Pratite nas

Kultura

Popis Junaka Domovinskog rata, ratnih profitera, dezertera i domaćih izdajica

Objavljeno

na

Kad je objavljeno da je Mladen Pavković, u nakladi UHBDR91., izdao novu knjigu s intrigantnim naslovom „Popis Junaka Domovinskog rata, ratnih profitera, dezertera i domaćih izdajica“, istina, u relativno maloj nakladi, tako da je već sada ta knjiga prava „poslastica“ za ljubitelje takvih i sličnih izdanja, onda je jedan dio čitatelja, koji su se domoglo ovog djela ostao pomalo razočaran.

U knjizi, naime, osim predgovora prof.dr.sc. Josipa Jurčevića i pogovora novinara i 100-postotnog ratnog vojnog invalida Maria Filipija, čitatelje su dočekale samo bijele,  sablasno prazne stranice, bez ijednog imena!

Pavković objašnjava: „To je, da se našalim, iako mi do toga nije,  pravi, istinski popis. Bijele stranice sve govore o tim ljudima, odnosno da ih u slobodnoj, samostalnoj i nezavisnoj hrvatskoj državi, koja je prošla težak i krvavi dugogodišnji rat naprosto – „nema“ ili „nije bilo“, iako je već prošlo 27 godina od početka srpske i ine agresije na Republiku Hrvatsku! Naime, nitko do sada od službenih državnih institucija nije proglašen Junakom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, baš kao ni profiterom, izdajnikom ili dezerterom.

Jedino su bivšeg predsjednika Vlade RH optužili i stavili na stup srama da je pravi, istinski „ratni profiter“, ali još ćemo prema svemu sudeći dugo čekati da to sud i pravomoćno potvrdi, ako će potvrditi. Dosad su Junake Domovinskog rata jedino proglašavale Udruge proistekle iz Domovinskoga rata, u želji da prije svega skrenu pozornost onima kojih se to tiče, da je vrijeme da hrvatskim junacima, braniteljima s prvih crta obrane, odnosno onim najzaslužnijima i na taj način zahvale za sve što su učinili i čine u borbi za slobodu. Zar smo mi jedina država na svijetu koja je ratovala, a da nema baš ni jednog junaka, dok ih je u vrijeme II. svjetskog rata bilo kao „mladog graha“. Osim toga, u Brozovo vrijeme biti „narodni heroj“ značilo je ni manje ni više nego – zanimanje! Možete misliti kakve su privilegije imali ti ljudi, ali i njihove obitelji, sve do „koljena sedmog“. Sramota je da dosad nije objavljena jedna takva ili slična knjiga, ali s potpunim, „ekskluzivnim“ podacima, čije bi stranice ispunile državne institucije, kojima je i zadatak da nešto takvoga pokrenu.

Ako nisu dosad to učinile, kad će? I dokle će ta knjiga imati prazne stranice, koje su sramota onih koji su na državnoj razini već odavno morali objaviti jedan takav ili sličan popis, jer nije istina da tih ljudi nije bilo u vrijeme agresije na Republiku Hrvatsku! Svojedobno je bivši ministar branitelja objavio tzv. Registar hrvatskih branitelja, u kojem se našlo oko pola milijuna imena. Međutim, taj popis, lukavo, nikada nije objavljen u tiskanom izdanju, tako da ste iz njega mogli saznati „sve“ i – ništa. S ovom „bijelom knjigom“ još jednom pozivamo državne institucije da što hitrije ispune njezine stranice, jer ovo izdanje ne može ostati – mrtvo slovo na papiru, tim prije jer je  junaka, profitera, dezertera i izdajica bilo u svakom ratu, pa i u ovom kroz koji smo mi prošli. I još nešto: puni su mediji prvaka, „junaka“ recimo  u športu, gospodarstvu, glazbenim natjecanjima i sličnim manifestacijama. Zar ne bi bio red, da se malo našalimo, da recimo neki Junak hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata dobije barem 10 posto „slave“ koliko je dobio najbolji nogometaš u svijetu?“ – istaknuo je autor knjige, koja to jeste, a i nije, a vrijedno ju je imati kao podsjetnik na najteža vremena.

Dr. Jurčević je pak u svojem predgovoru uz ostalo napisao da je ovo „senzacionalna bijela knjiga, koja je ujedno i javni krik koji najjasnije pokazuje vrijednosni ponor u kojem izumire i nestaje Hrvatska“. Zatim je dodao da je „ovaj krik zapravo poziv na djelovanje, koji je upućen svim ljudima koji sebe smatraju čestitima i odgovornima“, dok je Mario Filipi ustvrdio da „sablasno prazne stranice ove knjige svjedoče o tome kakva smo država i zašto ne možemo napredovati, jer poginuli nisu heroji, preživjeli nisu junaci, pobjeglice nisu dezerteri, sijači smrti nevinih nisu izdajnici, a prodavači dragocjenosti nisu veleizdajnici. Država je „prilagođena“ negativcima i negativnostima. Prazne stranice ove knjige najbolje svjedoče o tome. Bismo li se zbog toga trebali trgnuti i prekinuti taj fatalni niz propadanja“ – zapitao se čovjek koji je u ratu ostao bez jedne ruke i jedne noge, a samim time i bez zdravlja.

Na sve ovo teško je još nešto dodati ili poručiti, osim da je krajnje vrijeme da prazne stranice jedne domoljubne knjige, koju sigurno ne će otkupiti Ministarstvo kulture, pa ni Ministarstvo hrvatskih branitelja, a još manje škole,  ozbiljno shvatimo, jer kako godine idu, bojimo se, da će se na njezinim stranicama, poglavito pod rubrikom „junaci“ već za koju godinu naći imena onih koji rat nisu vidjeli niti ga doživjeli, a iz njega su bezobrazno izvukli maksimum materijalne i financijske koristi.

Danijel Špehar

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

‘Vltava’ – čarobna glazba satkana od uzvišene ljubavi prema naciji, domovini i zavičaju

Objavljeno

na

Objavio

Bedřich Smetana (1824-1884.) otac češke glazbe, utemeljitelj nacionalne opere, skladatelj i dirigent bio je u svojoj 50-oj godini života gluh, tako da na premijeri nije mogao čuti svoje remek-djelo, “Vltavu”, jedinstvenu, čarobnu simfonijsku pjesmu iz ciklusa “Moja Domovina” (“Má Vlast”).

Nije rođen u Pragu (iako se njegovo ime obično veže uz glavni grad Češke), nego u Litomyšlu, malom gradiću istočno od Praga na samoj granici Češke i Moravske, na području na kojemu je službeni jezik bio njemački. Češki je naučio tek kasnije, ali možda je upravo ta odvojenost od materinjeg jezika, pisma i češke kulture u mladom skladatelju i probudila još veću i gorljiviju ljubav prema Rodu i Domovini.

Bila mu je namijenjena sudbina pivara (jer time se bavio njegov otac), ali život ga je odveo na drugu stranu, jer se Bedřich već sa šest godina pokazao vrhunskim glazbenim talentom i nastupio pred publikom na koncertu kao pijanist. Osim klavira, učio je svirati violinu, ali je ipak ostao najpoznatiji po svojim sjajnim skladbama što ih je stvarao najprije zanesen ljubavlju prema ženama koje je volio, a potom i opusom u kojemu je slavio Domovinu, češku povijest i svoju ljubav prema zavičaju.

Ovaj glazbeni virtuoz, dirigent, pedagog i skladatelj, svjetskoj je baštini ostavi dragocjena djela među kojima su najznačajnija:

  • opere “Prodana nevjesta”, “Libuša”, “Dalibor”
  • grandiozni ciklus od 6 simfonijskih pjesama (“Moja domovina”)
  • slavna i čarobna simfonijska pjesma “Vltava”

Uzor Smetani bio je Franz Liszt s kojim je bio i veliki prijatelj, a posvetio mu je i skladbu Šest karakterističnih komada. Na nagovor Liszta Smetana je utemeljio Klavirski institut u Pragu koji ubrzo postaje važno središte glazbenog života. U to vrijeme (do 1856. godine) u Češkoj njegova djela i nisu bila tako poznata. Velike uspjehe postiže tek u Švedskoj (kuda odlazi nakon uvođenja Bachovog apsolutizma). U Göteborgu provodi 5 godina. Postaje poznati i priznati zborski dirigent, pijanist, a utemeljio je i glazbenu školu. Pored svega toga sklada i svoja prva važnija djela (simfonijske pjesme Richard III., Wallensteinov logor i Hakon Jarl).

U Prag se vraća poslije pada Bachovog apsolutizma i radi na utemeljenju nacionalne opere (jer do tada su u Češkoj operna djela izvođena na njemačkom jeziku).

Godine 1866. sklada svoju prvu operu – Braniboři v Čechách /Brandenburžani u Češkoj, a njezina je praizvedba upriličena u Privremenom kazalištu. Ovo je djelo postiglo sjajan uspjeh.

Grandiozni ciklus “Moja domovina” predstavlja jedinstvenu i neponovljivu i snažnu tonsku apoteozu mita i povijesti češke nacije, a cjelokupno djelo Bedřicha Smetane skladna je sinteza nacionalnih i aktualnih europskih glazbenih elemenata upotpunjena savršenim umjetničkim izrazom.

Čovjek ne mora biti Čeh pa da mu srce zaigra kad čuje ove harmonične zvuke koji se tako ljupko upotpunjuju, sljubljuju i stapaju u cjelinu u zadivljujućem, sjajnom i očaravajućem glazbenom remek-djelu što ga može stvoriti samo biće ispunjeno Božjim nadahnućem i žarkom ljubavlju prema Domovini koja se ne da niti može mjeriti nikakvim ovozemaljskim mjerilima.

U svome je Dnevniku na jednom mjestu ovaj veliki skladatelj zapisao: “Ja sam oruđe više sile…jedanput ću u tehnici postati Liszt, a u skladanju Mozart.”

Zaplovimo Vltavom…i uživajmo u krajoliku zavičaja neponovljivog Smetane…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

NEMOJ ME ZABORAVITI!

Objavljeno

na

Objavio

Napisat ću dio priče,
samo kraj će sretan biti
i sad čujem kako viče:
NEMOJ ME ZABORAVITI!

Heroj Domovinskog rata,
kojeg crna zemlja krije,
čekala je sestra brata,
vratio se nikad nije!

Čekala je majka sina
i brisala suze s lica,
uze joj ga Domovina,
pokri sveta trobojnica!

I otac ga ček’o dugo
al morao je jedno znati:
slomit ćeš mu srce tugo
pa ga neće dočekati.

Ali će ga zagrliti
u kraljevstvu Božje sreće,
tek će oni sretni biti
tu gdje tuga ući neće!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

Još te čuvam, košuljo sveta!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari