Pratite nas

Pregled

Posljednji dan suđenja Mustaču i Perkoviću u ovoj godini

Objavljeno

na

Posljednji ovogodišnji dan suđenja Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču pred Visokim zemaljskim sudom u Münchenu protekao je saslušanjem Drage Gašpara i Jandre Vučaka, hrvatskih emigranata koji su se zatekli u Pratesovom stanu na dan kada je pronađeno tijelo Stjepana Đurekovića i izjavama visokog policijskog službenika Schinkea.

Sudac Dauster Mustaču pri pregledu fotografija: ‘Prijatno’

Današnje ročište započelo je pregledom potresnih i uznemirujućih fotografija za sudskim stolom. Pozivajući optužene Perkovića i Mustača da priđu stolu i pogledaju fotografije, sudac Dauster, koji je neko vrijeme proveo i kao sudac u Bosni i Hercegovini, pozvao je Mustača da priđe i u jednom času mu rekao: Prijatno.

Nakon toga, razgledane su i fotografije krivotvorene razglednice sa fotografijama spomenika hrvatskim žrtvama na Bleiburgu i Stjepana Đurekovića kojima je UDBa, u pripremi ubojstva, pokušala kompromitirati Đurekovića prikazujući ga kao osobu koja i najveće hrvatske svetinje pokušava iskoristiti radi zarade. Konačno, pročitani su i neki tekstovi u kojima je dan prikaz hrvatske naftne kompanije INA.

Drago Gašpar svjedočio je da je Krunoslava Pratesa upoznao preko dr. Ivana Jelića 1981. godine kada je došao u Njemačku i zatražio politički azil. Njegovi kontakti s Pratesom bili su prilično površni iako je i Gašpar bio član Hrvatskog narodnog odbora na čijem je čelu bio dr. Ivan Jelić. Prema riječima svjedoka, kada bi postojala potreba za neki ozbiljan razgovor redovito bi se obraćao dr. Jeliću, a ne Pratesu.

Dan kada je pronađeno tijelo Stjepana Đurekovića

Opisujući 29. srpnja 1983. godine, dan kada je pronađeno tijelo ubijenog Stjepana Đurekovića, Gašpar se prisjetio da je za ubojstvo Stjepana Đurekovića saznao iz telefonskog poziva hrvatskog emigranta Kegalja, dok je bio u društvu Jandre Vučaka i Stjepana Duje u jednom minhenskom restoranu. Kako se slična vijest o ubojstvu Đurekovića u Frankfurtu proširila i nekoliko tjedana ranije, odmah su krenuli u Geretsried, mjesto pored Münchena gdje je bilo sjedište HNO, te gdje su stanovali dr. Ivan Jelić i Krunoslav Prates.

Prates se ponašao kao da se ništa nije dogodilo

Tamo su susreli Pratesa i otišli s njime u njegov stan gdje su čekali dolazak dr. Jelića. Prema Gašparovim riječima, tom prilikom Prates, koji je uvijek izbjegavao bilo kakve odgovore na pitanja, ponašao se uobičajeno. Nije bio nervozan, uznemiren, jednostavno ponašao se kao da se ništa nije dogodilo. Na neki način, Prates je djelovao čudno jer se njegova mirnoća ni na kakav način nije uklapala u događaj. Gašpar se prisjetio da je Hrvoje Jelić prigovorio Pratesu nepojavljivanje na ugovorenom sastanku dan prije, ali se ne sjeća detalja. Dr. Ivan Jelić bio je vrlo utučen zbog ubojstva Stjepana Đurekovića.

Pratesove izjave – standardna taktika UDBe

Sudac Dauster je intervenirao i zaustavio odgovor svjedoka na pitanje državnog odvjetnika Weissa koji je upitao je li Gašpar ili netko drugi od prisutnih, kako je to tvrdio Partes, govorio o potrebi osvete za smrt Stjepana Đurekovića. Sudac je upozorio svjedoka da na ovo pitanje ne mora odgovoriti jer odgovorom na to pitanje može optužiti sam sebe. Svjedok je svejedno izjavio da će odgovoriti na ovo pitanje te dodao da su takve Pratesove izjave standardna taktika UDBe s namjerom da prikažu da smo svi mi protivnici tadašnjeg režima teroristi, a o bilo kakvoj osveti, bez obzira što Prates tvrdio, nije bilo ni riječi.

Opet UDBa, još jedan naš…

Drugi današnji svjedok, Jandre Vučak. izjavio je da je za ubojstvo Stjepana Đurekovića saznao u iz telefonskog poziva vlasniku restorana u kojem je bio s Gašparom. Zajedno su otišli u Gretesried s anmjerom da se susretnu s dr. Jelićem ali su slučajno naletjeli na Pratesa na ulici u Geretsriedu. Prates je u ruci držao sliku Stjepana Đurekovića i rekao im je da će sliku objaviti u novinama. Ponašao se apsolutno normalno, kao da se ništa nije dogodilo i pozvao ih u svoj stan. Tamo je bila još jedna, njima nepoznata osoba za koju im je dr. Jelić kasnije rekao da se zove Ivica Abrlić. Sjeća se riječi dr. Jelića: Opet UDBa, još jedan naš… U stanu su ostali 20 do 30 minuta, pili su alkohol i sve to mu je pomalo mutno jer je dosta popio. Nakon toga su se vratili u Münchena.

Đureković je primio pismo u kojem je pisalo da će ga UDBa ubiti

Vučak je dodao da je 2-3 dana kasnije bio u Wolfrathausenu jer je policija htjela razgovarati s njim. Poslije razgovora policija je pretražila njegov stan, on im je dao izjavu i otišli su. Suštinski nije im imao puno za reći jer je Stjepana Đurekovića susreo samo jednom i to na proslavi 10. travnja 1983. godine i znao je da je Đureković bio direktor u INI. Tada kada su se sreli, Đureković im je pokazao pismo u kojem je stajalo da će biti ubijen od strane UDBe.

Svjedok poznaje Pratesa od 1972. godine od kada je bio i član HNO-a. Viđao ga je rijetko, obično jednom godišnje, u društvu dr. Ivana Jelića, na proslavama i sl. Partesa je uvijek doživljavao kao jednostavno novinara, sve odluke je donosio dr. Jelić.

Kriminalistička analiza – potvrda dosadašnjih saznanja

Ročište je završilo kriminalističkom analizom ubojstva koju je u svom iskazu dao policajac Schinke i tako potvrdio sva dosadašnja saznanja o ubojstvu i svoje pisano izvješće. Posebno je naglasio da je ubojstvo detaljno i pozorno planirano. Ubojice su oružje kojim je izvršeno ubojstvo donijeli sa sobom. Najmanje dvojica ubojica sačekali su Stjepana Đurekovića u garaži dok se za trećega ne može sa sigurnošću reći je li bio od samog početka u garaži ili se drugoj dvojici pridružio dok je Đureković pokušavao pobjeći i tako mu prepriječio put za bijeg. Svjedok je ukazao da se ovakve kriminalističke analize rade procjenom vjerojatnosti pojedinog događaja ili dokaza, te nije moguće sasvim isključiti i drugačije scenarije.

Sudsko vijeće je posebno ispitivalo kako je moguće da su iza ubojica ostali krvavi tragovi obuće na podu garaže dok tragova krvi nema izvan garaže ali Scinke nije mogao dati razumno objašnjenje za to.

Đureković odbio zaštitu jer nije htio privlačiti pažnju

Obrana Josipa Perkovića pokušala je ukazati na to da je Đureković imao poštanski pretinac u Wolfrathausen što je, po mišljenju obrane, u kontradikciji s konspirativnim Đurekovićevim ponašanjem. Schinke se usprotivio ovakvom stavu i rekao da on u tome ne vidi kontradikciju. Obrana je dalje inzistirala na tome da Đureković očito nije osjećao da je u opasnosti jer je odbio policijsku zaštitu. Na to je intervenirao tužitelj Weiss koji je podsjetio da su na suđenju izvedeni dokazi iz kojih je jasno da Đureković nije htio privlačiti dodatnu pozornost na sebe i da je to razlog odbijanja zaštite, što je podržalo i sudsko vijeće.

Wagner je svjedoku predočio alternativni mogući scenarij po kojem su se Stjepan Đureković i ubojice poznavale i zajedno ušle u garažu i otišle u zadnji dio garaže. Tamo je situacija eskalirala i dalje su se stvari dogodile kako je opisao svjedok. Svjedok je na to odgovorio da se to, naravno, ne može sasvim isključiti ali da nije vjerojatno jer bi u tom slučaju bilo razumno očekivati da bi Đureković nekome rekao da je dogovorio takav sastanak s ubojicama.

Ovime je suđenje za ovu godinu završeno. Nastavak slijedi 10. siječnja 2015. godine.

Izvor: Narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

IVICA PANDŽA ORKAN: Istina o pokolju Hrvata u Baćinu!

Objavljeno

na

Objavio

21. listopada 1991. u malom selu Baćin na rijeci Uni mučki je likvidirano 56 mještana Hrvatske Dubice i Cerovljana. Mjesec dana ranije, u rujnu 1991. godine ubijeno je 28 Hrvata iz Baćina…

Ukupno, od 1991. do oslobođenja 1995. godine Srbi su na tom području pobili 137 Hrvata. Do danas nitko zbog toga nije završio u zatvoru!

Neki Srbi su uhićeni i pušteni, nekima se sudilo u odsutnosti, uglavnom – pravda nikada nije zadovoljena.

Sramotno držanje hrvatskih vlasti prema zločinu koji je po masovnosti odmah iza onog na vukovarskoj Ovčari, vidi se i iz činjenice da na komemoraciju u Baćin nikada nije došao niti jedan predsjednik Vlade, Sabora ili države.

Šalju samo izaslanike…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Hodnja ključnog osoblja MORH-a i Hrvatske vojske na Velebit

Objavljeno

na

Objavio

Foto: MORH/ T. Brandt

Nakon uspješno provedene vojne vježbe Velebit 18 – združena snaga, ključno osoblje Ministarstva obrane Republike Hrvatske i Oružanih snaga RH pod vodstvom Zapovjedništva specijalnih snaga u ponedjeljak, 22. listopada 2018. godine provelo je hodnju u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit poznatim planinarskim putem, Premužićevom stazom, priopćio je MORH

Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević u toj je prigodi još jednom podsjetio na značajnu ulogu sporta kada je u pitanju razvoj spremnosti i aktivnosti pripadnika Hrvatske vojske.

“Svi mi ovdje danas svojim osobnim primjerom želimo pokazati koliko je sport važan za pripadnike naših Oružanih snaga jer želimo da slika hrvatskog vojnika bude slika sportaša koji je i fizički i mentalno spreman za sve zadaće i izazove koji se pred njega postave”. Podsjetio je i na  stratešku važnost, ali i simboliku Velebita za Hrvatsku i Hrvatsku vojsku, posebno u vrijeme Domovinskog rata.

“Kako bismo stvorili sliku koliko nam je Velebit strateški važan, prisjetimo se riječi generala Janka Bobetka koji je kazao da ukoliko izgubimo Velebit, gubimo i pola Hrvatske. Zato je ova naša hodnja simbolična, podsjeća nas na sve vrijednosti i heroje Domovinskog rata koje nikada ne smijemo zaboraviti, jer su upravo to temelji na kojima gradimo budućnost. Drago mi je što smo zajedno prošli ovu hodnju upravo ovdje na Velebitu. Probajte zamisliti kako je bilo našim hrvatskim braniteljima koji su tu bili četiri godine svaki dan, probajte vizualizirati da se ovdje vodio rat koji smo dobili”, rekao je  ministar obrane i zaključio kako je nedavno održana vježba Velebit 18 pokazala kako je Hrvatska vojska uvježbana, spremna i sposobna izvršiti sve svoje zadaće, čuvati i zaštiti Republiku Hrvatsku.

“U vježbi Velebit pokazali smo da Republika Hrvatska ima moćnu vojsku i dobro opremljene i vrhunski uvježbane ljude koji su osposobljeni za provedbu svih Ustavom definiranih misija. Mogu slobodno reći kako je danas Hrvatska vojska izrasla u respektabilnu i modernu vojnu silu, a nastavljamo ju razvijati i dalje”, zaključio je ministar Krstičević.

Načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general zbora Mirko Šundov izrazio je zadovoljstvo zajedničkom hodnjom Hrvatske vojske i Ministarstva obrane na Velebit, kazavši kako su hodnjom pokazali kako su “spremni za izvršenje svih zadaća, kao što su vojnici, dočasnici i časnici pokazali umijeće i profesionalnost u vježbi Velebit 18”.
“Ovo je svojevrsni simboličan završetak cijele priče oko vojne vježbe Velebit 18. Moram reći kako pohvaljujem sve pripadnice Hrvatske vojske i djelatnice MORH-a na uspješno odrađenoj hodnji“, kazao je načelnik.

Hodnji na Velebit pridružio se i poznati hrvatski alpinist, Stipe Božić, koji je tom prigodom istaknuo: “Dojmovi su odlični, Hrvatska vojska ispunila je sva moja očekivanja i drago mi je što sam i ovaj put imao prilike uvjeriti se u profesionalnost Hrvatske vojske. Uvjeti nisu bili jednostavni jer je puhalo, a padalo je i malo snijega no sve je uspješno završilo i čast mi je što sam imao prilike provesti vrijeme s ovim ljudima”, rekao je Božić.

Foto: MORH/ T. Brandt

Hodnjom su zadovoljni i sami sudionici koji kažu, raduju se novim izazovima.
“Dojmovi odlični, mogla bi još, redovito vježbam pa je to bila i svojevrsna priprema za ovu hodnju, a već sada se veselim novoj”, rekla je časnička namjesnica u Kabinetu načelnika Glavnog stožera OSRH, Marina Rogina.

Načelnik Sektora za vojnu infrastrukturu u MORH-u, brigadir Ivan Raos kazao je kako je staza bila vrhunska i kako je bilo pravo zadovoljstvo sudjelovati na ovoj hodnji na velebitskim visinama. “Ovakve stvari trebamo prakticirati što češće i rado ću se uvijek odazvati”, kazao je Raos, a s njime se složio i najspremniji pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske u 2018. godini poručnik fregate, Ante Jović iz Zapovjedništva specijalnih snaga.
“Ova hodnja na neki je način označila kraj vježbe Velebit 18 za koju smo se naporno i dugo pripremali i mogu reći kako sam zadovoljan što smo i hodnju obavili uspješno i profesionalno unatoč vremenskim neprilikama”, rekao je Jović.

Naime, odlukom potpredsjednika Vlade RH i ministra obrane Damira Krstičevića, 2018. godina u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama RH proglašena je Godinom spremnosti i aktivnosti hrvatskog vojnika i posvećena je spremnosti i promicanju aktivnog i zdravog načina života pripadnika Hrvatske vojske.

Foto: MORH/ T. Brandt

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari