Pratite nas

BiH

POPIS STANOVNIŠTVA U BIH – NASTAVAK RATA DRUGIM SREDSTVIMA

Objavljeno

na

[dropcap]U[/dropcap]nakrivo nasađenoj državi, kao što je daytonska BiH, i najnormalnije stvari nužno dobivaju krive konotacije. Popis stanovništva, nakon zadnjeg, prijeratnog iz 1991., nije održan u redovitom terminu 2001. ni 2011. Sprečavao ga je bošnjački politički vrh pravdajući to činjenicom da bi popis značio cementiranje posljedica ratnog etničkog čišćenja. S druge dvije strane zlurado se isticalo da bošnjačka vrhuška izbjegava popis jer bi on raspršio mit o multietničnosti Sarajeva i drugih teritorija koji su nakon rata ostali pod kontrolom Armije BiH.

Špekuliralo se i o tome kako Srbi, a pogotovo Hrvati lagano „cure“ iz BiH u svoje „rezervne domovine“, dok se broj Bošnjaka povećava većim prirodnim prirastom i doseljavanjem iz Sandžaka te da će se dopustiti popis onda kada se procjeni da Bošnjaci/muslimani čine više od polovice stanovništva zemlje. No sve to, bez obavljenog popisa, ostaje na razini nagađanja. Nakon višegodišnjeg natezanja, dogovor je postignut i popis će se nakon 22 godine obaviti početkom listopada.

Cenzus je civilizacijsko dostignuće, u uređenim državama popisuje se već tisućljećima. Izlišno je isticati da su Josip i Marija putovali iz Nazareta u Betlehem, gdje se Isus rodio, upravo radi popisa stanovništva. U sretnijim zemljama popis je prije svega važno statističko sredstvo utvrđivanja bitnih demografskih činjenica bez kojeg nema ozbiljne nacionalne strategije, počevši od gospodarske politike pa nadalje. Ali u BiH, nažalost, nije tako, već se popis stanovništva promatra kao nastavak rata drugim sredstvima.

Oko predstojećeg popisa stanovništva stvorena je politička klima koja podsjeća na nekadašnju utrku u naoružavanju. Na sve tri strane teku akcije animiranja „svojih“ da se odazovu i izjasne na poželjan način. Tri temeljna pitanja oko kojih se vodi popisna utrka jesu nacionalna i vjerska pripadnost te jezik. Za Hrvate i Srbe tu nema dvojbe – Hrvat-katolik govori hrvatskim, Srbin-pravoslavac govori srpskim. Stoga su smiješni, tautološki isprazni pozivi i objašnjavanja Hrvatima da se izjasne kao Hrvati koji govore hrvatskim jezikom.

Valjda netko, ako je Hrvat, zna da je Hrvat, kao što je očekivano da se katolik osjeća pripadnikom Katoličke crkve. Jadan je taj koji bi se dosjetio pripadnosti nekoj nacionalnoj ili vjerskoj zajednici tek kad mu netko to službeno objasni. Bez takvih „članova“ bilo koji „klub“ ne bi puno izgubio. Stoga je takve stvari izlišno isticati, ali je važno jasno informirati ljude koji žive između BiH i Hrvatske da popisivanjem u BiH ne gube ništa od prava u RH, što dio njih može pomisliti nakon višegodišnjem medijskog iživljavanja i smućivanja.

Kod Bošnjaka je stvar kompliciranija. Politička, znanstvena i kulturna elita bosanskohercegovačkih Muslimana u jeku rata na „Bošnjačkom saboru“ u rujnu 1993. u hotelu Holiday Inn deklaracijom, kako kažu, „vratila je u optjecaj“ nacionalno ime Muslimana-Bošnjaka. Jedan novinar, koji je pratio to povijesno zasjedanje, zapisao je: „Noć u kojoj je zasjedao Sabor bila je presudna – zaspali smo kao Muslimani, probudili se kao Bošnjaci.“

Radi se o legitimnom pravu svakog naroda da se naziva kako hoće iako to tada nekima nije bilo po volji. Tako je jedan zapažen hrvatski pisac iz Sarajeva napisao da je „‘Bošnjak’ imperijalno ime bosanskohercegovačkog Muslimana“, izražavajući nelagodu onih kojima je bosanstvo bilo potencijalno nešto više od regionalnog identiteta. Dodatni nesporazum unio je i izbor naziva za jezik. Bošnjački sabor za jezik nije odabrao logičan naziv „bošnjački“, već „bosanski“.

Srbi su se tome dosljedno protivili nazivajući jezik Bošnjaka „bošnjačkim“, ističući da se ono što se na bosanskom naziva „bosanskim“ na srpskom kaže „bošnjački“. Od tada se termini „Bosna“ i „bosanski“ pune i novim političkim značenjem, pri čemu bošnjački unitaristi programatski izostavljaju drugi dio složenog naziva države pa se umjesto „Bosna i Hercegovina“, kada se govori o državi, sve više govori „Bosna“.

Kad npr. stranom novinaru kažete da u zemlji „Bosni“ žive Bošnjaci koji govore bosanskim jezikom te Srbi i Hrvati koji govore svojim jezicima, jasno je tko je tu temeljni narod, a tko su „podstanari“.

Dodatnu pomutnju stvara što, za razliku od isključujućeg srpskog i hrvatskog nacionalizma, bošnjački postupa lažno inkluzivno koristeći strateški pseudograđansku opciju. Bošnjačka politika cijelo vrijeme oscilira između „bosanstva“ kao građanske opcije ili oblika državnog patriotizma i bošnjaštva kao partikularnog nacionalnog izbora. Time je kod međunarodne zajednice i neupućenih građanskih krugova u susjednim zemljama bošnjački nacionalizam dobivao određenu prednost, ali se ta igra kao zlonamjerno pismo na kraju vratilo pošiljatelju pa se, suočen s popisom, dio nekadašnjih Muslimana našao u dilemi treba li se izjasniti kao „Bošnjak“, „Bosanac“ ili „Musliman“, kao na zadnjem popisu. Stoga se krenulo u kampanju „nacija: Bošnjak, vjera: islam, jezik: bosanski“.

Kod sva tri naroda već su se zahuktale slične kampanje pozivanja ljudi u dijaspori koji nisu prekinuli sve veze s BiH da se registriraju i popišu. Atmosferi „utrke u popisivanju“ pridonose špekulacije da će buduće političko uređenje BiH izravno ovisiti o rezultatima popisa, što je pogrešno.

Jer sve i ako npr. Bošnjaka bude više od 50%, BiH time neće postati ekskluzivno njihova nacionalna država, niti će npr. Hrvati ako ih bude manje od 10% izgubiti formalni status konstitutivnog naroda. Ipak, brojevi mogu imati važno simboličko značenje i psihološki učinak na kreatore odluka o budućem preustroju BiH.

Stoga je, kad je takva utrka već nametnuta, važno pristupiti popisu. Njime se, nažalost, neće dobiti slika realnog stanja na terenu, ali će se dobiti pregled onih kojima je stalo da budu popisani u BiH. A u postojećoj političkoj klimi ni to nije nevažno.

Nino Raspudić/vecernji

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

KAD ČOVJEK ČOVJEKU POSTANE VUK

Objavljeno

na

Objavio

Domaći ljudi pretežito su po kućama. Izlazi samo onaj koji mora. Pojavio se veliki broj krađa, tuča. Nitko ne zna odakle su ovi ljudi došli. Mislim da nitko i ne zna niti njihove identitete. Državne službe koje su u Sarajevu samo  su ih autobusima dovezli ovdje. Mi smo na rubu živaca. Ne znamo kako ćemo dalje, kaže Mulalić.

Kad se putnik namjernik odluči putovati od Karlovca prema Bosni i Hercegovini pred očima će mu biti prelijepi prirodni ambijent koji plijeni zelenim šumama, zove opojnim ptičijim cvrkutima i mami neodoljivošću živopisnih biljki koje rastu tik uz samu cestu. Nećete primijetiti da upravo ta cesta, kada se uputite od graničnog prijela Maljevca prema Hrvatskoj, zapravo mnogima predstavlja nikad dosanjani san.

Mnogobrojni su migranti iz afričkoga svijeta u svom pohodu u Europu zaustavljeni baš na tom području. Naime, brojni su nakon dolaska u BiH poželjeli ostvariti cilj i domoći se u naprednih  europskih zemalja, ali, kako kažu, čvrsta hrvatska policija stala im je na put.

Proteklo je otprilike mjesec dana od kako je u Velikoj Kladuši ubijen 24-godišnjak iz Maroka. Slučaj još uvijek nije do kraja rasvijetljen., a  u ovo ljetno vrijeme kada je sve oko ljudi izrazito vruće tema migrantskog života sve više  zaokuplja sveopću svjetsku javnost. Različiti su stavovi i političke odluke o situaciji ovih ljudi.

Reporter  Kamenjar.com-a se uputio  provjeriti stanje u Velikoj Kladuši. Na samom ulazu u grad susrećemo brojne ljude tamnije puti i nije teško primijetiti da se radi o migrantima. Na tečnom engleskom jeziku pitamo ih: odakle su? Jusuf kaže kako je iz Egipta i da želi u Austriju, gdje ima rođake, ali oni ne znaju da on dolazi:

– Ovdje sam s bratom koji ima 26 godina. Meni su 22. Govorim engleski i ja sam osoba koja komunicira s većinom ljudi u našem kampu. Želja nam je svima otići u Europsku uniju. Mi ne želimo ostati u Bosni ili Hrvatskoj. Želimo samo proći kroz Hrvatsku i nastaviti svoj put. U našim zemljama je nemoguće živjeti, a ima nas iz Pakistana, Afganistana, Maroka, Egipta, Irana,  itd…, kaže Jusuf i pokazuje nam fotografiju oca, koji je ubijen.

Medju Kladušane se uvukao strah

Pitamo ga gdje možemo naći najviše njegovih prijatelja iz kampa. Kaže u centru grada su u parku kod džamije. Nastavljamo voziti prema centru i vidimo u parku veliki broj ljudi. Među njima je i Ramizha. Kaže da ima 31 godinu i petero djece. Svi su s njom u kampu. Muž joj je poginuo u Afganistanu a ona i njenih pet sinova traže sreću na Zapadu. Kaže da su sinovi vrijedni i da će se snaći.

Svi koje smo susreli govore o velikim životnim nedaćama u zemljama iz kojih su došli, gdje vlada glad i siromaštvo. U kampu, kojega smo posjetili, osjeća se nomadski način života, ali primijetili smo i mlađe ljude koji posjeduje moderne mobitele, pa nas je zanimalo od čega ovi ljudi žive.

Admil Mulalić je ugledni političar u ovoj lokalnoj zajednici. Predsjednik je regionalne političke  stranke DNZ BiH a živi u Kladuši. On kaže da od kada su došli migranti problemi su se pojavili u svakom trenutku i osjeća se strah domaćeg stanovništva:

– Domaći ljudi pretežito su po kućama. Izlazi samo onaj koji mora. Pojavio se veliki broj krađa, tuča. Nitko ne zna odakle su ovi ljudi došli. Mislim da nitko i ne zna niti njihove identitete. Državne službe koje su u Sarajevu samo  su ih autobusima dovezli ovdje. Mi smo na rubu živaca. Ne znamo kako ćemo dalje, kaže Admil i govori o jednom interesantnom primjeru:

– Naime, jedan kladuški poduzetnik koji posjeduje ćevabdžinicu svakodevno je hranio jednog migranta. I to je trajalo sve dok ga nije zatekao kako ga krade. Otjerao ga je. Prijavljen je Policiji da je tukao migranta pa policajcima ništa nije bilo jasno. Pitali su ga zašto ih tuče radi kad im pomaže, a on je rekao: – Ja ih hranim, ali ne tučem. Naravno, bila je laž da je emigrant pretučen. Oni su spremni na sve, pa život s njima nije nimalo ugodan, kaže Admil.

Šemsa Keserović, 70-godišnja  umirovljenica iz Kladuše kaže kako bira vrijeme kad će izaći iz kuće. Pretežito su to trenuci kad je netko drugi doma, jer kuću ne smije ostaviti samu. Nekoliko je puta opljačkana.

Kladušani žive u velikom strahu i od bolesti, jer migranti žive u kampu. Voda im je dovedena, ali uvjeti ne postoje.

– Ljetno je vrijeme. Velike su vrućine. Oni nemaju frižidere na otvorenom. Hrana im se kvari. Epidemije su vrlo moguće. Život nam nije lak, vidno uzbuđena govri nam gospođa Šemsa.

Hrvatska Policija  radi svoj posao

Migrante u Velikoj Kladuši osobno je posjetio i zastupnik HRAST-a u Hrvatskom saboru Hrvoje Zekanović i upoznao se sa sveopćom slikom. Potresen je onim što je vidio, ali i ističe:

–  Republika Hrvatska nije krajnja destinacija ovih ljudi. Svi oni imaju loše mišljenje i samtraju ju rasističkom, čak i našu Policiju smatraju rasističkom. Kažu da im nije odredište Hrvatska, nego Italija, Njemačka, Francuska i Velika Britanija. Kažu kako u hrvatskim šumama sada postoje stotine emigranata, koji traže način kako doći do Europske unije. Očito je da im to lako ne ide i da hrvatska Policija radi dobro svoj posao, kazao nam je Zekanović.

Napustili smo izbjeglički kamp i krenuli putem prema granici BiH s Hrvatskom. Gužvi na granici nije bilo. Razmišljali smo o ljudskim sudbinama i okrutnim  okolnostima u kojima čovjek čovjeku postaje vuk.

TEKST I FOTOGRAFIJE: Anto Pranjkić

Zekanović s migrantima u V. Kladuši: Hrvatska policija očito radi dobar posao

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Borjana Krišto: Jučer smo učinili veliku stvar za hrvatski narod u BiH

Objavljeno

na

Objavio

bariša čolak Borjana Krišto
FENA

“Bošnjačka politička elita vrši pravno nasilje nad Ustavom BiH, ustavno-pravnim poretkom i gotovo svim institucijama”, kazala je za Dnevnik.ba Borjana Krišto, dopredsjedateljica Zastupničkog doma PS BiH i članica Predsjedništva HNS-a BiH.

Podsjetimo, federalni Dom naroda jučer nije glasao o Prijedlogu Zakona o izbornim jedincama jer je sjednicu sabotirao Klub Bošnjaka na čije je inzistiranje i sazvana. Predlagači zakona su bošnjačke stranke(SDA, SBB, SDP, DF i Naša stranka). Lidija Bradara (HDZ BiH), predsjedateljica Doma naroda Parlamenta FBiH i Drago Puzigaća (SNSD) dopredsjedatelj Zakon su ocijenili kao destruktivan i štetan po vitalne interese jer se nalazi na listi pitanja za vitalne interese. Time je zapravo propao entitetski udar bošnjačkih stranaka na BiH i njene institucije.

Krišto smatra kako su se Lidija Bradara (HDZ BiH) predsjedateljica i Drago Puzigaća (SNSD) dopredsjedatelj Doma naroda Parlamenta FBiH koristili ustavnim mogućnostima i Poslovnikom o radu federalnog Doma naroda.

“Iskoristili su ustavne mogućnosti i sredstava kada je u pitanju zaštita interesa. Nema tu ništa sporno i problematično”, kazala je Krišto.

Tvrdi i kako su jučer u federalnom Domu naroda spriječili entitetski udar bošnjačkih stranaka na BiH i pravno nasilje nad Hrvatima u BiH.

“Mislim da smo jučer učinili veliku stvar za hrvatski narod u BiH s obzirom na političke i protupravne namjere bošnjačkih stranaka. Zato je ovolika panika i histerija. Spriječeno je pravno nasilje nad Ustavom FBiH, Ustavom BiH i Hrvatima u BiH”, istaknula je Krišto.

Krišto je napomenula i kako je dopredsjedatelj federalnog Doma naroda, Drago Puzigaća (SNSD) iskoristio mogućnosti koje mu pružaju Poslovnik o radu Federalnog Doma naroda i Ustav.

“Prijetnje, sila, nasilje i ucjene – to bi ukratko bili potezi bošnjačke političke elite zadnjih mjeseci nakon presude Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić”, zaključila je Krišto, prenosi HMS.

Bošnjačka politička elita nije u stanju prihvatiti da su Hrvati u BiH konstitutivan narod, rekao je za Bariša Čolak, dopredsjedatelj Državnog Doma naroda i voditelj Odjela za ustavno-pravna pitanja Glavnog vijeća HNS BiH.

“Zanimljivo je da oni koji su tražili sjednicu naposljetku nisu došli. Bradara i Puzigaća su iskoristili ustavne mogućnost, a to što bošnjačke stranke nisu u stanju prihvatiti politički poraz, to je nešto sasvim drugo”, rekao je Čolak.

Voditelj Odjela za ustavno-pravna pitanja Glavnog vijeća HNS-a BiH smatra kako i dalje ostaje problem Izbornog zakona BiH i da je Parlamentarna skupština BiH mjesto gdje se ovaj problem može riješiti u skladu s presudom Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić.

“Mogu se izjasniti o izjavi presjedateljice i jednog dopredsjedatelja po posebnom postupku, ali zato također treba natpolovična većina u svakom od Klubova konstitutivnih naroda, ali ni to neće proći”, rekao je Čolak.

Osvrnuo se i na izjave bošnjačke medijske i političke javnosti koja je Klub Hrvata optužila za opstrukciju i teze da su Milorad Dodik i Dragan Čović stvorili kaos.

“To je klasična zamjena teza. Otrcane izjave i fraze. Riječ o nespremnosti da se prihvati činjenično stanje i ustavno-pravna realnost. Koristiti Ustav BiH i Ustav FBiH nije pogrešno, naprotiv, ali sada se to interpretira kako kome paše”, smatra Čolak.

Napomenuo je i kako bi se problemi u BiH lakše i brže riješavali kada bi lideri većih stranaka bili u dobrim odnosima kakvim su Milorad Dodik, predsjednik RS-a i SNSD-a i Dragan Čović, hrvatski član Predsjedništva BiH i predsjednik Hrvatskog narodnog sabora.

“Zar ima nešto u loše dobrim odnosima Čovića i Dodika? Kamo sreće da su dobri odnosi svih lidera. Lakše bismo brojne probleme riješili”, izjavio je Čolak.

Istaknuo je i kako bošnjačka politička elita godinama od FBiH stvara unitarni dominantno bošnjački enitet te da se sada to više i ne krije.

“Pa pogledajte samo izjave. Bošnjački političari mahom govore o nekakvim ‘većinama’ i ‘manjinama’. Pa ti termini ne odgovaraju ustavnoj i životnoj realnosti u BiH. Nisu u stanju prihvatiti da su i Hrvati konstitutivan narod u BiH”, rekao je Čolak.

Čolak, također, smatra kako bošnjački političari ne žele prihvatiti odluku Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić i da je sav problem u tome.

“Odluka im ne odgovara, ne žele prihvatiti legitiman izbor predstavnika konstitutivnih naroda jer će im to onemogućiti dominaciju. Žele imati većinski paket dionica u FBiH – aposlutna kontrola nad svima, a posebice u federalnom Domu naroda”, izjavio je Čolak.

Podsjetimo, federalni Dom naroda jučer nije glasao o Prijedlogu Zakona o izbornim jedincama jer je sjednicu sabotirao Klub Bošnjaka na čije je inzistiranje i sazvana.

Predlagači zakona su bošnjačke stranke(SDA, SBB, SDP, DF, Naša stranka). Lidija Bradara (HDZ BiH), predsjedateljica Doma naroda Parlamenta FBiH i Drago Puzigaća (SNSD) dopredsjedatelj Zakon su ocijenili kao destruktivan i štetan po vitalne interese jer se nalazi na listi pitanja za vitalne interese.

U tom slučaju prema Ustavu i Poslovniku za usvajanje Zakona bilo je potrebno osigurati glasove većine izaslanike Doma naroda koja bi uključivala i većinu u svakom od nacionalnih klubova. Kako Bošnjaci nemaju većinu u hrvatskom klubu odbili su doći na sjednicu koju su sami inicirali./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari