Pratite nas

Gost Kolumne

Poražena Srbija priprema (ponovnu) okupaciju Hrvatske!

Objavljeno

na

„Nitko nije veći rob od onoga tko sebe smatra slobodnim a to ustvari nije“. (Goethe)

Hrvatski narod nije ni svjesan svoje nesretne sudbine, jer je pod utjecajem  društvenih mreža (Instagram, Facebook, Twitter) i senzacionalnih naslovnica u (anti)hrvatskom dnevnom tisku, te izglačanih informacija na TV-kanalima i radio postajama, koji sustavno u Zagrebu, Splitu, Rijeci i drugim hrvatskim gradovima promiču manufakturu balkanske (ne)kulture, odnosno politiku   Zapadnog Balkana (”regiona”)  ili, bolje rečeno  – ”Veliku Srbiju.”

Na znanstvenom Forumu u Beogradu (17.10.2019.), gdje je Vesna Pusić bila  moderatorica projekta: ”U potrazi za pravdom u svijetu podjela” i ”Situacija u Europskoj  uniji 15 godina nakon velikog proširenja…” Na završetku Foruma voditelj srpske TV emisije Srđan Predojević obratio se bivšoj hrvatskoj ministrici vanjskih i europskih poslova s pretpostavkom: ”Europska unija i sve druge integracije je toliko prosvijetlila i oplemenila ljude da je, naprimjer u Hrvtskoj potpuno svejedno hoće li vam predsjednik Vlade biti Srbin ili (koji) manjinac”(1)

Piše Rudi Tomić

Predojević je u pretpostavci aludirao da Hrvatska već ima Srbina za premijera Vlade – Milorada Pupovca, jer aktualni premijer Andrej Plenković  u Bruxellesu obnaša dužnosti Europske unije i Zapadnog Balkana. Srbija također ima ”Hrvaticu” Anu Brnabić krutu premijerku u Vučićevoj vladi. Dakle, još ima ljudskih spodoba koje ne mogu shvatiti, ni nakon 100 krvavih godina, nepojmljivu srodnost  (”bratstvo”) katoličkog europskog hrvatskog i ortodoksnog balkanskog srpskog naroda, te svaki novi pokušaj ”ujedinjenja” je  Potio mortifera / Smrtonosni napitak.

”U školama u Srbiji uči se  da su Dubrovnik, Zadar i Vukovar ‘povijesni srpski prostor’. Namjerno prikrivaju podatke ili ih falsificiraju, a kroz te udžbenike  razvijaju ideju o ‘naciji-žrtvi’, što je najbolji mobilizatorski elemenat za neke nove sukobe. Sveučilišta u Beogradu i Novom Sadu uglavnom su ‘rasadnici’ nacionalističke mitomanije. U tim udžbenicima i školskim knjigama četnici su prikazani kao jedini istinski pokret protiv okupatora, kao ‘jezgra srpskog građanskog otpora’, koji je za razliku od komunista koji su  kanili podijeliti srpski etnički prostor, pod srpskim zemljama, pored Srbije, podrazumijeva Crnu Goru, cijelu Bosnu i Hercegovinu, dio Dalmacije, uključujući Dubrovnik, i Zadar, cijeli Srem uključujući Vukovar, Vinkovce i Dalj, Vojvodinu, Kosovo i Metohiju te južnu Srbiju (Makedoniju)’. Time su autori udžbenika iscrtali svoju željenu kartu etničkih granica”,  kaže Dubravka Stojanović (2)

Novinari su upitali srpskog akademika Mihaila Markovića: ”Bi li Split bio dio Srbije”? On im je odgovori: ”Split je srpski grad u kome žive Srbi katolici.” Naime, srbofašisti su uvjereni – da je Hrvatska zemlja na kojoj žive doseljenici, te zemlja koja mora ući u sastav srpske države.

Ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić rekao je na svečanoj proslavi 100 godina rada Udruženja ratarnih invalida: ”Srbi  nikad nisu bili agresori  i nikad nisu vodili osvajačke ratove, već su uvijek žrtvovali sebe, možda i više nego što je trebalo. (…) srpski narod uvijek reagirao na nepravdu i uvijek se nalazio, čak ako je to bilo na njegovu štetu, u prvim svjetskim redovima u borbi za slobodu, protiv fašizma i imperijalizma.” (3)

Postavlja se pitanje: a) Kako je moguće ”uvesti” Hrvatsku u sastav srpske države kad Srbi nikad nisu bili ”agresori”?, te  b) Zašto je potrebno Srbiji da kupuje od Rusije raketni protivuzračni sistem ”S-400 trijumf” i ”mig-29” ako nemaju nakanu oživotvoriti željenu kartu ”srpskih etničkih granica”?

”Dani srpske kulture” u  Hrvatskoj

”Dani srpske kulture” održavaju se u Hrvatskoj od  15. listopada do 2. studenog jednom godišnje od 2006. u organizaciji Srpskog kulturnog društva ”Prosvjeta”. Program uključuje izložbe, predavanja, koncerte, promocije knjiga, kazališne predstave i filmove. Valjda će netko u Hrvatskoj napraviti popis knjiga i filimovi koje su bile predstavljene hrvatskoj javnosti.

”Dani srpske kulture” financiraju se iz sredstava Savjeta za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske, a počeli su 2006. godine zaslugama Stjepana Mesića, pakosnog predsjednika RH i Ive Sanadera lecimjernog premijera Vlade RH.

”Važno je da Dani srpske kulture izađu iz Zagreba.(…) Od prošle godine  manifestacije se održavaju u Zagrebu i Rijeci, a nadamo se da će  slijedeće godine tu ući i Osijek, Vukovar i još neki gradovi diljem Hrvatsker”,  kazao je podpresjednik riječkog pododbora ”Prosvijete” Damir Radović za ”Slobodnu Europu.”

Na programu je u centru ”Gavalis” koncert Miroslava Ilića, protiv čijeg su nastupa u Zagrebu na ovogodišnjoj srpskoj ”Rujanfest”, prosvjedovala je Udruga ratnih vojnih invalida iz obrambenog Domovinskog rata, jer je pjeva četničke pjesme i širi mržnju.

Radović odgovorio: ”Mislim da se Miroslavu Iliću svakako treba dozvoliti da pjeva, jer on to radi odlično. Na ”Rujanfestu” je bilo 30 tisuća posjetitelja. To govori samo po sebi i mislim da više ništa preko toga treba komentirati. Nitko se nije žalio.” (4)

Uzalud su bili prosvjedi hrvatskih branitelja i ratnih invalida, pokraj čije su povorke u kolicima i na štakama prolazilo srblje i srbofili i gurali invalide da stignu na vrijeme i ugrabe dobro mjesto kako bi čuli i vidjeli četnika koji pjeva zabavne pjesme o ljubavi za ”otadžbinu, za Dražom i za svetosavlje” u metropoli Republike Hrvatske u Zagrebu!? Kako doznajemo da su na koncertu bili i neki zastupnici iz Hrvatskog (državnog?) sabora, čije fotografije treba objaviti na hrvatskim portalima. Bože, ne oprosti veleizdajnicima Hrvatske –  jer znaju što čine!

Portal ”Slobodna Europa”  navodi da je to ”jedinstvena prilika da se hrvatska javnost upozna sa recentnom kulturom postignuća u Srbiji, po izboru SKD ”Prosvjeta”. Hrvatska je javnost već davnu upoznata sa srpskom krvavom kulturom: od Gavrila Princa, Puniše Račića, Draže Mihailovića, Slobodana Miloševića, te još nekoliko tisuća ratnih i poratnih zločinaca koji su bili u službi balkanskog krvnika Kralja Aleksandra i svjetskog zločinca, partizana i komuniste, Josipa Broza Tita. Oni su ostavili bezbroj zatrpanih jama i masovnih grobnica s izmrcvarenim i na zločinački način ubijenih nevinih hrvatskih žitelja samo zato što su bili Hrvati.

U oslobođenoj, samostalnoj, demokratskoj, europskoj i nato-voj Hrvatskoj uništavaju se spomenici hrvatskim braniteljima u gradovima diljem Hrvatske!? Posebice su na meti spomenici prvom predsjedniku RH dr. Franji Tuđmanu i hrvatskim braniteljim Domovinskog obrambenog rata. Među ostalim, u Zagrebu su već nekoliko puta Tuđmanov spomenik išarali svastikom i zamazali ljudskim fekalijama (go…ma), i još se traga za počiniteljima! Zašto ne pitatate Pupovca i uredništvo njegovog biltena Novosti!

Spomenik hrvatskim braniteljima u Sisku vandali su uništili već drugi put, a ovog puta do temelja, jer su nabacili smeće na Vječni plamen tako da su ostale samo ruševine. Drugaricu Kristinu Ikić Banjiček SDP-a gradonačelnica Siska, koja je okorjela partizanka i istinski mrziteljica neovisne Države Hrvtske, vjerojatno znade počinitelje. Treba naglasiti, da su na Spomeniku poginulim hrvatskim braniteljima u Sisku upisana imena najvećih vitezova (heroja) u hrvatskoj povijesti jer su ostvarili tisućljetni san hrvatskog naroda.

Skupine ili pojedinci  koji ruše i uništavaju spomenike hrvatskim vitezovima i braniteljima nisu samo kriminalci, nego su neprijatelji hrvatskog naroda. To su osvetnički ostaci ”Srpske Krajine”, kojima se treba suditi na isti način kao i onima koji su se borili s puškom u ruci protv hrvatskih branitelja.

Dakle, treba uvesti smrtnu kaznu i kazniti zločince koji ruše državu hrvatskog naroda. Neprijatelji koji danas ruše spomenike, ako im se ukaže prilika, oni će sutra rušiti i Državu Hrvatsku. Kazna ide kao pratilica za grijehom! (Hor. Carm. IV,5,24.)

Na  prostorima bivše Jugoslavije  nastalo je više od 100.000 spomen obilježja, a kroz cijelu Hrvtasku u razdoblju od 1945. do 1990. godine  podignuto je 6.000 spomen obilježja svim znanim antifašističkim borcima. Koliko danas ima u Hrvtskoj spomen obilježja posvećeni: ”Narodnooslobodilačke borbe, socijalističkoj revoluciji, radničkom pokretu”, Titu i srbokomunističkim zločincima koji su postavljeni u razdoblju od sloma NDH do uspostave neovisne Republike Hrvatske?

Dapače, među obnovljenim spomenicima obnovljen je Spomen-dom boraca ”Narodnooslobodilačke borbe” u Srbu donacijom američke vlada od 350.000 dolara, kojeg je u Srbu otvorio (11.10.2019.) veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj Robert Kohorst uz saborskog zastupnika Milorada Pupovca. Nije se nitko iz Vlade i od stranački čelnika osvrnuo na otvaranje provokativnog objekta i financiranje američke vlade doma koji simbolizira zločinački pokret u Hrvatskoj!? Naprodiv, za obnovu ”spomen-doma” u Srbu bila je financijski donator i Vlada RH!

Kohorst je tom prilikom naglasio: ”Velika mi je čast da danas mogu biti ovdje kako bismo svečano obilježili završetak renoviranja društveneog doma i istaknuli važno partnerstvo koje imamo s hrvatskim građanima. Vjerujem da će taj društveni dom biti vrijedni resur u vašoj zajednici (…) biti mjesto gdje će razni učitelji i mentori stvoriti mjesto za razvoj i učenje za mlade.”

Da nije prosvjedovao Ante Đapića Kohorst bi ostao uvjeren da je Amerika učinila veliko djelo s finaciranjem ”važanoga objekat”, koji mu je u otvorenom pismo pojasnio, ”da je nama, hrvatskom narodu, svako pomaganje  ili veličanje srpske povijesne krivotvorine u hrvatskom Srbu, u najmanju ruku usporedivo s podizanjem spomenika i veličanje Osame bin Ladena u New Yorku ili veličanje japanskog admirala Yamamota u Pearl Harboru.” (5)

Dani  jada hrvatskog naroda

”O, jadna moja Domovino, već decenijama si pala u ruke nečasnih ljudi. Ljudi kojima časnost ne znači ništa, ali zato se grabu za materijalna bogatstva i to ponajčešće od ljudi koji su to državno bogatstvo stvorili znojem i suzama, a ponekad i krvlju…

Srpska manjina dominira u vlasti i ništa se ne može napraviti, i ne smije im se ništa napraviti samo zbog toga sluganstva. Za njih ne vrijede  hrvatski zakoni. Tu je netko lud. Još davno je  Lenjin rekao, ako nešto ne štima u državi, ne može se narod smijeniti. Naša politika  na svim razinama vlasti, dobrano ogrizla u korupciju i kriminal, to nikako ne shvaća. Ali kad shvate bit će im kasno – ostat će im samo ‘bežanje’! (6)

Hrvatska će u drugoj polovice 2020. preuzima upravljanje Europskom unijom. A već su sada dvije bivše ministrice na visokim dužnostima u Bruxellesu. To su veliki događaji i dugo očekivano europsko priznanje za Hrvatsku. Postoji čak mogućnost da Hrvatska bude uskoro primljena i u Schengenski klub. Vjerojatno će Plenkovićevi ministri, u svakom pogledu, ispuniti sve obveze svojih gospodara iz Bruxella – dok u Hrvatskoj čak i ruševine padaju!

Kada se izbrišu granice Hrvatske, tko će od Hrvata ostati u Domovini? Ili, tko će zaustaviti novodošle useljenike u europske države, koji su stekli nova državljanstva, da  ne pohite masovno  u Hrvatsku? Plenkoviću, Plenkoviću i sa sotonom bi se uhvatio podruku, tome smo očivici, jer si pristao na sve ucjene koalicijskih partnera,(s kojima časan čovjek ne bi se želio sresti ni na ulici), i to samo da se održiš na vlasti dok se ostvare ideja imperijalističke Europe. WOW!

Hrvatska je najkorumpiranija država u Istočnoj Europi: U razdoblju od 2005.  do 2014. iz Hrvatske je izneseno (ukradeno) 35.6 milijardi dolara, izvješće je Global Financial Integriteta, Međunarodnog skupa lidera i Svjetske banke, čije je zaključke objavila agencija medium.com.

Nezakoniti financijski odlijev iz Hrvatske putem kriminala, korupcije i utaje poreznih iznosili su viši od 35.6 milijardi  USA dolara, što predstavlja 73% hrvatskog BDP, stoji u izvješću medium.com.

Najodgovornija institucija za najveće  problema društvene i gospodarske krize je hrvatskjo sudstvo (Hrvatska je po neovisnosti sudstva na drugom mjestu u svijetu, odmah iza Mozambika, mada Hrvatska ima više sudaca nego ijedna država u Europi, o.p.) izvijestila je Europski parlamenat filijala američkog instituta RAND, gdje se po riziku od korupcije u javnoj nabavi godišnje izgubi oko 15% BDP-a, odnosno 8 milijardi dolara. Po domaćoj procijeni korupcije u javnoj nabavi u Hrvatskoj godišnje iznosi 45 milijuna kuna, a od toga je utajano 8 do 10 milijuna kuna, čiji veći iznos ostaje u rukama kriminalaca koji su na vlasti.

Prema  podatcima Državnog zavoda za statistiku u 2017. godine od oko 133.000 poslovnih subjekata, čak 37.8 posto odnosno oko 50.000 registriranih poslovnih subjekata nije imalo zaposlenih, a od toga 18.000 takvih tvrtki bilo je aktivno. Ta trgovačka društva ostvaruju godišnje prihod od oko 8 milijuna kuna. (Popis ministara i političara koji imaju tvrtke bez ijednog zaposlenika, a imaju milijunska primanja, možete pročitati njihova imena i godišnja primanja.” (7)

Hrvatska je kronični  bolesnik

Uz iznesena izviješća međunarodnih institucija o katastofalnom sudstvu, gospodarstva, korupciji i kriminalu u Hrvatskoj, alarmantno zabrinjavajuće je stanje o izumiranju stanovništva, radi nemara vlada u RH. Zbog masovnog iseljavanja u 3 god. (170.000) velikog broja pobačaja (kriju se brojke) i malog broja rađanih (ove.god.17.181, a umrlo je 24.441) najbolje se očitovalo u početku ove školske godine. Naime, zatvoreno je 8 škola, dok u 117 škola nije upisan ni jedan polazni učenik. Najveći postotak škola u kojima neće biti učenika u I. razredu je u Šibensko-kninskoj županiji 20%, Vukovarsko-srijemskoj 19.44% te Ličko-senjskoj 18.18%, obavijestili su iz Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Gdje se djeca ne rađaju – nema budućnosti za opstanak obitelji, za narod ni za državu.

Nadali smo se da će kandidati u predsjedničkoj predizbornoj kampanji osmisliti nova i bolja riješenja za društvene i nacionalne probleme, koji su dovele državu do stečaja, a narodu se dnevno daju nova – lažna obećanja.  Stanje je nažalost još groznije nego što je bilo nakon obrambenog Domovinskog rata, jer kod  čelnika u Vlade (čast izuzetcima) ne vlada razum nego nemoralno nasilje i dijabolično ponašanje.

SDP-ov predsjednički kandidat Zoran Milanović u nedavnom  posjeti Samoboru rekao je da bi ponovo postavio dvojezične ploče u Vukovaru. Razbijanje ploča s ćirilicom u Vukovaru, ”to je bio sukob zakona i uličara. Ljudi koji su mrtvi pijani dolaze razbijati ploče i kasnije se samoozljeđivali”, kaže Milanović.

Stvarno se treba upitati da li ima ljudi u Hrvatskoj koji bi dali glas Milanoviću za predsjednika ”slučajne države”, u kojoj je bio ”građanski rat”? Samostalnu hrvatsku nije mogao zamisliti ni Tito, ni Račan, ni Mesić, ni Josipović i svi oni koji se okupljaju u partizanskim, komunističkim, socijalističkim strankama i tanke šitn čiji je kandidat Milanovića – zvani Lex Perković. Latini bi Zoranu rekli: Budi barem dobar, ako ne možeš biti pametan!

Hrvatski narod nije zaboravio kada je Milanović bio premijer Vlade, koja je bila najgora od svih vlada od 1991. godne. Ako nekoga zanima čovjek sa ”karakterom” neka pročita, ili pokuša pročitati, ”Zoranizmi” koje je stavio na popis Ivana Hrstića. S ”biserima” ćete se moć zabaviti sve do izbora, jer ih ima u izobilju. (8)

Primjera radi, zbog stalnog biranja veleizdajničkih vlada hrvatskom je narodu nametnut nesnošljiv teret, već dvadeset godina žive u siromaštvu i bez izgleda za bolju budućnost. Mnogi su bili prisiljeni tražiti poslove diljem svijeta i od zarade uzdržavaju djecu koju su ostavili sa bakama i djedovima u Hrvatskoj. ”Privremeni” iseljenici iz Hrvatske lani su  poslali više od 17.8 milijardi kuna kako bi pomogli svojim obiteljima, koji su još ostali doma, da na tržnicama ne traže hranu u kontejnerima za otpade. Prihodi od turizma i doznake iseljenika održavaju državu, uz povećanje vanjskog duga koji je već dosegao 39 milijardi eura, da  ne ode u stečaj, kao što su  bile Grčka i Argentina.

Zaključna misao

Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava je nova pojavnost u nacionalnom, društvenom i političkom životu u Hrvatskoj, pokazavši državničke posebnosti odbacio je SDSS Status Grada Vukovara na ćirilici uz riječi da je ovo provokacija. ”Ovo smatram činom argesije o kojoj sam pričao, da koja dolazi u režiji Srpskog narodnog vijeća, Milorada Pupovca i SDSS-a u Vukovaru”, rekao je Penava i bacio knjižicu na pod, što je bio veliki izazov Srbima i srbofilima  za uzbunu u Hrvatskoj i Srbiji.

Jedina je bila predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović koja je stala uz gradonačelnika Vukovara, dok su mnogi iz Vlade i Sabora i pro srpskih medija u Hrvatskoj optužili i osudili i nazvali  ”ustašom”, a neki malo odvažniji čak su svrstali i u naciste i fašiste!

Godinama su sudovi i medije progonile Marijana Živkovića, hrvatskog branitelja, koji je razbio dvojezične ploču, jer su njegova dva sina poginula u obrambenom Domovinskom ratu, konačno je donesena oslobađajuća sudska presuda, što je s oduševljenjem pozdravila i Predsjednica RH.

”Dolazi mi da zaplačem. Mislim kako će se sve ovo s pločama i dalje  ponavljati”, rekao je Živković nakon presude poručujući Vladi RH da prije svega treba da se pozabave s onima koji su sve to nametnuli Vukovarcima.

”U suvremenoj hrvatskoj problemi ćerilice, počeli su 1991., kada su došli na tenkovima i kada su na pročeljima hrvatskih kuća na ćirilici napisali ‘ovo je Srbija’

Ako, dakle, slikovito želite objasniti što je ‘ćirilica u Hrvatskoj’, onda pokažite sliku iz Vukovara 1991: mecima uništena ploča s natpisom ‘Ulica Stjepana Radića’ i nova postavljena ploča s ćiriličnim natpisom ‘Ulica Puniše Račića’…” (9)

Svi problemi u Hrvatskoj s: ćirilicom, srpskom nacionalnom manjinom, srpskom crkvom, srbofilima, jugofilima, komunistima, udbašima, socijalistima, ”dobrotvornim i (anti)fašističkim udrugama”, veleizdajnicima, kriminalcima, privilegiranim uhljebima i – Srbijom,  mogu se riješiti na izborima s  izborom prave osobe za predsjednika(cu) Države Hrvatske, predsjednika Vlade Države Hrvatske i zastupnike u Hrvatskom državnom saboru, koji će referrndumskom odlukom donijeti temeljite izmijene u Ustavu i zakonima.

Za ostvarenje osobne, vjerske, društvene i nacionalne slobode odgovorni su svi građani u Hrvatskoj, a najpozvaniji su suci, predstavnici vlasti, dušebrižnici i intelektualci, koji (čast izuzecima) varaju narod . Obećavaju im  slobodu, a sami robuju propasti, jer pobijeđeni robuju pobjedniku. (2 Petar 2:19)

Rudi Tomić

Na Dušni dan, 2019. Toronto

Izvori:

1) https/direktno.he/vesna-pusic-na srpskoij-televiziji…
2) https/fenix-magazin.du/djeca-u-srbiji-uce-da-je-dubrovinik…
3) https:/braniteljski.portal.com/ivica’ducic’-mali’slobo’laye…
4) https:/narod.hr/dani-srpske-kulture-u-hrvatskoj…
5) https:/maxportal.hr/dapic-pisao-veleposlaniku-sad…
6) https:/hrvatskonebo.org/o’jadna’moja’domovino…
7) https:/bezcenzure.hr/nije-tocno-da-nema-novaca…
8) https:/direktno.hr/zoranizmi-biseri-zorana-milanovica..
9) https:/dragovoljac.com/vokovar-da-se-bolje-razumijemo..

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gost Kolumne

Novi križni put Hrvata zbog Bleiburga: Sarajevo im brani i misu za žrtve

Objavljeno

na

Objavio

prosvjed u Sarajevu

Malo je hrvatskih kuća i u Hrvatskoj i u BiH iz kojih barem jedna žrtva nije vezana za Bleiburg i Križni put. Životi cijelih obitelji obilježeni su ovim zločinom koji ni povijesno ni pravno nikada nije valoriziran. Nitko i ne zna njihov točan broj. Hrvati desetljećima nisu smjeli spominjati svoje žrtve i tražiti ih u masovnim grobnicama Slovenije, Austrije ili, pak, po križnim putevima kojima su vođeni sve do Makedonije.

Kao u olovnim komunističkim vremenima, Sarajevo se protivi spominjati počinjene zločine i 75 godina poslije.

Čak i da je samo jedna nevina žrtva ubijena na Križnom putu, zaslužuje da joj se služi sveta misa. A njih deseci tisuća brutalno su, bez suda, zločinački ubijani. Zar na svijetu ima ijedan čovjek koji to može pravdati?! Medijsko-političkom hajkom, krivotvorenjem podataka, ničim utemeljenim tvrdnjama kako se priprema misa za ustaški režim i NDH, bošnjački političari stavili su metu na Vrhbosansku nadbiskupiju, kardinala Vinka Puljića i sve katolike koji se usude u subotu doći u sarajevsku katedralu. Zaprijetilo se čak i smrću hrvatskom političaru koji je izjavio da će biti na misi.

Ovdje je mnogo toga što ukazuje da su činjenice manje bitne, a da hajka na Hrvate katolike ima za cilj nešto mnogo opasnije od brige za žrtve fašizma. Najblaže rečeno, zanimljivo je što je lavina sarajevskih reakcija na misu za bleiburške žrtve uslijedila ne odmah, nego danima nakon što je objavljeno da će se služiti u Sarajevu. U roku od samo nekoliko sati uslijedila je orkestrirana kampanja stranaka, udruga…, a sve je pratila medijska artiljerija i pješaštvo s društvenih mreža.

Razlog je, naravno, politički vrlo proziran. Čekao se pogodan trenutak za proganjanje fašističkih vještica i hvatanje ustaša po crkvi, a nema prikladnijeg od Dana pobjede nad fašizmom. To je datum koji bošnjačka politika prisvaja i kroz istodobnu proslavu tzv. Dana Zlatnih ljiljana kako bi se, što je moguće više, bošnjačka strana u proteklom ratu poistovjetila s antifašističkim pokretom, a koja se devedesetih godina prošlog stoljeća, dakako, borila protiv fašista – srpskih i hrvatskih. Nimalo slučajno, “progon ustaša” u drugi je plan bacio aferu s kriminalnom nabavom respiratora za bolnice u Federaciji BiH, a u treći aferu s kupnjom glasova zastupnika u Sarajevskoj županiji.

Jednako tako, radikalni bošnjački političari koriste svaku prigodu da Hrvatima nametnu hipoteku zločinačke organizacije. Iako ispadaju smiješni, podmeću im i antieuropske i antiameričke vrijednosti. Sve kako bi se svidjeli demokratskom svijetu i tako lakše ovladali državom koju žele samo za sebe. I bez “fašista”. U okviru takvih zlih namjera pretvaraju misu žrtvama u veličanje ustaštva. U taj okvir moralo se uklopiti i optuživanje kardinala za ustašovanje, i to od istih onih koji su njegov boravak i službu u ratnom Sarajevu uzimali kao “neoboriv argument” očuvanja multietničnosti i tolerancije tog grada. Neupućenima i nedobronamjernima kardinal nema ni priliku objasniti da misa, čiju zabranu oni prizivaju, nije nikakav javni skup, već sakrament, religijski obred u kojem vjernici sudjeluju svojom voljom. Njih to i ne zanima.

Oni su već donijeli presudu. Poput onih koji su bez suda ubijali desetke tisuća zarobljenih civila i vojnika. Vrijeđanje žrtava pojačali su stavljanjem crnog poveza preko očiju Ivanu Pavlu II. na spomeniku ispred katedrale. Oprosti im, Papa, jer ne znaju što čine. Prije toga na istom su mjestu na Isusov prst stavljali kondom predstavljajući to kao umjetnički izričaj.

Prijetnje prosvjedima ispred katedrale u kojima prednjače perjanice “građanskog” pokreta – Naša stanka i SDP, Katoličku crkvu i kardinala neće uplašiti. I Crkva i kardinal bili su uz svoj narod i pod granatama i opsadom, pa ih neće zastrašiti ni salonski antifašisti ni lažni liberali. Posustanu li sad, i Crkva i hrvatski narod u BiH zauvijek će prestati biti ikakav društveni čimbenik. Razmišljanja, običaje, stavove i mise određivat će im drugi po svojim kriterijima prihvatljivosti. Morat će tražiti odobrenje čak i za to za kim mogu žaliti i za koga Boga moliti.

Svjestan je toga sigurno i kardinal Vinko Puljić čija je služba otpočetka obilježena izazovima i iskušenjima. Kroz svoj križni put vrhbosanski nadbiskup prolazio je uspravno i hrabro, često neshvaćen i od nekih svojih sunarodnjaka. Nije dopustio da njegov narod živa pokopaju. Budu li mu određivali i mise za pokojnike, kardinal zna da će to biti posljednji grumen zemlje nad bosanskohercegovačkim Hrvatima.

Tek onda mogle bi se služiti mise za Hrvate kojih, kao naroda, u njihovoj domovini više ne bi ni bilo. Zato bi se u crkvama diljem BiH svećenici u subotu trebali prisjetiti svih žrtava. Onima koji bi i danas Hrvate po svojim sudovima razapinjali na križnim bh. putevima zajedništvo je najjači odgovor.

Jozo Pavković/VečernjiList BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gost Kolumne

Zdenko Ćosić: Zar mislite, vi bijedne kratkotrajnosti, da će pred vama pasti katedrale, mise i fatihe?

Objavljeno

na

Objavio

Zaklinjući se Alahom da ništa nije kriv, u pismu što ga je stigao napisati prije nego će ga partizani – komunisti likvidirati, jedan od šehida Hadžeta je napisao: “Kad god me se sjetite, fatihu za moju dušu izučite.”

Tako, Bogu hvala, iz godine u godinu se okuplja mnoštvo muslimana i njihovih vjerskih prvaka, uče fatihu, mole se i čuvaju sjećanje na više od dvije tisuće ljudi što ih “oslobodioci” poubijaše od mjeseca studenog 1944. godine, kad uđoše u Novi Pazar, pa sve do prve polovice 1946. godine, kad učvrstiše svoju vlast, piše Zdenko Ćosić za Hrvatski Medijski Servis

Novi Pazar, Hadžet, ni po čemu nije iznimka kad su u pitanju likvidacije ljudi pod kolektivnom optužnicom neprijatelja, kvislinga i “svih neprijateljskih reakcija” protiv novog poretka.

Tako je, “prije nego se čvrsto uspostavio kao diktator”, po riječima američkog predsjednika Harry S. Trumana, “Tito pobio više od 400.000 protivnika u Jugoslaviji.” Kao najmasovnija zločinačka odmazda koju su proveli Titovi komunisti-partizani, zapamćena je pod imenom Bleiburški genocid. Bezimeno mnoštvo ubijenih, prije i nakon učvšćivanja diktature, desetljećima su bili prekriveni ideološkim plaštom šutnje, izbrisani iz matica živih i nikada upisani u registre mrtvih: Potpuno dehumanizirani, kako bi dželati mirne savjesti stvarali novi poredak.

U tim pokoljima po završetku Drugog svjetskog rata živote su izgubili i mnogi muslimani iz Bosne i Hercegovine jer se “ogromna većina muslimana našla na strani okupatora” (Hamdija Omerović na Trećem zasjedanju ZAVNOBiH, 1945.) Među žrtvama nisu bili samo “suradnici okupatora”, zločin je provođen neselektivno, jednako nad civilima, ženama, djecom, razoružanim pripadnicima poraženih vojska…

Imamo li ljudsku obvezu i demokratsko pravo sjećati se tih žrtava? Imamo li pravo fatihu izučiti i misu zadušnicu slaviti za njihovu dušu?

Nitko nije očekivao da bi se u isto anticivilizacijsko kolo mogli uhvatiti ateisti i vjernici: Kolo u kojem nema mjesta kulturi sjećanja uopće; u kojem nema mjesta molitvi, sjećanju i govoru “o nekim drugim žrtvama”.

Te druge žrtve, kojih se nije pristojno sjećati i o njima govoriti, kako kaže predstavnik naroda čija se ogromna većina našla na strani okupatora u Drugom svjetskom ratu – Bakir Izetbegović, nisu zaslužile molitvu.

Slično, u najavljenoj svetoj misi za duše žrtava Bleiburškog genocida, Željko Komšić, pričuvni bošnjački član Predsjedništva BiH, prepoznao je “podlo lukavstvo ustaške ideologije”. Univerzalni odgovor neokomunista na svako pitanje!

Šefik Džaferović, predsjedavajući Predsjedništva BiH, također je osudio! održavanje mise…

Ne samo ugledni i neugledni pojedinci, ponovnom ubijanju mrtvih se pridružiše i političke stranke, među njima i ona najbrojnija, SDA. Nakon najave sv. mise za žrtve Bleiburške tragedije, koja će se održati u sarajevskoj katedrali, SDA se oglasila priopćenjem u kojemu, onako usput, u zagradi, iskazuju tek razumijevanje za nevinost ubijenih žena i djece – sve ostalo je puka apologija zločina umotana u “vrijednosti antifašizma”.

Kakvo moralno potonuće! Kakav civilizacijski pad!

Prije desetak dana zasjedalo je Predsjedništvo BiH: Šefik Džaferović, Željko Komšić i Milorad Dodik. Javnosti su priopćili svoju odluku: Oni će, baš oni, predvoditi procesa pristupanja Bosne i Hercegovine Europskoj uniji!

Istoj, dakle, onoj Europi čiji je parlament u rujnu prošle godine usvojio rezoluciju pod nazivom “Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe”.

U Rezoluciji se naglašava kako je “Drugi svjetski rat, najrazorniji rat u povijesti Europe, započeo kao neposredni rezultat zloglasnog nacističko-sovjetskog sporazuma o nenapadanju od 23. kolovoza 1939…” Ista Rezolucija dalje “podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije…”

Znaju li naši predvodnici u Europu da ta Europa u istom dokumentu “najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalni režimi.”

Znaju li da Europa ne poznaje “neke druge žrtve” za koje se ne smije moliti i da su sve žrtve dio istog registra sjećanja.

Kao i ovih dana u Sarajevu, jednako su nekoć lažni i licemjerni “čuvari antifašizma” prijetili sudionicima komemoracije Hadžeta – onima koji su htjeli “nekim drugim žrtvama” – Bakire!, fetvu za njihovu dušu izučiti.

Prepoznavši u tim nasilnicima neokomuniste – neonaciste, a ne antifašiste, prepoznavši istu komunističku ideologiju i neonacističku metodologiju, Muamer Zukorlić je poručio: “Vi ćete pasti kao što su pali oni koji su ubijali ove ljude…”

Zar mislite, vi lažni Europljani, vi lažni patrioti, neonacisti; zar mislite, vi bijedne kratkotrajnosti, da će pred vama pasti katedrale, mise i fatihe?

***Zdenko Ćosić je predsjednik Vlade Županije Zapadnohercegovčke i dopredsjednik HDZ-a BiH./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari