Pratite nas

Gost Kolumne

Posljednja prodaja BH Hrvata

Objavljeno

na

Zastrašujuća hipoteka upravo je stavljena na najmalobrojniji narod u BiH

Kakva je budućnost naroda čije je ukupno političko i vojno rukovodstvo osuđeno da se udružilo u zločinački poduhvat radi unišenja države u kojoj živi!?Nema potrebe odgovarati.

Zastrašujuća hipoteka koja je upravo stavljena na leđa najmalobrojnijeg naroda u BiH, popraćena licemjernim opaskama kako se ne radi o presudi čitavom narodu, teško bi podnijeli i veći narodi sa osiguranim ustavno pravnim položajem.

Kako Hrvati nemaju nikakvu političku zaštitu u Bosni i Hercegovini, najnovija presuda je uvod u njihov politički, pravosudni, ekonomski i na koncu demografski kraj.

Iako se do toga mora dogoditi još mnogo stvari, kratkim uvidom na raspored snaga, jasno je da realizacija ovog scenarija nije daleko.

Možda zvuči bizarno, ali bošnjačka javnost i hrvatska javnost iz Hrvatske imaju jedan zajednički interes – da se situacija smiri!

I dok Bošnjaci, puni razumjevanja, poručuju Hrvatim da se smire i prihvate „činjenicu“ da su zločinci, u Hrvatskoj dominira poruka da se „svi smire“. Pa će valjda naknadno priznati da su zločinci. Nipošto ne odmah. Malo kasnije.

Hrvatska i bošnjačka i javnost će se tako naći na sredini – i jedni i drugi će se vrlo brzo usuglasiti da su Hrvati u BiH zločinci. Ovaj kompromis će biti dobar temelj za nastavak prijateljstva dva naroda i temelj uspješne turističke zone.

Hrvati u BiH? Njima je svakako odzvonilo.

Posljednja prodaja BH Hrvata

No, Hrvatska novim žrtvovanjem BH Hrvata za svoje interese neće postići ništa.

Postojeća presuda Haaškog suda jeste presuda Hrvatskoj i jeste presuda svim Hrvatima. Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Janko Bobetko, kao presuđeni sudionici Udruženog zločinačkog pothvata, nisu bili krojač, ribar i automehaničar. Njih trojica su obavljali najviše državne funkcije!

Dakle, nije to presuda za tri fizička lica nego trojici ljudi koji predstavljaju državu! A ako su oni nešto krivi, onda će ispaštati država. Tako da banalizacija tipa „nije Hrvatska kriva“ ne može biti pogrešnija.

Hrvatska je po presudi kriva i toga će „smirena“ hrvatska javnost postati svjesna jako brzo.

Bošnjačka javnost, ushićena iznenadnim međunarodnim poklonom, nikako da se odluči koga će više naznačiti kao zločinca. Je li to samo haaška šestorka, Tuđman, Republika Hrvatska, HVO, Herceg Bosna, HV, hrvatska politika ili jednostavno svi zajedno.

No, ubrzo će bošnjačka politika konsolidirati snage i utvrditi tko je najkrivlji. Nekako slutimo da će to biti ona strana kod koje je novac. A to je Republika Hrvatska. Jer samo od Republike Hrvatske se mogu očekivati značajne odštete.

Neka se pripreme milijarde

Uskoro slijete tužbe i zahtjevi. I to ne milijunski. Tražit će se milijarde. Mnogo više milijardi nego što Hrvatska uzme na turističkoj sezoni.

Tako će Hrvatska, nakon što „smiri“ vlastitu javnost dobiti odštetne zahtjeve logoraša i žrtava Herceg Bosne. A onda smirena javnost neće djelovati.

Hrvatski politički vrh i dalje se nalazi u zabludi da će Bošnjake primiriti izljevima mržnje prema Srbima. Potencijal Srba da ponovo okupe Bošnjake i Hrvatsku u neku zajedničku koaliciju davno je potrošen. Sada Hrvatska ima novac koji Bošnjaci žele, i nema tih Srba ni genocida koji će ih odvratiti od novca.

Tužbe koje se u Sarajevu pripremaju za oko 900 pripadnika HVO, i potencijalne tisuće novih tužbi protiv svih koji su imali bilo kakvu ulogu u „zločinačkim“ HVO i Herceg Bosni, neće previše zabrinuti smirenu javnost u Hrvatskoj. Hrvatske vlasti će poslati značajne poruke potpore, uz savjet za smirenjem. Time će problem za Hrvatsku nestati.

Ipak, kada krenu tužbe za nelegalno zatvaranje, nesrazmjerno uništavanje, protjerivanje i što sve već stoji u „presudi“, Hrvatska će ostati trajno zaglavljena u bosanskohercegovačko političko blato.

Kada se to dogodi, Hrvati u BiH već će se nalaziti na razini folklorne skupine. Ne zaboravimo da je to danas cilj i Republike Hrvatske koja kroz svoje fondove upravo financira folklor i fasade ignorirajući sve bitne aktivnosti Hrvata u BiH.

S obzirom na logiku haaškog suda, i iskazanu „zahvalnost“ Bošnjaka za pomoć Hrvatske u ratu koju smo vidjeli ovih dana, Hrvatska bi se vrlo lako mogla naći na optuženičkoj klupi i zbog nasilnog smještaja izbjeglica u Hrvatskoj, otimačine novca od arapskih zemalja zbog zadržavanja izbjeglica, krijumčarenja oružja Armiji BiH, ilegalnog slanja mudžahedina u BiH, nelegalnog ulaska snaga HV-a u borbi protiv pripadnika VRS (inače državljana BiH) i drugih sličnih gadosti koje je Hrvatska mučki uradila Bošnjacima predstavljajući se kao prijatelj.

Za sve što je Hrvatska učinila Bošnjacima – biti će tužena i platiti će odštetu.

Pravda

U tome možemo naći i određenu povijesnu pravdu.

U hrvatskoj javnosti na Hrvate iz BiH često se gledalo kao dobrovoljce u slučaju rata, ili kao rasplodne junce koji trebaju povećavati prirodni prirast u Hrvatskoj. Ili kao na lopove.

Na Bošnjake se gledalo kao na pomalo blesave ali dobronamjerne priproste ljude koji su tu da ožive učmalu zagrebačku školu humora, pa se tako na malim ekranima u ulozi zabavljača nalazio i sin jednog generala Armije BiH.

Nije li upravo na ovoj agendi Stjepan Mesić dva puta dobio izbore? I opet bi da ima pravo kandidature.

Hrvatska danas, nakon što je po tko zna koji put prodala Hrvate u BiH, došla u situaciju da ih više ne može prodavati jer ne vrijede ništa.

Hrvatska u ovom trenutku može poduzeti nekoliko koraka, koji ne garantiraju da će izbjeći tužbe, ali vrijedi pokušati.

Prije svega prestati slati pomirujuće poruke u Sarajevo, jer osim što ne služe ničemu, urušavaju ionako poražavajuću razinu dostojanstva. Drugo, potrebno je jasno dati do znanja da Hrvatska neće tolerirati da zločini protiv Hrvata u BiH ostanu nekažnjeni. Treće, Hrvatska mora nedvosmisleno odbaciti sve optužbe i sve presude haaškog suda koje se odnose na BiH i jasno ih okarakterizirati  odgovarajućim nazivom – političke.

Naravno, Hrvatska se jednostavno može smiriti i izglasati rebalans proračuna kojim će odrediti milijarde za isplatu odštete Bošnjacima kojima misli da je pomagala.

Tvrtko Milović/Dnevnik.ba/HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Gost Kolumne

Siroti Carlos došao do ruba litice …

Objavljeno

na

Objavio

Čovjek bi pomislio da jugoslavensko mahnitanje može protokom vremena samo jenjavati. Onda pročita posljednji uradak Drage Pilsela i zaključi da je siroti Carlos došao do ruba litice te, vjerujući u onu Sanaderovu: „Idemo dalje“, zaista zakoračio dalje i… strovalio se u bezdan komunističkog ludila.

Dragi Drago sam piše o svojem novom „bestselleru“; on si, za razliku od Martine Dalić, ne može priuštiti novinara jednog lista koji bi mu napisao knjigu. Pritom pokazuje neke znakove blage na(r)cis(t)oidnosti: „Predstavljajući moj (!) novi roman na tportalu, moj (!) urednik Drago Glamuzina (VBZ) preporučuje (auto)biografsku (!) knjigu ”Povratak Adolfa Pilsela” u čijem je središtu moj (!) otac Adolf…“ Moj, moj, moj, „Me, Myself and I“. Otac mu ima tako lijepo ime, kao onaj arhitekt Loos (1870.-1933.), no ustrajavanje na priči da je bio tjelohranitelj Ante Pavelića otkriva prilično pilselo-centričan pogled na svijet.

„Jesam li ja (!) podsvjesno zapravo cijelo vrijeme, otkako sam 1997. upoznao tatu, želio njega suočiti s Jasenovcem?“ – pita se Carlos. Dakle, antifašistički ustaša (nešto poput inverznog Mesića) svojeg oca koji je navodno bio tjelohranitelj Poglavnika suočava s Jasenovcem, a on ni nitko od antifašističkih istinoboraca se ne usudi javno suočiti s, primjerice, Igorom Vukićem ili još nizom drugih povjesničara baš na temu Jasenovca?

Spominje se potom i „brata“ Branka (nije napisao „moga brata Branka“!), no trebao bi znati, ako je pravi katolik, da je Branko još uvijek s nama, jer je duša besmrtna, ili barem tako tvrde neki „klerofašisti“.

Čemu otac i brat nego izlika da pišeš o sebi: „I od tada mu, mislim, pokušavam pojasniti tko sam zapravo ja. Da sam netko tko je u mladosti spavao pod slikom Ante Pavelića, a danas se ubrajam među prijatelje Ognjena Krausa i Zorana Pusića, koji su prošli petak predvodili naše sjećanje na 80. godišnjicu Kristalne noći, noći koja se spustila i među Hrvate u jamama iznad Gospića, i drugdje naravno, a osobito s jedne i druge strane Save kod Jasenovca.“

„Tata ima tu napast da zaključuje o drugima bez pitanja. To radi cijeli život“ – flaubertovskom preciznošću primjećuje Drago. Valjda će mu biti drago čuti da jabuka ne pada daleko od stabla. Potom opisuje po jungovskom obrascu svoje nesretno djetinjstvo koje se pretače u antifašističko mesijanstvo jer će njegova nova knjiga „razbjesniti novije ustaše, kako ispada, biračko tijelo najdraže poglavnice.“

Na novom broju „Novosti“ naslovnicu čini karikatura Predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović u tango klinču s Velimirom Bujanecom. Međutim, Predsjednika RH nazvati Poglavnikom, ima tu već elemenata za tužbu, ali i kaznenu prijavu.

„Povratak Adolfa Pilsela“ je knjiga koja treba „raskrinkati laž i širiti prostor istine“ jer „ustaška kultura ili Sedlarova ‘kultura’ kultura je laži. Kulturi laži treba suprotstavljati kulturu istine. Ali istina ne znači tek puku točnost, suglasnost. Ona se ne može konstruirati i njome se ne smije manipulirati. Ondje gdje nelogične sheme djelovanja ne obuhvaćaju stvarnost u punoći njezinih silnica, javlja se potreba za obrazlaganjem i za utemeljenjem.“ Ironija ovih riječi doseže božansku razinu.

Slična se razina pridaje riječima Ognjena Krausa: „Kad ne bismo razumjeli riječi Ognjena Krausa koji aktere vlasti pita: ‘Do kada ćete prodavati čast ove zemlje koja je antifašističkim pokretom oprala obraz od ustaškog pokreta?’, tada bismo izdali ono najkvalitetnije što je Hrvatska dala svijetu – NOB.“

Dakle, najkvalitetnije što je Hrvatska dala svijetu jest Narodnooslobodilačka borba? E onda smo s razlogom tu gdje je smo! A u čemu je onda razlika između NOB-a i Domovinskog rata, jer, ako prihvatimo (KOS-ovu) tezu da je „hrvatska vojska činila zločine nad srpskim civilima“, onda to nije različito od, primjerice, Mesićeve izjave da je na Bleiburgu ubijeno „nešta malo ljudi“?

Zar nije Franjo Tuđman onda postupio baš poput druga Tita i kazao: „Što se tiče onih izdajnika koji su se našli unutar naše zemlje, u svakom narodu posebice – to je stvar prošlosti. Ruka pravde, ruka osvetnica našeg naroda dostigla ih je golemu većinu, a samo jedan mali dio uspio je pobjeći pod krilo pokrovitelja izvan naše zemlje. Ta manjina više nikad neće gledati naše divne planine, naša rascvjetala polja. Ako bi se to ipak dogodilo, trajat će kratko“.

No, gdje je problem? Koji je narod oslobađao borbom koju državu? U NOB-u nepostojeći jugoslavenski narod nepostojeću državu, a u Domovinskom ratu postojeći hrvatski narod postojeću hrvatsku državu.

Zaključno se Drago Carlos Pilsel uvijek, pa tako i ovom zgodom, vraća Bogu, kao najvišoj misli, iznad koje je jedino Jasenovac: „Tata, neka ti ne bude teško ovu knjigu pročitati onako kako slušaš mise na radiju ili moliš krunicu, jer ovo je križni put našeg obiteljskoga razrušenog života. I znaj, ima nade i ima milosti. Jamčim ti to jer ima Boga, Boga koji nas ljubi. I koji je umirao u Jasenovcu.“

Neke ljude dotuče smrt bližnjega, bolest, starost…, a neke očito poraz Ive Josipovića na izborima. Evo zaključka iz prethodnog Pilselovog uratka naslovljenog „Očajni ste zbog KGK? Eh, pa mogli ste imati Josipovića“: „Ivo Josipović nije savršena ličnost, nije osoba bez mane, mislim da je pogriješio što je pokrenuo vlastitu stranku (da se vratio u SDP, danas bi bio šef oporbe), ali je meni bio i ostao osoba upravo prožeta duhom moralnosti. On je izuzetno predan radu, izrazito požrtvovan i iskren u odnosu s ljudima.“

A što reći nego: „Šenuo!“ (razlikovati svakako od Augusta Šenoa!)

L. C./Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gost Kolumne

Višnja Starešina: Problem s migrantima pred eskalacijom, a Hrvatska okreće glavu

Objavljeno

na

Objavio

Hoće li migrantski val koji postaje neizdrživ za Veliku Kladušu i Bihać biti vraćen onamo odakle je stigao – prema Sarajevu, uz afirmaciju pravne države i nalaženje načina da se pomogne ljudima kojima je to potrebno u skladu sa zakonima i vodeći računa o vlastitoj sigurnosti. Ili će Hrvatska ‘nevidljivo’ propuštati migrante prema zapadnoeuropskim zemljama, odakle će nam se vrlo brzo vratiti kao destabilizacijski ‘hot spot’!?

Ako vjerujete hrvatskim institucijama i vijestima glavnostrujaških medija, hrvatska granična policija čvrsto drži pod nadzorom hrvatske granice i uspješno odolijeva pritisku migranata iz BiH, poput onoga najvidljivijega na graničnom prijelazu Maljevac. Premijeru Plenkoviću i njegovu ministru unutarnjih poslova u interesu je održavati takvu sliku jer ona podupire hrvatske ambicije o skorašnjem ulasku u sustav Schengena.

Ne mogu si pomoći, ali ja ipak više vjerujem svojim očima, svojim prijateljima i znancima, njihovim očima i spoznajama. A one kažu da su skupine migranata koji se nastoje dočepati slovenske (schengenske) granice, a onda Zapadne Europe, svakodnevica u Karlovačkoj županiji, osobito u Lici, Gorskom kotaru i dugoreško-ozaljskom području, zatim u Istri, oko Samobora…. Također kažu da su na svoje oči vidjeli da je aktualni migrantski prosvjed na bosanskohercegovačkoj strani graničnog prijelaza Maljevac samo predstava tijekom koje nekoliko stotina metara niže migranati vrlo organizirano, čamcima preko rijeke Gline, prelaze u Hrvatsku i zatim opet organizirano preko Kupe, Korane, Mrežnice, Žumberačkoga gorja i Plešivice uhodanim putovima dolaze do slovenske granice, gdje ‘nestaju’. Dok ih hrvatska policija čeka na mostovima, oni putuju čamcima.

Na rubu pucanja

Za one koji su sve to vidjeli na licu mjesta nema nikakve sumnje da organizirani dolazak migranata u Bihać i Veliku Kladušu, uz hrvatsku granicu, ima prešutnu organizacijsku potporu sarajevskih institucija, da netko vrlo izdašno financira njihov put u Europu, da su priče o ženama i djeci samo medijski ‘bomboni’ jer su devedesetak posto putnika muškarci, vojno sposobni, gotovo stopostotno bez ikakvih dokumenata o identitetu, da dolaze iz islamskih država od Pakistana i Afganistana preko Sirije i Iraka do Alžira i Nigerije.

Vjerujem onima koji su svojim očima vidjeli i gledaju da je situacija u Bihaću, Kladuši i okolici na rubu pucanja, da se domaće stanovništvo, mahom bošnjačko, osjeća sve ugroženije od tako velikog broja pridošlica, da ono što se možda prije tri-četiri mjeseca činilo kao izvor lake zarade – trgovina, najam soba, pa i pripomoć u ilegalnom prelasku granice – danas postaje ozbiljan sigurnosni problem. Nakon što padne mrak, kažu ljudi, migranti vladaju njihovim mjestima. Vjerujem i Muji Koričiću, novoimenovanom policijskom komesaru Unsko-sanskoga kantona, kad kaže da samo u tom kantonu trenutačno boravi oko četiri tisuće migranata i da je u posljednja četiri mjeseca evidentirano čak 250 kaznenih djela, od pokušaja ubojstva, silovanja, teških krađa i krađa automobila do provala. Vjerovala bih mu da je spomenuo i veće brojeve.

Destabilizacijski ‘hot spot’

No gotovo je nevjerojatno koliko hrvatska državna politika okreće glavu od tog problema koji će uskoro eskalirati. Milanovićeva je vlada s Angelom Merkel prije tri godine pozivala migrante da samo dolaze i prolaze granice, da za njih europski zakoni ne vrijede.

Zagovarala sam i tada drukčiji pristup: najprije nadzor nad vlastitim granicama, a onda pomoć onima kojima je potrebna koliko je moguće. I upozoravala na ono što se danas već događa: na promjenu zapadnoeuropskih društava i političku radikalizaciju. Ali, priznajem, Milanovićeva je vlada barem imala jasno stajalište o migrantima. Potpuno suprotno mome, ali jasno. Još u to vrijeme Hrvatska je dobila žicu na svojim zapadnim šengenskim granicama (Mađarska, Slovenija) koja će se svakim danom, kako se politika ‘otvorenih vrata’ pokazuje pogrešnom, sve više učvršćivati, a zajedno s njom tone i njezina glavna promotorica, kancelarka Merkel. Novi korak prema tome napravljen je je na lokalnim izborima u Hessenu.

Postupanje u aktualnoj migrantskoj krizi bit će jedan od važnih čimbenika koji će odrediti geopolitičku budućnost Hrvatske – uza stabilnu, ali konzervativnu Srednju Europu ili uz razbarušeni i vječno nestabilni Zapadni Balkan.

Zato je vrlo važno kako će se rasplesti ta migrantska kriza uz granicu s BiH: hoće li migrantski val koji postaje neizdrživ za Veliku Kladušu i Bihać biti vraćen onamo odakle je stigao – prema Sarajevu, uz afirmaciju pravne države i nalaženje načina da se pomogne ljudima kojima je to potrebno u skladu sa zakonima i vodeći računa o vlastitoj sigurnosti. Ili će Hrvatska ‘nevidljivo’ propuštati migrante prema zapadnoeuropskim zemljama, odakle će nam se vrlo brzo vratiti kao destabilizacijski ‘hot spot’. Kao što, uostalom, i planiraju oni koji drže ključeve njihovih putovanja.

Višnja Starešina
Lider/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari