Pratite nas

Vijesti

Poslušajte govor za pamćenje generala Stanka Sopte na Stipića livadi 2017

Objavljeno

na

Stipića livada 28. srpnja 1993. – 28. srpnja 2017.

24. obljetnica stradanja 39 hrvatskih branitelja i civila, nevinih žrtava pokolja koji je počinila tzv. Armija BiH, a za koji nitko do danas nije odgovarao.

Msgr. biskup Ratko Perić i gen. zbora HVO-a Stanko (Baja) Sopta su održali govor za pamćenje, tko nije bio prisutan puno je propustio.

U prilogu donosimo govor generala zbora HVO-a Stanka Sopte:

 

POŠTOVANI PRIJATELJI!
Evo nas opet na Stipića Livadi.
Danas ovdje ispred sebe vidim dosta prijatelja koji bijahu na ovomu mjestu i 28. srpnja 1993. godine, ali tog dana bilo nas je više.

Bijaše to dan istine, dan hrabrosti, dan žrtve koja se kroz ljubav svom narodu za slobodu prinosila. Puno naših prijatelja taj dan krv proliše, život svoj dadoše, a nas što živi ostadosmo obvezaše da o toj hrabrosti svjedočimo.Jer, obljetnica je, i sramota je da nas ne bude.

Nekome je, pak, život zastao na ovom mjestu, u sred ove ogromne Planine. Zastao i tu obilježio ovaj nadnevak 28. srpnja 1993. godine. Osim što smo tu da se sjetimo njihove žrtve i krvi date za Domovinu, obljetnica je vrijeme u kojem se trebamo iskreno i do u dno duše upitati: Jesmo li ih zaboravili?! Ili ih se sjetimo samo na obljetnice, jer, kako rekoh, bilo bi sramota da to ne učinimo.

Oni svoj život nisu dali za to. Za obljetnicu. Dali su ga za svoje ognjište, za svoju obitelj, za svoje dijete, svoga oca, majku, dali ga za sve svoje. Dali su ga za nas!
Da samo dođete na Stipića Livadu kad nije obljetnica. I sjednete tu do oltara, do žrtvenika. I mirujete s Planinom, mirujete s njihovim imenima, s njihovim životima. Kao da ih je Čvrsnica uzela u zagrljaj i stisnula uz svoje grudi i tiho šapće uspavanku. Dan, noć. Po suncu, po kiši, po ledu i snijegu. Čuva i u naručju drži Stipića Livada svoje junake, svoju djecu umorenu.
U tihe zore i uspavane sutone, u sve ove godine oni su zauvijek zastali u svom vremenu i na ovom mjestu. Kao sveti znak, kao spomen, kao molitva. Nisu ni za čim žalili. Nisu se nikome pravdali, nikoga za milost molili. Nisu obilazili bjelosvjetske urede pravde, nisu tražili zadovoljštinu, nisu svakom pričali svoj život. Ponosno su ostali u društvu svojih trava, razgovarali sa svojim jelama i bukvama. I bili sretni. Sretni da su Čvrsnicu sačuvali i svoje njive i Stipića Livadu i svoju goru.

Evo nas tu da Vam reknemo hvala. Hvala Vam mili naši. Duše naše! Hvala Vam. Tu smo da reknemo svima da ste nepravedno ubijeni, da je ovdje učinjen zločin, zločin pred kojim su politike i države stisnule oči i nisu ga procesuirale do dana današnjega. I svi mi šutimo. Ali obljetnice nas opominju i ne daju nam mira.

Pokoj vječni daruj im Gospodine!

General zbora HVO-a Stanko Sopta: Uloga HVO-a u vojno redarstvenoj operaciji Oluja je neupitna!

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

U Barceloni 750.000 prosvjednika traži slobodu za katalonske dužnosnike

Objavljeno

na

Objavio

Oko 750.000 prosvjednika izašlo je u subotu na ulice Barcelone tražeći od Madrida puštanje na slobodu katalonskih dužnosnika optuženih za pobunu protiv Španjolske.

“Sloboda političkim zatvorenicima. Mi smo Republika”, pisalo je na velikom transparentu kojeg su tisuće nosile ulicama glavnog grada Katalonije.

Nošeni emocijama građani ondje ne odustaju od nezavisnosti izglasane u katalonskom parlamentu prije dva tjedna.

“Pogledajte sve ove ljude ovdje. Izađu li 21. prosinca na glasovanje…nezavisnost će pobijediti”, rekao je umirovljenik Pep Morales. Španjolska vlada je za 21. prosinca najavila prijevremene izbore u Kataloniji raspustivši katalonsku vladu.

Osam članova smijenjene vlade nalazi se u pritvoru pored Madrida kao i dvojica čelnika organizacija Nacionalna skupština Katalonije (ANC) i Omnium Cultural koje su organizirale okupljanje.

Barcelonska policija je rekla da je oko 750.00 ljudi bilo na prosvjedima, mnogi od njih iz svih dijelova Katalonije.

Španjolska traži od Belgije izručenje smijenjenog predsjednika katalonske vlade Carlesa Puigdemonta i četverice njegovih dužnosnika nakon što se nisu pojavili na sudu u Madridu.

Više od 20 osoba je optuženo za pobunu, neposluh, korištenje javnog novca za organiziranje referenduma o nezavisnosti ili ometanja policajaca prilikom intervencije na biračkim mjestima i prosvjedima dok je bivši šef katalonske policije optužen za pasivnost na dan referenduma.

“Sloboda, sloboda!”, vikali su prosvjednici noseći katalonske zastave. “Sve se odvija kako treba. Idemo kako i trebamo ići, malo po malo bez nasilja”, rekla je 58-godišnja tajnica Gloria Arraz noseći natpis “Sloboda političkim zatvorenicima”.

Na čelu povorke koračali su članovi obitelji pritvorenih. Iza njih mladi, stari, djeca. Noć u Barceloni osvijetlile su tisuće upaljenih mobitela a kolona je bila dugačka oko tri kilometra. “Niti korak natrag”, vikali su.

Puigdemont je poslao iz Belgije potporu prosvjednicima. “Želimo vas čuti. Siguran sam da ćemo čuti vašu buku mi ovdje u Belgiji kao i oni u zatvoru. Puno vam hvala”, naveo je Puigdemont u snimljenoj video poruci objavljenoj na kraju okupljanja.

“U španjolskoj državi više se ne može ovako nastaviti. Europska zajednico, prestani gledati u stranu”, istaknuo je Puigdemont. Smijenjena ministrica poljoprivrede, Meritxell Serret, koja se nalazi s Puigdemontom u Belgiji pozvala je okupljene na masovni izlazak na izbore.

“Izađimo svi zajedno po slobodu ove zemlje i naših političkih zatvorenika”, istaknula je. “Sloboda, sloboda!”, vikala je nepregledna masa. Stotine autobusa i automobila pristiglo je u subotu u Barcelonu iz svih dijelova Katalonije, na sjeveroistoku Španjolske.

Na izbore je pozvano 5,5 milijuna birača s pravom glasa a ovih dana se slažu liste i koalicije. Mnogi u prosvjedu žele jednu zajedničku listu za nezavisnost.

Španjolska vladajuća Narodna stranka zatražila je od katalonske javne televizije TVE3 da ne prenosi prosvjed zagovornika nezavisnosti no to je odbijeno, izvijestile su novine La Vanguardia i El Mundo.

U prosvjedu je bila gradonačelnica Barcelone Ada Colau koja ne podržava jednostrano proglašenje nezavisnosti ali podržava referendum te se protivi pritvaranju dužnosnika. Ondje pak nije došla predsjednica katalonskog parlamenta Carmen Forcadell koja je u petak izašla iz pritvora pored Madrida nakon što je za nju uplaćena jamčevina od 150.000 eura. Ona je optužena za omogućavanje i sudjelovanje u izglasavanju nezavisnosti. Sudac joj je zabranio sve aktivnosti koje podupiru izglasanu nezavisnost a odvjetnik joj je savjetovao da ne sudjeluje u subotu navečer.

Pritvoreni dužnosnici porukama preko društvenih mreža zahvalili su prosvjednicima.

U subotu su u Valenciji, susjednog regiji Katalonije, tisuće stanovnika izašle na ulicu podupirući jedinstvo Španjolske. Dužnosnici triju španjolskih unionističkih stranaka, Narodne stranke desnog centra, lijevog centra PSOE i stranke centra Građani – istaknuli kako prosvjednici i čelnici u Barceloni nastavljaju dijeliti društvo.

Izbori za četrdeset dana označeni su kao izjašnjavanje “za” ili “protiv” nezavisnosti Katalonije a ankete pokazuju da će rezultat biti neizvjestan.

Carles Puigdemont: Spreman sam surađivati s belgijskim vlastima

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

Mladen Pavković: Sramota. Optužujete, sudite i zatvarate hrvatske branitelje, ali ne i one koji su razorili Škabrnju!

Objavljeno

na

Svi sve znaju o Vukovaru, ali nekako na žalost u sjeni stradanja ovog grada u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu ostalo je malo selo Škabrnja, smješteno dvadesetak kilometara jugoistočno od Zadra, u Ravnim kotarima.

Srbi, odnosno zločinačka Jugoslavenska narodna armija (JNA) sravnali su ovo mjesto 18. studenoga 1991., dakle istoga dana kada je okupiran i Vukovar.

Srbima je Škabrnja smetala i prije ovog rata. Nisu je mogli podnijeti jer su tu isključivo živjeli Hrvati, vrijedni, pošteni i gostoljubivi ljudi.

Zbog toga ovo selo nije moglo ni napredovati, tim prije što su i komunisti neprestano govorili da je to „leglo ustaštva“. Nu, bez obzira na komunističku ili bolje rečeno Titovu politiku koja se vodila prema njima, Škabrnjani su, prije svega zahvaljujući svojim vrijednim rukama, a poglavito rođacima koji su živjeli u inozemstvu, uspjeli izgraditi najveće, najljepše i najbogatije ravnokotarsko selo.

Kad su početkom devedesetih godina počele promjene u društvu, kad se vidjelo da se nešto sprema, i u Škabrnji su živnuli, jer su se nadali da više neće biti komunističko-srpske diktature. Nastala je euforija, entuzijazam, a na svakom koraku se osjetio domoljubni zanos.

Gotovo na svim kućama vijorile su se hrvatske zastave. To je itekako počelo smetati Srbe koji su živjeli u okolnim mjestima, jer, po njima, nije dolazilo u obzir da im i dalje prvi susjedi budu – ustaše.

Stoga je odmah početkom 1990. počeo otvoreni napad na ovo selo. Prvo pobunom Srba prema tadašnjoj vlasti, a nakon toga je slijedilo niz provokacija, od paljenja hrvatskih šuma, zastrašivanja stanovništva, pa  do zatvaranja cesta prema njihovu mjestu. Prvi balvani postavljeni su na cesti Zadar-Benkovac na ulazu u Donje Biljane, prema Škabrnji, gdje su Srbi postavili zapreke i naoružane civile.

Sad kad na tom području spominjemo paljenje hrvatskih šuma od strane srpskih pobunjenika početkom 1990. nikako se ne možemo oteti dojmu da je to isti ili slični scenarijo koji nam se kontinuirano i u miru događa svake godine u vrijeme turističke sezone diljem Jadrana.

Ili se to nama samo tako čini.

Prvi topnički napad na Škabrnju, bez ikakvog povoda, pobunjeni Srbi i JNA, izveli su 17. rujna 1991. Nakon toga uslijedila je evakuacija civilnog stanovništva, pretežno žena, djece i staraca. Ali, čim bi bilo potpisano nekakvo primirje ljudi su se vraća u svoje već tada oštećene ili razorene domove, što nije dugo trajalo, jer su četnici svako malo nastojali otežati njihove živote, pa su čas odlazili, čas se vraćali da poprave što se popraviti da.

Naivno su vjerovali Srbima, pod čijim  je zapovjedništvom bila JNA, da će poštivati dogovor ili primirje. Samo od 4. do 10. listopada 1991. na Škabrnju je palo preko dvije tisuće raznih projektila, što je drugim riječima značilo da Škabrnje više ne smije biti na zemljopisnoj karti! Čak su i četnički zrakoplovi u više navrata raketirali selo te bacili osam kazetnih bombi. Na dvije neeksplodirane  nađene su i poruke ovog sadržaja: „Poklon ministru obrane od JNA“ te „Za Franjine štakore“!

Svi oni koji su mogli nositi pušku ostali su u selu, a oni koji su utekli, utekli su. Samostalni bataljun  Škabrnje, pod zapovjedništvom Junaka Domovinskog rata Marka Miljanića, tada je brojao oko 950 branitelja, (držali su liniju od oko 32 kilometara), koji su se s gotovo nikakvim naoružanjem danonoćno suprotstavljali četničkim tenkovima, zrakoplovima i daleko naoružanim pješacima-zlotvorima.

U povijest je ušlo i to da su Škabrnju branili samo – Škabrnjani, ljudi velikog srca, zanosa, prkosa i odlučnosti.

Kad je 18. studenoga 1991. počeo neviđeni napad na selo sa svim raspoloživim četničkim snagama, na prvim crtama obrane ostala je u pravom smislu riječi šačica hrvatskih branitelja, pod zapovjedništvo Marka Miljanića i njegovih suradnika.

Gorjelo je nebo i zemlja!

Na Škabrnje su se srušile kolone zločinačkih tenkova, oklopnjaka, pješadije, zrakoplova, helikoptera, topova, minobacača…Užas jedan! A pomoći od nikuda!

To je inače bila ratna taktika Srba – ubij, poruši, potjeraj sve što hrvatski diše, a nije spremno na obranu!

Bila je to nevjerojatno hrabra luđačka obrana protiv istinskih luđaka s istoka! Nu, unatoč takvoj sili četnici su toga dana tek u kasnim poslijepodnevnim satima, goneći ispred tenkova zarobljene hrvatske branitelje i civile, kao žive štitove, ipak uspjeli doći do središta sela. Tada je počeo pravi pokolj. Izvlačili su iz podruma žene, djecu i starce i ubijali ih na licu mjesta. Neke su čak namjerno gazili i tenkovima pred njihovim najmilijima, ili su im pak odsijecali dijelove tijela, kako bi što više bili unakaženi.

One koje su zarobili, koji nisu željeli napustiti svoje domove, odveli su u logore, gdje su ih također ubijali i zvjerski mučili. U tome nisu štedjeli ni djecu.

U svom bolesnom bijesu i mržnji, srbijanski četnici, koji danas pričaju o nekakvom „građanskom ratu“, osim života nevinih ljudi, razorili su cijelo selo i njegovu okolicu. Prije toga, kako su to već oni radili, sve su opljačkali što se opljačkati dalo. Danima su odvozili iz sela vrijedne stvari, koje nikada nisu vratili. Gamad, što drugo! Katoličku crkvu također nisu ostavili- srušili su je do temelja. Nisu poštedjeli ni groblje. Iza sebe ostavili su i masovnu grobnicu, nedaleko škole koju su također uništili.

Škabrnja, koja je konačno oslobođena 5. kolovoza 1995., još se danas nije oporavila, a nikada i neće, tim prije jer tamo nema kuće bez žrtava. A popis je iznimno veliki.

Kad su se preživjeli ljudi iz ovog mjesta počeli vraćati svojim razorenim i spaljenim domovima  dočekale su ih stravične parole: „Živjela smrt i dobro došli u mrtvo selo!“

Za ove strašne ratne zločine dosad je odgovaralo tek nekoliko zlotvora, koji su naravno bili nedostupni hrvatskim sudovima, jedna baba i jedan četnik. Među njima nije bilo ni jednog nalogodavca. Ni Haaški sud nije nikoga osudio za ratne zločine u ovom malom hrvatskom selu.

A i dalje se optužuje i sudi hrvatske branitelje!

Sramota!

Mladen Pavković / Kamenjar.com

Milijan Brkić: VUKOVAR I ŠKABRNJA – VELIKO SRCE NAŠE DOMOVINE

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari