelja“.[22]

Nije stoga istinita tvrdnja određenih jugoslavenskih apologeta kako je samo u prvim godinama nakon rata u Jugoslaviji egzistirao totalitarni režim, a da je kasnija tobožnja politička demokratizacija taj režim eliminirala (nije poznato ubraja li se u tu demokratizaciju i postojanje Gologa otoka, koji je – kako pripovijedaju upućeni[23] – bio gori i od Aushwitza i Jasenovca!). Kako navodi jedan od nesumnjivo najboljih poznavatelja jugoslavenskog sistema, M. Đilas, jugoslavenski režim „nije bio ni u čemu demokratski sistem“,[24] te je svuda – kako ističe Savka Dabčević Kučar – „morala opstojati kontrolna i usmjeriteljska uloga Partije. Tako je izgrađena mreža koja je bila kadra nadzirati društvo u cjelini, u paučinu u koje se morala uhvatiti svaka slobodnija misao!“.[25]

U plodove jugokomunističkoga oslobođenja – od kojega će se Hrvatska još desetljećima oporavljati – valja ubrojiti i višedesetljetni nasilni prekid političkih, kulturnih i gospodarskih veza s Europom i – kako su ga nazivali tadašnji komunistički apartčici, a danas veliki europejci – trulim Zapadom. Iako je Jugoslavija svoj opstanak velikim dijelom zahvaljivala upravo financijskim injekcijama zapadnih zemalja (koje su svoje interese trajno pretpostavljale pravima malih naroda na slobodu i demokraciju), više je nego rječit podatak da se je na vrhuncu Titove moći 80 – 90 % diplomatske aktivnosti Jugoslavije odnosilo na afroazijske zemlje.[26] Predsjednik slovenske vlade Stane Kavčić s ogorčenjem svjedoči da je svaki arapski šeik, crnački vođa ili azijski despot u Beogradu imao bolji prijem nego „uljuđeni Europljanin“.[27] Dakako, takva protueuropska orijentacija jugokomunističkih društveno-političkih radnika nije ih kasnije sprječavala da postanu prvoborci hrvatskoga puta u Europsku uniju te najbolji demokrati. Jer, konačno: dobri su i Beograd i Moskva i Bruxelles; bitno je da se odluke ne donose u Zagrebu…

O utjecaju pak jugokomunističkog sustava na eroziju etike i moralnih vrijednosti u društvu i na političkoj sceni, što danas rezultira time da političkom scenom drmaju beskrupulozni karijeristi kojima nije sveto ništa osim vlastita trbuha, trebala bi se napisati jedna opširna interdisciplinarna studija. U svojoj izvrsnoj knjizi Nedovršena Hrvatska prof. dr. Branimir Lukšić ukratko je tu problematiku sažeo ovim riječima: „Marksistička ideologija je potpuno relativizirala moralne vrijednosti. Za marksizam moral je nadgradnja i on ovisi o ekonomskoj bazi. Za komuniste je moralno sve ono što pomaže partiji doći na vlast i vlast zadržati. Danas, kada u Hrvatskoj ne postoji komunizam kao zakonski obvezatna ideologija, komunistički menalitet potpunog relativiziranja moralnih vrijednosti očituje se i u hrvatskoj politici, pa se politički oportunizam stavlja ispred vjernosti savjesti. Političari odgojeni u ozračju marksističke ideologije ni danas vrlo čestu nemaju etiku odgovornosti koja je zasnovana na vlastitom uvjerenju. Ako su bili uvjereni marksisti a ne samo komunistički karijeristi, što je bio rijedak slučaj u komunizmu u Jugoslaviji, osobito u zadnjih nekoliko desetljeća, pa su se razočarali u svojoj ideologiji, oni su danas većinom cinični karijeristi koji ne vjeruju u načela demokracije. Jer onome tko izgubi ideale koje je usvojio u prvoj polovici svoga života, vrlo je teško steći nove ideale u drugoj polovici života. Za to su potrebni prodoran um i moralna zrelost, kreposti koje, prema svjedočanstvu naše nedavne prošlosti, nisu resile većinu komunista. Ako je pak netko i u komunizmu bio samo karijerist bez moralnih načela, on je i danas to ostao u politici. Takav političar deformiranog mentaliteta i uspavane savjesti danas rado surađuje sa svjetskim moćnicima iz financijske internacionale. Bez ikakvih načela, osim onoga da je u načelu glavno biti na čelu, takvi se danas deklariraju globalistima, jer je to novčano korisno. Nekada lažni komunisti, a danas lažni globalisti, oni su onda i danas ostali isti, oportunisti i karijeristi. Lišen kulture dijaloga, tolerancije i pluralizma, bez vjere u demokratske ideale, ovaj je nakot političara danas pošast hrvatskoga društva. Neki od njih, koji se nalaze na najvišim političkim položajima u državi, pokušavaju provoditi novu titoizaciju, obnavljaju kult Tita, a kriminaliziraju Domovinski rat i njegove branitelje, ne bi li postali vođe nove Jugoslavije, nazvane Zapadni Balkan“.[28]

Činjenica da se komunistički zločini i danas prešućuju (ili, pak, umataju u ruho „antifašizma“[29]), izvršitelji amnestiraju (čekajući da biologija odradi svoj posao), a kritika jugoslavensko-komunističke verzije povijesti Drugoga svjetskog rata na ovim prostorima izjednačuje sa simpatijama prema fašizmu,[30] uvelike je povezana s činjenicom da pobjeda komunista nije bila moguća bez pomoći zapadnih saveznika – prije svega Velike Britanije.[31] Razotkrivanjem komunističkih zločina i njihovom stvarnom javnom osudom postavilo bi se pitanje što su o tim zločinima znali zapadni saveznici (koji se, podsjetimo se, nisu ustručavali kolaborirati s komunističkim zločincem Staljinom, te mu nakon 1945. dopustiti da instalira komunistički teror u srcu Europe).

Povrh toga, javna je tajna da ključne pozicije u politici, gospodarstvu, kulturi i medijima danas u Hrvatskoj obnašaju osobe koje u bitnome sudjelovale u (geo)političkom, povijesnom, gospodarskom i kulturnom legitimiranju jugoslavenske (pa)tvorevine i jugoslavenskog režima. Stoga nije realno očekivati da bi skoro moglo doći do temeljitijeg obračuna s komunističkim, a još manje s jugoslavenskim naslijeđem, barem ne dok se okolnosti ne promjene i u samim zapadnim zemljama, kojima je Jugoslavija iz geopolitičkih, strateških i gospodarskih razloga itekako odgovarala, a kojima današnji servilni kriptokomunistički kadrovi – kao graditelji jugosfere – mnogo bolje odgovaraju od ljudi s integritetom. A sve do tada vrijedit će poznata izreka državnika „koji je oblikovao svijet u kojem živimo“,[32] Winstona Churchilla, koja je u slučaju ovih prostora primjenjiva i na mirnodopsko razdoblje: „U ratu je istina toliko dragocjena da je uvijek treba pratiti tjelesna garda laži“…[33]

Davor Dijanović/Kamenjar.com

KRAJ PODLISTKA

NAPOMENA: Povijesna rasprava „Dogme i mitovi jugoslavenskih ‘antifašista’“ objavljena je 2010. u časopisu „Politički zatvorenik“. Rasprava je kasnije nadopunjena novim spoznajama, a ovdje ju – s obzirom na to da nije nimalo izgubila na aktualnosti – donosimo u obliku podlistka u revidiranom i dopunjenom obliku.

[1] Alain DE BENOIST, Komunizam i nacizam. 25 ogleda o totalitarizmu u XX. stoljeću (1917. – 1989.), s predgovorom Ernsta Noltea, Hasanbegović, Zagreb, 2005., 150.
[2] Karl MARX – Friedrich ENGELS, Manifest komunističke partije i drugi programski spisi, Svjetlost, Sarajevo, 1973., 39.
[3] Isto, 54.
[4] K. MARX, Proleterska revolucija/Pouke pariške komune, BIGZ, Beograd, 1973., 37.
[5] Karl MARX, Friedrich ENGELS, Dela, tom. 8., 391.; Mladen IVEZIĆ, Profiterna, I. Dio, Marx i Engels, vlastita naklada, Zagreb, 2003., 166. – 167.
[6] F. ENGELS, „The Magyar Struggle“, Neue Rheinische Zeitung, br. 194., 13. siječnja 1849., http://www.marxists.org/archive/marx/works/1849/01/13.htm, pristup ostvaren 30. ožujka 2010.
[7] O tomu bi li Marx – hipotetski govoreći – podržao boljševičku revoluciju u Rusiji u obliku u kakvom je provedena, dade se raspravljati. No neprijepornom ostaje činjenica da je Marx u svojim radovima podupirao nasilje.
[8] Vladimir ILJIČ LENJIN, Protiv oportunizma i „ljevičarstva“, Svjetlost, Sarajevo, 1975., 21.
[9] Grigorij ZINOVIEV, Le léninisme, Bibliothèque communiste, Paris, 1926. Prema: Hrvoje LASIĆ, „Ruska filozofija u interpretaciji Dominika Barača“, Obnovljeni život, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, br. 1 (61), Zagreb, 2006., 46. – 47.
[10] Ivo BANAC, „Antifašizam nije samostojeća ideja“, http://www.jutarnji.hr/ivo-banac–antifasizam-nije-samostojeca-ideja/242703/, pristup ostvaren 18. ožujka 2010.
[11] Blažo MANDIĆ, Tito izbliza, Vuk Karadžić – Jugoslovenska revija, Beograd, 1981., 321.
[12] Isto, 321. – 322.
[13] Tomislav SUNIĆ, Fragmenti metapolitike ili (prilozi hrvatskoj političkoj kulturi?), K. Krešimir, Zagreb, 1998., 145.
[14] Branko SALAJ, „Uloga zapadnih sila u urušavanju Jugoslavije i priznanju Hrvatske (1987. – 1992.). Apetiti i predrasude“, Hrvatska revija, 10./2010., br. 3, Zagreb, 20. kolovoza 2010.,
http://www.matica.hr/HRRevija/ revija2010_3.nsf/AllWebDocs/Apetiti_i_predrasude pristup ostvaren 10. rujna 2010.
[15] Crna knjiga o grozovitostima komunističke vladavine u Hrvatskoj, prir. Juraj BATELJA, Zagreb, 1999. Usp. Anto BAKOVIĆ, Stradanja crkve u Hrvata u Drugom svjetskom ratu: svećenici – žrtve rata i poraća: radni materijal, vlastita naklada, Zagreb, 1994.
[16] Damir BOROVČAK, Vjera u sjeni politike, 3. knjiga, vlastita naklada, Zagreb, svibanj 2008., 112.
[17] T. SUNIĆ, Fragmenti metapolitike ili (prilozi hrvatskoj političkoj kulturi?), 109.
[18] Magdalena NAJBAR AGIČIĆ, Kultura, znanost, ideologija. Prilozi istraživanju politike komunističkih vlasti u Hrvatskoj od 1945. do 1960. na polju kulture i znanosti, Matica hrvatska, Zagreb, 2013.
[19] Rajko DANILOVIĆ, Upotreba neprijatelja. Politička suđenja u Jugoslaviji 1945 .-1991., Javno preduzeće Zavod za udžbenike, Beograd, 2010., 85.
[20] Tomislav JONJIĆ, „Organised Resistance to the Yugoslav Communist Regime in Croatia in 1945. – 1953.“, Review of Croatian History, Croatian Institute of History, Zagreb, 3./2007, br. 1, 110.
[21] Lujo MARGETIĆ, Ivan BEUC, Dalibor ČEPULO (ur.), Hrvatska pravna povijest u europskom kontekstu, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2006., 222.
[22] Nada KISIĆ-KOLANOVIĆ, „Politički procesi u Hrvatskoj neposredno nakon Drugoga svjetskog rata“, u: 1945. – razdjelnica hrvatske povijesti, 81.
[23] Novka Vuksanović je tako bila zatvorena u nekoliko logora, a među njima i u Aushwitzu, ali kaže da je „sve to bio raj“ u odnosu na Goli otok (Barbara MATEJČIĆ, „Zanemareno žensko sjećanje“, Vjesnik, Zagreb, 3. studenoga 2008., 41.). Dr. Nikola Nikolić, mladobosanac koji je još u doba Austro-Ugarske iskušao ćelije i rusko zarobljeništvo, a u dobra Drugoga svjetskog rata nakon internacije u Krapini i zatvora u Zagrebu završio u logoru Jasenovac, u razgovoru sa srpskim književnikom, akademikom Dragoslavom Mihailovićem kazao je sljedeće: „U tome mislim da je Jasenovac, kako bi’ rek’o, bio mnogo lakši negoli Goli. Jer na Golome si im’o i fizički (pritisak) i fizičko iznuravanje, fizički teror, i, plus, glad. Glad i, plus, kako bi’ rek’o, ono prevaspitavanje, nasilno, razumiješ; pranje mozga“ (nav. prema: Dinko JONJIĆ, Goli na Golom otoku. Od imotske gimnazije do Golog otoka, naklada Trpimir, Imotski, 2010., 231.). Đuro Bilić je pak zabilježio svjedočenje svoga skojevskog kolege Ivice Goleba: „Goli mu je drugi logor – prošao je on i kalvariju Jasenovca. Već i ovo malo što je doživio u žici, dostatno mu je da kaže kako je gore nego u Jasenovcu“ (nav. prema ISTI, Goli na Golom otoku, 231.).
[24] M. ĐILAS, Vlast i Pobuna, 269.
[25] Savka DABČEVIĆ KUČAR, ’71: Hrvatski snovi i stvarnost, II., Interpublic, Zagreb, 1997., 864.
[26] P. SIMIĆ, Tito Fenomen Stoljeća, 289.
[27] Tvrtko JAKOVINA, „Hrvatski izlaz u svijet. Hrvatska/Jugoslavija u svjetskoj politici 1945. – 1991.“, u: Hrvatska politika u XX. Stoljeću, 370.
[28] Branimir LUKŠIĆ, Nedovršena Hrvatska, Fram – Ziral d.o.o., Mostar, 2008., 70. – 71.
[29] Pojam „antifašizam“ u Hrvatskoj je, dakako, „sinonim za prikrivanje zločina“ („Kardinal Bozanić: Antifašizam: sinonim za prikrivanje zločina“, http://www.jutarnji.hr/kardinal-bozanic–antifasizam—sinonim-za-prikrivanje-zlocina/232916/, pristup ostvaren 24. kolovoza 2007.) odnosno „paravan koji omogućava zagrobni život komunističkoga mentalnoga sklopa…“ (Branko HEBRANG, Hrvatski list, br. 239, Zadar, 23. travnja 2009., 19). Antifašistima se tako nazivaju isključivo okorjeli staljinisti, boljševici i egzemplarni komunistički zločinci, dok se prešućuju istinski borci protiv fašizma kao što su bili, primjerice, otac Petar Perica, Edit Stein ili Maksimilijan Kolbe. Primjer koji možda i ponajbolje ilustrira jugoslavenski „antifašizam“ činjenica je da su partizani prilikom ulaska („oslobođenja“) u Dubrovnik likvidirali – pored svih ostalih – i osam osoba koje su u dokumentima talijanskih fašista slovile kao opasni i dokazani antifašisti (Hrvoje KAČIĆ, „Partizani pogubili hrvatske antifašiste“, Glas Koncila, 46./2007., br. 15. (1712), Zagreb, 15. travnja 2007., 25.).
[30] Stanje, doduše, nije bitno bolje ni u drugim zemljama koje su osjetile strahote komunizma. Francuski politolog Jean-François Revel s pravom piše: „Iako je čudovište kao politički fenomen mrtvo, kao kulturni fenomen ono je i dalje i te kako živo. Zid je srušen u Berlinu, ali ne u ljudskim glavama. Opisati stvarni komunizam ostaje verbalni delikt…“ (A. DE BENOIST, Komunizam i nacizam, 25 ogleda o totalitarizmu u XX. stoljeću (1917. – 1989.), 76.).
[31] Opš. D. DIJANOVIĆ, „Velika Britanija i balkanske integracije: jučer, danas, sutra“, I. dio Politički zatvorenik br. 214, str. 8. – 11., siječanj 2010. – III. dio Politički zatvorenik, br. 216, str. 8. – 12., ožujak 2010.
[32] Tvrtko JAKOVINA, pogovor knjizi Geoffrey BEST, Churchill i rat, Ljevak, Zagreb, 2006., 383.
[33] Winston CHURCHILL, Drugi svjetski rat, Svezak drugi, 379.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

U potrazi za Istinom

NEKAŽNJENI ZLOČINI – KRVAVA JESEN U LOVASU

Objavljeno

na

Objavio

U listopadu 1991. godine, malo pitoreskno hrvatsko mjesto Lovas (smješteno na krajnjem istoku Hrvatske, na obroncima Fruške Gore, između Sotina i Iloka), pretvoreno je u koncentracijski logor u kojemu su srpski zločinci počinili neke od najtežih i najokrutnijih masovnih zločina tijekom hrvatskog Domovinskog rata.

“Morali smo se primiti za ruke, a zatim šetati minskim poljem” – svjedoči jedna od žrtava, teško ranjeni Ivan Mujić koji je uspio preživjeti dane okupacije svog sela i krvavu “berbu grožđa” u minskom polju kuda su njega i njegove sugrađane natjerali pripadnici srpske paravojske.

U tom hodu smrti ubijen je 21 civil, dok ih je 14 ranjeno. Leševi žrtava pokopani su tek sutradan u zajedničku masovnu grobnicu. Selo je temeljito opljačkano i spaljeno.

Pokolj u Lovasu planirani je zločin koji su počinili “JNA” i srpske paravojne postrojbe sastavljene od domaćih Srba i njihovih pomagača iz Srbije i bio je dijelom sveobuhvatnog velikosrpskog projekta etničkog čišćenja prostora namijenjenih budućoj “Velikoj Srbiji”. Prema izvješćima UN-a, pored postrojbi “JNA”, u tomu su sudjelovali i četnički odredi “Beli orlovi” i “Dušan Silni”.

Jedan od najodgovornijih za sve što se događalo u Lovasu i okolici je krvnik Srijema, oficir “JNA” Dušan Lončar koji je zapovjedio napad na Lovas, a izravni je krivac i za masovni zločin u Tovarniku (75 ubijenih nakon pada ovog mjesta u ruke agresora, 22. rujna 1991. godine).

Napad, okupacija, pokolj i bijele vrpce za Hrvate

Razorena crkva sv, Mihaela u Lovasu, listopad 1991.

Napadi na Lovas započeli su 10. listopada i trajali punih osam dana.

Spomenuti Ivan Mujić opisuje to stanje kao dane u kojima je svakodnevno “gledao smrti u oči”.

U Lovasu je živio sa suprugom i svjedoči kako je od početka rata cijeli taj kraj bio okružen vojskom i četnicima, a kasnije su uslijedila i granatiranja sela, pogotovu katoličke crkve.

Dva dana po proglašenju neovisnosti Republike Hrvatske, započela je okupacija i brutalno iživljavanje nad civilnim stanovništvom. Ujutro, u 7,30 sati, tog 10. listopada, uslijedilo je granatiranje i odmah potom pješački napad koji malobrojni i slabo naoružani branitelji nisu uspjeli odbiti. Tog prvog dana okupacije, agresor je ubio 23 stanovnika – na ulicama, u dvorištima ili u kućama žrtava. Domaći Srbin iz Lovasa, Milan Radojčić bio je zapovjednik “Teritorijalne odbrane” općine Lovas i on i njegova skupina su uz pristanak oficira “JNA” u mjestu uspostavili svoju vlast.

Hrvati su po naredbi srpskih nacista morali nositi bijele vrpce oko rukava i od tada nadalje tretirani kao roblje. Lovas je pretvoren u srpski koncentracijski logor iz kojega nije bilo izlaza.

Katolička crkva sv, Mihaela je zapaljena i srušena, na svakoj hrvatskoj kući je izvješena bijela krpa, 261 je opljačkana u spaljena, dok su srušeni ili oštećeni i svi gospodarski objekti. Mnoge su žene i djevojke silovane, dio je mještana odveden u logore u Srbiji. Mnogi su mučeni – tukli su ih željeznim šipkama, kabelima, palicama, bušili im noge i ruke električnim bušilicama, izlagali elektro-šokovima, vadili su im zube i stavljali sol na rane…Tih tortura nisu pošteđene ni žene.

Krvava “berba grožđa”

Pokop žrtava iz masovne grobnice u Lovasu

Dana 17. listopada, okupatori su izdali proglas da se svi muškarci starosti od 18 do 55 godina imaju javiti u seosku zadrugu. Nakon što se do 16 sati tamo skupilo 60 ljudi, zločinci su ih s puškama u rukama natjerali u  dvorište mehaničarske radione (u krugu zadruge), gdje su prenoćili pod stražom. Popisani su, a potom je nekoliko ljudi odvojeno na stranu i pretučeno.

Najgore je tek slijedilo nakon neprospavane noći, 18. listopada, kad su ponovno nemilice tukli (bokserima, palicama, nogama i rukama) i boli noževima većinu uhićenih i potom ih poveli (kako su rekli, u “berbu grožđa”).

Prema iskazu Ivana Mujića, najveći mučitelji bili su izvjesni Petronije, Kosta, Pljoka, Nikola.

Onako krvave i izmučene, postrojili su ih i potom s uperenim puškama potjerali do minskog polja. Usput su ubili Boška Bođanca koji nije mogao dalje hodati. Prozivali su ih po imenu i prezimenu i natjeravali u minsko polje držeći ih cijelo vrijeme na nišanu.

Skupina od 52 Hrvata silom je upućena na čišćenje minskog polja svojim tijelima. Nisu znali da se oko njih nalaze ubojita eksplozivna sredstva. Krvnici su ih natjerali da se uhvate za ruke, rašire i tako pješice krenu preko minskog polja. S prvim eksplozijama započela je i pucnjava iz oružja po nesretnim ljudima, pri čemu je ubijen 21 čovjek, a ranjeno njih 14. Na tom području nije ranije bilo minskog polja, nego je ono bilo postavljeno specijalno za tu prigodu. Da se na kraju nije našao jedan oficir “JNA” koji je prekinuo ovaj masakr, vjerojatno bi bili svi pobijeni. (Opširnije: isto – )

Epilog

Nakon mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja (1998. godine), iz masovne grobnice na području Lovasa ekshumirano je 68 žrtava i njih još 10 u pojedinačnim grobnicama.

Tijekom Domovinskog rata u Lovasu je ubijeno ukupno 89 osoba, dok se jedna vodi kao nestala.

Srbijansko Tužiteljstvo za ratne zločine 2007. godine je podiglo optužnicu za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva protiv 14 osoba (pripadnika “JNA”, lokalnih teritorijalnih paravlasti općine Lovas u vrijeme rata i četničkog odreda “Dušan Silni”) za ubojstvo 70 civila u Lovasu: Ljuban Devetak, Milan Devčić, Milan Radojčić, Željko Krnjajić, Miodrag Dimitrijević, Darko Perić, Radovan Vlajković, Radisav Josipović, Jovan Dimitrijević, Saša Stojanović, Dragan Bačić, Zoran Kosijer, Petronije Stevanović i Aleksandar Nikolaidis.

Lovas je jedno od rijetkih mjesta na istoku Hrvatske u koje se vratio život

Sudsko vijeće Odjela za ratne zločine Višeg suda u Beogradu je poslije 4 godine suđenja (26.6.2012.) izreklo osuđujuće presude koje su, međutim, 2014. godine od strane Apelacionog suda poništene, te je naloženo novo suđenje.

Slijede manipulacije s izmjenama sudaca, pa čak i njihovim smjenjivanjem i nepostavljanjem drugih, tako da se postupak namjerno opstruira.

Protiv Milana Devčića i još 9 optuženih (jer u međuvremenu su umrla njih četvorica: Ljuban Devetak, Dragan Bačić, Aleksandar Nikolaidis i Milan Radojčić), pokrenut je novi proces koji je trebao biti završen 2016. godine, ali je neposredno prije završnih riječi postupak počeo ispočetka – zbog postavljanja novog predsjednika Sudskog vijeća!

Tako se bizantska podvala i dalje nastavlja kao i u svim drugim slučajevima gdje Srbija tobože “sudi” vlastitim zločincima za djela masovnih zločina koja su počinili na teritoriju Hrvatske. (Vidi: (https://www.danas.rs/drustvo/sudjenje-za-lovas-pocinje-iz-pocetka/)

Neobjašnjivo je, međutim, da Republika Hrvatska po tom pitanju ne poduzima ništa. Za koju godinu, kad akteri događaja poumiru, bit će kasno za pravdu.

O zločinima u Lovasu te ratne jeseni 1991. godine, snimljen je 2017. godine dokumentarni film “Krvava berba grožđa” (autor Silvije Mirošničenko). U njemu pakao koji su prošli opisuju autentični svjedoci – preživjele žrtve (Ruža Pavlić, Petar Vuleta, Nevenka Peulić).

U prepunoj dvorani Art-kina Metropolis Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, 14. listopada 2017. godine održana je premijera ovog potresnog filma koji je izazvao i suze i ovacije nazočnih.

Narod ne zaboravlja.

Pamti.

I pamtit će svoje žrtve i krv prolivenu za slobodu.

Moliti za njih, sjećati se i čuvati uspomenu.

To mu nitko ne može uzeti.

Ali, nepravda zbog nekažnjenog zločina boli, peče i ostavlja gorak okus u ustima…

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

10. listopada 1991. Pokolj u Lovasu – okupacija, teror, ubijanje i tjeranje Hrvata u minska polja

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari