Pratite nas

BiH

Poslovi dogovoreni u Kataru iznenadit će 
nas za koje desetljeće

Objavljeno

na

Nakon godinu dana od megaforuma u Kataru vidi se da od tog putovanja nije bilo nikakve vajde.

Onaj tko ima iskustvo prekooceanskog leta i brze promjene vremenskih zona, dobro zna o čemu je govorio Gabriel Garcia Marquez kada je u jednom intervjuu rekao kako bi se uvijek nakon leta iz Kolumbije u Europu ili obratno danima osjećao nekako čudno, kao bez duše. Nije tome uzrok samo ono što Amerikanci zovu jet-lag, bolest putovanja, već nešto, po njemu, puno dublje. Ljudi su, naime, izumili strojeve, mlazne zrakoplove, koji nevjerojatnom brzinom prevoze tijela. Ali duša, kaže Marquez, i dalje putuje korakom mule pa bi njegovoj duši trebalo još nekoliko dana da se dovuče za tijelom s drugoga kontinenta.

Putovanje je jedna od najčešćih metafora života pa govorimo o nečijem “životnom putu” ili da je nečije životno putovanje došlo svome spokojnom kraju. Ako nismo nomadi, kad idemo na putovanje udaljavamo se od doma, od mjesta prebivališta, ali samo privremeno, s namjerom da se vratimo jer inače bi to bio odlazak, a ne putovanje.

Putovanje nije samo cilj nego i kretanje do tog cilja. Naravno, bitan je segment putovanja vidjeti nešto drugo, čega nema kući, ali važan učinak putovanja nije samo u tome da se privremeno bude negdje drugdje, nego i u tome da se neko vrijeme ne bude doma, da se dobije odmak, koji može biti koristan kako bi se po povratku bolje uočile i vrednovale neke stvari.

Svijet se, razvojem prometala i sredstava komunikacije drastično smanjio. Nekad se mjesecima čekalo pismo iz Amerike ili “Zelande”, a danas je sve trenutačno dohvatljivo, gotovo besplatno. Ako sam, boraveći u Kanadi proveo tijekom dana više vremena na internetu od nekoga tko je kišni dan proveo doma u Zagrebu baveći se drugim stvarima, vjerojatno ću biti bolje upućen od njega u stanje u gradu. Ta komocija je s druge strane uništila mistiku putovanja i odsutnosti. Nema bijega. Dakle, iako se prostorno sve više putuje, u virtualnom svijetu u kojem provodimo sve više vremena nemoguće je otputovati, isključiti se. U međumrežju smo istovremeno svi prisutni.Putuje se iz različitih razloga. Nekada se nije išlo od kuće bez prijeke potrebe. Kretalo se na put radi posla, rata, pljačke, išlo se na hodočašća. Dante Alighieri u 31 pjevanju Raja prije sedamsto godina uspoređuje svoje ushićenje kada se u rajskim visinama nađe pred sv. Bernardom sa zanosom hodočasnika iz Hrvatske (Qual è colui che forse di Croazia viene a veder la Veronica nostra) koji dolazi vidjeti Veronikin rubac, relikviju koja je u Rimu bila izložena jubilarne 1300. godine. Hrvatska je tu generički pojam koji označava jako daleku zemlju. Putovanje iz Hrvatske do Rima u srednjem vijeku bilo je dugo i naporno, ali nakon što se hodočasnik silno naputovao, kada dođe do cilja svoga hodočašća, osjeća ushit razmjeran podnijetim žrtvama na putu. Danas, kada se u Rim stigne avionom za jedan sat teško je i pojmiti taj napor, ali i tu sreću na cilju. I Danteova Božanstvena komedija jedno je veliko alegorijsko putovanje kroz pakao, čistilište i raj u kojem se putnik pročišćava i dolazi u sklad sa samim sobom.

Nešto od hodočasničkog impulsa sigurno pokreće i današnje turiste koji često sumanuto idu u potragu za novim, za drukčijim, za nekom novom spoznajom ili osjećajem. Suvremeni turist je neka kombinacija konkvistadora, avanturista i hodočasnika. Čitave vojske novih osvajača svakog podneva za sezone izlete s kruzera, poharaju i zapišaju Dubrovnik i idu u daljnje osvajanje po Mediteranu.

Putovanje bi u pravilu trebalo širiti vidike, ali ih može i suziti ako nam mašta prerasta stvarnost. Stanley Fish, američki teoretičar, rekao je napola u šali kako putovanje sužava vidike. Zvuči kako štos, ali vrlo često nas mjesta od kojih smo puno očekivali dok ih nismo vidjeli razočaraju i pokazuju se uživo znatno skromnijima od slike koju smo imali o njima. Stoga možda i ne treba ići na mjesta o kojima imamo već izgrađenu divnu sliku kako je ne bismo pokvarili, nego u ona koja će nas ugodno iznenaditi. Mene je tako razočarao Times Square. U usporedbi s prikazima dočeka Nove godine u New Yorku, koje sam upijao kao dijete, uživo mi je djelovao jadno, kao neko proširenje ulice. Mislio sam da se prijatelj koji me odveo tamo šali i dugo mu je trebalo da me uvjeri kako je to stvarno Times Square.

Dobro, ne treba sada praviti preveliku dramu od toga da je čovjek više očekivao od nekih stvari prije nego što su se realizirale jer moja bajkovita slika Times Squarea bila je mala maca prema očekivanjima birača od Plana 21 kojim je Kukuriku koalicija mahala prije zadnjih izbora. Sljedećeg tjedna navršit će se točno godina dana od jednog mitskog putovanja koje je predstavljano kao spas za hrvatsko gospodarstvo. Pun avion naših najviših dužnosnika i gospodarstvenika otputovao je lani u Katar na Katarsko-hrvatski gospodarski forum. Najavljivale su se silne katarske investicije koje će dati toliko potreban razvojni impuls hrvatskom gospodarstvu. Tadašnji prvi potpredsjednik Vlade Čačić spominjao je projekte vrijedne milijarde eura poput LNG terminala na Krku, suradnje u vojnoj industriji i slično. Predviđao sam tada da od svega toga neće biti ništa, da se radi o farsi i uvjeravanju javnosti kako se na planu gospodarstva i privlačenja investicija tobože ozbiljno radi. Nakon godinu dana od megaforuma u Kataru vidi se da od tog putovanja nije bilo nikakve vajde. Nije sklopljen nijedan ugovor ni dogovoren bilo kakav posao. No, možda, kao što Marquezova duša kaska za tijelom korakom mule, investicije i poslovi dogovoreni u Kataru se kreću prema Hrvatskoj dinamikom puža pa će nas ugodno iznenaditi za koje desetljeće?

Nino Raspudić/vecernji

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Kardinal Puljić: Politika u BiH koja se vodi na štetu drugoga mora prestati

Objavljeno

na

Objavio

Vrhbosanski nadbiskup kardinal Viko Puljić kazao je u srijedu kako je u Bosni i Hercegovini nužno pokazati više zalaganja za opće dobro i da je to jedini način da se prevladaju sadašnje političke napetosti u toj zemlji upozorivši kako mora prestati vođenje politike na štetu drugoga.

“Dobro pobjeđuje sve. Ako u ovom društvu zavlada dobro, onda će ono zračiti dobrotom, a ono razbija ledenu masu nepovjerenja i mržnje”, kazao je kardinal Puljić novinarima u Sarajevu komentirajući trenutačno stanje u BiH opterećeno sve većim nepovjerenjem i jačanjem političkih sukoba.

Kardinal Puljić je upozorio kako to nije samo politički nego i društveni problem koji truje međuljudske odnose.

“Previše je negativnoga, ono ubija”, kazao je vrhbosanski nadbiskup.

Njegova je poruka kako je u bosanskohercegovačkom društvu važno naći pozitivnu energiju koja će poštivati čovjeka, dostojanstvo i njegova prava, a postavio je pitanje koliko se itko u BiH doista brine da ljudska prava zažive u različitosti.

Kardinalova je poruka kako se u slučaju BiH svi ponašaju koristoljubivo i to na račun drugoga.

“Prevažna je jednakopravnost u tim relacijama, samo treba imati dobru volju. Ne možemo graditi sreću na tuđoj nesreći”, kazao je kardinal Puljić.

On je ove poruke iznio u povodu obilježavanja 16. prosinca kao nedjelje Caritasa u BiH, dodajući kako je to povod za zajedničko zauzimanje za izgradnju boljeg i pravednijeg društva u kojemu će svaka osoba moći živjeti u dostojanstvu, slobodi savjesti i odgovornosti.

U nedjelji Caritasa Crkva želi probuditi svijest i odgovornost prema daru vjere, a kardinal Puljić je kazao kako je to poticaj svakom kršteniku da djelima pokaže svoju vjeru koje nema bez duha solidarnosti.

(Hina)

 

Božo Petrov: Krajnje je vrijeme da preuzmemo odgovornost za Hrvate u BiH!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Deklaraciji o položaju hrvatskog naroda u BiH donosi veliki zaokret Zagreba

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski sabor danas započinje raspravu o Deklaraciji o položaju hrvatskog naroda u BiH koja dolazi nakon listopadskih izbora na kojima su brojniji Bošnjaci ponovno Hrvatima nametnuli člana bh. Predsjedništva i u uvjetima kada dio tih stranaka pokušava isključiti ključne hrvatske stranke iz vlasti.

Ova deklaracija prigoda je da se podvuče crta i vrlo principijelno zauzmu stajališta o procesima koji se zbivaju u BiH, čime se narušava slovo i duh mirovnih sporazuma za ovu zemlju, kojih je i RH potpisnica. Deklaracija će u svome suštinskome dijelu navesti opće stvari te u popratnom obrazloženju sadržaja nešto stidljivije pozvati na izmjene Ustava i Izbornog zakona i upozoriti na puzajuće promjene Daytonskog i Washingtonskog sporazuma koje su provođene isključivo na štetu najmalobrojnijih Hrvata, piše Zoran Krešić/VečernjiList BiH.

Mrkva i batina

Za razliku od prvoga prijedloga Deklaracije, druga iščišćenija izostavila je i grijehe, ali i zasluge struktura za stanje sunarodnjaka u BiH. Početna točka ovih odnosa je organiziranje otpora pred nastupajućom agresijom koja se događala s raspadom Jugoslavije. Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman je zajedno s ministrom Gojkom Šuškom poticao i pomogao političko organiziranje Hrvata u BiH koji su potkraj 1991. godine organizirali tri regionalne zajednice – Posavsku, Srednjobosansku i Hercegovačku, a zatim i Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu. Hrvatski je predsjednik imao golem utjecaj na rad ovdašnjeg HDZ-a i svih struktura prije, za vrijeme rata, sve do 1998. godine. Unatoč tome što su pregovori o referendumskome pitanju između Hrvata i Bošnjaka u BiH zapeli oko toga hoće li se odmah država definirati kao zajednica triju republika, što na kraju nije prihvaćeno, Hrvati su izašli i presudno utjecali da BiH bude neovisna država.

Ključnu ulogu u tome imale su tri osobe: Franjo Tuđman te dvojica kardinala, sarajevski Vinko Puljić i zagrebački Franjo Kuharić. Službeni Zagreb je za vrijeme rata financijski, materijalno i logistički potpomagao Hrvate u BiH i njihove institucije te modelirao i mnoge odluke. Tuđman je sugerirao vodstvu HB da prihvati sve odreda mirovne sporazume o zaustavljanju rata, ali i, kako to sugerira Haaški sud presudom šestorici dužnosnika HB, i podjelu zemlje te progon Bošnjaka. Tuđman je u dogovoru s Ankarom u Washingtonu naložio gašenje Herceg Bosne, zaustavljanje hrvatsko-bošnjačkog rata i uspostavu FBiH. To je bila jedna od najbolnijih i najtežih odluka za Hrvate u BiH, a cijena toga je bio ulazak hrvatskih postrojba u zapadnu Bosnu, oslobađanje Krajine i RH. Daytonski sporazum i podjela zemlje na dva dijela je pak s hrvatske strane bio zalog za mirnu reintegraciju istočne Slavonije. Odlazak Tuđmana s političke pozornice označio je dolazak vlasti Stipe Mesića i trećesiječanjske koalicije koje su očito hrvatsko pitanje pristale prekrižiti zajedno s krajnje nesklonom međunarodnom administracijom. U tom su vremenu u BiH izmijenjeni izborni propisi, očito uz prešutni blagoslov Zagreba, a nakon toga se izbacilo legitimne predstavnike Hrvata u vlasti. Ustavne promjene koje su uslijedile 2002., a nametnula ih je međunarodna uprava, ne bi imale nikakve šanse biti provedene da u Zagrebu nije bila ista garnitura ljudi. Uz odobrenje Zagreba uništen je i sustav hrvatskog javnog informiranja, doslovno odobren upad u Hercegovačku banku…

Haaška šestorka

Povratak HDZ-a na vlast 2003. samo je na simboličkoj ravni popravio poziciju Hrvata u BiH, a u određenim dijelovima i otežao. Zagreb je imao ambiciju preuzeti nadzor nad najvećom hrvatskom strankom u BiH, a najveći grijeh bilo je potpuno ignoriranje procesa hercegbosanskoj šestorki u Haagu. Dolazak Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a i Vlade te Kolinde Grabar-Kitarović na Pantovčak iz temelja je promijenio odnos. Rezultat toga je i donošenje Deklaracije, čiji je cilj pokazati da i Hrvati u BiH, kao Srbi iz Moskve ili Bošnjaci iz Ankare, imaju zaštitnika.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari