Pratite nas

Politika

Posljedice referendumske inicijative – dvostruko biračko pravo srpske manjine i diskriminacija hrvatskog iseljeništva bile bi ‘cementirane’

Objavljeno

na

Onog trenutka kada je aktualni predsjednik Ivo Josipović, govoreći o svojim izgledima za još jednim predsjedničkim mandatom, kazao kako nikoga ne treba iznenaditi potpora koju će dobiti na desnici, postalo mi je više nego očito da predizborni predsjednički ciklus sasvim otvoreno kreće prema filigranski precizno planiranim razračunavanjima u sferi specijalnih operacija.

Razmišljajući u tim trenucima što to zapravo znači i kamo bi to sve trebalo otići, došao sam do zaključka da Ivo Josipović i njegov izborni stožer zapravo niti nemaju drugog manevarskog prostora osim onog iz domene  specijalnih operacija.

josipovickolindaoperacijabarbikaPredsjednik Republike u čijem su mandatu sigurnosni i obrambeni aspekti države na čijem je čelu došli na vrlo niske grane, a vanjska politika postala nalik onoj jugoslavenskoj iz druge polovice osamdesetih, svakako će nastojati izbjeći predizborne  rasprave o ovim temama. Kad se tome dodaju katastrofalni rezultati SDP-ove vlade, obilježeni brojnim aferama u kojima su glavne uloge imali Josipovićevi osobni prijatelji i dugogodišnji partijski drugovi, onda se sasvim logičnim čini odabir strategije koja se upravo na političkoj i medijskoj sceni.

Javno obznanjivanje plana „Barbika“, kreiranog u neposrednoj blizini Ive Josipovića a plasiranog preko nekakvih navodnih desničara uposlenih u tijelima državne uprave, bio je prvi jasan pokazatelj kakvu  ćemo vrstu kampanje gledati do konca ove godine.

S partizanima – partizan, s pederima-peder …

Predsjednik koji se izravno ne miješa u bilo što, i koji se tijekom susreta sa različitim svjetonazorskim skupinama ponaša dodvornički, tako da je, kako to slikovito pojasni Slaven Letica, s partizanima – partizan, s književnicima-književnik, s vjernicima-vjernik, s teistima-ateist, s braniteljima-branitelj a s pederima-peder, nekome drugom svjesno i potpuno planirano prepušta određene segmente posla.

Usporedo s izgradnjom takvom imagea u javnosti, glavninu svojih aktivnosti aktualni predsjednik provodi preko medija i razgranatih mreža svog iznimno brojnog i dobro plaćenog savjetničkog tima. Preko te dvije ključne poluge, gdje svakako ključnu ulogu igraju ostaci mreže Josipa Perkovića, aktualni je predsjednik  sve podredio jednom cilju – drugom predsjedničkom mandatu.

Simbiozom ovih dviju udarnih poluga  moći na hrvatskoj je javnoj  sceni pokrenut cijeli niz specijalnih operacija, uključujući i dobro poznati Lex Perković, operaciju „Barbika“,  jačanje opcije trećeg puta i mnoge druge.

I najnoviju referendumsku inicijativu „U ime obitelji“ svakako treba staviti u taj isti kontekst, bez obzira što mnogi ne žele niti čuti za takvu poveznicu. Da je cijela priča s najnovijom referendumskom inicijativom osmišljena kao veo koji će pokušati „zamračiti“  bilo kakvu raspravu  o dosadašnjem mandatu Ive Josipovića bilo je logično već kod odabira timinga za prikupljanje potpisa.

Josipovićevi lobisti naklonjeni Željki Markić

Iznenadno i potpuno otvaranje medija kojima upravljaju Ninoslav Pavić, Goran Radman, Ivan Tolj, ili njemački ljevičarski RTL, prema „novoj čelnici desnice“ Željki Markić, drugi je ključni pokazatelj na temelju koga se može doći do zaključka od kud se upravlja procesima sve upornijeg  stvaranja „novog lidera desnice“.

Referendumsko pitanje sročeno na način da se izravne političke takmace optuži za liderstvo, istodobno se na sve načine pokušavajući probiti u poziciju novog čimbenika  i vođu tzv. trećeg puta, koga je Josipović već ranije „mesijanski“ najavio, također je vrlo bitan dokaz od kud ideja za jednim ovakvim potezom.

Ipak, najviše pozornosti hrvatska bi javnost trebala obratiti na dvije zamke koje sa sobom nosi ovako formulirano referendumsko pitanje. Riječ je o odnosu referendumske inicijative prema pitanju dvostrukog biračkog prava srpske manjine u Hrvatskoj ali i diskriminatorskim odrednicama Ustava i izbornog zakona prema hrvatskom iseljeništvu.

To su ujedno i ključne sumnje zbog kojih mnogi vide sličnost između referendumske inicijative koja je medijski zasjenila sve druge teme i političkog svjetonazora aktualnog predsjednika i rodočelnika „nove pravednosti“ Ive Josipovića.

Srpske manjina s dvostrukim pravom glasa

Posljednjih nekoliko godina u dijelu javnosti su se mogle čuti kritike na račun broja Srba u Vladi i Saboru, što je bez bilo kakve sumnje izravna posljedica dvostrukog biračkog prava  politikantski i putem ucjene dodijeljenog srpskoj manjini u Hrvatskoj. Takve kritike najčešće su se čule od skupina i pojedinaca  bliskih organizatorima najnovije referendumske inicijativu, pri čemu su kritike išle uglavnom prema HDZ-u.

Međutim, nelogično je jednu stranku optuživati za nešto što je konsenzusom izglasovano u Saboru, a bilo je od strane Vesne Pusić, Ive Josipovića i Zorana Milanovića prethodno uvjetovano ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Ne želeći ulaziti  u nagađanja  o tome da li je tadašnja predsjednica Vlade i HDZ-a Jadranka Kosor popustila ucjenama zbog prevelike želje da kao potpisnica ugovora o ulasku Hrvatske u EU postane dio povijesti, zbog čega je zanemarila sve negativne posljedice koje će dugoročno nastupiti po stranku na čijem je čelu, šteta je počinjena.

Stranke lijeve Kukuriku koalicije , odnosno SDP, HNS, IDS, i njihovi partneri, na svojim su listama za protekle izbore imali dosta veliki broj predstavnika srpske manjine, što je uz trojicu njihovih sunarodnjaka biranih na manjinskim listama doveli do prevelike zastupljenosti Srba u Hrvatskom saboru u odnosu na njihovo participiranje u ukupnom broju stanovnika. Naravno, slijedom takvog razvoja događaja, nešto se slično dogodilo i kod sastavljanja Kukuriku Vlade, pa je broj Srba u izvršnoj vlasti debelo premašivao postotak Srba u ukupnom pučanstvu Hrvatske., što je na svoj način slikovito primijetio čak i jedan Zdravko Mamić, zbog čega je prenoćio u pritvoru.

Objektivni promatrači političkih prilika jednoglasni su u ocjenama  da je konzumiranje dvostrukog  biračkog prava koje Srbi imaju u Republici Hrvatskoj nešto potpuno licemjerno  i potpuno neodrživo, što će dugoročno gledano imati iznimno štetne posljedice za hrvatski narod i Državu.

Međutim,  to nije smetnja jedino aktualnoj SDP-ovoj vlasti i predsjedniku Josipoviću, a na žalost niti inicijativu „U ime obitelji“ koja ne samo da nema ništa protiv te vrlo opasne činjenice, nego je otišla toliko daleko da je ovom referendumskom inicijativom spremna od naroda dobiti blagoslov za SDP-ovu ucjenu u Saboru.

Žele „cementirati“ ograničenja nametnuta hrvatskom iseljeništvu

Od samog početka višestranačja u Hrvatskoj, stranke ljevice su bile veliki protivnici biračkog prava za hrvatske državljane s prebivalištem u inozemstvu. Pravdajući to različitim, uglavnom neuvjerljivim a često i protuustavnim, razlozima zapravo su nastojali  ograničiti utjecaj  brojnog hrvatskog iseljeništva koje u najvećoj mjeri nije prošlo partijsko ispiranje mozga u bivšoj državi.

Na isti način odnosili su se prema hrvatskim državljanima s prebivalištem u BiH. Poručujući im da svoja prava realiziraju u Sarajevu i Banja Luci, prepuštali su ih majorizaciji i asimilaciji brojnijih naroda koji tamo žive. U takvu političku  retoriku „upecao“ se svojedobno i Sanader-Kosoričin „demokratizirani“ HDZ, čija su tadašnja „demokratska“ dostignuća zdušno hvalili Stjepan Mesić, Budimir Lončar, Ivica Račan, ili novinarska pera poput Butkovića, Plešea, Pilsela i njima sličnih. Potpuno na isti način kako današnja „demokratska“ dostignuća Davora Ive Stiera hvali aktualni predsjednik Ivo Josipović.

Upravo takva politika dovela je i do ucjene Vesne Pusić i Ive Josipovića po pitanju ustavnih promjena  u kojima je srpska manjina dobila dvostruko pravo glasa, dok je  brojno hrvatsko iseljeništvo svedeno na svega tri predstavnika u Saboru. Istodobno, održavanje izbora izvan RH ograničeno je isključivo na diplomatsko-konzularna predstavništva Republike Hrvatske, što je klasični primjer pokušaja ograničavanja temeljnih ljudskih prava.

Činjenica je da se kao i po pitanju uvođenja dvostrukog biračkog prava Srbima, i po ovom pitanju kritike čuju isključivo na račun HDZ-a, a nikako na račun tadašnje predsjednice Jadranke Kosor, ili pogotovo Ive Josipovića ili Vesne Pusić koji su sustavno insistirali na ograničavanju prava hrvatskog iseljeništva, posluživši se u konačnici i golom ucjenom.

Zanimljivo je, vrlo znakovito i politički jako opasno da inicijativa „U ime obitelji“ ne samo da ovo pitanje nije sagledala u kontekstu otvorenog diskriminiranja jednog djela hrvatskih građana, nego ga nije niti navela u svom vrlo široko formuliranom referendumskom pitanju. Umjesto toga u javnosti se čuju ocjene kako je to posljedica „vladavine HDZ-a“, što je jasan pokazatelj stvarnih ciljeva.

Sličnost između gosp. Stockingera i gđe. Markić

Bolji poznavatelji ustavne materije skloni su vjerovanju da to nije niti malo slučajno. Sudeći prema njihovom tumačenju ovo pitanje u slučaju prolaska najnovije referendumske inicijative će ostati na duži vremenski period  cementirano u ustavu. Jedini način promjene ovog pitanja u budućnosti bio bi novi izlazak na referendum i  izjašnjavanje o temeljnim pravima jednog djela hrvatskih državljana.

Politički analitičari skloni su vjerovanju kako sve ovo nije nimalo naivno niti slučajno. Upozoravajući kako se sve ovo događa u trenucima kada novo vodstvo HDZ-a na čelu s Tomislavom Karamarkom najavljuje spektar političkih poteza i novu politiku prema BiH, analitičari ukazuju na vrlo veliku mogućnost kako je najnovije referendumsko pitanje zapravo pokušaj zaustavljanja povratka na temelje Tuđmanove politike u čije je vrijeme u Hrvatskom državnom saboru sjedilo 12 zastupnika hrvatskog naroda.

Sumirajući rečeno nameće se bojazan da organizatori najnovije referendumske inicijative nisu uopće sagledali sve posljedice i zamke koje mogu uslijediti nakon aktivnosti u koje su ishitreno, pompozno  i  vrlo brzopleto krenuli.

Ovih dana sam čuo jedan zanimljiv komentar na tu temu. Komentirajući događanja oko referenduma, kolega mi u šali reče kako ga gđa. Željka Markić neodoljivo podsjeća na Tomislava Stockingera.

-Kako to misliš? – upitah ga po malo začuđeno.

-Lijepo! Jedno i drugo su u ruke dobili gotov materijal. On „Barbiku“ a ona referendumsko pitanje s planom aktivnosti – pojasni mi poslovično dobro informirani kolega šeretski se smješkajući.

Josip Zdunić/hrsvijet

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Politika

Hasanbegović i Esih žele ukloniti bistu Ive Lole Ribara

Objavljeno

na

Objavio

Klub zastupnika u zagrebačkoj skupštini Neovisni za Hrvatsku od gradonačelnika Milana Bandića traži da makne bistu Ive Lole Ribara.

Kako je na svom Twitter profilu objavila Sandra Švaljek, Hasanbegović i Esih žele ukloniti spomenik Ive Lole Ribara mjesec dana nakon što je postavljena.

Podsjetimo, bista je u parku Prilaza baruna Filipovića postavljena prije nešto više od mjesec dana, i to zato jer je Bandić, da bi zadržao vlast, popustio pod pritiscima Neovisni za Hrvatsku koji su tražili uklanjanje Trga maršala Tita. Bandić je Titovo ime maknuo iz centra Zagreba, a postavljanje biste Ive Lole Ribara poslužilo mu je kao kompromisno rješenje, piše N1

Neovisni za Hrvatsku, koje predvode Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih, s Bandićem su snage udružili nakon što je gradonačelnik pristao na uklanjanje imena Trga maršala Tita.

Milan Bandić vratio bistu Ive Lole Ribara i najavio povratak sedam sekretara SKOJ-a

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Politika

Škegro povjerenstvu: U sindikatima tražite glavne saveznike Todorića

Objavljeno

na

Objavio

Borislav Škegro, bivši ministar financija i potpredsjednik vlade zadužen za gospodarstvo danas je pred saborskim Istražnim povjerenstvom rekao kako je slijedom te funkcije vodio značajan dio aktivnosti vezanih uz privatizaciju.

Javnosti je poznato da sam  sudjelovao u nekim od najvećih privatizacijskih projekata te ih osobno vodio – privatizacija 35 posto dionica Hrvatskog telekoma, listanje Plive na londonskoj burzi, Ericsson Nikola Tesla te brojne druge privatizacije. Poznate su mi brojne činjenice koje interesiraju ovo povjerenstvo, rekao je Škegro.

Rekao je kako Agrokor u devedesetima nije bio nekakva posebna tema te da i njega zanima konačan odgovor na pitanje kako je nastao Agrokor i čije je ono dijete.

Škegro je ispričao kako je 1997. Todorić u pismu predsjedniku Tuđmanu tražio da mu se omogući kupnja većinskog paketa dionica Podravke. Rekao je kako je Tuđmanu iznio tri razloga zbog kojeg se tome protivi: lokalna zajednica apsolutno je protiv ne Ivice Todorića nego bilo koga tog formata tko bi pokušao preuzimati Podravku, u tom trenutku Podravka je bila potencijalnija preuzeti Agrokor nego on nju i Podravka je imala puno snažniji menadžment nego Agrokor.  Naveo je i kako nije bilo nikakvih razloga da bi se govorilo o slušanju tuđmana ili odluci o 200 obitelji.

Kao glavne saveznike Agrokora Škegro navodi sindikate. Ako doista postoji interes da se ispita ovaj slučaj pozovite tadašnje predstavnike sindikata. Uz pomoć sindikata prisiliti vladu da mu se prodaju neke dionice – to je bio obrazac, ustvrdio je Škegro.

Škegro je pozitivno odgovorio na pitanje Ante Babić (HDZ) je li mu imperativ kao potpredsjednika vlade bilo privatizirati što je moguće veći broj poduzeća. To je bio dio političkog programa vlade i predsjednika republike u tim teškim, nepovoljnim okolnostima za bilo kakvu privatizaciju. To je nama bio jedan od osnovnih zadataka. Rekao je kako transkripti saborske rasprave iz studenog 1994. godine govore o kontekstu u kojem se privatizacija odvijala.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari