Connect with us

Pregled

Posljednji dan suđenja Mustaču i Perkoviću u ovoj godini

Published

on

Posljednji ovogodišnji dan suđenja Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču pred Visokim zemaljskim sudom u Münchenu protekao je saslušanjem Drage Gašpara i Jandre Vučaka, hrvatskih emigranata koji su se zatekli u Pratesovom stanu na dan kada je pronađeno tijelo Stjepana Đurekovića i izjavama visokog policijskog službenika Schinkea.

Sudac Dauster Mustaču pri pregledu fotografija: ‘Prijatno’

Današnje ročište započelo je pregledom potresnih i uznemirujućih fotografija za sudskim stolom. Pozivajući optužene Perkovića i Mustača da priđu stolu i pogledaju fotografije, sudac Dauster, koji je neko vrijeme proveo i kao sudac u Bosni i Hercegovini, pozvao je Mustača da priđe i u jednom času mu rekao: Prijatno.

Nakon toga, razgledane su i fotografije krivotvorene razglednice sa fotografijama spomenika hrvatskim žrtvama na Bleiburgu i Stjepana Đurekovića kojima je UDBa, u pripremi ubojstva, pokušala kompromitirati Đurekovića prikazujući ga kao osobu koja i najveće hrvatske svetinje pokušava iskoristiti radi zarade. Konačno, pročitani su i neki tekstovi u kojima je dan prikaz hrvatske naftne kompanije INA.

Drago Gašpar svjedočio je da je Krunoslava Pratesa upoznao preko dr. Ivana Jelića 1981. godine kada je došao u Njemačku i zatražio politički azil. Njegovi kontakti s Pratesom bili su prilično površni iako je i Gašpar bio član Hrvatskog narodnog odbora na čijem je čelu bio dr. Ivan Jelić. Prema riječima svjedoka, kada bi postojala potreba za neki ozbiljan razgovor redovito bi se obraćao dr. Jeliću, a ne Pratesu.

Dan kada je pronađeno tijelo Stjepana Đurekovića

Opisujući 29. srpnja 1983. godine, dan kada je pronađeno tijelo ubijenog Stjepana Đurekovića, Gašpar se prisjetio da je za ubojstvo Stjepana Đurekovića saznao iz telefonskog poziva hrvatskog emigranta Kegalja, dok je bio u društvu Jandre Vučaka i Stjepana Duje u jednom minhenskom restoranu. Kako se slična vijest o ubojstvu Đurekovića u Frankfurtu proširila i nekoliko tjedana ranije, odmah su krenuli u Geretsried, mjesto pored Münchena gdje je bilo sjedište HNO, te gdje su stanovali dr. Ivan Jelić i Krunoslav Prates.

Prates se ponašao kao da se ništa nije dogodilo

Tamo su susreli Pratesa i otišli s njime u njegov stan gdje su čekali dolazak dr. Jelića. Prema Gašparovim riječima, tom prilikom Prates, koji je uvijek izbjegavao bilo kakve odgovore na pitanja, ponašao se uobičajeno. Nije bio nervozan, uznemiren, jednostavno ponašao se kao da se ništa nije dogodilo. Na neki način, Prates je djelovao čudno jer se njegova mirnoća ni na kakav način nije uklapala u događaj. Gašpar se prisjetio da je Hrvoje Jelić prigovorio Pratesu nepojavljivanje na ugovorenom sastanku dan prije, ali se ne sjeća detalja. Dr. Ivan Jelić bio je vrlo utučen zbog ubojstva Stjepana Đurekovića.

Pratesove izjave – standardna taktika UDBe

Sudac Dauster je intervenirao i zaustavio odgovor svjedoka na pitanje državnog odvjetnika Weissa koji je upitao je li Gašpar ili netko drugi od prisutnih, kako je to tvrdio Partes, govorio o potrebi osvete za smrt Stjepana Đurekovića. Sudac je upozorio svjedoka da na ovo pitanje ne mora odgovoriti jer odgovorom na to pitanje može optužiti sam sebe. Svjedok je svejedno izjavio da će odgovoriti na ovo pitanje te dodao da su takve Pratesove izjave standardna taktika UDBe s namjerom da prikažu da smo svi mi protivnici tadašnjeg režima teroristi, a o bilo kakvoj osveti, bez obzira što Prates tvrdio, nije bilo ni riječi.

Opet UDBa, još jedan naš…

Drugi današnji svjedok, Jandre Vučak. izjavio je da je za ubojstvo Stjepana Đurekovića saznao u iz telefonskog poziva vlasniku restorana u kojem je bio s Gašparom. Zajedno su otišli u Gretesried s anmjerom da se susretnu s dr. Jelićem ali su slučajno naletjeli na Pratesa na ulici u Geretsriedu. Prates je u ruci držao sliku Stjepana Đurekovića i rekao im je da će sliku objaviti u novinama. Ponašao se apsolutno normalno, kao da se ništa nije dogodilo i pozvao ih u svoj stan. Tamo je bila još jedna, njima nepoznata osoba za koju im je dr. Jelić kasnije rekao da se zove Ivica Abrlić. Sjeća se riječi dr. Jelića: Opet UDBa, još jedan naš… U stanu su ostali 20 do 30 minuta, pili su alkohol i sve to mu je pomalo mutno jer je dosta popio. Nakon toga su se vratili u Münchena.

Đureković je primio pismo u kojem je pisalo da će ga UDBa ubiti

Vučak je dodao da je 2-3 dana kasnije bio u Wolfrathausenu jer je policija htjela razgovarati s njim. Poslije razgovora policija je pretražila njegov stan, on im je dao izjavu i otišli su. Suštinski nije im imao puno za reći jer je Stjepana Đurekovića susreo samo jednom i to na proslavi 10. travnja 1983. godine i znao je da je Đureković bio direktor u INI. Tada kada su se sreli, Đureković im je pokazao pismo u kojem je stajalo da će biti ubijen od strane UDBe.

Svjedok poznaje Pratesa od 1972. godine od kada je bio i član HNO-a. Viđao ga je rijetko, obično jednom godišnje, u društvu dr. Ivana Jelića, na proslavama i sl. Partesa je uvijek doživljavao kao jednostavno novinara, sve odluke je donosio dr. Jelić.

Kriminalistička analiza – potvrda dosadašnjih saznanja

Ročište je završilo kriminalističkom analizom ubojstva koju je u svom iskazu dao policajac Schinke i tako potvrdio sva dosadašnja saznanja o ubojstvu i svoje pisano izvješće. Posebno je naglasio da je ubojstvo detaljno i pozorno planirano. Ubojice su oružje kojim je izvršeno ubojstvo donijeli sa sobom. Najmanje dvojica ubojica sačekali su Stjepana Đurekovića u garaži dok se za trećega ne može sa sigurnošću reći je li bio od samog početka u garaži ili se drugoj dvojici pridružio dok je Đureković pokušavao pobjeći i tako mu prepriječio put za bijeg. Svjedok je ukazao da se ovakve kriminalističke analize rade procjenom vjerojatnosti pojedinog događaja ili dokaza, te nije moguće sasvim isključiti i drugačije scenarije.

Sudsko vijeće je posebno ispitivalo kako je moguće da su iza ubojica ostali krvavi tragovi obuće na podu garaže dok tragova krvi nema izvan garaže ali Scinke nije mogao dati razumno objašnjenje za to.

Đureković odbio zaštitu jer nije htio privlačiti pažnju

Obrana Josipa Perkovića pokušala je ukazati na to da je Đureković imao poštanski pretinac u Wolfrathausen što je, po mišljenju obrane, u kontradikciji s konspirativnim Đurekovićevim ponašanjem. Schinke se usprotivio ovakvom stavu i rekao da on u tome ne vidi kontradikciju. Obrana je dalje inzistirala na tome da Đureković očito nije osjećao da je u opasnosti jer je odbio policijsku zaštitu. Na to je intervenirao tužitelj Weiss koji je podsjetio da su na suđenju izvedeni dokazi iz kojih je jasno da Đureković nije htio privlačiti dodatnu pozornost na sebe i da je to razlog odbijanja zaštite, što je podržalo i sudsko vijeće.

Wagner je svjedoku predočio alternativni mogući scenarij po kojem su se Stjepan Đureković i ubojice poznavale i zajedno ušle u garažu i otišle u zadnji dio garaže. Tamo je situacija eskalirala i dalje su se stvari dogodile kako je opisao svjedok. Svjedok je na to odgovorio da se to, naravno, ne može sasvim isključiti ali da nije vjerojatno jer bi u tom slučaju bilo razumno očekivati da bi Đureković nekome rekao da je dogovorio takav sastanak s ubojicama.

Ovime je suđenje za ovu godinu završeno. Nastavak slijedi 10. siječnja 2015. godine.

Izvor: Narod.hr

facebook komentari

Advertisement
Comments

Pregled

Tribina o Istanbulskoj konvenciji

Published

on

By

Građanska inicijativa ”Istina o Istanbulskoj” u suradnji sa Sisačkom biskupijom održala je u petak, 23. veljače u Dvorani Sv. Ivana Pavla II. u Velikom Kaptolu, tribinu o Istanbulskoj konvenciji.

Na tribini su govorili: Ladislav Ilčić, dopredsjednik udruge Glas roditelja za djecu – GROZD, Tonka Jozić Novinc, liječnica iz Siska i Ivan Mihanović, izvršni direktor udruge Vigilare.

Predavači su svatko iz svoga iskustva progovorili o sadržaju Istanbulske konvencije, pojasnivši što je sve u tom dokumentu sporno i neprihvatljivo. Naglasili su kako se na razne načini kroz institucije i udruge Hrvatska zauzima za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama, ali su ukazali da se pod krinkom zaštite žena od nasilja tom konvencijom uvodi pojmove ‘rod’ i rodna ideologija koja je znanstveno potpuno neutemeljena.

Istaknuli su i kako bi primjena rodne ideologije izazvala nepotrebni pravni kaos i široki prostor za različita tumačenja i manipulaciju te upozorili da konvencija obvezuje potpisnice da svoju kulturu, vjeru i tradiciju podčine ciljevima iste.

Na početku, okupljenima se obratio Ladislav Ilčić progovorivši o tendencijama u zapadnim zemljama te što konkretno znači pojam rodne ideologije i kakve bi posljedice za hrvatsko društvo imala njegova ratifikacija.

– U mnogim zemljama su na snazi ili će biti izglasani zakoni prema kojima će promjena spola biti moguća na temelju izjave. Zakon u Kaliforniji zabranjuje riječ ”mama” i ”tata”, već koristi pojmove ”roditelj 1” i ”roditelj 2”. U Americi postoji tzv. ‘gender switch day’ kada učenici moraju doći u školu odjeveni u osobu suprotnog spola. U Švedskoj djeca sudjeluju na ‘gay prideu’ u sklopu predškolske seksualne edukacije. U svijetu mahnito raste broj klinika za promjenu spola. Neke države ozakonile su mogućnost promjene spola već u dječjoj dobi, npr. u Velikoj Britaniji od 9. godine života, a u Norveškoj od 7. godine života – rekao je Ilčić.

Dodao je kako je to sve nametnuto kao posljedica rodne ideologije u društvu.

– Rodna ideologija nema znanstvenu notu koja bi ju držala već se širi kao politička paradigma. Ona se pokušava ispod radara ugurati u novi dokument, a jedan od njih je Istanbulska konvencija. Ova konvencija sadrži u sebi popriličan broj pozitivnih stvari jer se njome zaista bori protiv nasilja nad ženama i baš je zato jako je teško biti protiv takvog dokumenta. Upravo zato je trikom unutra ubačena rodna ideologija – dodaje Ladislav Ilčić.

Također, objasnio je da je Istanbulska konvencija međunarodni ugovor i kao takva je pravno jača od zakona pojedinih zemalja, što znači da bi se naši zakoni trebali prilagoditi i podrediti Istanbulskoj konvenciji.

– Države koje ga ratificiraju obavezne su kontroli međunarodne skupine – upozorio je Ilčić.

Dodao je kako ipak ima zemalja, poput nedavno Slovačke, koje su odbile ratificirati konvenciju.

– Mi svi trebamo raditi na tome da informacija i istina o ovome dođe do svih. Treba reći ne! Neprihvatljivo je u Istanbulskoj konvenciji da definira ‘rod’ kao društveni konstrukt i varijablu neovisnu o spolu, o biološkoj stvarnosti. Ovo je borba za naš identitet. Za hrvatski narod – zaključio je Ilčić.

Liječnica Tonka Jozić Novinc progovorila je o biološkoj strani problematike rodne ideologije, istaknuvši kako smo mi muško ili žensko te kako treći spol ne postoji.

– To ima svoje uporište u biologiji i medicina je vrlo jasno definirala: xx kromosomi su žena, a xy su muškarci. Nemoguće je ne odrediti osobi kojeg je spola. Naravno da postoje određeni poremećaji kada se kod muškaraca dogodi da se poveća broj x kromosoma, no on je i dalje muškarac. Isto tako, postoji niz poremećaja koji se ne odnose na kromosome nego na hormone, kada također muškarac može pokazivati ženske osobine, što nazivamo kromosomopatija. Upravo se takvi poremećaji najaviše koriste za promicanje rodnih ideologije – rekla je Jozić Novinc.

Pojasnila je kako je spol biološki jasno definiran i ne može se promijeniti.

– Može se stvoriti samo privid, a biološki poremećaj spolne diferencijacije treba liječiti i pomoći takvoj osobi da razvije spolni identitet kao muško ili žensko. Neprihvaćanje vlastitog spola kod biološki zdravih osoba je poremećaj koji treba liječiti psihijatrijski a ne sakaćenjem zdravog tijela – zaključila je Jozić Novinc.

S pravne strane o konvenciji je govorio Ivan Mihanović. On je rekao kako je Istambulska konvencija na stalnom dnevnom redu Hrvatskog sabora iako se zbog pritisaka njezina ratifikacija odgađa.

– Mi se nadamo da će se odgoditi i trajno. Ono što je bitno za naglasiti jest da, iako je Hrvatska potpisnica, ona nije obvezna ratificirati ovaj dokument u Hrvatskom saboru. Ovim dokumentom pojavljuje se čimbenik naddržavne razine Europske unije koji bi potpisivanjem potpuno nadišao Hrvatski sabor. Ovaj dokument predstavlja i kršenje načela supsidijarnosti. Radi se o tome da je dokument donesen na potpuno nedemokratski način i to odozgo, a ne odozdo. Naime, oformljena je stručna radna skupina koja je kreirala sadržaj koji imamo. On je dan na izglasavanje ministrima vanjskih poslova država Vijeća Europe, oni su to izglasali te nam on danas dolazi na nacionalnu razinu – kazao je Mihanović.

Smatra da petljanje dokumenta s europske razine u domicijalno zakonodavstvo predstavlja i kršenje Lisabonskog ugovora. Također, dodao je kako je ovo pokušaj ideološke kolonizacije koju vidimo sve češće zadnjih godina na djelu, a na što je upozorio i papa Franjo.

Nakon tribine uslijedila je zanimljiva rasprava s prijedlozima prisutnih za građanski i kršćanski doprinos u osvješćivanju javnosti o ovoj konvenciji i njezinoj štetnosti te nastojanju da ne bude ratificirana radi općega dobra društva i zaštite naše djece.

Na kraju riječima ohrabrenja tribinu je zaključio biskup Košić, poručivši da nam je dužnost kao vjernicima razmišljati i rasti u spoznaji kakve nam sve opasnosti prijete, ali i biti svjesni koliko je bitan svako od nas kako bi se dogodile pozitivne promjene.

facebook komentari

Continue Reading

Pregled

Nina Obuljen Koržinek u NU2: Kako zadovoljiti i ljevicu i desnicu?

Published

on

Gošća emisije “Nedjeljom u dva” bila je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek. Lijeva i desna kultura, sloboda u umjetnosti te širenje mržnje na internetu i u medijima neke su od tema emisije. “Trudim se raditi tako da iza mog mandata ostanu neka poboljšanja. Ako ne koristite poziciju za osobne dobitke i radite u općem dobru, onda rezultati neće izostati”, poručila je.

Vaš tata je znao govoriti da ako se ljudi vesele vidjeti te i nakon funkcije, onda je to uspjeh – hoće li se veseliti i nakon Vašeg mandata?

“Ja se trudim da ostanu neki uspjesi, da će kasnije ljudi imati takav dojam. Ako ne koristite bilo koju poziciju za osobne probitke, onda to mora doći”, rekla je Obuljen.

Kako zadovoljiti i ljevicu i desnicu? Kako Vam je rekao Hasanbegović – ‘znamo iz kakvih krugova dolazite’?

“To je samo jedna njegova izjava, koja meni nije baš jasna i koju se nije potrudio objasniti. Područje kulture je područje uključivosti, slobode, gdje treba biti mjesta za svakoga. Oni koji zazivaju obračune, cenzure, ne znaju da je naš posao omogućiti umjetnicima da stvaraju, kao što se drugi ministri brinu recimo da profesori mogu raditi. Nije posao ministra kulture obračunavati se s istomišljenikom ili neistomišljenikom”.
Jeste li ušli u HDZ zbog Andreja Plenkovića?

“Stavila sam mu se na raspolaganje i rekla da ako mogu, na bilo koji način, biti dio njegovog tima – da to želim, jer doista mislim da on u hrvatsku politiku donosi jedan duh uključivosti i uvažavanja. Ja sam godinama surađivala s Božom Biškupićem i jednom sam ga u šali pitala kako me nikada nije pozvao da se uključim u HDZ, a on je rekao da će to doći kada osjetim potrebu”.

“Voljela bih postaviti dva temelja za razvoj hrvatske kulture u budućnosti – reformirati naš kulturni sustav, može zvučati nezanimljivo, ali mi smo ostali negdje na pola puta u tranziciji i voljela bih taj sklop cijeli prilagoditi današnjem vremenu. Druga stvar je – Hrvatskoj se sada pruža prilika povući velika sredstva iz fondova Europske unije, a tu smo nedovoljno definirali potrebe kulturnog sektora”, objasnila je NIna Obuljen koja su joj dva temeljna cilja.

Mnoge je iznenadilo kada ste izdali priopćenje oko izdavanja umjetničkih djela – kada ste rekli da umjetnik mora uzeti u obzir vjerske i nacionalne osjećaje? Jeste li pogriješili?

“Tražila se u subotu ujutro reakcija, vrlo brzo. U demokratskoj državi svatko ima pravo na slobodno izražavanje. Ono na što sam ja tada mislila, paralelno s tom situacijom i prosvjedima zbog Olivera Frljića, Frljić je u jednom intervjuu nazvao nas fašistima. I na to sam ja mislila”, rekla je ministrica Obuljen i dodala kako je u brojnim situacijama pokazala kako stoji iza slobodnog govorničkog prostora.

Mislite li da bi posljednja Frljićeva predstava ‘Šest lica traži autora’ mogla biti na neki način sponzorirana i od Ministarstva kulture?

“Pogledajte, ono što me u ovoj raspravi ljuti kao ministricu, je da cijelo hrvatsko kazalište svodimo na jednog redatelja, Olivera Frljića”, rekla je Obuljen.

Bi li ta predstava mogla biti prikazana u HNK?

“To pitajte intendanta HNK. Svatko mora snositi odgovornost za ono što radi”, rekla je ministrica kulture.

Upitana je i o HRT-u – “Nadzorni odbor imenuje i smjenjuje Sabor, a ne ministrica. Razlog su objasnili, a mišljenje Ministarstva kulture došlo je nakon što je NO razriješen zbog kršenja zakona”, rekla je Obuljen i naglasila kako nitko ništa ne zataškava.

Je li netko iz Vlade tražio smanjivanje plaća zaposlenicima HRT-a?

“Ja sam bila i predsjednica Vijeća i uvijek me čudila količina tih paušalnih ocjena. Tko se u Vladi time bavi? Pa vi imate svoju upravu”, rekla je Obuljen.

Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek istaknula je da će nastavak njezina ministarskoga mandata označiti nastojanje da postavi dva temelja za razvoj hrvatske kulture, a to su reforma kulturnoga sustava i kvalitetna priprema za novu financijsku perspektivu povlačenja novca iz europskih fondova.

Smatra da “smo u tranziciji ostali negdje na pola puta i nismo do kraja izašli iz SIZ-ovskog (samoupravne interesne zajednice) sustava organiziranja i financiranja kulture”. Istaknula je kako bi voljela u svome ministarskom mandatu taj cijeli zakonodavno-institucionalni sklop prilagoditi današnjem vremenu kako bi današnji umjetnici mogli puno bolje komunicirati sa svojim kolegama u Europi i stvarati u okruženju primjerenom današnjem vremenu.

Uz napomenu kako je i drugi temelj zapravo vezan institucionalno, minsitrica je rekla kako Hrvatska ima velike mogućnosti da već sada povuče puno novca iz europskih fondova za kulturu što, rekla je, ne znači da ne treba inzistirati i na povećanju izdvajanja za kulturu iz državnoga proračuna što sada iznosi 0,91 posto BDP-a. Ocijenila je da u prvoj financijskoj perspektivi nismo dovoljno dobro definirali potrebe kulturnoga sektora.

“Sve što ću raditi u sljedeće dvije godine, a radimo i na boljem povlačenju financijskih sredstava, jest stvoriti temelj da kultura – ne samo kulturna baština, već i kulturne i kreativne industrije, te svi naši poduzetnici koji rade u kulturi mogu povući taj novac”, najavila je Obuljen Koržinek.

S tim u vezi, dodala je kako su nacionalna financijska sredstva uvijek ograničena, ali svakako tebaju i rasti.

Ministrica kulture istaknula je kako je ove godine u središtu planiran zakon o elektroničkim medijima, odnosno najavila je da izmjene toga zakona ‘idu’ u četvrtom kvartalu ove godine. Ponovila kako je već rečeno da će se iduće godine raditi na zakonu o medijima, a otvorit ćemo i dva propisa Zakona o HRT-u i Zakona o Hrvatskoj izvještajnoj novinskoj agenciji (HINA) koji će, dodala je, vjerovatno trebati samo izmjene i dopune.

Na pitanje treba li vlasnicima portala i društvenih mreža “nametati zakonske odredbe”, ministrica je podsjetila kako su zakoni i etička načela za područje elektroničkih medija koji su urednički oblikovani, što se odnosi i na portale, jasni i definirani s razmjerno visokim etičkim načelima, a da je druga tema ako se zakoni ne provode onako kako su napisani i ako se ne poštuju utvrđena etička načela.

Podsjetila je također kako za sadržaje koji se distribuiraju putem društvenih mreža ne postoje zakoni ni na europskoj razini i dodala kako su se sada “veliki globalni igrači na području društvenih mreža udružili u platformu i kroz proces samoregulacije podižu standarde”.

Na tvrdnju novinara tjednika “Novosti” Igora Lasića, iz priloga emitiranoga u emisiji ‘Nedjeljom u dva” kako je “ministrica potrošila godinu i četiri mjeseca mandata da bi izigrala europske propise o neprofitnim medijima”, ministrica kulture je podsjetila kako je “Lasić i 2. studenoga prošle godine postavio isto pitanje i istim tonom”.

Naglasivši kako nije osoba koja se razmeće velikim riječima, Obuljen Koržinek podsjetila je da je, kada je došla u Ministarstvo kulture, zatekla popis četiriju natječaja iz Europskoga socijalnog (ESF) fonda koje je trebalo raspisati  – redom “Umjetnost i kultura za mlade”, “Kultura 54+”, “Kultura u centru” i “Mediji zajednice”.

Istaknula je kako “smo sva četiri natječaja uspjeli pripremiti u prvoj godini mandata”, te objasnila kako je upravo namjera ESF-a koja se tiče natječaja “Mediji zajednice” da se financiraju marginalizirani mediji i omogući njihova bolja vidljivost i prisutnost, te edukacija novinara kako bi o tim skupinama bolje izvještavali.

Izvijestila je da je taj natječaj sada u proceduri u Ministarstvu rada, a nakon toga će o finalnom tekstu natječaja biti provedena javna rasprava i natječaj će biti raspisan, a primjedbe su, smatra, “dio folklora”.

U emitiranom prilogu bio je i komentar predsjednika Hrvatskoga novinarskog društva (HND) Saše Lekovića na izmjene medijskoga zakonodavstva koji smatra “kako se ponovno ne čini jasnim redoslijed kojim će se mijenjati medijsko zakonodavstvo, a za sada se pokušava jedino skupiti radna skupina koja rad na donošenju zakona o elektroničkim medijima”.

Leković pak smatra kako bi bilo logično da se najprije napravi medijska strategija, a osvrnuo se i na Zakon o HRT-u, odnosno na odredbu da se ravnatelj HRT-a bira u Saboru što je, dodao, od zemalja Europske unije, uz Hrvatsku, slučaj još jedino u Latviji. Dodao je i kako je čuo da je u Ministarstvu kulture osnovan Odbor za medije, ali da ne zna tko je u tome odboru.

Uz napomenu kako “gospodin Leković dobro zna tko je u Odboru za medije”, ministrica Obuljen Koržinek istaknula je kako ju je “prilično zasmetao komentar o načinu biranja ravnatelja HRT-a i strašno je kada Leković, kao predsjednik HND-a, na ovakav način inputira kako smo mi odgovorni što se ravnatelj HRT-a bira u Saboru”.

Podsjetila je da je 2009. i 2010. bila državna tajnica u Ministarstvu kulture i da su tada u širokoj javnoj raspravi u procesu pregovora o ulasku Republike Hrvatske u Europsku uniju doneseni zakoni o HRT-u i o eletroničkim medijima koji su utvrdili vrlo demokratičnu proceduru izbora glavnog ravantelja HRT-a, a Milanovićeva Kukuriku Vlada je 2012. bez ikakve javne rasprave u nekoliko tjedna izmijenila taj zakon da bi donijela odluku o tome da se glavni ravnatelj HRT-a bira u Hrvatskom saboru.

Što se pak tiče njezina stajališta o tome treba bi ratificirati Istanbulsku konvenciju, Obuljen Koržinek, rekla je da ne može o tome dati meritornu ocjenu, ali smatra kako je glavnina rasprave o toj konvenciji ideologizirana kao što su, smatra, ideologizirana i brojna pitanja u kulturi.

Na pitanje i konstataciju novinara “kako surađuje sa svojim savjetnikom Ladislavom Ilčićem koji joj je nametnut”, ministrica je odgovorila da se s Ilčićem ne slaže u mnogim stavovima koje on iznosi kao predsjednik HRAST- a, ali da s njim surađuje u onim pitanjima za koja je Ilčić zadužen u Ministarstvu kulture.

facebook komentari

Continue Reading