Pratite nas

Naši u svijetu

Posljednji ispraćaj istaknutog američkog Hrvata i hrvatskog domoljuba Borisa Ivice Kuzmanovića

Objavljeno

na

Posljednji ispraćaj istaknutog američkog Hrvata i hrvatskog domoljuba Borisa Ivice Kuzmanovica je u subotu 30. studenog u Milwaukeeju (SAD)

Istaknuti američki Hrvat i dragovoljac Domovinskoga rata Boris Ivica “Buco” Kuzmanovic, nastanjen u gradu Bay View u saveznoj državi Wisconsin (Sjedinjene Američke Države) umro je naglo i neočekivano 25. studenog u 48. godini života. U tuzi su neutješni njegovi cijenjeni roditelji Boris i Ivanka Kuzmanovic (r. Madunic), koji su svojoj djeci odrasloj u Americi uz ljudske vrline, vjeru i akademsku naobrazbu prenijeli i nesebičnu ljubav za matičnu domovini – Hrvatsku.

Boris Ivica “Buco” Kuzmanovic bio je tih, snažan, odan i suosjećajan sin, brat, stric i prijatelj. Izvanredan igrač više sportova, izborio se za status nogometnog reprezentativca savezne države Wisconsin te stekao stipendiju prve divizije Sveučilišta Wisconsin–Green Bay, u to vrijeme rangiranog među prvih dvadeset školskih nogometnih ekipa u državi. Odrastao je na nogometnim terenima lokalnog Croatian parka / Hrvatskog parka, igrajući u omladinskom i reprezentativnom timu “Hrvatskih orlova” (Croatian Eagles), nogometnog kluba osnovanog 1922. godine. Posjetio je Zagreb sa šesnaest godina kako bi se natjecao za mjesto u NK Dinamo. Izabran je da sudjeluje i igra u Dinamovom razvojnom programu. U to vrijeme krajem osamdesetih Hrvatska je bila još pod komunizmom. Čeznući za roditeljskim domom odlučio je da se, umjesto upisa u školu u Zagrebu ili nastavka profesionalne karijere, vrati u američku školu u Greendale-u. Bio je čarobnjak s loptom i uživao je igrati u ekipi i na terenima Hrvatskog parka  (Croatian Park) na kojima je igrao i njegov otac.Nogomet mu je bio užitak, ali glazba je bila njegova strast, osobito hrvatska tradicijska glazba. Bio je talentiran svirač više glazbala, prije svega kao član Američko-hrvatskog tamburaškog orkestra “Srebrene žice”.

Odlučio je privremeno prekinuti školovanje 1992. godine budući mu je roditeljska i obiteljska domovina Hrvatska bila napadnuta pa se uključuje kao dragovoljac u obrambeni Domovinski rat! Unatoč prosvjedima obitelji, Buco je krenuo put Hrvatske te se dobrovoljno prijavio u Hrvatske oružane snage. Prije svoje hrabre službe u 160. osječkoj brigadi Hrvatskih oružanih snaga, služio je kao dragovoljac u Mostaru. U Zagrebu se posebno istaknuo kao vrstan prevoditelj za medije, radeći u Uredu za inozemne novinare / The Foreign Press Bureau i to vodeći strane novinare do prvih linija ratne fronte kao tumač ne bi li ti inozemni novinari imali priliku vidjeti iz prve ruke razaranja koja je prouzročila agresorska strana u ratnim napadima na Republiku Hrvatsku. Boris, kao i brojni mladi poligloti iz hrvatskog iseljeništva, njegovi sunarodnjaci iz SAD-a, Kanade, Europe i Australije, otišli su devedesetih u domovinu svojih očeva i majki dobrovoljno, motivirani svojom ljubavlju za Hrvatsku i slobodu. Neki su ostali životni prijatelji.

Po povratku iz Domovinskoga rata Borsi je završio školovanje na Sveučilištu Wisconsin – Green Bay te se pridružio poslovnom svijetu u sektoru financijskih usluga, živeći i radeći u Chicagu i Austinu u saveznoj državi Texas. Kasnije se preselio u Milwaukee, gdje je radio u tvrtci Ellie Mae. Posljednja četiri mjeseca proveo je većinom u Hrvatskoj, konkretno u Cista Provi, rodnom mjestu njegove majke u kući koju je izgradio njegov djed.

Uz mamu, tatu i sestru Branku, te brata Tomislava Kuzmanovica koji je kao vrhunski američki pravnik sudjelovao u odvjetničkome timu čikaškog Hercegovca Luke Mišetića što je obranio u Den Haagu hrvatske generale – Boris je dao nemjerljiv doprinos u The Foreign Press Bureau u Zagrebu.

Tugujućoj užoj obitelji Bucinim roditeljima Borisu i Ivanki Kuzmanovic (r. Madunic) te široj obitelji iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Kanade, Švedske, Sjedinjenih Država i prijateljima iz cijelog svijeta iz FPB-a iskazujemo duboku sućut povodom smrti i našeg neprežaljenog prijatelja Buce.

Posljednji ispraćaj će se održati u subotu 30. studenog 2019. godine u Hrvatskoj katoličkoj crkvi Svetoga srca, na ulici North 49th u Milwaukeeju (Sjedinjene Američke Države). Obožavali su ga mnogi, nedostajat će svima. Zbogom naš Buco.

Počivao u miru Božjem.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Naši u svijetu

Hrvat iz Vojvodine: Živimo u strahu, ugroženi smo i razmišljamo da odselimo iz Srbije

Objavljeno

na

Objavio

‘Jednom smo morali reći dosta ovom poniženju. Oni zaista uživaju ponižavajući nas’, tvrdi Zvonko Rakarić

Htio to priznati netko ili ne, ali Hrvati u Novom Sadu i Vojvodini, barem prema iskustvima moje obitelji, su građani drugoga reda.

Vidi se to po mnogo čemu, a najgore je što državne institucije, koje bi trebale nešto učiniti i reagirati ne čine ništa nego često staju i na drugu stranu, kaže vojvođanski Hrvat Zvonko Rakarić koji s obitelji već 16 godina živi u naselju Rakovac u Sremu na svega desetak kilometara od Novog Sada.

Predstavljajući svoj slučaj Rakarić, inače doktor tehničkih znanosti i izvanredni profesor na Fakultetu tehničkih znanosti u Novom Sadu, kaže kako su ovome sremskom selu na obroncima Fruške Gore kuću kupili 2004. godine.

U početku normalan život pet godina poslije počeo se pretvarati u noćnu moru, koja i danas traje, kada su u Rakovcu nekretnine kupili dvojica bliskih suradnika tadašnje gradonačelnice Novog Sada Maje Gojković koja je danas predsjednica Skupštine Srbije, piše Večernji list

Vraćajući se u prošlost Rakarić kaže kako su nove susjede prihvatili srdačno, ali kako su ubrzo počele prijetnje, vrijeđanja, problemi, prozivanja, ismijavanja, provokacije pa čak i fizički nasrtaji. Jedan od njih mu je rekao kako će dovesti ljude da mu sve sprže i spale pri tome pokazujući na Rakarićevu kuću kao i staviti natpis na ulaz u ulicu na kojemu će pisati „Zabranjeno za pse i Hrvate“.

U više navrata su mu automobilima blokirali i prilazni put koji vodi do njihove kuće. Odmah s početkom problema Rakarićeva supruga Ivana dobila je otkaz na poslu poslije da bi drugo dan na njeno radno mjesto bila zaposlena druga osoba. „Susjedi“ sada prijete i Zvonku najavljujući mu kako mu neće biti produžen ugovor na fakultetu koji je jedini izvor prihoda za njihovu obitelj.

– Nije nam svejedno. Radi se o ljudima koji su imali važne ulog u tragičnim događanjima 90-ih godina. Uznemireni smo i živimo u strahu. Iskreno, razmišljamo i da sve ovo što smo stekli prodamo i odselimo jer želimo živjeti normalno i omogućiti našoj djeci normalno odrastanje. Ovo sada što imamo i kako živimo je sve samo nije normalan život, ističe Rakarić napominjući kako sa svim ostalim mještanima sela nema nikakvih problema, ali i da su i oni u strahu jer znaju kako se radi o moćnim i utjecajnim ljudima u Novom Sadu.

Dodaje i kako su o svemu što doživljavaju od strane novih susjeda u više navrata telefonski pa i pismeno upozoravali srbijansku policiju ,ali bez rezultata. Naime, oni su najčešće dolazili kada sve završi, nisu istražili što se sve događalo niti uzimali izjave te se jasno stavljali na stranu druge strane. O svemu je izviješten i Hrvatsko nacionalno vijeće, ali i veleposlanstvo Republike Hrvatske odakle su dobili signale kako bi bilo dobro da ostanu živjeti u svome selu i u svojoj kući.

– Dugo smo se ustručavali da s ovim izlazimo u javnost. Nismo željeli da na bilo koji način doprinosimo povećanju netrpeljivosti. Stoga vjerujemo da nitko ne može da ospori naše strpljenje.

Jednom smo morali reći dosta ovom poniženju. Oni zaista uživaju ponižavajući nas. Ovo sve što govorim nije u cilju povećanja bilo kakve netrpeljivosti. Naprotiv, duboko sam uvjeren da tolerancija može isključivo postajati kada postoji međusobno uvažavanje i poštovanje, zaključio je Rakarić.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Naši u svijetu

Ivan Grbešić odlikovan Redom Stjepana Radića

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Savjeta za Hrvate izvan Republike Hrvatske  Ivan Grbešić, inače, ugledni pravnik, koji živi i radi u Kanadi  Odlukom je predsjednice Republike Hrvatske odlikovan Redom Stjepana Radića za osobito zalaganje u borbi za nacionalna i socijalna prava i razvitak hrvatskog naroda, zbog iznimnog doprinosa jačanju veza između iseljene i domovinske Hrvatske te za kulturnu i gospodarsku promidžbu Republike Hrvatske u svijetu.

Na svom facebook profilu Grbešić nije krio radost:

– Kao sinu hrvatskih iseljenika u Kanadi, nije bilo lako vjerovati da će Hrvatska jednog dana biti oslobođena i priznata od ostatka svijeta kao neovisna država, a kamoli da ću jednog dana primiti odlikovanje predsjednice Hrvatske. Tijekom godina mnogo se toga promijenilo, ali ljubav prema Domovini i našem hrvatskom narodu – gdje god bio – nije. Istinski sam počašćen i ponizno zahvalan. Hvala predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović na priznanju – nećemo nikada prestati raditi na povezivanju iseljene i domovinske Hrvatske!”, napisao je Grbešić

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari