Pratite nas

Reagiranja

Poštovani drug Jakovina i ‘crne asocijacije’ – Polemika s historičarem

Objavljeno

na

Poštovani druže Jakovina,

Znajući Vaš domet logičkog razmišljanja vjerujem Vam da čuvate ta pisma i da Vas zabavljaju. Ali već to što tu svoju zabavu dijelite samo sa studentima, pokazuje da ste malčice napredovali u tome. Oni koji znaju logički razmišljati vjerojatno Vam se smiju, ali sigurno kiselo kada vide tko im je profesor (upoznao sam neke od takovih).

Josip Pečarić

akademik Josip Pečarić

Ako hoćete vježbati logiku sa svojim studentima, onda započnite s raščlambom zašto naši susjedi Slovenci i Mađari (između inih) smiju imati „državni sabor“(tobožnji Pavelićev izum), a mi ne?

Kad svladate tu lekciju, pozabavite se zašto je potpuno pozitivno da se istraže, obilježe identificiraju sve žrtve Srebrenice, a ako netko tako nešto pokuša učiniti u Jasenovcu, onda bi to trebalo biti „gadljivo“, kako Vas je prije nekoliko mjeseci citirao jedan orjunaški dnevni list.

Zapravo veliko pitanje je znate li Vi što je to logika i zato sam i sam sebe pitao trebam li Vam pisati o nečemu što vjerojatno niste u stanju razumjeti. Sada ste to samo potvrdili jer ste pokazali kako niste razumjeli našu rečenicu:

Budući da nismo povjesničari, ograničit ćemo se na nelogičnosti, kojima vrvi Vaš uradak.”

Zapravo je objavljeno niz tekstova u kojima se ismijavaju vaši “argumenti”. Pogledajte npr. samo dva zadnja broja Hrvatskog tjednika, da ne spomenem druge. Čitajući kako novinari ismijavaju “argumente” jednog sveučilišnog profesora čovjek (kome logika nije nešto strano) se mora smijati jugo-komunističkim istoričarima.

Ipak prevagnulo je uvjerenje da trebamo pokušati objasniti Vam da postoji i nešto, Vama tako strano, a zove se logika. Logično je da Vi koji ne znate što je to logika (napomena – ne jede se) mislite da nismo raspravljali o Vašim "argumentima". 
Zapravo podsjećate me na jednog Vašeg kolegu, također pripadnika jugo-komunističke (možda je bolje reći srpsko-komunističke) paradigme u hrvatskoj povijesnoj znanosti kako logika nije ista u povijesti i u mojoj matematici.
Drago mi je čuti da ste odustali od kandidiranja u HAZU. I to mi daje nadu da ipak i naučite da postoji nešto Vama tako strano a zove se logika. Naravno jasno Vam je da većina akademika nisu na razini Vaših studenata i da znaju što je logika. 
Očito ste dobro interpretirali činjenici da je jedan Vaš kolega, također pripadnik jugo-komunističke tj. srpsko-komunističke paradigme u hrvatskoj povijesnoj znanosti dobio najmanji broj glasova na Izbornoj skupštiniu povijesti HAZU. 
A i njega su vjerojatno nagovorili oni isti članovi vodstva HAZU koji nagovaraju i Vas. Naravno, nije jasno misle li ozbiljno ili žele da opet izvrgnu podsmijehu jugo-komunističku tjsrpsko-komunističku paradigmu u hrvatskoj povijesnoj znanosti.   

Ali, nije sve izgubljeno. Nedavno je preminuo Milorad Ekemečić, član SANU. Zar to ne bi bilo nešto za Vas? Kao njegov nasljednik kao akademik SANU mogli biste udružiti snage s Jovanom Deretićem. S njegovom logikom, koja Vam je očigledno strana, i Vašm “argumentima” bili biste nenadmašni u jugosferi. Takorekuć „dream team“ za sve poklonike kulta vodećih antifašista maršala JBT i đenerala Draže.

JP
P.S. S obzirom da Vas zabavljaju ovakvi komentari šaljem Vam nekoliko koje  sam već dobio (kad stigoše pročitati):
-Jedna kolumnistica kaže samo:   Bravo! :)
-
Poštovani gospodine Akademiče,

Hoće li lustracija zahvatiti i te komunističke bastione obrazovanja, poput Fakulteta političkih znanosti, a njihovi vodeći ljudi su doktorirali na titovom psu ili tako nešto slično…

Bravo obadvojici JOSIPA,

drug Jakovina očito hoda stazama koje utire i njegovo “preosveštenstvo” patrijarh srpski Irenej čestitajuću crkvene blagdane (po Julijanskom kalendaru) vjernicima istočnoga obreda iz Korduna, Banije, Like, Slavonije i Srema, Primorija i Dalmacije. Kao (jer) njemu ne postoji DRŽAVA Republika Hrvatska ili moguće u Republici Hrvatskoj i ne žive vjernici istočnog obreda koji svetkuju svetkovine po Julijanskom kalendaru.

– Jasno  je da je drug JakovinaSlabovina najogavniji medu ogavnima, fuj.Vratiti ime HRVATSKI DRZAVNI SABOR i lustrirati sve Slabovine odmah, ove sekunde. Dosta je seratora. Ako ovi pridošli na vlast ne provedu lustraciju, nek se povješaju.

Pozdrav Akademicima a sram bilo svim jazu kakademicima.

Vas dva velika Josipa ste glas malog Josipa, čiji se glas ne čuje.

Hvala Vam.

Josip, DDR 90-91, spomenica sa Pounja,

Bravo akademiče Josipe Pečariću i dr. sc. Josipe Stjepandiću !
Potpisujemo uz srdačne pozdrave,
Vaši B… i M…..
P.S.  Treba nam hitno ministar znanosti i obrazovanja!


16.01.2016 u 09:36, Tvrtko Jakovina je napisao/la:

Poštovani kolege iz HAZU i iz emigracije,

Hvala Vam na vašim komentarima. Pisma kao vaše dobivam nakon svakog javnog nastupa i čuvam ih. Zabavljaju i mene, a i studente.

Perić i knjiga Stančića i drugih, korišteni su za pisanje moga članka u Globusu. Citati dr. Pribičevića su upravo iz Perićeve knjige. Šteta da to niste pročitali pomnije prije no ste poslali zajedničko pismo.

Nisam vidio da ste bilo što napisali o mojim arguemtnima? Tako je to uglavnom u pismima koja dobivam. Šteta.

Ne natječem se za Akademiju, mada, moram reći, na svakom prijemu u HAZU više članova vodstva o tome razgovara samnom. Sve što sam s Akademijom imao bio je rad u Arhivu HAZU (eto baš jučer).

Dragi kolege Josipi (ne Broz i ne Josife Staljinu) i Ante (ali ne Paveliću, pravniku) – moram to navesti, jer me, osim vaših imena, toliko toga podsjeća na navedene drugove, voždove i poglavnike – srdačno.

TJ


 

Dragi Josipe i jedan i drugi,

Ljepo ste sročili poruku tom kvazi-istoričaru Jakovini što predstavlja zaista sramotu hrvatskih veleučilišta, a ako dobro shvaćam on se kandidira da uđe u JAZU, pardon HAZU? On i njegova bratija sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu su zaprljali hrvatsku historiografiju sa njihovim kvazpovijesnim intrepetacijama, što predstavlja dno znanosti i trjezvenog razmišljanja, koje su stavili u službu sljepe odanosti samoupravnoj praksi i komunističkoj idelogiji njihovog vođe J.B. Tita, tog zločinca bez presedana,koji je svojim zločinima i nasiljem zavio na stotine hrvatskih majki u crno.

Pa neka završe kao takovi u vatri paklu, gdje im je pravo mjesto za đavolje igre i nasilje koje proizvode svojim pisanijama i traversijama.

Srdacni pozdrav,

Ante Glibota,


 

De : Pecaric

Date : vendredi 15 janvier 2016 22:51

? : <nepoznati-primatelji:;>

Objet : Fwd: Poštovani druže Jakovina

Poštovani druže Jakovina,

tvrtkJavljamo Vam se u povodu Vašeg turobnog i žalosnog uratka, objavljenog u ?Globusu? od 8. siječnja 2016., u kojemu zazivate nekakve “crne asocijacije” u svezi s imenom ?Hrvatski državni sabor?. Kao što je hrvatski korpus podijeljen na domovinsku i izvandomovinsku Hrvatsku, tako i ovo otvoreno pismo potpisuju Vama već poznati ?klerofašist?, te jedan predstavnik Vašoj Partiji jednako mrske ?neprijateljske emigracije?. Dva Josipa skupa, a nisu niti Tito niti Staljin. To smrdi na klasnog  neprijatelja, zar ne?

Budući da nismo povjesničari, ograničit ćemo se na nelogičnosti, kojima vrvi Vaš uradak. Kod korištenja imena i znakovlja smatramo da bi se trebalo voditi ponajprije sljedećim kriterijima: svrsishodnosti, originalnosti i prihvaćenosti.

Svrsishodnost pridjeva ?državni? za najviše državno zakonodavno i predstavničko tijelo nesporno je po definiciji. Koje bi drugo državno tijelo imalo prvenstveno pravo na atribut ?državni? ako ne Sabor? Kao povjesničaru ne bi Vam trebalo biti nepoznato da su hrvatski politički prvaci od sredine 19. stoljeća često rabili i s ponosom izgovarali ime Hrvatski državni sabor.

Nazivali su ga čak: Časni Hrvatski državni sabore! Taj naziv je sustavno ubijan i zabranjivan nakon što je Hrvatska utopljena u Jugoslaviju, prvu ili drugu, koja Vam je draža, jer svaka je hrvatska državno-pravna misao remetila velikosrpski projekt. Hrvatski državni sabor može biti samo jedno i po tome se prepoznaje originalnost toga naziva. Hrvatski sabor može biti štošta, svaka ad hoc skupina. Kao što Hrvatsko primorje nema precizno definirane granice slično je i s pojmom Hrvatski sabor. Imamo dojam da bi Vi dokinuli oba atributa i hrvatski i državi, pa sve sveli jednostavno na sabor. Hrvatski državni sabor prihvaćen je u širokim slojevima hrvatskog naroda. Nije poznato da se neka relevantna politička skupina protivila uvođenju tog naziva 1997., kad je to predložio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. Vašu Partiju, koja je u svim ključnim odlukama uvijek bila protiv hrvatskog identiteta i suvereniteta, ovdje ćemo ostaviti po strani. 

Hrvatski parlament ima pravo da si dade ime kakvo hoće, uvažavajući ova tri kriterija. Naša država MORA ustrajavati na pridjevu DRŽAVNI kako bi se razlikovale regionalne i lokalne ustanove od državnih. Zbog toga Hrvatski državni zavod za statistiku, Hrvatski državni hidrometeorološki zavod, Hrvatski državni arhiv, Državna geodetska uprava, Državni zavod za intelektualno vlasništvo, Državni zavod za zaštitu prirode i t.d. Ne ćemo više nabrajati da Vam se ne zavrti u glavi, da ne dobijete osip, jer ste očito alergični na sve što je državno, hrvatsko. Zbog toga ne bi bilo neočekivano da predložite promjenu tih naziva, radi smirivanja “crnih asocijacija”.

Pridjev državni u svijetu je sam po sebi razumljiv: imaju ga sve bivše komunističke zemlje (od Slovenije do Poljske?). Zato tvrdnje da je to, samo po sebi razumljivo, ne treba više koristiti, jer to pokazuje da onima koji to traže nije drago postojanje hrvatske države. Ako bi nju ukinuli, onda više ne bi bilo potrebe za atribut ? državni?, zar ne?

Znamo da je HAZU to ime prije 1990. nosila samo u vrijeme NDH. Makar nam nije poznato da bi neki pripadnik Vaše Partije tu Akademiju nazvao ustaškom, ipak smo očekivali od Vas da kao provjereni, pravovjerni “skojevac”, čije je nepokolebljivo držanje za partijsku istinu nedavno čak pohvalio Igor Zidić u emisiji ?Uvijek kontra?, zatražite od Vašeg fakulteta i svih strukovnih organizacija, kojih ste član da neodložno prekinu svaku suradnju i kontakte s HAZU, tom nedvojbenom Pavelićevom organizacijom. Umjesto toga čujemo da biste rado postali član jedne takove ustanove. Je li razlog tome što redoviti članovi HAZU dobivaju nekakvu apanažu ili se nadate da ulaskom u HAZU možete doprinjeti da se promjenji njezin ?ustaški? naziv i ponovo nazove JAZU. Postaje pomalo zabavno da aspirantu za redovitog člana HAZU, lekcije iz povijesti, pardon istorije, drže novinari kojima povijest nije specijalistička struka. Podržavati takva “povjesničara” i njegov najnoviji pamflet bilo bi zaista sramotno i za neko drugo vrijeme!

Da je Pavelić preuzeo neko nazivlje, može imati Više razloga i motiva, istraživanje kojih rado prepuštamo povjesničarima. Usprkos tomu, ne vidimo čime bi on i njegov pokret dobili ekskluzivno pravo na korištenje pojmova, koji potpadaju pod opću tradiciju i kulturu jednog naroda: naziv države, parlamenta, najviše znanstvene i umjetničke ustanove, valute i t.d.  Stoga tvrdimo da uopće nije relevantno glede nazivlja, koji su se nazivi koristili 1941.- 1945. Tako ni nas dvojica potpisnika ne ćemo promijeniti naše ime, iako su ga nosili dvojica najvećih zločinaca u novijoj svjetskoj povijesti. Slijedom toga, onaj tko kao Vi Paveliću daje preveliko značenje i prvenstveno pravo na izbor nazivlja najviših ustanova, ne samo da vrijeđa zdravu pamet (?Hoćemo li zbog njega zabraniti ime Ante??) nego se mora, htio ili ne, suočiti sa sumnjom da to čini u nečasnoj namjeri da ocrni i omrzi temelje hrvatske državnosti.

Kao što ?Tuđmanova? (nota bene: konvertibilna) kuna nema nikakve veze s Pavelićevom kunom, tako niti ?Tuđmanov? Hrvatski državni sabor ne može imati nikakve veze s istoimenim tijelom koje je po svome izboru sastavio Pavelić.

Isto vrijedi i za HAZU. Kako nismo čuli da odbijate primati plaću u kunama zato što bi to bila ?ustaška? valuta, očekivali bismo od Vas da podržite ovaj jedino logičan naziv za najviše državno predstavničko tijelo u Republici Hrvatskoj po vrlo jednostavnoj shemi: {pridjev izveden od imena države}{pridjev razina vlasti}{narodni naziv za predstavničko tijelo}.

Na koncu, dopustite da Vas pozdravimo najraširenijim pozdravom u svijetu, koji poznaje najmanje milijardu i petsto milijuna ljudi u Kini:

?? (Liam Shi) ili u slobodnom prijevodu:

Za dom spremni!

akademik Josip Pečarić

dr. sc. Josip Stjepandić

P.S.

Bilo bi nam drago kad biste se (i za nas laike razumljivo) osvrnuli na sljedeće radove, koji dolaze do posve drugih zaljučaka:

Hrvoje Matković: Povijest Nezavisne Države Hrvatske, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2002.

Ivo Perić: Hrvatski državni sabor 1848.-2000.,I-III. Svezak, Hrvatski institut za povijest, 2000.

Hrvatski državni sabor 1848., priredili Iskra Iveljić, Josip Kolanović, Nikša Stančić (Hrvatski državni arhiv, I.-IV., 2001.-2008.).

Zapravo trebalo bi upitati znanstvenu javnost, prije svega, povjesničare, može li profesor s ovakvim tekstovima, ustvari ideološkim pamfletima biti kandidat za HAZU. Ovo su prije reference za neku ideološku komisiju, kakvu je imao CK Hrvatske, ili pak za koji područni partijski inkubator – Marksistički centar.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

HRS prijavio Federalnu TV RAK-u zbog emisije ‘Mreža’ od 14.01.2019.

Objavljeno

na

Objavio

HRS je danas uputio prijavu RAK-u u kojoj traži od ove agencije postupanje u skladu sa svojim ovlastima i određivanje odgovarajućih kazni Federalnoj TV zbog pristranog izvješćivanja i podsticanja na mržnju u emisiji „Mreža“ emitiranoj 14.01.2019.

Više je deplasirano i govoriti o tome kako je FTV kao dio javnog RTV servisa u biti propagandistički instrument u rukama bošnjačke političke oligarhije. Međutim, uvijek nas dodatno neugodno iznenadi razina neprofesionalizma i pristranosti urednika i autora te tv kuće.

Emisija „Mreža“ Federalne televizije emitirana 14.01.2019. pokazuje da tom neprofesionalizmu jednostavno nema kraja.

Emisija je posvećena u potpunosti ratnohuškačkom ocrnjivanju hrvatske i srpske politike kao destabilizirajućim faktorima i prikazivanju bošnjačke politike kao jedine ultimativno pravedne i valjane, i to utjelovljene u Šefiku Džaferoviću i efendiji Mustafi Ceriću kao moralnim vertikalama.

„Sporazum Čović – Dodik kao nastavak politike 90ih i sporazuma Milošević – Tuđman“, „teritorijalni apetiti susjeda ne jenjavaju“, „ratni planovi se planiraju realizirati u miru“, itd. su samo dio uredničkih stavova koji se mimo svih profesionalnih kodeksa proturaju kao činjenice. Sve to uz zvuke dramatične glazbe i fotografije Miloševića/Tuđmana, Karadžića/Bobana.

Nakon emisije kod gledatelja koji nema pojma o povijesti i odnosima u BiH stvara se dojam kako su Srbi separatistička krvoločna stvorenja, a Hrvati izdajnici koji ne prežu od protjerivanja i ubijanja svog naroda samo da ostvare svoje političke vizije o entitetu.

Po urednicima FTV-a sve što se danas događa u BiH je nastavak razgovora Milošević – Tuđman, a zaboraviše razgovore Zulfikarpašić/Filipović – Karadžić/Koljević iz lipnja 1991. ili Izetbegović/Krajišnik iz rujna 1993. Deklaracija Izetbegovića i Krajišnika iz 1993. je jedini dokument kojeg je otac bošnjačke domovine uistinu poštovao i prvi put pristao na srpsku emancipaciju u BiH.

Vrh licemjerstva i laži FTV-a je stav po kojem je 200 000 Hrvata iz RS-a protjerano, a da su se Hrvati iz Središnje Bosne i drugih krajeva sami potjerali sa svojih ognjišta i da je za to odgovorna genocidna UZP politika. Hrvati se etnički samo-očistili, a Bošnjaci kao najmnogobrojniji narod su, po autorima Mreže, najveće žrtve i jednih i drugih. Što kaže Agencija za statistiku?

Statistika naselja koja su promijenila nacionalnu strukturu, u odnosu na 1991., po entitetima izgleda ovako: u Federaciji 252 srpskih, a 93 hrvatska naselja je postalo bošnjačkim, dok je 30 bošnjačkih, a 33 srpska postala hrvatskim, dok niti jedno naselje nije postalo srpsko; u RS-u 182 bošnjačkih, a 61 hrvatska naselja su postala srpskim, dok je 7 srpskih i 5 hrvatskih postalo bošnjačkim naseljima.

Ovi podaci dokazuju drugačiju sliku od one koju FTV promovira, a to je da 357 naselja u BiH ratnim djelovanjem, što u ratu, što u miru, postalo je većinski bošnjačkom, 243 srpskom, a 63 hrvatskom sredinom.

Dakle, krvoločni Srbi i genocidni Hrvati svojim ratnim djelovanjem nisu zajedno „etnički očistili“ naselja kao njihovi federalni i državni partneri.

Zašto ovo iznosimo? Urednici i novinari FTV-a, ukoliko žele objektivno i profesionalno raditi svoj posao, onda svoje tvrdnje moraju potkrijepiti, a ne arbitrarne stavove nuditi pod činjenicama, otvoreno se stavljajući na stranu bošnjačke političke elite.

Koliko to patološki daleko ide ponajbolje je pokazao prilog o pravoslavnoj crkvi kao utjelovljenju i glavnim nositeljima zločinačko separatističke politike, na koju jedino islamska zajednica može i mora dati valjan odgovor u cilju zaštite BiH kao države.

Smatramo kako je RAK, na čelu sa Vijećem agencije moralo po dužnosti djelovati ne samo u ovom slučaju, nego i ranije, budući da je pristranost i neprofesionalizam Federalne TV postao pravilom.

Budući da je reakcija izostala, uputili smo prijavu. Uz to, na kraju pozivamo HDZ BiH da prije nego što optuže sarajevske medije za širenje mržnje, priupitaju svoje ljude po institucijama, poput Zorana Tomića i Nine Ćorića koji sjede u Vijeću RAK-a, što su uradili po tom pitanju. Upravna vijeća su i obveze, nisu samo novčane naknade za (ne)rad.

HRS

 

 

NEĆE BITI KALIFATA DOK JE SRBA I HRVATA!

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

U Republici Hrvatskoj, 15. siječnja zapisan je zlatnim slovima.

Objavljeno

na

U Republici Hrvatskoj, 15. siječnja zapisan je zlatnim slovima. Toga dana, 1992., naša je država, nakon proglašenja neovisnosti, (25. lipnja 1991.) priznata kao suverena i samostalna!

Europska zajednica, koju su činile 12 zemalja (Austrija, Belgija, Danska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Španjolska i Velika Britanija) objavile su zajedničku odluku kojom priznaju  Republike Hrvatsku i Sloveniju.

Toga dana, u Zagrebu je otvorena njemačka ambasada, što znači da je ova država prva koja je uspostavila diplomatske odnose s Republikom Hrvatskom.

Bila je to iznimno radosna vijest za sve građane naše države, a poglavito za hrvatske branitelje.

U večernjim satima, toga 15. siječnja, na zagrebačkom središnjem trgu, Trgu bana Josipa Jelačića, spontano se okupio veliki broj građana u slavljeničkom raspoloženju. Među okupljene  došao je i prvi hrvatski predsjednik, vojskovođa i pobjednik Domovinskoga rata dr. Franjo Tuđman.

Rekao je: „Kako bih mogao izdržati u svom uredu, a da nisam sa svojim narodom. Moj dan je protekao radno, kao obično, ali isto tako i posebno. Dan za koji smo živjeli svi mi kao i naši preci. Stvorili smo međunarodno priznatu Hrvatsku. Slavimo noćas, a onda zasučimo rukave na izgradnji nove demokratske države“ te dodao da će ovaj datum „biti uklesan zlatnim slovima u cijelu povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu, između Mure, Drave, Dunava i Jadrana“.

Dva dana nakon toga, u Hrvatsku je doputovao Francessco Cossiga, predsjednik Republike Italije, prvi strani državnik koji je službeno posjetio Republiku Hrvatsku, a samo dan poslije  u Zagreb je stigao i austrijski ministar vanjskih poslova dr. Alois Mock, i bio nazočan svečanom polaganju ploče s natpisom: Ambasada Republike Austrije (na Jabukovcu).

Ostalo je povijest.

Za ovaj iznimno značajan događaj, najviše su zaslužni hrvatski branitelji, od kojih su mnogi već tada dali svoje živote i zdravlje za ovo što danas imamo.

Međutim, kako vrijeme ide, sve se manje pozornosti pridaje danu priznanja Republike Hrvatske, baš kao i svemu drugome što je vezano uz Domovinski rat.

Ovaj bi se datum u školama posebno trebao isticati, a ne da djeca nemaju pojima što se u Hrvatskoj dogodilo sredinom siječnja 1992.

Jedan dio hrvatskih građana, a poglavito političara, ponašaju se kao da smo ostvarili „banana republiku“, a ne državu.

Tog 15. siječnja 1992., kada je Hrvatska postala međunarodno priznata, gotovo trećina zemlje bila je pod srpskom i inom okupacijom.

Također je neshvatljivo da Hrvati općenito malo drže do svojih blagdana, iako vole isticati kako to lijepo i raskošno rade, primjerice, Amerikanci. Jedan dobar dio naših građana  „bučno proslavlja“ blagdane,  odlazeći u shoppinge, na ljetovanja ili skijališta, dok nacionalni mediji tome ne pridaju značaj koji trebaju imati.

Na stvaranje hrvatske države i na njezine junake još malo pa će nas, da se našalimo, podsjećati tu i tamo neki hrvatski branitelj kojeg ćemo susresti na ulici ili trgu, s hrvatskom zastavom u ruci  ili pak u invalidskim kolicima.

Nu, najveći broj onih koji su stvorili hrvatsku državu, zajedno sa dr. Franjom Tuđmanom, počiva na grobljima širom Lijepe naše!

Ne, nije i neće biti dovoljno da im se toga dana, 15. siječnja,  odnosno Spomen dana, samo zapali svijeća, položi vijenac i kaže – „slava im“!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari