Pratite nas

Reagiranja

Poštovani drug Jakovina i ‘crne asocijacije’ – Polemika s historičarem

Objavljeno

na

Poštovani druže Jakovina,

Znajući Vaš domet logičkog razmišljanja vjerujem Vam da čuvate ta pisma i da Vas zabavljaju. Ali već to što tu svoju zabavu dijelite samo sa studentima, pokazuje da ste malčice napredovali u tome. Oni koji znaju logički razmišljati vjerojatno Vam se smiju, ali sigurno kiselo kada vide tko im je profesor (upoznao sam neke od takovih).

Josip Pečarić

akademik Josip Pečarić

Ako hoćete vježbati logiku sa svojim studentima, onda započnite s raščlambom zašto naši susjedi Slovenci i Mađari (između inih) smiju imati „državni sabor“(tobožnji Pavelićev izum), a mi ne?

Kad svladate tu lekciju, pozabavite se zašto je potpuno pozitivno da se istraže, obilježe identificiraju sve žrtve Srebrenice, a ako netko tako nešto pokuša učiniti u Jasenovcu, onda bi to trebalo biti „gadljivo“, kako Vas je prije nekoliko mjeseci citirao jedan orjunaški dnevni list.

Zapravo veliko pitanje je znate li Vi što je to logika i zato sam i sam sebe pitao trebam li Vam pisati o nečemu što vjerojatno niste u stanju razumjeti. Sada ste to samo potvrdili jer ste pokazali kako niste razumjeli našu rečenicu:

Budući da nismo povjesničari, ograničit ćemo se na nelogičnosti, kojima vrvi Vaš uradak.”

Zapravo je objavljeno niz tekstova u kojima se ismijavaju vaši “argumenti”. Pogledajte npr. samo dva zadnja broja Hrvatskog tjednika, da ne spomenem druge. Čitajući kako novinari ismijavaju “argumente” jednog sveučilišnog profesora čovjek (kome logika nije nešto strano) se mora smijati jugo-komunističkim istoričarima.

Ipak prevagnulo je uvjerenje da trebamo pokušati objasniti Vam da postoji i nešto, Vama tako strano, a zove se logika. Logično je da Vi koji ne znate što je to logika (napomena – ne jede se) mislite da nismo raspravljali o Vašim "argumentima". 
Zapravo podsjećate me na jednog Vašeg kolegu, također pripadnika jugo-komunističke (možda je bolje reći srpsko-komunističke) paradigme u hrvatskoj povijesnoj znanosti kako logika nije ista u povijesti i u mojoj matematici.
Drago mi je čuti da ste odustali od kandidiranja u HAZU. I to mi daje nadu da ipak i naučite da postoji nešto Vama tako strano a zove se logika. Naravno jasno Vam je da većina akademika nisu na razini Vaših studenata i da znaju što je logika. 
Očito ste dobro interpretirali činjenici da je jedan Vaš kolega, također pripadnik jugo-komunističke tj. srpsko-komunističke paradigme u hrvatskoj povijesnoj znanosti dobio najmanji broj glasova na Izbornoj skupštiniu povijesti HAZU. 
A i njega su vjerojatno nagovorili oni isti članovi vodstva HAZU koji nagovaraju i Vas. Naravno, nije jasno misle li ozbiljno ili žele da opet izvrgnu podsmijehu jugo-komunističku tjsrpsko-komunističku paradigmu u hrvatskoj povijesnoj znanosti.   

Ali, nije sve izgubljeno. Nedavno je preminuo Milorad Ekemečić, član SANU. Zar to ne bi bilo nešto za Vas? Kao njegov nasljednik kao akademik SANU mogli biste udružiti snage s Jovanom Deretićem. S njegovom logikom, koja Vam je očigledno strana, i Vašm “argumentima” bili biste nenadmašni u jugosferi. Takorekuć „dream team“ za sve poklonike kulta vodećih antifašista maršala JBT i đenerala Draže.

JP
P.S. S obzirom da Vas zabavljaju ovakvi komentari šaljem Vam nekoliko koje  sam već dobio (kad stigoše pročitati):
-Jedna kolumnistica kaže samo:   Bravo! :)
-
Poštovani gospodine Akademiče,

Hoće li lustracija zahvatiti i te komunističke bastione obrazovanja, poput Fakulteta političkih znanosti, a njihovi vodeći ljudi su doktorirali na titovom psu ili tako nešto slično…

Bravo obadvojici JOSIPA,

drug Jakovina očito hoda stazama koje utire i njegovo “preosveštenstvo” patrijarh srpski Irenej čestitajuću crkvene blagdane (po Julijanskom kalendaru) vjernicima istočnoga obreda iz Korduna, Banije, Like, Slavonije i Srema, Primorija i Dalmacije. Kao (jer) njemu ne postoji DRŽAVA Republika Hrvatska ili moguće u Republici Hrvatskoj i ne žive vjernici istočnog obreda koji svetkuju svetkovine po Julijanskom kalendaru.

– Jasno  je da je drug JakovinaSlabovina najogavniji medu ogavnima, fuj.Vratiti ime HRVATSKI DRZAVNI SABOR i lustrirati sve Slabovine odmah, ove sekunde. Dosta je seratora. Ako ovi pridošli na vlast ne provedu lustraciju, nek se povješaju.

Pozdrav Akademicima a sram bilo svim jazu kakademicima.

Vas dva velika Josipa ste glas malog Josipa, čiji se glas ne čuje.

Hvala Vam.

Josip, DDR 90-91, spomenica sa Pounja,

Bravo akademiče Josipe Pečariću i dr. sc. Josipe Stjepandiću !
Potpisujemo uz srdačne pozdrave,
Vaši B… i M…..
P.S.  Treba nam hitno ministar znanosti i obrazovanja!


16.01.2016 u 09:36, Tvrtko Jakovina je napisao/la:

Poštovani kolege iz HAZU i iz emigracije,

Hvala Vam na vašim komentarima. Pisma kao vaše dobivam nakon svakog javnog nastupa i čuvam ih. Zabavljaju i mene, a i studente.

Perić i knjiga Stančića i drugih, korišteni su za pisanje moga članka u Globusu. Citati dr. Pribičevića su upravo iz Perićeve knjige. Šteta da to niste pročitali pomnije prije no ste poslali zajedničko pismo.

Nisam vidio da ste bilo što napisali o mojim arguemtnima? Tako je to uglavnom u pismima koja dobivam. Šteta.

Ne natječem se za Akademiju, mada, moram reći, na svakom prijemu u HAZU više članova vodstva o tome razgovara samnom. Sve što sam s Akademijom imao bio je rad u Arhivu HAZU (eto baš jučer).

Dragi kolege Josipi (ne Broz i ne Josife Staljinu) i Ante (ali ne Paveliću, pravniku) – moram to navesti, jer me, osim vaših imena, toliko toga podsjeća na navedene drugove, voždove i poglavnike – srdačno.

TJ


 

Dragi Josipe i jedan i drugi,

Ljepo ste sročili poruku tom kvazi-istoričaru Jakovini što predstavlja zaista sramotu hrvatskih veleučilišta, a ako dobro shvaćam on se kandidira da uđe u JAZU, pardon HAZU? On i njegova bratija sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu su zaprljali hrvatsku historiografiju sa njihovim kvazpovijesnim intrepetacijama, što predstavlja dno znanosti i trjezvenog razmišljanja, koje su stavili u službu sljepe odanosti samoupravnoj praksi i komunističkoj idelogiji njihovog vođe J.B. Tita, tog zločinca bez presedana,koji je svojim zločinima i nasiljem zavio na stotine hrvatskih majki u crno.

Pa neka završe kao takovi u vatri paklu, gdje im je pravo mjesto za đavolje igre i nasilje koje proizvode svojim pisanijama i traversijama.

Srdacni pozdrav,

Ante Glibota,


 

De : Pecaric

Date : vendredi 15 janvier 2016 22:51

? : <nepoznati-primatelji:;>

Objet : Fwd: Poštovani druže Jakovina

Poštovani druže Jakovina,

tvrtkJavljamo Vam se u povodu Vašeg turobnog i žalosnog uratka, objavljenog u ?Globusu? od 8. siječnja 2016., u kojemu zazivate nekakve “crne asocijacije” u svezi s imenom ?Hrvatski državni sabor?. Kao što je hrvatski korpus podijeljen na domovinsku i izvandomovinsku Hrvatsku, tako i ovo otvoreno pismo potpisuju Vama već poznati ?klerofašist?, te jedan predstavnik Vašoj Partiji jednako mrske ?neprijateljske emigracije?. Dva Josipa skupa, a nisu niti Tito niti Staljin. To smrdi na klasnog  neprijatelja, zar ne?

Budući da nismo povjesničari, ograničit ćemo se na nelogičnosti, kojima vrvi Vaš uradak. Kod korištenja imena i znakovlja smatramo da bi se trebalo voditi ponajprije sljedećim kriterijima: svrsishodnosti, originalnosti i prihvaćenosti.

Svrsishodnost pridjeva ?državni? za najviše državno zakonodavno i predstavničko tijelo nesporno je po definiciji. Koje bi drugo državno tijelo imalo prvenstveno pravo na atribut ?državni? ako ne Sabor? Kao povjesničaru ne bi Vam trebalo biti nepoznato da su hrvatski politički prvaci od sredine 19. stoljeća često rabili i s ponosom izgovarali ime Hrvatski državni sabor.

Nazivali su ga čak: Časni Hrvatski državni sabore! Taj naziv je sustavno ubijan i zabranjivan nakon što je Hrvatska utopljena u Jugoslaviju, prvu ili drugu, koja Vam je draža, jer svaka je hrvatska državno-pravna misao remetila velikosrpski projekt. Hrvatski državni sabor može biti samo jedno i po tome se prepoznaje originalnost toga naziva. Hrvatski sabor može biti štošta, svaka ad hoc skupina. Kao što Hrvatsko primorje nema precizno definirane granice slično je i s pojmom Hrvatski sabor. Imamo dojam da bi Vi dokinuli oba atributa i hrvatski i državi, pa sve sveli jednostavno na sabor. Hrvatski državni sabor prihvaćen je u širokim slojevima hrvatskog naroda. Nije poznato da se neka relevantna politička skupina protivila uvođenju tog naziva 1997., kad je to predložio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. Vašu Partiju, koja je u svim ključnim odlukama uvijek bila protiv hrvatskog identiteta i suvereniteta, ovdje ćemo ostaviti po strani. 

Hrvatski parlament ima pravo da si dade ime kakvo hoće, uvažavajući ova tri kriterija. Naša država MORA ustrajavati na pridjevu DRŽAVNI kako bi se razlikovale regionalne i lokalne ustanove od državnih. Zbog toga Hrvatski državni zavod za statistiku, Hrvatski državni hidrometeorološki zavod, Hrvatski državni arhiv, Državna geodetska uprava, Državni zavod za intelektualno vlasništvo, Državni zavod za zaštitu prirode i t.d. Ne ćemo više nabrajati da Vam se ne zavrti u glavi, da ne dobijete osip, jer ste očito alergični na sve što je državno, hrvatsko. Zbog toga ne bi bilo neočekivano da predložite promjenu tih naziva, radi smirivanja “crnih asocijacija”.

Pridjev državni u svijetu je sam po sebi razumljiv: imaju ga sve bivše komunističke zemlje (od Slovenije do Poljske?). Zato tvrdnje da je to, samo po sebi razumljivo, ne treba više koristiti, jer to pokazuje da onima koji to traže nije drago postojanje hrvatske države. Ako bi nju ukinuli, onda više ne bi bilo potrebe za atribut ? državni?, zar ne?

Znamo da je HAZU to ime prije 1990. nosila samo u vrijeme NDH. Makar nam nije poznato da bi neki pripadnik Vaše Partije tu Akademiju nazvao ustaškom, ipak smo očekivali od Vas da kao provjereni, pravovjerni “skojevac”, čije je nepokolebljivo držanje za partijsku istinu nedavno čak pohvalio Igor Zidić u emisiji ?Uvijek kontra?, zatražite od Vašeg fakulteta i svih strukovnih organizacija, kojih ste član da neodložno prekinu svaku suradnju i kontakte s HAZU, tom nedvojbenom Pavelićevom organizacijom. Umjesto toga čujemo da biste rado postali član jedne takove ustanove. Je li razlog tome što redoviti članovi HAZU dobivaju nekakvu apanažu ili se nadate da ulaskom u HAZU možete doprinjeti da se promjenji njezin ?ustaški? naziv i ponovo nazove JAZU. Postaje pomalo zabavno da aspirantu za redovitog člana HAZU, lekcije iz povijesti, pardon istorije, drže novinari kojima povijest nije specijalistička struka. Podržavati takva “povjesničara” i njegov najnoviji pamflet bilo bi zaista sramotno i za neko drugo vrijeme!

Da je Pavelić preuzeo neko nazivlje, može imati Više razloga i motiva, istraživanje kojih rado prepuštamo povjesničarima. Usprkos tomu, ne vidimo čime bi on i njegov pokret dobili ekskluzivno pravo na korištenje pojmova, koji potpadaju pod opću tradiciju i kulturu jednog naroda: naziv države, parlamenta, najviše znanstvene i umjetničke ustanove, valute i t.d.  Stoga tvrdimo da uopće nije relevantno glede nazivlja, koji su se nazivi koristili 1941.- 1945. Tako ni nas dvojica potpisnika ne ćemo promijeniti naše ime, iako su ga nosili dvojica najvećih zločinaca u novijoj svjetskoj povijesti. Slijedom toga, onaj tko kao Vi Paveliću daje preveliko značenje i prvenstveno pravo na izbor nazivlja najviših ustanova, ne samo da vrijeđa zdravu pamet (?Hoćemo li zbog njega zabraniti ime Ante??) nego se mora, htio ili ne, suočiti sa sumnjom da to čini u nečasnoj namjeri da ocrni i omrzi temelje hrvatske državnosti.

Kao što ?Tuđmanova? (nota bene: konvertibilna) kuna nema nikakve veze s Pavelićevom kunom, tako niti ?Tuđmanov? Hrvatski državni sabor ne može imati nikakve veze s istoimenim tijelom koje je po svome izboru sastavio Pavelić.

Isto vrijedi i za HAZU. Kako nismo čuli da odbijate primati plaću u kunama zato što bi to bila ?ustaška? valuta, očekivali bismo od Vas da podržite ovaj jedino logičan naziv za najviše državno predstavničko tijelo u Republici Hrvatskoj po vrlo jednostavnoj shemi: {pridjev izveden od imena države}{pridjev razina vlasti}{narodni naziv za predstavničko tijelo}.

Na koncu, dopustite da Vas pozdravimo najraširenijim pozdravom u svijetu, koji poznaje najmanje milijardu i petsto milijuna ljudi u Kini:

?? (Liam Shi) ili u slobodnom prijevodu:

Za dom spremni!

akademik Josip Pečarić

dr. sc. Josip Stjepandić

P.S.

Bilo bi nam drago kad biste se (i za nas laike razumljivo) osvrnuli na sljedeće radove, koji dolaze do posve drugih zaljučaka:

Hrvoje Matković: Povijest Nezavisne Države Hrvatske, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2002.

Ivo Perić: Hrvatski državni sabor 1848.-2000.,I-III. Svezak, Hrvatski institut za povijest, 2000.

Hrvatski državni sabor 1848., priredili Iskra Iveljić, Josip Kolanović, Nikša Stančić (Hrvatski državni arhiv, I.-IV., 2001.-2008.).

Zapravo trebalo bi upitati znanstvenu javnost, prije svega, povjesničare, može li profesor s ovakvim tekstovima, ustvari ideološkim pamfletima biti kandidat za HAZU. Ovo su prije reference za neku ideološku komisiju, kakvu je imao CK Hrvatske, ili pak za koji područni partijski inkubator – Marksistički centar.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Reakcija na detuđmanizatorske laži Denisa Romca u Novom listu

Objavljeno

na

Objavio

Tjentište / Foto PIXSELL

U riječkom „Novom listu“ inače glasilu ekstremističke antihrvatske ljevice objavljen je  18. lipnja 2019. članak Denisa Romca pod  naslovom „Plenković za Tuđmana i partizane“.  Između  ostalog, u tom detuđmanizatorskom pamfletu Romac je napisao i ovo:

Plenković je kazao da je HDZ pod Tuđmanovim vodstvom u prvih deset godina samostalne i slobodne Hrvatske ostvario ključne ciljeve, ubrojivši u to stvaranje demokratskih institucija, obranu i oslobađanje zemlje od agresora, reintegraciju Podunavlja i, kako je rekao, jasno zacrtani put prema Europskoj uniji i NATO-u.

Naravno da to nije točno. Niti se autokrat Tuđman istaknuo u stvaranju demokratskih institucija, niti je njegova vladavina osigurala Hrvatskoj put prema Uniji i NATO-u. Baš naprotiv, Tuđmanov režim pamtimo po podređivanju i gušenju demokratskih institucija, a tek je njegovom smrću u prosincu 1999. godine i porazom HDZ-a na izborima u siječnju 2000. godine Hrvatska izašla iz međunarodne izolacije, u koju su je odveli upravo Tuđman i HDZ, s čijim se »postignućima« Plenković danas toliko ponosi.“ (Izvor: http://novilist.hr/Komentari/Kolumne/Zlu-ne-trebalo-Denisa-Romca/DENIS-ROMAC-Plenkovic-za-Tudmana-i-partizane?meta_refresh=true )

Denis  Romac, porijeklom iz Glavica kod Sinja, sela kojeg  stanovnici sinjske krajine zovu „mala Moskva“  (što će sve reći o habitusu  istog) široj hrvatskoj javnosti poznat je po izvješćivanju  iz Haaga  sa suđenja za Oluju, gdje  je izvješćivao nerealno i u korist optužbe.
Međutim, dan prije same presude, vjerojatno čuvši u haškim kuloarima da će presuda biti  oslobađajuća, čini kopernikanski obrat i piše jedan tekst u korist  optuženika, i to vjerojatno zato jer je i sam povjerovao, kako u vlastite laži tako i u laži manje-više svih ljevičara u Hrvatskoj,  kako  je general Gotovina nekakav programirani Tuđmanov zločinac koji će se ognjem i mačem osvećivati kad se vrati iz Haaga. Međutim, kako general Gotovina, kao uostalom ni  Predsjednik Tuđman nije takav, odnosno nije lik iz  njihovih jugo-ljevičarskih bajki, jer on  nikad nije  bio zločinac, onda su jugo-ljevičari, bizarno i apsurdno, ostali  „ugodno iznenađeni“ kad su  vidjeli da su njihove vlastite laži i mitomanija upravo to – laži i mitomanija, odnosno da   Gotovina neće „sječi glave“ i  osvećivati se.

Ista stvar je i u  slučaju predsjednika Tuđmana. Tuđman kao prvo nije bio autokrat, nego demokrat i  to demokrat ispred svog vremena, koji je dopuštao i zagovarao razne frakcije čak i u vlastitoj stranci, a što je i dan-danas za sve političke stranke u Hrvatskoj nemoguća misija i demokratski standard kojeg niti jedna stranka neće postići još bar 20 do 30 godina. Štoviše, Tuđman je čak  i Mesića i Manolića nakon neuspješnog državnog puča 1994. godine pozvao da ostanu u HDZ-u i djeluju sa svojom ljevičarskom frakcijom unutar HDZ-a i bore se za svoje ciljeve, a što  je demokratski standard neviđen čak i u najdemokratskijim zemljama svijeta. Na   primjer, kad  bi neka strana sila napala „svjetionik  demokracije“ SAD, i okupirala 27%  američkog kopna, vjerojatno bi svatko  tko bi  u trenutku takve okupacije  pokušao izvesti državni  puč protiv legalno i legitimno demokratski izabrane vlasti SAD-a završio na vješalima ili na električnoj  stolici, a ne da bi ga  se  pozivalo da ostane u krilu  vladajuće stranke i  nastavi  neometano djelovati unutar vladajuće stranke.

Kao drugo, naravno da se upravo predsjednik Tuđman istakao u  izgradnji demokratskih institucija, jer su  iste stvarane dok je on  bio na čelu države, pa je pomalo maloumno tvrditi da netko za  koga tvrdiš da je „autokrat“ nije imao nikakvog utjecaja u  izgradnji institucija. Nu, već je tradicionalno da ljevičari s  niskim IQ (jer da im je IQ viši onda ne bi bili ljevičari)  sami sebi uskaču u usta.
Jedna od demokratskih  institucija  je svakako i institucija Predsjednika Republike.  U  vrijeme Tuđmana  upravo je tu demokratsku  instituciju, pomoću svojih pijuna  u Hrvatskoj pokušao rušiti autokrat  George Soros, koji bi, valjda u „demokratskoj“ maniri rušio vlast svugdje po svijetu gdje ona nije po njegovoj volji. I to se ne odnosi  samo  na Tuđmana u Hrvatskoj nego i na Mečiara u Slovačkoj,  Orbana u Mađarskoj,  Janukoviča u  Ukrajini, Gruevskog u  Makedoniji, Netanyahua u Izraelu, Trumpa u Americi itd.

Po Sorosu, Romcu  i  sličnima, valjda je demokratski standard rušiti volju naroda iskazanu  na  slobodnim demokratskim izborima i rušiti ljude koje je taj isti narod izabrao na  demokratskim izborima u demokratskoj proceduri. I to ih rušiti kojekakvim „demokratskim“ metodama kao što su  prosvjedi izmanipuliranih masa koji su često nasilni ili podzemnim što  medijskim što pravosudnim (lažne optužbe za korupciju, ratne zločine i slično) što inim podrivanjima kojima je „mali rog“ tako sklon. Dakle, jasno je svakom prisebnom čovjeku da njihov moto  „demokracija da, ali samo  ako se ja  (Soros) složim  s  rezultatima izbora“  predstavlja klasični čin ne samo autokracije, nego i posve otvoreno antidemokratskih i totalitarnih  tendencija.

Što se tiče fantomske  „međunarodne izolacije u doba Tuđmana“, tu je pak riječ o otvorenoj, klasičnoj detuđmanizatorskoj laži.
Naime, činjenica je da je Republika Hrvatska 6. studenog 1996. postala punopravna članica Vijeća Europe.
(Izvor: http://www.tudjman.hr/govori/primanje-republike-hrvatske-u-clanstvo-vijeca-europe )

Kako je moguće da „država u izolaciji“ bude primljena u jednu značajnu europsku asocijaciju? Pa u lažima i mitovima detuđmanizatora, pogotovo onih  ljevičarskih, sve je moguće.

Slična je stvar s ulaskom u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO). Doduše, činjenica je da je Opće vijeće WTO-a potvrdilo ulazak Hrvatske u WTO 17. srpnja 2000. godine i da je Republika Hrvatska postala punopravnom članicom WTO-a 28. studenog 2000. godine.  Međutim, u  WTO se, kao ni u bilo koju ozbiljnu svjetsku ali i europsku asocijaciju ne ulazi ad hoc, preko noći, nego je riječ o procesu a koji je preko 90% bio dovršen upravo u  vrijeme vlasti Predsjednika Tuđmana i njegovog HDZ-a.
Uostalom, predanost Predsjednika Tuđmana ulasku  u WTO vidi se primjerice iz  njegovog govora u Izvješću Predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1998. godini na zajedničkoj sjednici oba doma Hrvatskoga državnog sabora (20. siječnja 1999.) gdje  među ostalim Predsjednik Tuđman kaže:

„ Ključne zadaće u međunarodnoj politici, glede članstva Hrvatske u međunarodnim asocijacijama, ostaju priključenje Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) i CEFTI, uklanjanje smetnji ulasku u europske integracije, te jačanje prijateljskih i partnerskih odnosa sa SAD, zemljama Europske unije, susjednim državama, ali i s Ruskom Federacijom, s Kinom i s drugim zemljama
(Izvor: https://hr.wikisource.org/wiki/Izvje%C5%A1%C4%87e_predsjednika_Republike_Hrvatske_dr._Franje_Tu%C4%91mana_o_stanju_hrvatske_dr%C5%BEave_i_nacije_u_1998._godini )

Što se tiče ulaska u EU, činjenica je da je glavni  kočničar hrvatskog  ulaska u EU bio  Tuđmanov nasljednik na Pantovčaku, Stjepan Mesić. On je  svojim krivokletstvom u Haagu  a  zatim i protu-ustavnim i nezakonitim dilanjem dokumenata s oznakom  državne tajne, među kojima je bio  i   famozni Brijunski transkript prvo servisirao lažne haške optužbe protiv Hrvatske, a  zatim, kad je kao posljedica istog čina uslijedio bijeg generala Gotovine iz  Hrvatske taj  isti Mesić lažima obasipao glavnu hašku tužiteljicu Carlu  Del Ponte da se Gotovina skriva u Hrvatskoj. To je objavio čak i Novi  list i taj članak je potpisao čak i Tihomir  Ponoš, jer se to nije moglo sakriti.
(Izvor: http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/WikiLeaks-Carli-del-Ponte-je-Mesic-rekao-da-je-vidio-Gotovinu-2002.-u-Zagrebu )
Dakle, svakom prisebnom čovjeku je jasno da laži poput ove Mesićeve da je on  „vidio Gotovinu u  Zagrebu 2002. godine“ nisu doprinijele bržem ulasku Hrvatske  u EU nego upravo suprotno, a razloge Mesićeve sabotaže ulaska Hrvatske u EU vidjeli smo  upravo s danom ulaska Hrvatske u EU, dakle 1. srpnja 2013. kad je, u njemačkom stilu, bez bespotrebnog gubitka vremena, upravo iz  Njemačke stigao prvi europski uhidbeni nalog.
Upravo zbog toga, tek nakon odlaska Mesića s Pantovčaka, Hrvatska je odblokirana, a i nakon toga, (jer ulazak u takve asocijacije nije ad hoc potez preko noći nego proces)  Hrvatskoj je  trebalo 3 i pol godine do punopravnog članstva u  EU.

Teza  o „međunarodnoj izolaciji RH u vrijeme Tuđmana“ je čista detuđmanizatorsko-ljevičarska laž koju  oni  ne mogu dokazati nikakvim dokumentom kao što bi bila neka deklaracija, rezolucija, odluka, priopćenje bilo EU-a, bilo UN-a, bilo WTO-a bilo Vijeća Europe, bilo OESS-a bilo State Departmenta ili bilo kojeg drugog  tijela koje obično uvodi sankcije i  gura u izolaciju.
I stoga su oni, detuđmanizatorski ljevičari, u  nedostatku pravih argumenata, posegnuli  za pejorativnim kvaziargumentom kako se „na sprovodu Tuđmanu od svjetskih  državnika nije pojavio nitko osim turskog predsjednika Demirela, za razliku od sprovoda Josipa Broza  kojem je  došlo xy svjetskih državnika“.
Na stranu sad i to što je čista laž da je „od svjetskih državnik a došao samo turski predsjednik Demirel“, jer je činjenica da je sprovodu nazočio primjerice i  tadašnji mađarski premijer Viktor Orban.
Naime, to  što Tuđmanu na sprovod nisu došli takvi  „demokratski državnici“ koji su  došli  Brozu,   kao što su, primjerice Nicolae Causescu, Wojciech Jaruzelski, Erich Honecker, Idi Amin Dada, Saddam Hussein,  Mobutu Sese Seko, Jean-Badel Bokassa, Moamer El Gadaffi, Robert Mugabe i slični  diktatori, autokrati, zločinci i komunjare, ja  osobno ne vidim kao neki minus za Tuđmana, više kao  minus za Broza.
Što se  tiče „zapadnih državnika“ kao što su  mama američkog predsjednika, britanska kraljica itd, oni su došli više zbog strateškog značaja bivše države SFRJ nego da bi se poklonili diktatoru Brozu, a za taj  strateški  značaj  ponajmanje su zaslužni Broz i njegova KP, nego je taj strateški značaj rezultat  spleta okolnosti nastalih dogovorom Churchila, Roosevelta i Staljina na Jalti.
S druge strane, Republika Hrvatska u vrijeme smrti Predsjednika  Tuđmana nije imala takav strateški značaj  a i opsegom je bila puno manja, ali unatoč tome niti jedna država s  kojom je Hrvatska tada imala uspostavljene diplomatske odnose,  a u  koje  spadaju i sve tadašnje članice EU  kao  i SAD, Kanada, Australija itd, nije  bojkotirala sprovod Predsjednika Tuđmana.
S obzirom da sam na tom sprovodu bio nazočan kao dio počasnog špalira sastavljenog od pripadnika svih 7 gardijskih brigada HV-a i  1. Hrvatskog gardijskog zdruga, i  pošto sam bio vrlo blizu samom grobu pokojnog Predsjednika Tuđmana, to mogu iz prve ruke posvjedočiti da je  tom sprovodu nazočio kompletan diplomatsko-konzularni zbor u Republici Hrvatskoj, dakle veleposlanici i konzuli svih zemalja koji su na sprovod došli zajedno, što je bila vrlo snažna  i znakovita simbolička gesta koja direktno ruši izmišljene teze o „izolaciji Hrvatske“.
Uostalom, 15. prosinca 1999. dakle svega dva dana nakon sprovoda Predsjednika Tuđmana, održana je komemoracija Predsjedniku Tuđmanu u Općoj skupštini UN-a.

Tom prilikom, među ostalim istaknuto je i slijedeće:

Naš život na zemlji nije vječan, ljudski život je prolazan. Međutim, neki su životi ipak vječni, to su oni koji ostaju i preživljavaju u ljudskom sjećanju po sjaju kojim su svjetlili, i djelima kojima su ostavili trajan trag. Život doktora Franje Tuđmana bio je jedan od takvih, njegovom narodu sada pripada da nastavi njegovo djelo, njegov završen put na tragu demokracije, mira, pobjede i napretka.
( Martin Belinga Ebouto, predstavnik afričkih zemalja na komemoraciji predsjedniku Tuđmanu u općoj skupštini UN-a 15. 12. 1999. godine)

Predsjedniku Tuđmanu divit ćemo se kao gorljivom branitelju demokracije i ljudskih prava. Bio je dalekovidan državnik. koji je pokrenuo dalekosežne promjene, ne samo u svojoj zemlji već i u cjeloj regiji. Njegovi neumorni napori u rukovođenju državom donijeli su mu poštovanje i ugled svjetskog vođe. Promjenio je sliku Hrvatske, od ratom uništene do miroljubive i progresivne zemlje.
(Anwarul Karim Chowdhury, predstavnik azijskih zemalja na komemoraciji predsjedniku Tuđmanu u Općoj skupštini UN-a 15. 12. 1999. godine)

Predsjednik Tuđman vodio je život ispunjen hrabrošću i odanošću svome narodu i cilju. S dostojanstvom je proživio iskušenja i burne događaje koji su proteklih 70 godina pogađali njegov narod i cijelu regiju. Od antifašističke borbe u drugom svjetskom ratu, do akademskih postignuća i kasnijeg pobunjeništva i političkog zatočeništva, čvrsto je slijedio svoju viziju koja je na kraju dovela do neovisne Hrvatske, Predsjednik Tuđman u posljednjem je desetljeću simbolizirao i doveo Hrvatsku do moderne europske države.
(Vladimir Galuška, predstavnik istočnoeuropskih zemalja, govor na komemoraciji Predsjedniku Tuđmanu u Općoj Skupštini UN-a 15. 12. 1999. godine)

Doktor Franjo Tuđman nesumnjivo je zaslužio počasno mjesto u srcima i umovima svijeta kao znanstveni autor, aktivist, vojni general, državnik i borac za ljudska prava. Uvjerenje, istina, čast i nepopustljiva potreba da se zalaže za pravednost, trebali bi biti sjajna baklja, i pomoći nam u određivanju naših ciljeva i djela u dvoranama ove velike institucije u kojoj mu danas odajemo počast. Njegovo je ime, tijekom godina, postalo sinonimom za ideje i čast.
(Julian Robert Hunte, predstavnik latinskoameričkih zemalja, govor na komemoraciji Predsjedniku Tuđmanu u Općoj Skupštini UN-a 15. 12. 1999. godine)

Doktor Franjo Tuđman svoj je narod napustio u trenutku kada još nije mogao do kraja dosegnuti cilj svojih i njihovih napora. Uvjereni smo da će njegovi sunarodnjaci sa sigurnošću kročiti naprijed razvijajući partnerstvo na regionalnoj i međunarodnoj razini.
(Hubert Wurth, predstavnik zapadno-europskih zemalja, govor na komemoraciji Predsjedniku Tuđmanu u Općoj Skupštini UN-a 15. 12. 1999. godine)

Dobro sam ga poznavao i s njime blisko surađivao. Bio je važna povjesna osoba i ispisao je važnu stranicu u povijesti Europe. O njegovoj će se ulozi još dugo raspravljati, no njegova se važnost ne može osporiti. Povijest mora zabilježiti činjenicu da bez njegova odlučna stajališta u Daytonu, mir u Bosni i Hercegovini ne bi bilo moguće postići. Doktor Franjo Tuđman imao je san o Hrvatskoj koji se velikim djelom, ali još ne i potpuno ostvario. Nadam se da će idući naraštaji vođa u Hrvatskoj biti dostojni njegove vizije i nastaviti je do mira i demokracije.
(Richard Holbrooke, predstavnik SAD-a, govor na komemoraciji Predsjedniku Tuđmanu u Općoj Skupštini UN-a 15. 12. 1999. godine)

Možete li zamisliti da predstavnici cijelog svijeta na komemoraciji u Općoj skupštini UN-a govore ovako o čelniku  „države u izolaciji“? Možete li zamisliti da Opća skupština UN-a uopće održava  komemoraciju  čelniku  „države u  izolaciji“?
Pametnom dosta…

Predrag Nebihi/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Thompson: O eventualnoj podršci nekom od predsjedničkih kandidata ću odlučiti ja, a nikako netko drugi!

Objavljeno

na

Objavio

Dragi prijatelji,

budući da se ovih dana u javnosti pojavljuju novinarski natpisi i špekulacije oko moguće Thompsonove potpore jednome od potencijalnih kandidata za predsjednika ili predsjednicu Republike Hrvatske, želimo Vam prenijeti razgovore na tu temu sa samim Thompsonom.

Naime, sam Thompson nam je rekao kako od njega nitko nije zatražio potporu niti je s bilo kim od potencijalnih kandidata ili kandidatkinja za predsjednika ili predsjednicu Republike Hrvatske o tome razgovarao.

Naglašava kako je spominjanje njegovog imena u medijima vezano za kampanju nadolazećih predsjedničkih izbora čista laž i manipulacija.

Hoće li kandidaturu objaviti netko koga Thompson zaista želi podržati i o svom mogućem angažmanu u vidu potpore takvom kandidatu ili kandidatkinji, kako nam je sam Thompson rekao, on će o tome sam odlučivati, a ne nikako netko drugi kako već sada pokušavaju raznim pritiscima i bombastičnim naslovima preko pojedinih medija.

Naravno, napominje Thompson, ako do toga i dođe, prvi koji će za to saznati ste upravo Vi, njegovi vjerni fanovi, i to preko njegovih web stranica i društvenih mreža, uostalom kao i uvijek do sada.

Management Marko Perković Thompson

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari