Pratite nas

Reagiranja

Poplave su učinile svoje. Više nema “nismo znali”. Odgovorni su već trebali napuniti hrvatske zatvore! Tko ih i zbog čega štiti?

Objavljeno

na

Koprivnička Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.) traži da se pod hitno sankcioniraju oni koji su odgovorni što se tijekom proteklih poplava nije spasilo što se spasiti dalo.

Naime, nakon katastrofalnih poplava i kiša tijekom svibnja u istočnoj Slavoniji, dijelove Hrvatske ovih su dana zadesile nove, od Krapine, Koprivnice, Karlovca, pa sve do Vodica i Dubrovnika. Veliki broj obiteljskih i gospodarskih objekata ponovno je bio pod vodom, a poplavljene su i ceste, te željezničke pruge. Predsjednik Republike Ivo Josipović prigodom obilaska poplavljenih područja u Karlovcu je izjavio u svom stilu: “Nema smisla sada ikoga kriviti za ovakvu situaciju!”. Premijer Milanović opet obećava: “Poplavljenima će pomoći država i fondovi Europske unije!” Ljudi se uglavnom snalaze sami kako znaju i umiju.  Više nikome ne vjeruju.

U pomoć je pozvana Hrvatska vojska, pa opet gledamo slike kako mladi vojnici pune vreće s pijeskom (kao u “srednjem vijeku”). Vatrogasci ispumpavaju podrume s gotovo neadekvatnom ili bolje rečeno zastarjelom opremom. Međutim, nije istina da nitko nije kriv, odnosno da se pojedina, ne sva, područja, a poglavito ljudi i životinje i važniji objekti nisu mogli braniti. Zakazale su Hrvatske vode, gradska i ina komunalna poduzeća, zakazala je Vlada, zakazali su svi. Policija osigurava poplavljena područja, umjesto da, zajedno sa Državnim odvjetništvom, privodi i goni odgovorne. Ljudi redovno plaćaju da se nešto takvoga ne dogodi, ali tko zna u što su se sve dosad utrošili ti silni milijuni, a možebitno i milijarde eura koji su prikupljeni za obrane od poplava. Za vreće pijeska? Još kad je 17. svibnja ove godine Sava probila nasip kod Rajevog Sela u prvim minutama HRT-ovog Dnevnika, trebali smo gledati slike kako policija u lisicama odvodi u marice odgovorne, kako za probijanje nasipa, tako i za to što su  mnogi koji su trebali i oni koji nisu, ostali bez svojih domova, koji se još do danas unatoč lijepim obećanjima nisu ni počeli graditi, a kamoli što drugo.

Zatvori su trebali biti puni onih koji su znali, a znali su, da će doći do obilnih kiša i poplava, a nisu ništa poduzeli, već su, ako su, negdje na nekom nasipu punili vreće s pijeskom, i to na način da je prvi veći vodeni val odnio i njih i te proklete vreće. Kako, predsjedniče Josipoviću, nikog ne treba kriviti, kad ljudi za to primaju iznimno velike plaće, a cijele godine ništa ne rade? Gdje su do danas odgovorni za probijanje nasipa Save kod Rajevog Sela? U vrijeme hrvatskog Domovinskog rata, ljudi kad su ostajali bez kuća, koje su im odnijele srpske, odnosno četničke granate, a ne poplave, odmah su novi dom pronašli i u nekima od brojnih hotela diljem Jadranske obale, i ne samo tamo, ili su useljavani u prazne državne stanove.

Zbog čega bi sada oni koji su zbog poplava (čitaj: Hrvatskih voda) trebali cijelu jesen i zimu provesti u kontejnerima poput pasa? Od onih koji su trenutačno na vlasti opet možemo čuti da je to “grijeh” i onih koji su bili prije njih.

Dakle, ponovno jedni drugima bacaju vrući krumpir, igraju se, a ljudi su na ulici, ostavljeni bez imovine, bez ičega. U svakom mjestu ili gradu postoje odgovorni za ovakve katastrofe. Neki kažu, pa i drugdje u Europi i svijetu također su poplave. Jesu, ali tamo država odmah uskače, popravljaju se kuće bez ikakve papirologije, ili se nesretne ljude smještava u za to prikladna mjesta gdje mogu ostati, ako žele, i do kraja života. A kod nas – “Ne treba nikoga kriviti za ovakvu situaciju!” Treba, i to odmah. Ako se može goniti i goni se svatko onaj tko susjedu “ukrade kokoš”, tko ne plati jednu mjesečnu ratu Hrvatskim vodama, onda neka policija, Državno odvjetništvo, pa i tajne i ine službe love i privode pravdi i sve one koji su i ovog puta zakazali, moralno, materijalno, krivično.

Očekujemo da će netko ponuditi i ostavku, da će reći: Drugovi, ja sam unatoč velikoj, enormnoj plaći nesposoban obavljati ovaj posao!

I u hrvatskom Domovinskome ratu je bilo nevolja, većih nego što su ove poplave, ali ipak smo bili bolje organizirani.

Stoga, nema više opraštanja. Gospodine Cvitan, što čekate?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Čak 10 osoba podnijet će tužbu protiv urednika i novinara Biltena 14 SNV-a

Objavljeno

na

Objavio

Čak 10 osoba podnijet će tužbu protiv urednika i novinara Biltena 14 Srpskog narodnog vijeća zbog kaznenog djela klevete.

U srijedu će pored glavnog ulaza u Sabor održati konferenciju za novinare o pokrenutom pravnom postupku.

“Na konferenciji ćemo obavijestiti hrvatsku javnost o pokrenutom pravnom postupku protiv glavnog urednika Biltena 14 SNV-a gospodina Saše Miloševića, te autorice Biltena 14, gospođe Tamare Opačić, zbog kaznenog djela klevete”, stoji u pozivu na tiskovnu konferenciju.

Novinare će o pravnoj stvari obavjestiti pravni zastupnici, odvjetnik Mate Knezović i odvjetnica Marina Sabljić, uz nazočnost privatnih tužitelja, a to su:

  • Zvonimir Hodak
  • Zdravko Tomac
  • Ivica Marijačić
  • Marko Perković Thompson
  • Stevo Culej
  • Marko Skejo
  • Anto Đapić
  • Predrag Mišić – Peđa
  • Marko Jurič
  • Marko Ljubić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Ratni veterani 4. gardijske brigade HV: Očekujemo da ovaj prosvjed bude snažan zaokret u ponašanju države

Objavljeno

na

Objavio

Mi, PAUCI – ratni veterani 4. gardijske brigade Hrvatske vojske, snažno podupiremo javno i političko otvaranje pitanja odnosa hrvatske države i državnih institucija prema zločinima protiv hrvatskog naroda u srpsko-crnogorskoj agresiji. Pri tome ističemo da ne prihvaćamo nužno prethodno isticanje, s već stečenom pogubnom navikom u hrvatskom javnom i političkom prostoru, sintagme, kao što su „kažnjavanje svih zločina“, da je „javni interes istražiti i sankcionirati zločine tko ih god počinio“ ili „zločin je zločin“ i slične poruke, koje se godinama vrte u najširoj javnosti, kao izraz uspostavljanja ravnoteže odgovornosti za zločine.

Nama zločin nije samo zločin.

Ni rana samo rana.

Ni bol samo bol.

Ni pobjeda samo pobjeda.

Niti kazna smije biti samo kazna!

Sve mora imati ime i prezime.

Mi živimo u Hrvatskoj, naše rane su hrvatske rane, bol u našoj duši je hrvatska bol, naše pobjede su hrvatske pobjede, naše žrtve su hrvatske žrtve, naša sjećanja su hrvatska sjećanja, pa se sve što doživljavamo jedino može nazvati hrvatskim. Svako zlo i svako dobro je od čovjeka, od njegovoga uma i djela, od njegovoga nedjela, pa ne pristajemo na uopćene fraze i ocjene povijesnih događaja, niti pristajemo na njihovu dekontekstualizaciju. Događaji za koje tražimo rješenje su osmišljeni, planirani i organizirani u Beogradu, Srbija je bila idejni i organizacijski začetnik, pa nositelj agresije, iz Srbije je potaknuto i organizirano nasilje i zločin, svo zlo protiv hrvatskoga naroda nosi srpski i crnogorski agresorski potpis, a posljedice toga zla su i individualne sudbine srpskih stradalnika. Na drugačiji pristup ne pristajemo, pa i od srpskih stradalnika očekujemo, a u okviru hrvatske države i društva od njih zahtijevamo usmjeravanje svih zahtjeva za preuzimanje odgovornosti prema Srbiji i sudionicima agresije, koji danas žive slobodno u Hrvatskoj. I optužuju Hrvatsku! Hrvatski narod i hrvatska država ne smije niti može snositi odgovornost za to, a pokušaji nametanja odgovornosti- neće proći.

U tome što zahtijevamo, to što želimo i na što kao ratni pobjednici, kao Hrvati, kao kršćani, kao hrvatski narod u cjelini imamo prirodno, Božje i ljudsko pravo, nema ničega skrivenoga, nema ničega nečasnoga, niti nečega usmjerenoga protiv bilo kojega naroda ili čovjeka, pa je neprihvatljivo stalno se unaprijed braniti i ispričavati zastupnicima zločina zahtijevajući ono što smo potvrdili blistavim ratnim pobjedama protiv srpskog agresora, koji nas je organiziranim državnim zločinom primorao na obranu svoga opstanka.

Neoprostivo je posrnuće hrvatske države i državnih institucija da se više od dvadeset i tri godine nakon vojnoga oslobođenja Hrvatske nije istražio svaki zločin, da zločinci nisu kažnjeni, da država Srbija i njene političke ekspoziture u Hrvatskoj nisu preuzele odgovornost za zla koja su nanijeli hrvatskom narodu, a pogotovo je neoprostivo da hrvatska država i nacionalne politike uopće ne pokazuju volju da se na ta otvorena i bolna pitanja današnje Hrvatske stavi povijesna, konačna i neporeciva točka.

Upravo zbog toga smo svjedoci svakodnevnoga iskrivljavanja povijesne istine, pokušaja agresivne politike, kojoj smo svjedočili godinama uoči srpske vojne agresije, od koje smo se obranili.

Mi, ratni veterani se pitamo i pitamo cjelokupan hrvatski narod, hoćemo li, i smijemo li, dopustiti mogućnost da u svojoj obranjenoj slobodnoj državi ostavimo u naslijeđe svojoj djeci, budućim hrvatskim generacijama posve iste ili još zloćudnije izazove koje smo mi imali i koje smo tako teško i bolno platili devedesetih godina u oslobodilačkom ratu?

Nama, veteranima 4. gardijske brigade to ne pada na pamet i nikada to nećemo dopustiti.

Sramili bi se svoje slavne prošlosti, sramili bi se pred našim poginulim suborcima i nad njihovim grobovima, sramili bi se pred svojim narodom i budućim hrvatskim generacijama.

A na sram nismo spremni!

Mi zato pozivamo cijelu Hrvatsku, cjelokupan hrvatski narod na jedinstvo u borbi za uređenje svoje nacionalne države, na jedinstvo na istini i načelima na kojima smo kao narod opstali usprkos svim višestoljetnim iskušenjima, a prije svega hrvatski narod u cjelini pozivamo da zajedno iskazujemo počast vukovarskoj žrtvi, svim žrtvama i stratištima hrvatskog naroda, svakom bolu, patnji, rani, kao i da zajedno slavimo svoje nacionalne pobjede. Jer svi smo se mi borili jedino i samo za Hrvatsku!

Zločin u Vukovaru i protiv Vukovara zločin je protiv hrvatskog naroda u cjelini, rana Vukovara je naša rana, bol je naša bol, pobjeda je naša pobjeda.

Pozivamo gradonačelnika Penavu, vukovarske suborce i suorganizatore ovoga prosvjeda protiv nekažnjavanja zločina, da inicijativu i inicijativni krug nositelja prošire na cijelu Hrvatsku, da se formira snažno, autoritativno civilno tijelo časnih ljudi kojima će hrvatski narod vjerovati, koje će svakoga mjeseca pred hrvatskim narodom tražiti i dobiti od državnih institucija odgovore o postupcima sankcioniranja zločina protiv hrvatskoga naroda tijekom srpske agresije, počevši od izvršitelja do nalogodavaca s konačnim ciljem – potpunog preuzimanja međunarodne odgovornosti od strane Srbije.

Sve ispod toga je politikantstvo i nismo spremni pristajati na političko taktiziranje oko tih dubokih civilizacijskih načela, bez kojih nije moguće uspostaviti trajan i zdrav društveni i humanistički poredak u našoj Hrvatskoj, ali i s narodima i državama u našemu okruženju.

To je minimum načela na kojima inzistiramo.

I ne pristajemo na obrazloženja o nekakvim drugačijim međunarodnim i inim ciljevima i vrijednostima zbog kojih bi odustali od toga. Ništa hrvatsko ne smije počivati na skrivanju i prikrivanju zla, niti se iz zla ikada može stvoriti nešto dobro.

Od hrvatske države i državnih institucija očekujemo stvaranje organizacijskih pretpostavki za provođenje obveza po tom pitanju odmah i trajno, a od personalnih nositelja institucija koje su propustile tijekom tolikih godina izvršiti svoje civilizacijske i nacionalne hrvatske obaveze, očekujemo preuzimanje odgovornosti pred hrvatskim narodom, s punom informacijom cijelome hrvatskome narodu o razlozima zbog kojih nisu radili ono što su morali.

Mi ne možemo imati povjerenje u institucije s ljudima koji do sada nisu radili ono za što su nadležni, jer je povjerenje u ljude na čelu institucija temeljni preduvjet bilo kakve suradnje, stabilnosti i što je najvažnije pozitivne društvene klime za ostvarivanje nacionalnih ciljeva.

Toga nema, zato prosvjedujemo!

Mi, PAUCI – ratni veterani 4. gardijske brigade, pozivamo sve udruge ratnih veterana, ali i cjelokupan hrvatski narod na trajni organizirani pritisak na državne institucije i sve političke subjekte u Hrvatskoj, pozivamo sve suborce i hrvatski narod na potpunu promjenu ponašanja i djelovanja, jer nije naš cilj ni vizija djelovati kao opozicija našoj obranjenoj i uspostavljenoj državi, niti prepuštati institucije poraženim neprijateljima iz oslobodilačkoga rata, nego –imati legitimni politički nadzor nad djelovanjem države i njenih institucija u interesu hrvatskoga naroda. Država postoji radi nas, a ne mi radi nje, mi smo ju platili krvlju, i ne samo mi, nama, hrvatskom narodu mora odgovarati i raditi u interesu našega naroda.

Zato prosvjedi jesu i moraju biti privremena mjera i prijelazna etapa, model demokratske političke borbe za državne institucije a ne samo radi privremenoga i povremenoga iskazivanja nezadovoljstva njihovim radom. Mi se nismo borili samo za pravo na prosvjed, nego prvenstveno za pravo na upravljanje vlastitom sudbinom putem državnih institucija. Mi očekujemo i zahtijevamo od organizatora prosvjeda – institucionalizaciju prosvjednih zahtjeva i trajnu mjerljivu kontrolu njihovoga ostvarivanja. Od medija, a posebice od HRT-a očekujemo potporu ovim zahtjevima i odreknuće od svake manipulativnosti, ignoriranja ili prešućivanja, očekujemo informativni nadzor nad djelovanjem državnih institucija, jer je to ključna uloga nacionalne radio-televizije.

Ističemo na kraju da podržavamo prosvjed u Vukovaru, očekujemo da to bude svenacionalni prosvjed protiv neučinkovitosti današnje države i njenih institucija, želimo da ovaj prosvjed bude zadnja opomena krivotvoriteljima, lažljivcima, manipulatorima i svima koji pod zaštitom naše države rade protiv interesa našega naroda ismijavajući našu žrtvu i žrtvu tolikih povijesnih generacija.

I očekujemo da ovaj prosvjed bude snažan zaokret u ponašanju države i nacionalnih politika od čije volje ovisi djelovanje državnih institucija, bez alternative i opravdanja za neučinkovitost.

To nećemo tolerirati ni mi, a uvjereni smo ni hrvatski narod u cjelini.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari