Connect with us

Kolumne

PORAŽENI VLADAJU HRVATSKOM

Objavljeno

on

Kako se može dogoditi da poraženi vladaju pobjednicima u vlastitoj državi? Nemoguće a opet moguće! Sve ove godine, od osamostaljenja naše Hrvatske, nama upravljaju i vladaju poraženi i hrvatske jude. Naš Matoš lijepo reče – „Hrvat vidje dosta čuda, al ne nađe uže, za toliko juda“. Ne bi to mogli a ni smjeli činiti poraženi, da im ne pomažu hrvatske jude. I tako, Hrvat više nije smio reći, da je svoj na svome a mnogi svoje živote,  za domovinu položiše.

[ad id=”93788″]

Hrvatske jude, za male judine škude, uništiše svekoliko hrvatsko gospodarstvo. Među prvima, pod izgovorom tržnog gospodarstva, uništiše Prvomajsku i Jedinstvo. Ne slučajno!

Piše: Slavica Vučko/Kamenjar.com

Sve je to planski rađeno. U ta dva poduzeća,radilo je na desetke tisuća radnika. Radnik više nije bio radnik nego zaposlenik, najamnik. Mnoge obitelji, ostadoše bez prihoda i životne egzistencije. Sve to, mi građani, mirno smo gledali, jer sve je to, za tržno a ne dogovorno gospodarstvo. Možeš mislit, kojeg li obrazloženja. Ipak, svi povjerovaše i podržaše, to tržno gospodarstvo bez i malo samilosti, nad sudbinom radnika, koji ostadoše bez posla. I tako dalje redom, uvedoše nered u cjelovitoj našoj „slobodnoj“ domovini. Jedino njihove neprofitne udruge koje sotoniziraju sve što je hrvatsko, Frljić i svi slični njima, ne posluju tržno, nego rasiplju naš proračunski novac, blateći našu domovinu u zemlji i inozemstvu osiguravajući si hedonistički život. Zamislite tržni učinak Mesića i njegova ureda? Koliko bi on opstao da je morao živjeti od svojih zarađenih kuna i koliko bi svijeta prošao?

Komunistička stupica za našu dijasporu.

I nakon, što sve tako posložiše poraženi, s užitkom, mogli su prokazivati  „velike“ Hrvate, „domoljube“. Malo po malo, počeli su podizati svoje glave, jer, više nije bilo domoljubnog zanosa, stvorio se  razdor u narodu. Upali smo u namještenu stupicu. Umjesto osude za kriminal, Hrvati se počeše optuživat međusobno i gledati gdje se oni u svemu tome mogu naći. Izgubi se sućut za nezaposlene i  obespravljene i na kraju i domovina, koja je krvlju stečena, bi zaboravljena. Zaboravi se i naša dijaspora, koja je prva priskočila u obranu svoga naroda. Odrekošmo se i njih. Jugokomunisti i to riješiše sa hrvatskim judama. Zašto da nam u Saboru sjede oni koji ne uplaćuju u naš proračun? Pod tim izgovorom smanjiše broj dijaspore u Saboru i povećaše broj Srba dojučerašnjih agresora, koji nikada nisu željeli našu domovinu.

Možete misliti koliko nam je Pupovac, Pusići, Frljići, Stazići, Stanimirović, Milanović, Jovanović i ini drugi koji su tu rečenicu izrekli i narodu podmetnuli uplaćivali u hrvatski proračun. Samo su proračunski novac trošili i hedonistički živjeli na račun naroda. E jadni moj narode!

Sve je dalje išlo po planu. Banke su dijelile kredite svima tko je htio i koliko je htio. Znali su oni, što će nakon toga biti, i bilo je. Kad su uništili radna mjesta, poljoprivredu a lakomislene građane zadužili, banke prodali u bescjenje, Hrvat postade robom u svojoj slobodnoj domovini. Ostao je bez primanja, kredite nije mogao vraćati a novac od kredita nije donosio zaradu jer  je uglavnom trošen za osobnu potrošnju, luksuzni život sa malo rada. Sve prema planu jugokomunista, udbaša i mrzitelja naše domovine. Kad su sve uništili a građane poslali na burzu, putem ovrha tjeraju ih iz njihovih domova. Naravno, da se nije imalo iz čega vraćati kredite, podignute za skupe automobile koji su izgubili svoju vrijednost, za skupe kosilice i traktore sa klimom koje nisu ni bili u funkciji jer je poljoprivreda uništena uvoznom hranom sumnjivih sastojaka i kvalitete. Naravno, da su se nudili samo skupi traktori sa klimom i tisuću čuda uz razne odgode i rokove plaćanja. Sve je to bilo nepotrebno, jer hrvatske prirodne proizvode i mliječne proizvode nitko nije htio otkupljivati. Ti proizvodi su se bacali u zemlju a mlijeko prolijevalo.

Takav je bio plan o uništenju slobodne Hrvatske. I sve je tako bilo. E jadni moj narode

Kad nisi slobodan, jer si financijski porobljen, tada tvoju slobodu određuju drugi. Ruše obiteljske vrijednosti, ismijavaju se tvojom vjerom, domovinom, braniteljima, domovinskim ratom, za svaku riječ i misao o slobodi proglašavaju te ustašom. Uzima se sloboda govora i uvodi verbalni delikt. Titoistička Jugoslavija se obnavlja i za svaku riječ možeš biti kažnjen.  Umjesto nekadašnjim Golim otokom,  domoljube smještaju  u Vrapče. Proglašavaju ludima. Primjer je Francetić i na stotine drugih, koji se proglašavaju ludima. Opasno neko vrijeme u slobodnoj Hrvatskoj, ako je uopće više slobodna.

U Kazalištu HNK pl. Zajca u Rijeci sve upućuje na veliki kriminal

kazalište rijekaPusić braco i seka, Pupovac, Stanimirović, Stazić, Josipović, Mesić, Milanović preuzimaju vodstvo u državi, vraćaju tekovine Jugoslavije jer rata sa Srbijom nije ni bilo, bio je to građanski rat, objašnjava nam Milanović, hrvatski premijer. Kako mu ne vjerovati, pa birali smo ga na demokratski način, da nas zastupa u domovini i van domovine. On to i čini. Traže se pogodne društvene figure koje ismijavaju Hrvate i katoličku vjeru. Frljić, intedant riječkog kazališta, dobio je značajno mjesto u tome.

Hrvatsko narodno kazalište pl. Ivana Zajca u Rijeci na čelu s Frljićem postaje središte kulture. Frljić se proglašava kulturnjakom velikih dosega i možemo biti ponosni na njega. Posebno se predlaže pogledati predstavu „Svoja sjećanja na ratne dane“, na obljetnicu Oluje,  koja je u organizaciji Srpskog narodnog vijeća, a u suradnji s Documentom i intendantom riječkog HNK Oliverom Frljićem ispričalo pet žena različitih nacionalnosti u razgovoru s moderatoricom Vesnom Janković. Obećao je građanima „Kontra – Oluju, skup kojim će se 5. kolovoza suprotstaviti glorifikaciji oslobodilačke akcije Oluja i to je ispunio. Otišao je i korak dalje. Na riječkom HNK, hrvatska zastava spuštena je na pola koplja (umrla je vaša Hrvatska). E moj narode.

Frljić, nije prestajao provocirati Hrvate, a sve to, činio je uz potporu Pupovca, Documente , Obersnela i službene državne politike, kojoj je na čelu bio Milanović i Josipović, koji su sve to tolerirali i podržavali. Za njih,  to je bila velika umjetnost.

Tog velikog umjetnika u Mreži TV u 9 sati dana 21.02.2016 veličao je i Branko Vukšić, iskoristivši priliku,  da ga opiše kao najvećeg kulturnjaka u našoj Hrvatskoj ali i kulturnjaka evropskih razmjera ali mi nekulturni Hrvati, to ne znamo cijeniti nego ga prozivamo  za financijske malverzacije. Kome je novac važan? Imamo našeg Frljića! Svu tu promidžbu, radi besplatno na hrvatskoj televiziji. Promidžba koju narod plaća a koja je protiv naroda. E moj narode.

Istina je, da je u Kazalištu financijski kaos. Izgleda da se ne zna tko pije a tko plaća. Istina je drukčija, komunisti piju a hrvatski narod plaća. Sve upućuje na velika kaznena djela i kriminalne radnje. Iz tog razloga, Frljić nije omogućio pristup javnim podacima, koje je tražila  braniteljska udruga Bastion Vukovar. Podaci, koji su objavljeni na web stranici Kazališta, netočni su a time i neupotrebljivi, godišnji plan predstava nije donesen a sve u cilju, da može, u sklopu predstava, koje on bez plana izvodi, izvoditi  i performanse, u kojima za novac hrvatskih građana, vrijeđa Hrvate, katoličku vjeru  i  domovinu.

Koliko je bezakonje uzelo maha, najbolje govori podatak, da ni nakon što je državna agencija AZOP, Kazalištu HNK pl. Ivana Zajca i Frljiću da mora dostaviti podatke, da isti to nije nikada učinio. Ismijavao je zahtjev, branitelje i na kraju ignorirao Rješenje Povjerenika Vlade i onemogućio Bastionu Vukovar pravo na pristup informacijama.

Sve što je udruga Bastion Vukovar tražila, proistjecalo je iz Zakona o pravu pristupa informacijama. Na sve se oglušio. Nije čak imenovao ni osobu za javno informiranje a po zakonu je to morao  (Zahtjev Bastiona Vukovar za pristup informacijama i Rješenje AZOP- priloženo uz tekst) .  

Sve to, Frljić je radio dogovorno, uz pomoć i potporu odnarođene Vlade i Obersnela, koji je sve to obilato financirao proračunskim novcem i novcem građana, predlagao Kazališno vijeće i nezakonitom poslovanju, koje se činilo, bio upućen. Kazalište po svemu, što se godinama u njemu događalo, moglo bi promijeniti naziv i zvati se Kazalište Obersnel – Rijeka.

Kazalište je gotovo polovicu karata, davalo besplatno a na karte se nije plaćao državi porez. Ne postoji podatak kome i zašto se dijelio novac građana. Sve je podijeljeno drugovima  kako bi se kulturno uzdizali, izrugujući se s našom domovinom, našom vjerom, našim braniteljima i našem oslobodilačkom domovinskom ratu. U poslovnim knjigama Kazališta podaci su neistiniti i evidentiraju se bez vjerodostojne dokumentacije, nezakonito se iskazuju podaci, nezakonito i neučinkovito se troše sredstva, ne evidentira se imovina, ne provode se postupci javne nabave po Zakonu, ne donosi se godišnji program, nema pomoćnih evidencija koje su zakonom obvezujuće, poslovni prostor se daje bez naknade a plaćaju se stanovi zaposlenicima, isplaćuju se enormni iznosi za službena putovanja i autorske honorare a novac, gotovina se briše iz poslovnih knjiga.

mesić i pusićZbog svega toga, nakon što je imenovan Ministar Hasanbegović, vršili su nad njim neviđeni linč, vrijeđali njegovu vjeru i onemogućavali hrvatskom Ministru da obavlja povjereni mu zadatak. Znali su da taj visokoobrazovan čovjek, hrvat, muslimanske vjeroispovijesti, istinski živi život u ljubavi spram svoje domovine Hrvatske. Znali su da će im svojim znanjem i odlučnosti pomrsiti njihove zle planove. Znali su i zato su činili sve što su činili za što bi morali odgovarati. Bio je to organizirani napad na hrvatskog ministra.

Pakao to ste vi. Nije to moja misao. To je rekao francuski egzistencijalistički filozof, koji je zagovarao ljevičarenje, a živio kao faraon okružen poslugom, novcem i slavom u izobilju.

Slavica Vučko/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari