Pratite nas

Komentar

Posljednja emisija Nedjeljom u 2 – dno dna pristranosti

Objavljeno

na

Jučer, taman negdje u doba ručka, neki me je vrag natjerao upaliti TV i prebaciti na prvi program HRT-a. U studiju s jedne strane poznato lice, Aleksandar Stanković.

S druge čovjek kojeg na prvi pogled nisam prepoznala ali sam kroz minutu dvije razaznala o kome se radi – Tihomir Cvetković iz Siska, čovjek koji je skrenuo pažnju javnosti na sebe pismom koje je nedavno poslao u medije. U njemu se požalio da ne može dobiti status njegovatelja za svog sina Hrvoja koji boluje od multiple skleroze u uznapredovaloj fazi. Hrvoje prima novčanu pomoć države u iznosu od 1.200 kn.

Cvetković je ogorčen iznosom kojeg smatra nedostatnim za adekvatnu brigu o osobi koja je u potpunosti nepokretna i koja čak ne može ni govoriti, tim više što njegov sin ‘nije odabrao svoju bolest.’ Apsolutno se slažem s njim. No upravo tu počinje problem kojeg on i dalje – namjerno ili ne? – nije svjestan.

Naime, u svom pokušaju utjerivanja pravde Cvetković kuca na pogrešnu adresu, a to je ona Đure Glogoškoga i branitelja u Savskoj. Poziva ih da prestanu prosvjedovati jer ‘u Hrvatskoj ima onih kojima je puno gore.’ Recimo odmah da je takav zahtjev, osim što je patetičan, u potpunosti besmislen. Ako bi se vodili takvom logikom, onda nikada nitko ne bi trebao protestirati protiv bilo koga ili bilo čega jer uvijek postoje oni kojima je gore – ako se takvo što uopće može objektivno mjeriti. Kome je realno gore? Đuri Glogoškom koji do kraja života ne može sam na toalet ili majci djeteta s Downovim sindromom? Je li gore gladnoj djeci u Sudanu ili onoj u Sjevernoj Koreji? Palestinicima u Gazi ili Koptima u Libiji? Osim toga, čak i kada bi nekako mogli objektivno ocijeniti kome je gore, Cvetkovićeva zamolba i dalje nema smisla. Naime, nitko ne sprječava one kojima je (stvarno ili umišljeno) gore da i oni protestiraju i bore se za svoja (stvarna ili umišljena) prava. Evo, sam Cvetković uspio je sebi ugrabiti popriličan medijski prostor za skretanje pažnje javnosti na problem svog sina, a u Republici Hrvatskoj ne postoji zakon koji bi ga spriječio prosvjedovati, uz istomišljenike, za prava bolesnika od mutiple skleroze. Nije da u našoj zemlji postoji dekretom unaprijed propisana količina prosvjeda godišnje pa su branitelji u Savskoj tu kvotu iskoristili i sad je on zbog njih izvisio.

[ad id=”68099″]

Još važnije od toga jest reći da Cvetković griješi usmjeravajući svoju ogorčenost na branitelje u Savskoj. Niti su oni krivi za bolest njegovog sina (nije nitko), niti mu je oni mogu odagnati (osim ako netko među njima nije liječnik koji raspolaže revolucionarnim medicinskim znanjem), niti mu oni trebaju dati financijska sredstva koja zaslužuje kao pomoć. Umjesto na njihovu adresu Cvetković se treba obratiti ministrici Milanki Opačić i njenom Ministarstvu socijalne politike i mladih. Njegov je sin, naime, socijalna kategorija i kao bolestan invalid koji se ne može brinuti o sebi čista je socijalna kategorija. Ali Cvetković na vrata Opačićkinog ministarstva ne kuca. Njeno ime ne spominje ni jednoj jedinoj rečenici u sklopu svojih medijskih istupa, mada se o svemu ostalome – na primjer, braniteljima, crkvi i hrvatskoj državi kao takvoj – ne libi iskazati svoje mišljenje, i to na vrlo otvoren način, što je svojim gostovanjem u emisiji Nedjeljom u 2 definitivno dokazao. Slučajno ili namjerno, pitanje je sad.

Cvetković kaže kako su branitelji sami birali otići u rat, a njegov sin nije birao bolest. To je točno. Ali nije točna njegova tvrdnja kako je nebitno na koji način je došlo do nečije invalidnosti. Upravo jedino to jest bitno. Recimo da postoje nekoliko osnovnih načina kako netko može postati invalid.

Prvi, tako da se ozlijedi svojom krivnjom. Recimo, sjedne pijan za volan, zabije se u stup i ostane do kraja života u invalidskim kolicima. Moje je osobno mišljenje da takva osoba nema pravo na novčanu pomoć jer je vlastitim nemarom sebe dovela u to stanje no recimo da će se u socijalno osjetljivim državama naći mjesta i za takve ljude.

Drugi, tako da se netko ozlijedi, a da nije nužno izravno kriv za to. Tu na primjer, spadaju ozljede na radnom mjestu. U takvim slučajevima uobičajeno je da poslodavaoc isplaćuje odštetu ozlijeđenom radniku. Kada bi se primijenila Cvetkovićeva logika, da nije važno u kojim je okolnostima došlo do ozljede, tada bi poslodavaoci imali pravo reći: ‘Mi nećemo platiti. Što je nas briga? Marko je sam birao da radi kod nas.’ Pitam se, bi li mu se takvo rješenje svidjelo? Sumnjam.

Treći, tako da netko oboli i bolest ga dovede do invaliditeta, što je slučaj s Hrvojem Cvetkovićem. Takvi ljudi su čista socijalna kategorija i o njima se u našoj zemlji treba brinuti Ministarstvo socijalne politike i mladih. I tu cijela priča o ovom nesretnom mladiću prestaje.

Četvrti, tako da netko strada i ‘zaradi’ invaliditet služeći državu, u što bez sumnje spada ratovanje za tu istu državu. Ovdje je nebitno je li netko ratovao za državu zato jer je sam to htio ili zato jer ga je država vrbovala na ratovanje. Đuro Glogoški ostao je bez nogu ratujući za državu i zato mu država duguje odštetu. Je li iznos te odštete koju on prima pravedan je ono o čemu se može raspravljati – mada je i tu opet relativno što znači ‘pravedan iznos’. Problem leži u tome što Cvetković ne razumije – ili ne želi razumjeti? – da je njegov sin socijalna kategorija dok Đuro Glogoški i branitelji koji su postali invalidi u Domovinskom ratu to nisu. Stavljati znak jednakosti između jednih i drugih je uvredljivo za branitelje koji su se žrtvovali za ovu državu i njenu neovisnost. Ne, Hrvoje Cvetković nije kriv za svoju bolest, ali nije ni zadužio ovu državu kao hrvatski branitelji. Stoga njemu pripada milost ove države, a braniteljima pripada odšteta – baš kao što bi odštetu od poslodavca dobio čovjek koji se ozlijedio na radnom mjestu u firmi.

Razumije li Tihomir Cvetković tu razliku ili se samo pravi? Recimo da je on doista ne razumije i da zato govori stvari koje nemaju smisla. I da tu leži njegovo opravdanje. No što je sa Stankovićem? On kao voditelj emisije na nacionalnoj televiziji – koju smo svi prisiljeni plaćati, bez obzira na to gledamo li je uopće i bez obzira na to što mislimo o braniteljima, o Cvetkoviću, o Stankoviću, o socijalnoj politici države i o bilo čemu drugome – trebao bi nastupiti objektivno, a ne krajnje pristrano u Cvetkovićevu korist manipulativno koristeći njegovo (hinjeno ili stvarno) neznanje kako bi podupro animozitet javnosti prema hrvatskim braniteljima. Takvo ponašanje ne samo što je neobjektivno već je i krajnje podlo, a posebno je došlo do izražaja u posljednjim minutama emisije kada samo što se sladunjavim rječnikom nije uvukao u stražnjicu svome gostu. Njime je Stanković samo još jednom dokazao da je HRT-u do svega stalo više nego do istine i objektivnosti.

Autor: G.M.fizzit.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

BAKIR JE LJUT: Čović se sastao s Dodikom bez da je Bakira pitao može li i što smije pričati.

Objavljeno

na

Objavio

Milorad Dodik i Dragan Čović, lideri SNSD-a i HDZ-a održali su neformalni sastanak u Banjoj Luci. I to na način da uopće nisu informirali Sarajevo da će doći do tog sastanka.

Čović se probudio, sjeo u auto i otišao u Banja Luku, a da nije javio u Sarajevo kada točno ide, tko mu je vozač i što planira pričati. Pri tome nije tražio dozvolu od Bakira Izetbegovića što smije pričati u Banja Luci.

Što je skandalozno. Jer je Bakir Izetbegović predsjednik svemira, Bosfora i simpatizer Muslimanskog bratstva jasno dao do znanja kako se Hrvati imaju ponašati u FBIH ako žele da imaju jednaka politička prava kao i Bošnjaci. Morjau govoriti što im kaže Bakir i bit će im zabranjeno govoriti što im zabrani Bakir, piše poskok.info.

Teme o kojima su razgovarali za sada nisu poznate javnosti, prenosi RTRS.

Sastanak dvojice stranačkih lidera prethodno nije najavljen.

Kako saznajemo od izvora bliskih Dodiku, Dodik naime planira micati Vrbas prema zapadu pa su ga zanimala Čovićeva iskustva s tim. Čitao je na Bakirovim portalima da Čović miče rijeke.

Čović u Banja Luci s Dodikom o rješavanju problema izmjena Izbornog zakona

Čović je rekao da nema problema, da će on to riješiti, čim završi s micanjem Drine prema Istoku. Na što je Dodik ostao zatečen, pitajući ga jel to ima veze s nekakvim velikohrvatskim planovima? Na što mu je Čović odgovorio Jok, zvao me Kusturica da mu malo oko Andrić grada proširim tu urbanu zonu jer je grad počeo rasti. Dodik je ostao oduševljen.

Potom su šetajući Banja Lukom oteli nekoliko građana. Čović je u predsjedničko vozilo oteo dva. Pa je pitao Dodika hoćeš li i ti dva građanina da ti otmem?

Dodik je potom jednog i ubio.

Čović ga je pitao kako možeš tako ubiti građanina. Dodik je rekao da može što hoće.

Meni ne daju ni da otmem, kazao je Čović.

Čović je pitao ima li Bošnjaka još u Banja Luci. Dodik ga je pitao što će mu.

Ma fali mi malo robovske radne snage , moram šišati živicu.

Ti se zezaš, kakve robovske snage?

Pa znaš da ja koristim robovsku radnu snagu, čitaš li nezavisne medije?

Čitam Nezavisne, a što se tiče nezavisnih medija nema ti tog.

Ima ima, kaže Čović.

Koji pitao je Dodik?

Aj baci oko na Poskok., eno mi ljude deru, a kao moji su.

Potom su obojica otišli u obližnji lokal, naručili pivu, i takmičili se tko će prije nekoj slučajnoj prolaznici  izazvati rak. Naime kako tvrdi Senad Hadžifejzović Čović ima moć da meditacijom ljudima izazove rak.

Ne znamo zna li to Željko Komšić al Senad mu je to morao reći. (poskok.info)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Peternel: Spoznaju o vlastitom kapacitetu doživjet će na dan izbornih rezultata!

Objavljeno

na

Objavio

Gošća jučerašnje emisije “Nedjeljom u dva” bila je Dalija Orešković, a u svom nastupu je drsko napala predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović.

Napad Dalije Orešković na predsjednicu komentirao je Igor Peternel:

“Dakle … jedna s umjetnim trepavicama i potkapacitirana bila je ministrica integracija, vanjskih poslova, veleposlanica u SAD-u , pomoćnica glavnog tajnika NATO-a i izabrana predsjednica RH, a druga je odvjetnica koja je iz anonimnosti izašla dobivši preko utjecajnog svekra  priliku po izboru Milanovića glumiti neovisnu moralnu sutkinju.

Spoznaju o vlastitom kapacitetu doživjet će na dan izbornih rezultata! Tada će bajka bolno završiti!”, napisao je Peternel na svom facebook profilu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari