Pratite nas

Komentar

Posljednja emisija Nedjeljom u 2 – dno dna pristranosti

Objavljeno

na

Jučer, taman negdje u doba ručka, neki me je vrag natjerao upaliti TV i prebaciti na prvi program HRT-a. U studiju s jedne strane poznato lice, Aleksandar Stanković.

S druge čovjek kojeg na prvi pogled nisam prepoznala ali sam kroz minutu dvije razaznala o kome se radi – Tihomir Cvetković iz Siska, čovjek koji je skrenuo pažnju javnosti na sebe pismom koje je nedavno poslao u medije. U njemu se požalio da ne može dobiti status njegovatelja za svog sina Hrvoja koji boluje od multiple skleroze u uznapredovaloj fazi. Hrvoje prima novčanu pomoć države u iznosu od 1.200 kn.

Cvetković je ogorčen iznosom kojeg smatra nedostatnim za adekvatnu brigu o osobi koja je u potpunosti nepokretna i koja čak ne može ni govoriti, tim više što njegov sin ‘nije odabrao svoju bolest.’ Apsolutno se slažem s njim. No upravo tu počinje problem kojeg on i dalje – namjerno ili ne? – nije svjestan.

Naime, u svom pokušaju utjerivanja pravde Cvetković kuca na pogrešnu adresu, a to je ona Đure Glogoškoga i branitelja u Savskoj. Poziva ih da prestanu prosvjedovati jer ‘u Hrvatskoj ima onih kojima je puno gore.’ Recimo odmah da je takav zahtjev, osim što je patetičan, u potpunosti besmislen. Ako bi se vodili takvom logikom, onda nikada nitko ne bi trebao protestirati protiv bilo koga ili bilo čega jer uvijek postoje oni kojima je gore – ako se takvo što uopće može objektivno mjeriti. Kome je realno gore? Đuri Glogoškom koji do kraja života ne može sam na toalet ili majci djeteta s Downovim sindromom? Je li gore gladnoj djeci u Sudanu ili onoj u Sjevernoj Koreji? Palestinicima u Gazi ili Koptima u Libiji? Osim toga, čak i kada bi nekako mogli objektivno ocijeniti kome je gore, Cvetkovićeva zamolba i dalje nema smisla. Naime, nitko ne sprječava one kojima je (stvarno ili umišljeno) gore da i oni protestiraju i bore se za svoja (stvarna ili umišljena) prava. Evo, sam Cvetković uspio je sebi ugrabiti popriličan medijski prostor za skretanje pažnje javnosti na problem svog sina, a u Republici Hrvatskoj ne postoji zakon koji bi ga spriječio prosvjedovati, uz istomišljenike, za prava bolesnika od mutiple skleroze. Nije da u našoj zemlji postoji dekretom unaprijed propisana količina prosvjeda godišnje pa su branitelji u Savskoj tu kvotu iskoristili i sad je on zbog njih izvisio.

[ad id=”68099″]

Još važnije od toga jest reći da Cvetković griješi usmjeravajući svoju ogorčenost na branitelje u Savskoj. Niti su oni krivi za bolest njegovog sina (nije nitko), niti mu je oni mogu odagnati (osim ako netko među njima nije liječnik koji raspolaže revolucionarnim medicinskim znanjem), niti mu oni trebaju dati financijska sredstva koja zaslužuje kao pomoć. Umjesto na njihovu adresu Cvetković se treba obratiti ministrici Milanki Opačić i njenom Ministarstvu socijalne politike i mladih. Njegov je sin, naime, socijalna kategorija i kao bolestan invalid koji se ne može brinuti o sebi čista je socijalna kategorija. Ali Cvetković na vrata Opačićkinog ministarstva ne kuca. Njeno ime ne spominje ni jednoj jedinoj rečenici u sklopu svojih medijskih istupa, mada se o svemu ostalome – na primjer, braniteljima, crkvi i hrvatskoj državi kao takvoj – ne libi iskazati svoje mišljenje, i to na vrlo otvoren način, što je svojim gostovanjem u emisiji Nedjeljom u 2 definitivno dokazao. Slučajno ili namjerno, pitanje je sad.

Cvetković kaže kako su branitelji sami birali otići u rat, a njegov sin nije birao bolest. To je točno. Ali nije točna njegova tvrdnja kako je nebitno na koji način je došlo do nečije invalidnosti. Upravo jedino to jest bitno. Recimo da postoje nekoliko osnovnih načina kako netko može postati invalid.

Prvi, tako da se ozlijedi svojom krivnjom. Recimo, sjedne pijan za volan, zabije se u stup i ostane do kraja života u invalidskim kolicima. Moje je osobno mišljenje da takva osoba nema pravo na novčanu pomoć jer je vlastitim nemarom sebe dovela u to stanje no recimo da će se u socijalno osjetljivim državama naći mjesta i za takve ljude.

Drugi, tako da se netko ozlijedi, a da nije nužno izravno kriv za to. Tu na primjer, spadaju ozljede na radnom mjestu. U takvim slučajevima uobičajeno je da poslodavaoc isplaćuje odštetu ozlijeđenom radniku. Kada bi se primijenila Cvetkovićeva logika, da nije važno u kojim je okolnostima došlo do ozljede, tada bi poslodavaoci imali pravo reći: ‘Mi nećemo platiti. Što je nas briga? Marko je sam birao da radi kod nas.’ Pitam se, bi li mu se takvo rješenje svidjelo? Sumnjam.

Treći, tako da netko oboli i bolest ga dovede do invaliditeta, što je slučaj s Hrvojem Cvetkovićem. Takvi ljudi su čista socijalna kategorija i o njima se u našoj zemlji treba brinuti Ministarstvo socijalne politike i mladih. I tu cijela priča o ovom nesretnom mladiću prestaje.

Četvrti, tako da netko strada i ‘zaradi’ invaliditet služeći državu, u što bez sumnje spada ratovanje za tu istu državu. Ovdje je nebitno je li netko ratovao za državu zato jer je sam to htio ili zato jer ga je država vrbovala na ratovanje. Đuro Glogoški ostao je bez nogu ratujući za državu i zato mu država duguje odštetu. Je li iznos te odštete koju on prima pravedan je ono o čemu se može raspravljati – mada je i tu opet relativno što znači ‘pravedan iznos’. Problem leži u tome što Cvetković ne razumije – ili ne želi razumjeti? – da je njegov sin socijalna kategorija dok Đuro Glogoški i branitelji koji su postali invalidi u Domovinskom ratu to nisu. Stavljati znak jednakosti između jednih i drugih je uvredljivo za branitelje koji su se žrtvovali za ovu državu i njenu neovisnost. Ne, Hrvoje Cvetković nije kriv za svoju bolest, ali nije ni zadužio ovu državu kao hrvatski branitelji. Stoga njemu pripada milost ove države, a braniteljima pripada odšteta – baš kao što bi odštetu od poslodavca dobio čovjek koji se ozlijedio na radnom mjestu u firmi.

Razumije li Tihomir Cvetković tu razliku ili se samo pravi? Recimo da je on doista ne razumije i da zato govori stvari koje nemaju smisla. I da tu leži njegovo opravdanje. No što je sa Stankovićem? On kao voditelj emisije na nacionalnoj televiziji – koju smo svi prisiljeni plaćati, bez obzira na to gledamo li je uopće i bez obzira na to što mislimo o braniteljima, o Cvetkoviću, o Stankoviću, o socijalnoj politici države i o bilo čemu drugome – trebao bi nastupiti objektivno, a ne krajnje pristrano u Cvetkovićevu korist manipulativno koristeći njegovo (hinjeno ili stvarno) neznanje kako bi podupro animozitet javnosti prema hrvatskim braniteljima. Takvo ponašanje ne samo što je neobjektivno već je i krajnje podlo, a posebno je došlo do izražaja u posljednjim minutama emisije kada samo što se sladunjavim rječnikom nije uvukao u stražnjicu svome gostu. Njime je Stanković samo još jednom dokazao da je HRT-u do svega stalo više nego do istine i objektivnosti.

Autor: G.M.fizzit.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marijan Knezović: Predlažem da se u ‘državi’ BiH ukinu sve institucije

Objavljeno

na

Objavio

Nakon protuustavne odluke SIP-a o popunjavanju Doma naroda FBiH koja omogućuje preglasavanje Hrvata i koje se ne bi postidili ni nacisti, predlažem da se u “državi” BiH ukinu sve institucije, počevši od ministarstava, agencija, parlamenata, sveučilišta, sudova uključujući i onaj ustavni, ukinimo i škole i bolnice, zabranimo i džamije i crkve, zapalimo ustav i jednostavno odlučimo prepustiti sve SIP-u, odnosno Bakiru Izetbegoviću, njegovoj doživotnoj i ne baš atraktivnoj hostesi, visokom predstavniku Valentinu Inzku i njihovom potrčku koji je zabrijao da je predsjednik – Željku Komšiću.

Notorne su gluposti teze kako Hrvati ili Srbi uništavaju BiH. To radi spomenuti trio, koji će bez pola muke i puno brže od lakrdija države napraviti pepeo državu. Držimo im fige.

 

Slaven Raguž: Ova odluka SIP-a je u biti krčenje puta za kreiranje nove Platforme

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Fra Mario Knezović: Komšić za zločinca Tita ima mjesto, a za zastavu Hrvata i Srba nema

Objavljeno

na

Objavio

Na razini cijele, kako je zovu, uljuđene Europe osuđeni su totalitarni sustavi: Fašizam, Nacizam, Komunizam. No, unatoč tomu i danas postoje zli duhovi koji promiču vođe totalitarnih i zločinačkih sustava.

Tako u uredu Željka Komšića, koji zbog zloporabe zakona obnaša dužnost člana Predsjedništva BiH, visi umjetnički portret Josipa Broza Tita. Po meni to je veće zlo nego to što je bez volje Hrvata biran u predsjedništvo.

Držati u uredu notornoga zločinca, kakav je bio Tito, znači obračunavati s demokracijom u koju se kune Komšić i po kojoj je izabran u predsjedništvo. Uz to, Komšić kaže da u predsjedništvu trebaju biti samo službena obilježja BiH koja su propisana uredbom.

Tako smatra da u zgradi Predsjedništva nema mjesta zastavama Hrvata i Srba. To bih čovjek u nekoj logici prihvatio da sam Komšić ne krši te odredbe jer nigdje ne piše da se zločinci, poput Tita, drže u službenim državnim prostorijama.

Tito, a to bi morao Komšić znati, premda on malo toga zna, je bio čovjek koji je, osim drugih naroda, zatvarao, protijerivao i ubijao muslimansku inteligenciju i političke vođe tadašnjih Muslimana, danas prozvanih Bošnjaka.

Ako bošnjački milje, koji je Komšića birao, smatra da je Alija Izetbegović najzaslužniji za očuvanje BiH, onda moraju znati da je upravo Tito na robiju slao tog istoga Aliju Izetbegovića i brojne druge koji su tražili veće prava za Bošnjake. Dakle, moraju se odlučiti za žrtvu Izetbegovića ili za zločinca Tita. Komšić je izabrao Tita.

Potpuno sam uvjeren, sa razboritošću i trezvenošću tvrdim, da su u današnjem vremenu, kad imamo mogućnost doći do podataka i istine, promicatelji Tita i komunizma opasniji od krvoločnih fašista i nacista koji su, mnogi od njih, zbog histerije, neznanja i ludila činili zločine koje osuđujem.

Danas je razvidno jasno da su komunizam i Tito bili totalitarni sustav koji je gušio slobodu, demokraciju, ljudska prava, vjersku praksu, drukčije mišljenje itd.

Stoga, svi koji misle da BiH s Titovim likom u BiH ima budućnost, srljaju u ideološku propast, nagoviješćuju zločin, promoviraju jednoumlje i niječu istinu.

Čudim se stranim izaslanicima, ako se uopće više tim tipovima i može čuditi, da pristaju održavati sastanke ispod Titove zločinačke slike?

 

Komšić je mahalaški titoistički prevarant koji uništava BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari