Pratite nas

Gost Kolumne

Poražena Srbija priprema (ponovnu) okupaciju Hrvatske!

Objavljeno

na

„Nitko nije veći rob od onoga tko sebe smatra slobodnim a to ustvari nije“. (Goethe)

Hrvatski narod nije ni svjesan svoje nesretne sudbine, jer je pod utjecajem  društvenih mreža (Instagram, Facebook, Twitter) i senzacionalnih naslovnica u (anti)hrvatskom dnevnom tisku, te izglačanih informacija na TV-kanalima i radio postajama, koji sustavno u Zagrebu, Splitu, Rijeci i drugim hrvatskim gradovima promiču manufakturu balkanske (ne)kulture, odnosno politiku   Zapadnog Balkana (”regiona”)  ili, bolje rečeno  – ”Veliku Srbiju.”

Na znanstvenom Forumu u Beogradu (17.10.2019.), gdje je Vesna Pusić bila  moderatorica projekta: ”U potrazi za pravdom u svijetu podjela” i ”Situacija u Europskoj  uniji 15 godina nakon velikog proširenja…” Na završetku Foruma voditelj srpske TV emisije Srđan Predojević obratio se bivšoj hrvatskoj ministrici vanjskih i europskih poslova s pretpostavkom: ”Europska unija i sve druge integracije je toliko prosvijetlila i oplemenila ljude da je, naprimjer u Hrvtskoj potpuno svejedno hoće li vam predsjednik Vlade biti Srbin ili (koji) manjinac”(1)

Piše Rudi Tomić

Predojević je u pretpostavci aludirao da Hrvatska već ima Srbina za premijera Vlade – Milorada Pupovca, jer aktualni premijer Andrej Plenković  u Bruxellesu obnaša dužnosti Europske unije i Zapadnog Balkana. Srbija također ima ”Hrvaticu” Anu Brnabić krutu premijerku u Vučićevoj vladi. Dakle, još ima ljudskih spodoba koje ne mogu shvatiti, ni nakon 100 krvavih godina, nepojmljivu srodnost  (”bratstvo”) katoličkog europskog hrvatskog i ortodoksnog balkanskog srpskog naroda, te svaki novi pokušaj ”ujedinjenja” je  Potio mortifera / Smrtonosni napitak.

”U školama u Srbiji uči se  da su Dubrovnik, Zadar i Vukovar ‘povijesni srpski prostor’. Namjerno prikrivaju podatke ili ih falsificiraju, a kroz te udžbenike  razvijaju ideju o ‘naciji-žrtvi’, što je najbolji mobilizatorski elemenat za neke nove sukobe. Sveučilišta u Beogradu i Novom Sadu uglavnom su ‘rasadnici’ nacionalističke mitomanije. U tim udžbenicima i školskim knjigama četnici su prikazani kao jedini istinski pokret protiv okupatora, kao ‘jezgra srpskog građanskog otpora’, koji je za razliku od komunista koji su  kanili podijeliti srpski etnički prostor, pod srpskim zemljama, pored Srbije, podrazumijeva Crnu Goru, cijelu Bosnu i Hercegovinu, dio Dalmacije, uključujući Dubrovnik, i Zadar, cijeli Srem uključujući Vukovar, Vinkovce i Dalj, Vojvodinu, Kosovo i Metohiju te južnu Srbiju (Makedoniju)’. Time su autori udžbenika iscrtali svoju željenu kartu etničkih granica”,  kaže Dubravka Stojanović (2)

Novinari su upitali srpskog akademika Mihaila Markovića: ”Bi li Split bio dio Srbije”? On im je odgovori: ”Split je srpski grad u kome žive Srbi katolici.” Naime, srbofašisti su uvjereni – da je Hrvatska zemlja na kojoj žive doseljenici, te zemlja koja mora ući u sastav srpske države.

Ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić rekao je na svečanoj proslavi 100 godina rada Udruženja ratarnih invalida: ”Srbi  nikad nisu bili agresori  i nikad nisu vodili osvajačke ratove, već su uvijek žrtvovali sebe, možda i više nego što je trebalo. (…) srpski narod uvijek reagirao na nepravdu i uvijek se nalazio, čak ako je to bilo na njegovu štetu, u prvim svjetskim redovima u borbi za slobodu, protiv fašizma i imperijalizma.” (3)

Postavlja se pitanje: a) Kako je moguće ”uvesti” Hrvatsku u sastav srpske države kad Srbi nikad nisu bili ”agresori”?, te  b) Zašto je potrebno Srbiji da kupuje od Rusije raketni protivuzračni sistem ”S-400 trijumf” i ”mig-29” ako nemaju nakanu oživotvoriti željenu kartu ”srpskih etničkih granica”?

”Dani srpske kulture” u  Hrvatskoj

”Dani srpske kulture” održavaju se u Hrvatskoj od  15. listopada do 2. studenog jednom godišnje od 2006. u organizaciji Srpskog kulturnog društva ”Prosvjeta”. Program uključuje izložbe, predavanja, koncerte, promocije knjiga, kazališne predstave i filmove. Valjda će netko u Hrvatskoj napraviti popis knjiga i filimovi koje su bile predstavljene hrvatskoj javnosti.

”Dani srpske kulture” financiraju se iz sredstava Savjeta za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske, a počeli su 2006. godine zaslugama Stjepana Mesića, pakosnog predsjednika RH i Ive Sanadera lecimjernog premijera Vlade RH.

”Važno je da Dani srpske kulture izađu iz Zagreba.(…) Od prošle godine  manifestacije se održavaju u Zagrebu i Rijeci, a nadamo se da će  slijedeće godine tu ući i Osijek, Vukovar i još neki gradovi diljem Hrvatsker”,  kazao je podpresjednik riječkog pododbora ”Prosvijete” Damir Radović za ”Slobodnu Europu.”

Na programu je u centru ”Gavalis” koncert Miroslava Ilića, protiv čijeg su nastupa u Zagrebu na ovogodišnjoj srpskoj ”Rujanfest”, prosvjedovala je Udruga ratnih vojnih invalida iz obrambenog Domovinskog rata, jer je pjeva četničke pjesme i širi mržnju.

Radović odgovorio: ”Mislim da se Miroslavu Iliću svakako treba dozvoliti da pjeva, jer on to radi odlično. Na ”Rujanfestu” je bilo 30 tisuća posjetitelja. To govori samo po sebi i mislim da više ništa preko toga treba komentirati. Nitko se nije žalio.” (4)

Uzalud su bili prosvjedi hrvatskih branitelja i ratnih invalida, pokraj čije su povorke u kolicima i na štakama prolazilo srblje i srbofili i gurali invalide da stignu na vrijeme i ugrabe dobro mjesto kako bi čuli i vidjeli četnika koji pjeva zabavne pjesme o ljubavi za ”otadžbinu, za Dražom i za svetosavlje” u metropoli Republike Hrvatske u Zagrebu!? Kako doznajemo da su na koncertu bili i neki zastupnici iz Hrvatskog (državnog?) sabora, čije fotografije treba objaviti na hrvatskim portalima. Bože, ne oprosti veleizdajnicima Hrvatske –  jer znaju što čine!

Portal ”Slobodna Europa”  navodi da je to ”jedinstvena prilika da se hrvatska javnost upozna sa recentnom kulturom postignuća u Srbiji, po izboru SKD ”Prosvjeta”. Hrvatska je javnost već davnu upoznata sa srpskom krvavom kulturom: od Gavrila Princa, Puniše Račića, Draže Mihailovića, Slobodana Miloševića, te još nekoliko tisuća ratnih i poratnih zločinaca koji su bili u službi balkanskog krvnika Kralja Aleksandra i svjetskog zločinca, partizana i komuniste, Josipa Broza Tita. Oni su ostavili bezbroj zatrpanih jama i masovnih grobnica s izmrcvarenim i na zločinački način ubijenih nevinih hrvatskih žitelja samo zato što su bili Hrvati.

U oslobođenoj, samostalnoj, demokratskoj, europskoj i nato-voj Hrvatskoj uništavaju se spomenici hrvatskim braniteljima u gradovima diljem Hrvatske!? Posebice su na meti spomenici prvom predsjedniku RH dr. Franji Tuđmanu i hrvatskim braniteljim Domovinskog obrambenog rata. Među ostalim, u Zagrebu su već nekoliko puta Tuđmanov spomenik išarali svastikom i zamazali ljudskim fekalijama (go…ma), i još se traga za počiniteljima! Zašto ne pitatate Pupovca i uredništvo njegovog biltena Novosti!

Spomenik hrvatskim braniteljima u Sisku vandali su uništili već drugi put, a ovog puta do temelja, jer su nabacili smeće na Vječni plamen tako da su ostale samo ruševine. Drugaricu Kristinu Ikić Banjiček SDP-a gradonačelnica Siska, koja je okorjela partizanka i istinski mrziteljica neovisne Države Hrvtske, vjerojatno znade počinitelje. Treba naglasiti, da su na Spomeniku poginulim hrvatskim braniteljima u Sisku upisana imena najvećih vitezova (heroja) u hrvatskoj povijesti jer su ostvarili tisućljetni san hrvatskog naroda.

Skupine ili pojedinci  koji ruše i uništavaju spomenike hrvatskim vitezovima i braniteljima nisu samo kriminalci, nego su neprijatelji hrvatskog naroda. To su osvetnički ostaci ”Srpske Krajine”, kojima se treba suditi na isti način kao i onima koji su se borili s puškom u ruci protv hrvatskih branitelja.

Dakle, treba uvesti smrtnu kaznu i kazniti zločince koji ruše državu hrvatskog naroda. Neprijatelji koji danas ruše spomenike, ako im se ukaže prilika, oni će sutra rušiti i Državu Hrvatsku. Kazna ide kao pratilica za grijehom! (Hor. Carm. IV,5,24.)

Na  prostorima bivše Jugoslavije  nastalo je više od 100.000 spomen obilježja, a kroz cijelu Hrvtasku u razdoblju od 1945. do 1990. godine  podignuto je 6.000 spomen obilježja svim znanim antifašističkim borcima. Koliko danas ima u Hrvtskoj spomen obilježja posvećeni: ”Narodnooslobodilačke borbe, socijalističkoj revoluciji, radničkom pokretu”, Titu i srbokomunističkim zločincima koji su postavljeni u razdoblju od sloma NDH do uspostave neovisne Republike Hrvatske?

Dapače, među obnovljenim spomenicima obnovljen je Spomen-dom boraca ”Narodnooslobodilačke borbe” u Srbu donacijom američke vlada od 350.000 dolara, kojeg je u Srbu otvorio (11.10.2019.) veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj Robert Kohorst uz saborskog zastupnika Milorada Pupovca. Nije se nitko iz Vlade i od stranački čelnika osvrnuo na otvaranje provokativnog objekta i financiranje američke vlade doma koji simbolizira zločinački pokret u Hrvatskoj!? Naprodiv, za obnovu ”spomen-doma” u Srbu bila je financijski donator i Vlada RH!

Kohorst je tom prilikom naglasio: ”Velika mi je čast da danas mogu biti ovdje kako bismo svečano obilježili završetak renoviranja društveneog doma i istaknuli važno partnerstvo koje imamo s hrvatskim građanima. Vjerujem da će taj društveni dom biti vrijedni resur u vašoj zajednici (…) biti mjesto gdje će razni učitelji i mentori stvoriti mjesto za razvoj i učenje za mlade.”

Da nije prosvjedovao Ante Đapića Kohorst bi ostao uvjeren da je Amerika učinila veliko djelo s finaciranjem ”važanoga objekat”, koji mu je u otvorenom pismo pojasnio, ”da je nama, hrvatskom narodu, svako pomaganje  ili veličanje srpske povijesne krivotvorine u hrvatskom Srbu, u najmanju ruku usporedivo s podizanjem spomenika i veličanje Osame bin Ladena u New Yorku ili veličanje japanskog admirala Yamamota u Pearl Harboru.” (5)

Dani  jada hrvatskog naroda

”O, jadna moja Domovino, već decenijama si pala u ruke nečasnih ljudi. Ljudi kojima časnost ne znači ništa, ali zato se grabu za materijalna bogatstva i to ponajčešće od ljudi koji su to državno bogatstvo stvorili znojem i suzama, a ponekad i krvlju…

Srpska manjina dominira u vlasti i ništa se ne može napraviti, i ne smije im se ništa napraviti samo zbog toga sluganstva. Za njih ne vrijede  hrvatski zakoni. Tu je netko lud. Još davno je  Lenjin rekao, ako nešto ne štima u državi, ne može se narod smijeniti. Naša politika  na svim razinama vlasti, dobrano ogrizla u korupciju i kriminal, to nikako ne shvaća. Ali kad shvate bit će im kasno – ostat će im samo ‘bežanje’! (6)

Hrvatska će u drugoj polovice 2020. preuzima upravljanje Europskom unijom. A već su sada dvije bivše ministrice na visokim dužnostima u Bruxellesu. To su veliki događaji i dugo očekivano europsko priznanje za Hrvatsku. Postoji čak mogućnost da Hrvatska bude uskoro primljena i u Schengenski klub. Vjerojatno će Plenkovićevi ministri, u svakom pogledu, ispuniti sve obveze svojih gospodara iz Bruxella – dok u Hrvatskoj čak i ruševine padaju!

Kada se izbrišu granice Hrvatske, tko će od Hrvata ostati u Domovini? Ili, tko će zaustaviti novodošle useljenike u europske države, koji su stekli nova državljanstva, da  ne pohite masovno  u Hrvatsku? Plenkoviću, Plenkoviću i sa sotonom bi se uhvatio podruku, tome smo očivici, jer si pristao na sve ucjene koalicijskih partnera,(s kojima časan čovjek ne bi se želio sresti ni na ulici), i to samo da se održiš na vlasti dok se ostvare ideja imperijalističke Europe. WOW!

Hrvatska je najkorumpiranija država u Istočnoj Europi: U razdoblju od 2005.  do 2014. iz Hrvatske je izneseno (ukradeno) 35.6 milijardi dolara, izvješće je Global Financial Integriteta, Međunarodnog skupa lidera i Svjetske banke, čije je zaključke objavila agencija medium.com.

Nezakoniti financijski odlijev iz Hrvatske putem kriminala, korupcije i utaje poreznih iznosili su viši od 35.6 milijardi  USA dolara, što predstavlja 73% hrvatskog BDP, stoji u izvješću medium.com.

Najodgovornija institucija za najveće  problema društvene i gospodarske krize je hrvatskjo sudstvo (Hrvatska je po neovisnosti sudstva na drugom mjestu u svijetu, odmah iza Mozambika, mada Hrvatska ima više sudaca nego ijedna država u Europi, o.p.) izvijestila je Europski parlamenat filijala američkog instituta RAND, gdje se po riziku od korupcije u javnoj nabavi godišnje izgubi oko 15% BDP-a, odnosno 8 milijardi dolara. Po domaćoj procijeni korupcije u javnoj nabavi u Hrvatskoj godišnje iznosi 45 milijuna kuna, a od toga je utajano 8 do 10 milijuna kuna, čiji veći iznos ostaje u rukama kriminalaca koji su na vlasti.

Prema  podatcima Državnog zavoda za statistiku u 2017. godine od oko 133.000 poslovnih subjekata, čak 37.8 posto odnosno oko 50.000 registriranih poslovnih subjekata nije imalo zaposlenih, a od toga 18.000 takvih tvrtki bilo je aktivno. Ta trgovačka društva ostvaruju godišnje prihod od oko 8 milijuna kuna. (Popis ministara i političara koji imaju tvrtke bez ijednog zaposlenika, a imaju milijunska primanja, možete pročitati njihova imena i godišnja primanja.” (7)

Hrvatska je kronični  bolesnik

Uz iznesena izviješća međunarodnih institucija o katastofalnom sudstvu, gospodarstva, korupciji i kriminalu u Hrvatskoj, alarmantno zabrinjavajuće je stanje o izumiranju stanovništva, radi nemara vlada u RH. Zbog masovnog iseljavanja u 3 god. (170.000) velikog broja pobačaja (kriju se brojke) i malog broja rađanih (ove.god.17.181, a umrlo je 24.441) najbolje se očitovalo u početku ove školske godine. Naime, zatvoreno je 8 škola, dok u 117 škola nije upisan ni jedan polazni učenik. Najveći postotak škola u kojima neće biti učenika u I. razredu je u Šibensko-kninskoj županiji 20%, Vukovarsko-srijemskoj 19.44% te Ličko-senjskoj 18.18%, obavijestili su iz Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Gdje se djeca ne rađaju – nema budućnosti za opstanak obitelji, za narod ni za državu.

Nadali smo se da će kandidati u predsjedničkoj predizbornoj kampanji osmisliti nova i bolja riješenja za društvene i nacionalne probleme, koji su dovele državu do stečaja, a narodu se dnevno daju nova – lažna obećanja.  Stanje je nažalost još groznije nego što je bilo nakon obrambenog Domovinskog rata, jer kod  čelnika u Vlade (čast izuzetcima) ne vlada razum nego nemoralno nasilje i dijabolično ponašanje.

SDP-ov predsjednički kandidat Zoran Milanović u nedavnom  posjeti Samoboru rekao je da bi ponovo postavio dvojezične ploče u Vukovaru. Razbijanje ploča s ćirilicom u Vukovaru, ”to je bio sukob zakona i uličara. Ljudi koji su mrtvi pijani dolaze razbijati ploče i kasnije se samoozljeđivali”, kaže Milanović.

Stvarno se treba upitati da li ima ljudi u Hrvatskoj koji bi dali glas Milanoviću za predsjednika ”slučajne države”, u kojoj je bio ”građanski rat”? Samostalnu hrvatsku nije mogao zamisliti ni Tito, ni Račan, ni Mesić, ni Josipović i svi oni koji se okupljaju u partizanskim, komunističkim, socijalističkim strankama i tanke šitn čiji je kandidat Milanovića – zvani Lex Perković. Latini bi Zoranu rekli: Budi barem dobar, ako ne možeš biti pametan!

Hrvatski narod nije zaboravio kada je Milanović bio premijer Vlade, koja je bila najgora od svih vlada od 1991. godne. Ako nekoga zanima čovjek sa ”karakterom” neka pročita, ili pokuša pročitati, ”Zoranizmi” koje je stavio na popis Ivana Hrstića. S ”biserima” ćete se moć zabaviti sve do izbora, jer ih ima u izobilju. (8)

Primjera radi, zbog stalnog biranja veleizdajničkih vlada hrvatskom je narodu nametnut nesnošljiv teret, već dvadeset godina žive u siromaštvu i bez izgleda za bolju budućnost. Mnogi su bili prisiljeni tražiti poslove diljem svijeta i od zarade uzdržavaju djecu koju su ostavili sa bakama i djedovima u Hrvatskoj. ”Privremeni” iseljenici iz Hrvatske lani su  poslali više od 17.8 milijardi kuna kako bi pomogli svojim obiteljima, koji su još ostali doma, da na tržnicama ne traže hranu u kontejnerima za otpade. Prihodi od turizma i doznake iseljenika održavaju državu, uz povećanje vanjskog duga koji je već dosegao 39 milijardi eura, da  ne ode u stečaj, kao što su  bile Grčka i Argentina.

Zaključna misao

Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava je nova pojavnost u nacionalnom, društvenom i političkom životu u Hrvatskoj, pokazavši državničke posebnosti odbacio je SDSS Status Grada Vukovara na ćirilici uz riječi da je ovo provokacija. ”Ovo smatram činom argesije o kojoj sam pričao, da koja dolazi u režiji Srpskog narodnog vijeća, Milorada Pupovca i SDSS-a u Vukovaru”, rekao je Penava i bacio knjižicu na pod, što je bio veliki izazov Srbima i srbofilima  za uzbunu u Hrvatskoj i Srbiji.

Jedina je bila predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović koja je stala uz gradonačelnika Vukovara, dok su mnogi iz Vlade i Sabora i pro srpskih medija u Hrvatskoj optužili i osudili i nazvali  ”ustašom”, a neki malo odvažniji čak su svrstali i u naciste i fašiste!

Godinama su sudovi i medije progonile Marijana Živkovića, hrvatskog branitelja, koji je razbio dvojezične ploču, jer su njegova dva sina poginula u obrambenom Domovinskom ratu, konačno je donesena oslobađajuća sudska presuda, što je s oduševljenjem pozdravila i Predsjednica RH.

”Dolazi mi da zaplačem. Mislim kako će se sve ovo s pločama i dalje  ponavljati”, rekao je Živković nakon presude poručujući Vladi RH da prije svega treba da se pozabave s onima koji su sve to nametnuli Vukovarcima.

”U suvremenoj hrvatskoj problemi ćerilice, počeli su 1991., kada su došli na tenkovima i kada su na pročeljima hrvatskih kuća na ćirilici napisali ‘ovo je Srbija’

Ako, dakle, slikovito želite objasniti što je ‘ćirilica u Hrvatskoj’, onda pokažite sliku iz Vukovara 1991: mecima uništena ploča s natpisom ‘Ulica Stjepana Radića’ i nova postavljena ploča s ćiriličnim natpisom ‘Ulica Puniše Račića’…” (9)

Svi problemi u Hrvatskoj s: ćirilicom, srpskom nacionalnom manjinom, srpskom crkvom, srbofilima, jugofilima, komunistima, udbašima, socijalistima, ”dobrotvornim i (anti)fašističkim udrugama”, veleizdajnicima, kriminalcima, privilegiranim uhljebima i – Srbijom,  mogu se riješiti na izborima s  izborom prave osobe za predsjednika(cu) Države Hrvatske, predsjednika Vlade Države Hrvatske i zastupnike u Hrvatskom državnom saboru, koji će referrndumskom odlukom donijeti temeljite izmijene u Ustavu i zakonima.

Za ostvarenje osobne, vjerske, društvene i nacionalne slobode odgovorni su svi građani u Hrvatskoj, a najpozvaniji su suci, predstavnici vlasti, dušebrižnici i intelektualci, koji (čast izuzecima) varaju narod . Obećavaju im  slobodu, a sami robuju propasti, jer pobijeđeni robuju pobjedniku. (2 Petar 2:19)

Rudi Tomić

Na Dušni dan, 2019. Toronto

Izvori:

1) https/direktno.he/vesna-pusic-na srpskoij-televiziji…
2) https/fenix-magazin.du/djeca-u-srbiji-uce-da-je-dubrovinik…
3) https:/braniteljski.portal.com/ivica’ducic’-mali’slobo’laye…
4) https:/narod.hr/dani-srpske-kulture-u-hrvatskoj…
5) https:/maxportal.hr/dapic-pisao-veleposlaniku-sad…
6) https:/hrvatskonebo.org/o’jadna’moja’domovino…
7) https:/bezcenzure.hr/nije-tocno-da-nema-novaca…
8) https:/direktno.hr/zoranizmi-biseri-zorana-milanovica..
9) https:/dragovoljac.com/vokovar-da-se-bolje-razumijemo..

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gost Kolumne

Što je pozadina napada na predsjednicu RH nakon svakog posjeta i izjave o BiH?

Objavljeno

na

Objavio

Kao i svi dosadašnji, tako je i prošlotjedni posjet hrvatske predsjednice BiH zločesto popraćen od dijela tamošnje javnosti. Arsenal medijskog streljiva već je bio pripremljen i bilo je dovoljno da Kolinda Grabar-Kitarović u Vitezu, Bugojnu ili Mostaru samo progovori o nepravdi prema bh. Hrvatima i njihovoj neravnopravnosti pa da se da znak za paljbu. A ona je u Mostaru na proslavi obljetnice utemeljena Udruge Prsten, kao i svaki put dosad, samo naglašavala prijateljski odnos prema BiH i zalagala se za ravnopravnost ugroženoga hrvatskog naroda. Dakle, ništa više od onoga što je i dosad govorila, a to su, uostalom, općepoznate činjenice.

Kako to, i zašto, svaku izjavu i gestu Kolinde Grabar-Kitarović o BiH radikali iz bošnjačkih i lijevih i desnih stranaka dočekuju “na nož”?! Dovoljno je samo da spomene ime te države i odmah počinje paljba. Često primitivna, uvrjedljiva i ispod svake razine. Vještina kojom se predsjedničine izjave izvlače iz konteksta zadivljuje i najveće svjetske manipulatore. Neupućenima je sve skupa apsurdnije zbog činjenice što su predsjednica, premijer i hrvatska država dokazani prijatelji bošnjačkog naroda. I što u BiH istinski žele imati dobrog susjeda. Međutim, velikobošnjačka politika to ne želi. Barem ne zasad. Zašto?

Riječ je o dobro osmišljenoj strategiji. Treba razvlastiti Hrvate u BiH. U tom projektu dio “službenog Sarajeva” “topništvom” ušutkava “službeni Zagreb”, a “pješadijom” politički diskreditira “službeni Mostar”. Taktikom zastrašivanja šalju poruke tko se (ne)smije miješati u unutarnje odnose u BiH. A u tim odnosima, bez pomoći, najmalobrojnijima je unaprijed upisan poraz. Politika iz Sarajeva neće Hrvatskoj dopustiti pravo na “miješanje” sve dok Hrvate u BiH ne svedu na građane drugog reda, odnosno dok “temeljni narod” i ustavno ne ovlada “svojom” državom. Građanskom.

Uz premijera RH Andreja Plenkovića, velika brana unitarnom projektu institucionalno i personalno je i Kolinda Grabar-Kitarović. Ona se u svim svojim domaćim i međunarodnim istupima snažno zalaže za rješenje hrvatskog pitanja i BiH po mjeri svih triju naroda. Nema gotovo nijednog susreta sa stranim državnicima gdje to nije potaknula. Na koncu, predsjednica je na svom inauguralnom govoru pitanje bh. Hrvata najavila kao prioritet svoje politike. Ispunjavanje tog obećanja najzornije ilustrira činjenica da je BiH njezina najčešća međunarodna destinacija.

U BiH se zbog obespravljivanja Hrvata, odnosno perfidnog rušenja daytonskih načela, s velikom pozornošću prati predizborna kampanja u Hrvatskoj. Ideolozima unitarne BiH i njihovim međunarodnim sponzorima nije svejedno tko će biti na čelu države koja je jamac tog sporazuma. Oni bi opet željeli nekoga tko će, pričajući viceve i ismijavajući svoje sunarodnjake u BiH, blagoslivljati njihov progon. Da, tako je to bilo u povijesti. Pa su Hrvati i zbog toga kriminalizirani i izgubili su mnoga svoja prava. Svjesni svoje neizvjesne budućnosti životno su zainteresirani da imaju “čvrstu branu” na Pantovčaku i u Banskim dvorima. Znaju da brojem svojih glasova u BiH ne mogu utjecati ni na jedan izbor. Ali, kako Hrvata iz BiH danas više živi u Hrvatskoj nego što ih je ostalo u domovini, moglo bi se dogoditi da upravo oni presude o pobjedniku.

Dodatnu snagu crpe iz sve jače umreženosti s obiju strana granice. Uz političke stranke okupljene u Hrvatski narodni sabor BiH, jedno od jačih vezivnih tkiva je nepolitička Udruga Prsten. Koja djeluje u Hrvatskoj 14 godina, a u BiH je obilježila prvu obljetnicu. Uveličavajući tu proslavu Grabar-Kitarović istaknula je će kako će briga za Hrvate BiH ostati njezina državna politika.

Ono što predsjednica sigurno želi i mora jest graditi porušene odnose s Bošnjacima. Osvoji li drugi mandat, bit će joj to jedan od važnijih prioriteta. Dobri bošnjačko-hrvatski odnosi preduvjet su ozdravljenja društva i temelj na kojemu će se graditi iskrena međudržavna, međunacionalna, gospodarska, politička i svaka druga suradnja. Svi oni koji misle drukčije, štete, prije svega, svom nacionalnom korpusu. Pozitivno je što se sve više stvara kritična masa onih koji vjeruju u savezništvo. Udruga Prsten jedna je od tih. Oni već svih godina jednako promoviraju važnost unutarhrvatskog zajedništva koliko i hrvatsko-bošnjačko savezništvo. Takvu strategiju želi i predsjednica. “Kolindin prsten” nije ograničen samo ljubavlju prema Hrvatima. U njemu ima dovoljno mjesta i za “brak” s drugim narodima. Čim se otklone smišljeno stvoreni šumovi u komunikaciji, ljubav bi i s Bošnjacima mogla biti obostrana.

Piše: Jozo Pavković/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gost Kolumne

Koji dan slavi jedan BH narod, taj ne obilježavaju druga dva

Objavljeno

na

Objavio

U Bosni i Hercegovini, zemlji ispunjenoj mržnjom svakojakog predznaka, gdje još tinjaju žeravice ratnih sukoba, između vjera i nacija, kultura i svjetova, režima i sustava, carstava i imperija, koje su zapaljive i najmanjim dodirom, ili ne daj Bože sudarom, i dalje se sve čini da mržnja traje, da žeravice gore, jer ni jedna od sukobljenih strana niti je izašla kao apsolutni pobjednik ni apsolutni gubitnik. Nije to rezultat samih ratnih sukoba, i odnosa snaga zaraćenih strana, to je plan Svjetske zajednice skovan u Daytonu i stalno provođen na beha terenu politikom Visokih predstavnika, suvremenih šerifa Dvadeset i prvog stoljeća na periferiji Starog kontinenta.

Pokazuje se kako tim stranim čimbenicima, i najbrojnijoj nacionalno vjerskoj bošnjačko muslimanskoj beha strani, nikako nije do iskorjenjivanja mržnje, gašenja ratnih žeravica, jer nestankom i mržnje i gašenjem ratne vatre koja tinja, Svjetska zajednica ne bi imala razloga za daljnji protektorat nad zemljom, a brojniji bošnjački narod izgubio bi svaku nadu, svaki put, do u ratu zacrtanog cilja, muslimanska Bosna i Hercegovina.

Stoga svake godine, zapravo 9. siječnja, bošnjačka strana pokušava svim i svačim, napose sijanjem ratne mržnje između Hrvata i Srba, kako bi opet mogli kazati „to nije naš rat“ zapaliti žeravicu koja tinja u strašni ratni plamen, uistinu s daleko većim i strašnijim posljedicama negoli su one iz beha rata devedesetih godina prošlog stoljeća.

Bile bi to, a zasigurno to znaju i Bošnjaci strašnije i tragičnije posljedice zato što današnji međunarodni interesi, i odnosi snaga koji se sudaraju u Bosni i Hercegovini nisu isti kao u vrijeme građansko vjerskog beha rata za teritorij. Danas je duboko u beha odnosu svjetskih čimbenika ukopana Rusija, veliki vojni i politički povratnik na svjetskoj političkoj sceni.

Današnja Putinova Rusija, koja se u Bosni i Hercegovini sudara sa sultan Erdoganovom Turskom, gotovo da sa zadovoljstvom čeka priliku da svijetu pokaže svoju staru vojnu moć, i u beha problemu, kojeg bi rješavala i riješila onako kako joj je u nacionalnom i vojnom interesu, svijetu, na najstravičniji način kaže, evo me, tu sam, i tu ostajem. U sudaru interesa Rusije i Turske, Putinovu odlučnost ne će umanjiti Erdoganovo poznato povlačenje i ulizivanje kada vidi da mu prijeti opasnost. Rusija će ići do kraja, i zasigurno ne će uvažiti nikakvo Erdoganovo poniženje kakvo je pokazao pred Putinom nakon obaranja ruskog aviona. Također, povijesna ratna netrpeljivost između pravoslavlja i islama, kakva je vidljiva i u odnosima Srba i Bošnjaka, bit će poticaj Rusiji da ide do kraja, do konačne pobjede i osvajanja velikog beha dijela.

Za taj krvavi vjerski rat pravoslavlja i islama s apokaliptičnim posljedicama, prema kojima bi onaj u Daytonu zaustavljeni bio, gotovo, dječja igračka, i jedna i druga strana pripremala je i pripremila čak i djecu. Srbi šalju svoju djecu na ratnu obuku u vojni kamp u Rusiju, kako bi bili kompatibilni s ruskim vojnicima na beha terenu, Bošnjaci svoju djecu kao askere obučavaju po vojnim kampovima u beha federaciji, s ciljem što boljeg upoznavanje federalnog terena, bilo za terorističke ili vojne akcije.

Sama pomisao na tako strašne posljedice nastavka beha rata, morala bi sve njegove aktere koji ga zagovaraju, u prvom redu Bošnjake kao glavne zagovornike unitarizma i vjerskog fundamentalizma, priželjkuju i čine sve da krene, spustiti na zemlju, i da se ni jedna od tih strana ne uzdaju u snagu svojih momentalnih saveznika. Da se Srbi ne uvlače pod ruske skute, a Bošnjaci muslimani pod turske. Teško magarcu preko kojeg se konji tuku.

Povijest je, naime, pokazala, dokazala,i potvrdila da tuđin nikada nije donio mir i prosperitet,

slobodu i neovisnost, bilo kojem narodu, pa ni onom na čijoj strani je, tobože, bio. Svaki taj tuđin gleda svoje interese, i oni su mu uvijek prioritet. I ako bi i donijeli neki mir, neku pobjedu, obično je mir nepravedan, nestabilan, i bez obzira na to tuđin ga skupo naplaćuje.

Najveća cijena takvog mira je gubitak slobode i suverenosti naroda kojeg je tuđinac „oslobodio”. Takva sloboda je zapravo novo, i uvijek teže ropstvo. U narodu se za takvo nešto kaže, „sjaši Murta da uzjaši Kurta”.

Jer ako Bošnjacima smeta 9. siječanj, i Srbima, jednako i Hrvatima, smeta 25. studeni. I jedan i drugi dan je neustavan za onaj narod koji ga ne slavi. Koji dan slavi jedan beha narod taj ne obilježavaju druga dva.

Jedina istina u Bosni i Hercegovini, a sve dok je ne priznaju i ne prihvate sva tri njena naroda

bit će do rata usijanih situacija, je ta da svaki narod ima svoj, Srbi 9. siječanj, Bošnjaci 25. studeni, Hrvati 28. kolovoz. Jer kad ne bi bilo tako, kad ne bi bilo te trojne istine onda bi to značilo da je Bosna i Hercegovina, ili samo bošnjačko muslimanska, ili samo srpsko pravoslavna, ili samo hrvatsko katolička. A Bosna i Hercegovina to nikako nije, i zasigurno će je prije i nestati negoli će samo jednog naroda postati.

I zbog toga svaki beha narod ima i svoj dan državnosti, i svoj dan neovisnosti, i dan svoga entiteta. Na narodima je da se dogovore, ako je to moguće, za neke zajedničke dane koji bi ih barem na taj dan ujedinio, a unutar tog zajedničkog postojala i ostala i druga tri nacionalna. Samo ta tri zasebna, nacionalna, dana govore da je Bosna i Hercegovina i bošnjačka, i srpska i hrvatska. Kao što i jest. I samo kao takva može ostati i opstati.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari