Pratite nas

Religija i Vjera

Poslije oskvrnuća blagoslov crkve sv. Ignacija u Dubrovniku: Ponovo se mogu služiti mise

Objavljeno

na

Foto: Dubrovačka biskupija

Obred ponovnog blagoslova crkve sv. Ignacija u Dubrovniku poslije oskvrnuća – snimanja golotinje u samoj crkvi – predvodio je u četvrtak, 8. ožujka, dubrovački biskup mons. Mate Uzinić nakon čega je nastavljeno s misnim slavljem i time je crkva ponovno stavljena u liturgijsku funkciju.

Prije mise, kako je biskup jučer odredio, održano je euharistijsko klanjanje kao nadoknada za čin oskvrnuća, a nadoknada je potrebna prema kanonskom pravom.

U duhu pokore i molitve

Veliki broj vjernika ispunio je do posljednjeg mjesta crkvu sv. Ignacija, mnogi su stajali na pomoćnim oltarima i pri dnu crkve, kako bi u tišini i sabranosti ispunjenoj svetopisamskim riječima u pokorničkom duhu razmatrali o onome što su čuli, zajedno molili molitvu vjernika, litanije, pjevali korizmene pjesme suosjećajući s Kristovim mukama i tako dali nadoknadu za počinjeno oskvrnuće crkve.

Tumačeći pročitano evanđelje biskup Uzinić je podsjetio kako se nalazimo u korizmenom vremenu koje smo započeli odlaskom s Isusom u pustinju, gdje ga je, prema evanđelju, nakon četrdeset dana posta, iskušavao đavao. Isus je pobijedio kušnju i započeo svoje javno djelovanje i propovijedanje, ali time nisu bile završene Isusove kušnje jer je đavao veoma lukav i uporan. „Kad vidi da ne uspijeva, on ne odlazi nego se povlači do sljedeće prilike“, kazao je dubrovački biskup i nastavio kako je jedna od tih prilika i ova iz evanđelja dana u kojem je opisano kako je Isus istjerao đavla iz čovjeka koji bijaše nijem.

Činilo se da je u tom slučaju đavao pobijeđen, ali nije bio, protumačio je biskup. On koji je u jednom čovjeku bio nijem, progovorio je kroz druge kušajući Isusa tako što ga je optužio pred ljudima da Isus djeluje u ime đavolskog poglavice Beelzebula. Pa je kroz taj govor tražio od Isusa znak s neba kojim bi Isus dokazao da djeluje uime Božje. Traženje tog znaka s neba često se kod Isusa ponavlja kao kušnja primjerice kada je razapet na križ, upozorio je biskup. Isus je i ovaj put, kao i na križu, odolio kušnji, kazao je biskup Uzinić te istaknuo kako je Isus to učinio na taj način da je ostao na križu: „Đavao je želio da Isus pokaže moć oholosti, a Isus pokazuje moć poniznosti. Umjesto da se nametne, on se daruje, i to do kraja, do smrti, smrti na križu. Križ je konačna objava njegove beskonačne i bezuvjetne ljubavi. On je bio i Isusova konačna pobjeda nad đavlom i njegovim kušnjama.“

Mjera Isusove osvete je služenje u ljubavi do kraja

To ne znači da đavao i dalje ne želi i ne pokušava kušati, kazao je biskup Uzinić te objasnio kako je đavao još od početaka pobjeđivao čovjeka, a Krist ga je konačno pobijedio na križu. Nije to Isus učinio tako da je đavla razapeo na križ nego je to učinio tako što sam nije sišao s križa. „ Isus nije dao da ga zavede kušnja i da odgovori na uvrede istom mjerom.

Mjera njegove osvete je služenje u ljubavi do kraja. Mjera njegove osvete je križ“, kazao je dubrovački biskup i dodao: „Neka to u svim kušnjama, uključujući i ovu s kojom se suočavamo, bude i put svih nas koji smo njegovi jer to je jedini način da, uz Isusovu pomoć odolimo đavlovim iskušenjima i s njim budemo i zauvijek ostanemo, znajući da i u našem slučaju vrijedi Isusovo pravilo: ‘Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire rasipa.’“

Na kraju propovijedi biskup je zahvalio okupljenim vjernicima na tome što su s Isusom i što svojim prisustvom na ovom slavlju u crkvi sv. Ignacija „sabiru ono što su neki pokušali raspršiti“, slikovito je predočio.

U koncelebraciji su bili generalni vikar Dubrovačke biskupije don Hrvoje Katušić, dekan dekanata Dubrovnik 1 don Ante Burić, isusovci na čelu sa superiorom o. Perom Mijić-Barišić te drugi redovnici i svećenici u Gradu. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor isusovačke crkve “Marija”.

Dodajmo ovome i da je biskup Uzinić povodom nemilog događaja oskvrnuća isusovačke crkve odredio da u cijeloj Dubrovačkoj biskupiji ovogodišnja inicijativa „24 sata za Gospodina“, koja će se održati u subotu, 10. ožujka 2018. u crkvi Male braće, bude održana na ovu nakanu, te potaknuo one vjernike koji to mogu na dobrovoljni post i nemrs.

Dubrovačka biskupija

Darko Pavičić: Svatko može svoj egzibicionizam proglasiti umjetnošću da bi uvrijedio kršćane

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Povijesni susret hrvatskih katoličkih biskupa i episkopa Srpske pravoslavne crkve

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska biskupska konferencija

Danas je u Požegi u Biskupskom domu održan susret episkopa Srpske pravoslavne Crkve u Hrvatskoj i predstavnika Hrvatske biskupske konferencije. Na susret je pozvao požeški biskup i predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog Antun Škvorčević.

Iz Srpske pravoslavne Crkve na susretu je sudjelovao mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije Perić; episkop gornjo-karlovački Gerasim Popović; episkop slavonski Jovan Ćulibrk; episkop dalmatinski Nikodim Kosović te episkop osječko-poljski i baranjski Heruvim Đermanović.

Uz domaćina, biskupa Škvorčevića, Hrvatsku biskupsku konferenciju na susretu su predstavljali zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Želimir Puljić, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić te hvarski biskup i generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije Petar Palić, priopćeno je iz Hrvatske biskupske konferencije.

Biskupi i episkopi su u razgovoru obrazložili važnost njihovih susretanja u službi promicanja otvorenosti, povjerenja, dobrohotnosti, razumijevanja, uklanjanja predrasuda. Istaknuli su da je u Hrvatskoj na javnoj sceni velika količina negativnih stavova, zlonamjernih pristupa, bavljenja negativnostima kod drugih, a prelaženja preko vlastitih, što razdvaja ljude, stvara nepovjerenje i udaljuje jedne od drugih. Biskupi i episkopi istaknuli su kako žele ohrabriti vjernike da promiču zajedništvo iznad svake nacionalne i političke isključivosti, dodaje se u priopćenju Hrvatske biskupske konferencije.

Razgovaralo se o aktualnostima iz javnog života, s obzirom na rasprave o stradanjima brojnih ljudi u II. svjetskom ratu i neposredno nakon njega, te o još neizliječenim ranama koje je u dušama mnogih ostavio rat od 1991. do 1995., kako Hrvata tako Srba. O tome su katolički biskupi i episkopi Srpske pravoslavne crkve dali i posebnu Izjavu.

‘Spomenuli smo se teških stradanja srpskog i hrvatskog naroda te drugih građana Hrvatske tijekom nedavne prošlosti u ratnim sukobima, progonima i ubijanjima, uzrokovanima mržnjom. Svjesni smo da međusobnim optuživanjem, manipuliranjem povijesnom istinom, interpretacijom ratnih događaja za dnevno-političke svrhe, vrijeđanjima i ponižavanjima zbog pripadnosti određenoj naciji ili vjeri, ostajemo zarobljenicima prošlosti i gubitnicima u sadašnjosti. Zauzimamo se da se znanstveno istraži i argumentirano utvrdi istina o stradanju za vrijeme II. svjetskog rata i u vrijeme rata u Hrvatskoj od 1991. do 1995. kako bi se prestalo licitirati s brojem stradalih te im vratilo dostojanstvo koje imaju kao žrtve.

Duboko žalimo svaku nedužnu žrtvu bilo kojeg naroda, vjere ili političkog nazora iz naše nedavne prošlosti, te svjedočimo da sve zlo i nepravde nanesene prema njima „nadmoćno pobjeđujemo u Onome koji nas uzljubi“ (Rim 8,37). Polazište našeg pastirskog djelovanja u hrvatskom društvu jest čvrsto uvjerenje da nas je Bog »pomirio po Kristu i povjerio nam službu pomirenja« (2 Kor 5,18). Stoga molimo da se na nama ostvari Isusova riječ: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan“ (Lk 6,36), da svojim praštanjem budemo veći od počinjenog zla koje nas je ponizilo, te bez osvetničkih misli i osjećaja mržnje u čistom pamćenju čuvamo spomen na naše nedužne žrtve, liječimo ranjene duše, promičemo povjerenje i razumijevanje među pojedincima i narodima i na taj način evanđeoskim putem postavljamo čvrste temelje boljoj i pravednijoj budućnosti u našoj domovini za svakog čovjeka.

Neka Gospod blagoslovi naše bratske osjećaje, dobrohotne misli i iskrene nakane’, stoji u zajedničkoj Izjavi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Danas slavimo blagdan Krštenja Gospodinova

Objavljeno

na

Objavio

Današnjom nedjeljom, svetkovinom krštenja Gospodnjega, završava božićno vrijeme.

Kod krštenja na Jordanu ističe se i ljudsko i Božansko u Isusu Kristu: Isus se mogao krstiti samo kao čovjek, a sam Otac Nebeski potvrdio je za Isusa da je njegov ljubljeni Sin.

„Pošto Isus bijaše kršten i izašao iz vode, otvori se nebo, a on vidje Duha Božjega gdje, poput golubice, silazi nad njim. I začu se glas s neba: Ovo je moj ljubljeni sin, u kome mi sva milina.“ (Mt 3,16-17)

Slaveći blagdan Krštenja Gospodinova sjećamo se dolaska Isusa Krista na rijeku Jordan gdje ga je na početku njegova javnog djelovanja krstio sv. Ivan. To je čin koji nas poziva na obraćenje, na novi život i vjernost savezu koji je Bog sklopio sa svojim izabranim narodom. Isus Krist tim činom želi pokazati da nam je u svemu jednak osim u grijehu. Njegovim silaskom u vodu započinje novo doba čovječanstva i novi život.

Crkva od najstarijih vremena u krštenju Isusovu gleda navještaj našega krštenja. Ipak, postoji velika razlika između Ivanova krštenja i sakramenta krštenja koji mi primamo. Ivanovo krštenje bilo je znakom obraćenja. Po Isusovoj muci i smrti sakrament krštenja prima otkupiteljsku snagu.

Mnogi ljudi su tada dolazili ozbiljnom, asketskom propovjedniku na Jordanu, da izmjene svoj život, a uranjanje u vodu trebalo je biti znak za to.

Isusov put na krštenje u Jordanu imalo je drugi smisao. On je na početku svoga javnog djelovanja stavio znak i želio pokazati do čega mu je stalo. Stao je u dugu kolonu grešnika, koji su pokajnički došli k Ivanu, kao da je jedan od njih. Ne stidi se biti u njihovom društvu, kao što je to kasnije i pokazao. “Došao sam zbog grešnika, a ne zbog pravednika”.

Krštenje Isusovo pokazuje cilj njegova poslanja – kazati nama grešnicima, da nas Bog ljubi.  Danas je dan kad se prisjećamo našeg krštenja, naših odluka u vjeri da se krste naša djeca. I tako po krštenju postajemo ljudi koji su izabrani oko dobrih djela i koji bi trebali biti što revniji činiti dobra djela.

Kod našega krštenja Bog nam kaže svoj ‘da’ za cijeli život i tako živimo unutar svojih obitelji i zajednica.

(laudato.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari