Pratite nas

BiH

POPIS STANOVNIŠTVA U BIH – NASTAVAK RATA DRUGIM SREDSTVIMA

Objavljeno

na

[dropcap]U[/dropcap]nakrivo nasađenoj državi, kao što je daytonska BiH, i najnormalnije stvari nužno dobivaju krive konotacije. Popis stanovništva, nakon zadnjeg, prijeratnog iz 1991., nije održan u redovitom terminu 2001. ni 2011. Sprečavao ga je bošnjački politički vrh pravdajući to činjenicom da bi popis značio cementiranje posljedica ratnog etničkog čišćenja. S druge dvije strane zlurado se isticalo da bošnjačka vrhuška izbjegava popis jer bi on raspršio mit o multietničnosti Sarajeva i drugih teritorija koji su nakon rata ostali pod kontrolom Armije BiH.

Špekuliralo se i o tome kako Srbi, a pogotovo Hrvati lagano „cure“ iz BiH u svoje „rezervne domovine“, dok se broj Bošnjaka povećava većim prirodnim prirastom i doseljavanjem iz Sandžaka te da će se dopustiti popis onda kada se procjeni da Bošnjaci/muslimani čine više od polovice stanovništva zemlje. No sve to, bez obavljenog popisa, ostaje na razini nagađanja. Nakon višegodišnjeg natezanja, dogovor je postignut i popis će se nakon 22 godine obaviti početkom listopada.

Cenzus je civilizacijsko dostignuće, u uređenim državama popisuje se već tisućljećima. Izlišno je isticati da su Josip i Marija putovali iz Nazareta u Betlehem, gdje se Isus rodio, upravo radi popisa stanovništva. U sretnijim zemljama popis je prije svega važno statističko sredstvo utvrđivanja bitnih demografskih činjenica bez kojeg nema ozbiljne nacionalne strategije, počevši od gospodarske politike pa nadalje. Ali u BiH, nažalost, nije tako, već se popis stanovništva promatra kao nastavak rata drugim sredstvima.

Oko predstojećeg popisa stanovništva stvorena je politička klima koja podsjeća na nekadašnju utrku u naoružavanju. Na sve tri strane teku akcije animiranja „svojih“ da se odazovu i izjasne na poželjan način. Tri temeljna pitanja oko kojih se vodi popisna utrka jesu nacionalna i vjerska pripadnost te jezik. Za Hrvate i Srbe tu nema dvojbe – Hrvat-katolik govori hrvatskim, Srbin-pravoslavac govori srpskim. Stoga su smiješni, tautološki isprazni pozivi i objašnjavanja Hrvatima da se izjasne kao Hrvati koji govore hrvatskim jezikom.

Valjda netko, ako je Hrvat, zna da je Hrvat, kao što je očekivano da se katolik osjeća pripadnikom Katoličke crkve. Jadan je taj koji bi se dosjetio pripadnosti nekoj nacionalnoj ili vjerskoj zajednici tek kad mu netko to službeno objasni. Bez takvih „članova“ bilo koji „klub“ ne bi puno izgubio. Stoga je takve stvari izlišno isticati, ali je važno jasno informirati ljude koji žive između BiH i Hrvatske da popisivanjem u BiH ne gube ništa od prava u RH, što dio njih može pomisliti nakon višegodišnjem medijskog iživljavanja i smućivanja.

Kod Bošnjaka je stvar kompliciranija. Politička, znanstvena i kulturna elita bosanskohercegovačkih Muslimana u jeku rata na „Bošnjačkom saboru“ u rujnu 1993. u hotelu Holiday Inn deklaracijom, kako kažu, „vratila je u optjecaj“ nacionalno ime Muslimana-Bošnjaka. Jedan novinar, koji je pratio to povijesno zasjedanje, zapisao je: „Noć u kojoj je zasjedao Sabor bila je presudna – zaspali smo kao Muslimani, probudili se kao Bošnjaci.“

Radi se o legitimnom pravu svakog naroda da se naziva kako hoće iako to tada nekima nije bilo po volji. Tako je jedan zapažen hrvatski pisac iz Sarajeva napisao da je „‘Bošnjak’ imperijalno ime bosanskohercegovačkog Muslimana“, izražavajući nelagodu onih kojima je bosanstvo bilo potencijalno nešto više od regionalnog identiteta. Dodatni nesporazum unio je i izbor naziva za jezik. Bošnjački sabor za jezik nije odabrao logičan naziv „bošnjački“, već „bosanski“.

Srbi su se tome dosljedno protivili nazivajući jezik Bošnjaka „bošnjačkim“, ističući da se ono što se na bosanskom naziva „bosanskim“ na srpskom kaže „bošnjački“. Od tada se termini „Bosna“ i „bosanski“ pune i novim političkim značenjem, pri čemu bošnjački unitaristi programatski izostavljaju drugi dio složenog naziva države pa se umjesto „Bosna i Hercegovina“, kada se govori o državi, sve više govori „Bosna“.

Kad npr. stranom novinaru kažete da u zemlji „Bosni“ žive Bošnjaci koji govore bosanskim jezikom te Srbi i Hrvati koji govore svojim jezicima, jasno je tko je tu temeljni narod, a tko su „podstanari“.

Dodatnu pomutnju stvara što, za razliku od isključujućeg srpskog i hrvatskog nacionalizma, bošnjački postupa lažno inkluzivno koristeći strateški pseudograđansku opciju. Bošnjačka politika cijelo vrijeme oscilira između „bosanstva“ kao građanske opcije ili oblika državnog patriotizma i bošnjaštva kao partikularnog nacionalnog izbora. Time je kod međunarodne zajednice i neupućenih građanskih krugova u susjednim zemljama bošnjački nacionalizam dobivao određenu prednost, ali se ta igra kao zlonamjerno pismo na kraju vratilo pošiljatelju pa se, suočen s popisom, dio nekadašnjih Muslimana našao u dilemi treba li se izjasniti kao „Bošnjak“, „Bosanac“ ili „Musliman“, kao na zadnjem popisu. Stoga se krenulo u kampanju „nacija: Bošnjak, vjera: islam, jezik: bosanski“.

Kod sva tri naroda već su se zahuktale slične kampanje pozivanja ljudi u dijaspori koji nisu prekinuli sve veze s BiH da se registriraju i popišu. Atmosferi „utrke u popisivanju“ pridonose špekulacije da će buduće političko uređenje BiH izravno ovisiti o rezultatima popisa, što je pogrešno.

Jer sve i ako npr. Bošnjaka bude više od 50%, BiH time neće postati ekskluzivno njihova nacionalna država, niti će npr. Hrvati ako ih bude manje od 10% izgubiti formalni status konstitutivnog naroda. Ipak, brojevi mogu imati važno simboličko značenje i psihološki učinak na kreatore odluka o budućem preustroju BiH.

Stoga je, kad je takva utrka već nametnuta, važno pristupiti popisu. Njime se, nažalost, neće dobiti slika realnog stanja na terenu, ali će se dobiti pregled onih kojima je stalo da budu popisani u BiH. A u postojećoj političkoj klimi ni to nije nevažno.

Nino Raspudić/vecernji

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

TRZ Hadžići iz BiH sklopio prvi ugovor o prodaji novog lakog ručnog raketnog bacača granata

Objavljeno

na

Objavio

Tehničko-remontni zavod Hadžići iz Bosne i Hercegovine sklopio je prvi ugovor o prodaji novog lakog ručnog raketnog bacača granata RPG 7 MX 2 kalibra 40 milimetara.

Prema riječima direktora Zavoda Mehe Rekića bacač je prodan jednoj tvrtki u Slovačku što je prvo naoružanje koje je nakon rata vojna industrija u BiH proizvela i plasirala na tržište. Riječ je zapravo o moderniziranioj verziji ruskog RBG-7 a prvi put je javnosti predstavljen prije dvije godine.

“Ovo je povijesni trenutak ne samo za Zavod nego i za cijelu državu. Ponosni smo što je proizvod 95 posto djelo bosanskohercegovačkog rada i znanja koji je vrlo tražen na tržištu”, naglašava Hadžić. Prema njegovim riječima u regiji ovaj bacač proizvode samo Bugarska i Češka, dok Hrvatska još uvijek radi na njegovom razvoju.

Konstruktori ovog RPG-a tvrde da bacač može izdržati više od 1.000 ispaljivanja što je velika prednost u odnosu na slične proizvode drugih proizvođača. RPG-7 MX2 ima efektivni domet 800 metara kod statičnih meta, dok mete u pokretu pogađa raketom na udaljenosti do 400 metara.

Zavod Hadžići u lipnju 2016. godine bio je pred gašenjem a sada izlazi na tržište s novim proizvodima koje su sami razvili. Temeljna djelatnost im je remont teškog naoružanja pa tako trenutno rade remont haubica za vojsku Crne Gore.

No razvijaju i nove proizvode pa njihov direktor najavljuje padobran za mine, zaštitnu opremu za pirotehničare, vojsku, policiju, a sljedeće godine bi trebali početi s razvojem novog automatskog bacača granata MK 19.

 

U BiH proizvedena prva samohodna haubica

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Kardinal Puljić: Donosi se zakon kojim se želi ozakoniti otimačina

Objavljeno

na

Objavio

Poglavar Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini je podsjetio kako je poštivanje privatne imovine jedan od temelja demokracije.

”Kakva je to država koja donosi zakon da se nepravda ozakonjuje”, kazao je nadbiskup Vrhbosanski kardinal Vinko Puljić za N1 komentarajući, kako je kazao, legalizirano otimanje zemlje u Republici Srpskoj.

Naime, kroz primjenu Zakona o premjeru i katastru iz 2012. godine uzurpirano je zemljište Katoličke crkve u Katastarskoj općini Mahovljani i službeno je uknjiženo na ovaj entitet.

Navedenim zakonom dovedana je u pitanje privatna imovina Katoličke crkve, ali i imovina Hrvata i Bošnjaka u Republici Srpskoj. Kardinal Puljić pozvao je na vlasti i međunarodnu zajednicu da regira da se ovaj proces zaustavi.

“Imam informaciju da je pojedina naša imovina prepisana na četvrtom, petom i kada sam tražio da nama se da rješenje kažu ‘tužite’. Nemam sredstava da se godinama sudski gonim. Na žalost, sad se donosi zakon kojim se htjelo ozakoniti otimačina”, kazao je kardinal i dodao: “Treba u prvom redu reagovati ured visokog predstavnika koji je blokirao povrat imovine.

Drugo, kakva je to država koja donosi zakon da se nepravda ozakonjuje. Jesmo li ljude potjerali, sad želimo i njihovu imovinu oteti. Ne radi se samo o Katoličkoj crkvi niti o vjerskim zajednicama nego o svim ljudima koji žive i imaju svoju imovinu.”

Poglavar Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini je podsjetio kako je poštivanje privatne imovine jedan od temelja demokracije. “U demokraciji je, barem u temeljima zakona, poštivanje privatne imovine. I zato smatram da je veoma čudno da ne reagiraju svjetski moćnici na takav perfidan način otimačine”, naglasio je kardinal Vinko Puljić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari