Pratite nas

Herceg Bosna

‘Potopila’ vlastitu državu u Haagu: ‘Srbija i JNA su se od ’81. godine pripremali za rat, Hrvati to nisu znali’

Objavljeno

na

“Srbija je oduvijek shvaćala Jugoslaviju kao Veliku Srbiju. Srbija je uvijek negirala prava i identitet Makedoncima, Hrvatima i drugima. Nije razumjela da su se ti narodi emancipirali i stvorili svoj identitet tijekom 20. stoljeća. Vlasti Srbije pripremale su scenarij za raspad Jugoslavije”, svjedočila je protiv svoje zemlje odvažna Sonja Biserko.

Objavljeno je svjedočenje Sonje Biserko, predsjednice Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, koju je u Haag, kao svjedoka, pozvao hrvatski pravni tim. Biserko je, unatoč javnim prijetnjama koje dolaze iz njene domovine, hrabro iznijela niz intrigantnih podataka koje Srbiji nikako ne idu u korist. Najviši sud UN je novinarima zabranio da njen iskaz objave prije jučerašnje kraja rasprave.

Evo što je na sudu o svemu onome što je prethodilo ratu kazala Sonja Biserko:

Srbija je krajem 20. stoljeća počela provoditi devetnaestoljetni projekt jedinstva i ujedinjenja svih Srba, što nije odgovaralo “duhu vremena”, naročito poslije pada Berlinskog zida. Logika iza toga je da je Srbija oduvijek shvaćala Jugoslaviju kao Veliku Srbiju. Srbija je uvijek negirala prava i identitet Makedoncima, Hrvatima i drugima. Nije razumjela da su se ti narodi emancipirali i stvorili svoj identitet tijekom 20. stoljeća.

To je bilo ključno za razumijevanje negiranja i nepriznavanja postojanja tih naroda koje je bilo vrlo prisutno u kampanji uoči rata – “Hrvati su Srbi, Muslimani su Srbi” i tako dalje. To je zaista devetnaestoljetna teorija nacija. Srpski nacionalni program odigrao je ključnu ulogu u tragičnom raspadu Jugoslavije. Od smrti Josipa Broza Tita, nijedna druga republika nije razmišljala o odvajanju i odlasku iz Jugoslavije. Vlasti Slobodana Miloševića, poslije pada Berlinskog zida, nastavile su križarski rat protiv Jugoslavije, uništavajući sve federalne institucije i stvarajući završni čin na koji je međunarodna zajednica prekasno reagirala – hrabro je istupila na sudu Biserko.

Amandmane na Ustav Srbije iz 1990, nazvala je “prvim secesionističkim dokumentom” u nekadašnjoj Jugoslaviji:

– Miloševiću je bio raščišćen put da nastavi svoju kampanju. Haaška konferencija (1991.) bila je posljednja šansa da Jugoslavija opstane u tadašnjem okviru, ali je, nažalost, Srbija odbila tu ponudu zato što je JNA već bila na njenoj strani, istakla je Biserko pred najvišim sudom UN. Prema njenim riječima, JNA je čitavo desetljeće prije toga bila podvrgnuta promjenama da bi je Srbi mogli kontrolirati.

– Vlasti Srbije pripremale su scenarij za raspad Jugoslavije – kazala je jasno Biserko čije izjave nikako nisu “legle” pravnom timu Srbije.

Njihov zastupnik, Novak Lukić, tražio je pojašnjenje ovih teza, i dobio sljedeći odgovor:

Deset godina trajala je neka vrsta medijske pripreme, pogotovo od 1988. do 1991. kada je srpski narod kondicioniran za nešto što će doći, tako što se ponovo najavljivao genocid, prije svega u Hrvatskoj i BiH. Zapravo se inzistiralo na tezi da je srpski narod žrtva obje Jugoslavije, a ta kampanja pokazala je što se sprema. Taj pogled na krizu u bivšoj Jugoslaviji zaokružio je Memorandum Srpske akademije nauka i umjetnosti, a zastupali su ga brojni akademici, kao i Srpski pokret obnove i Srpska radikalna stranka u svojim programima – pojasnila je Biserko.

Na zaključak Sonje Biserko o ključnoj ulozi vodstva Srbije u razbijanju Jugoslavije, odvjetnik Lukić uzvratio je pitanjem zna li ona tko je izgovorio rečenicu: “Mislim da sam obavio zadatak, Jugoslavije više nema.”

Da, znam, to je rečenica koju je izgovorio Stjepan Mesić, koji je tada bio predsjednik Jugoslavije, ali koji zapravo nije bio predsednik Jugoslavije. Instalirala ga je međunarodna trojka i nije imao nikakvu kontrolu i ingerencije nad, recimo, JNA – bila je spremna svjedokinja koja se velikim dijelom u svom iskazu oslanjala na ulogu JNA:

Savezna vojska je 1991. stala na srpsku stranu, de facto i javno. Našle su se vojska i Srbija na dvije točke – obrana socijalizma i recentralizacija Jugoslavije. Teritorijalna organizacija omogućila je da JNA bude upotrijebljena za ono što se dogodilo. Moji osobni stavovi proizlaze iz brojne literature koju sam pročitala, iz iskustva diplomate u jugoslovenskoj diplomaciji, iz rada ovih 25 godina, tjekom kojih sam se u velikoj mjeri bavila srpskim nacionalnim programom tj. srpskim nacionalizmom – zaključila je svjedočenje Sonja Biserko.

Autor: Snježana Vučković/dnevno.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Obilježena 24. obljetnica 2. gbr HVO-a

Objavljeno

na

Objavio

U mostarskoj vojarni Stanislava Baje Kraljevića, svečano je obilježena 24. obljetnica 2. gardijske brigade HVO-a, jedne od najslavnijih postrojbi Hrvatskog vijeća obrane.

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odana je počast poginulim pripadnicima HVO-a.

Potom je u kapelici sv. Ivana Krstitelja misu služio vojni kapela don Jakov Pavlović. Uz članove obitelji poginulih, nestalih i umrlih pripadnika brigade, veterana, predstavnika HNS-a, braniteljskih udruga HVO-a, obljetnici su nazočili brojni gosti i uzvanici.

Prigodne riječi u znaku prisjećanja na herojski ratni put 2. gbr HVO-a, njezina ustroja i postignuća te čestitkama za obljetnicu postrojbe uputili su zapovjednik 1. pješačke gardijske pukovnije OS-a BiH brigadir Slaven Galić, pomoćnik zapovjednika Operativnog zapovjedništva OS-a BiH brigadrni general Ivica Jerkić i ratni zapovjednik 2. gardijske brigade HVO-a general zbora Stanko Sopta.

Govor generala zbora HVO-a Stanka Sopte

POŠTOVANI PRIJATELJI

U prigodi 24. obljetnice 2. gardijske brigade HVO-a obraćam Vam se kao njezin ratni i mirnodopski zapovjednik. Ovdje s mauzoleja i spomen-kapele slavnoj brigadi HVO-a. Ovdje gdje nas sa svoga spomen znaka gledaju njeni poginuli vitezovi. Ovdje gdje su pismene o ukazu predsjednika HRHB Mate Bobana da se osniva ova Brigada. Ovdje gdje je oltar – žrtvenik s kojeg već evo 24. godinu slavimo sv. misu za naše poginule suborce. Ovdje gdje u središtu tužna majka Hrvatica u naručju drži svoga poginulog sina bojovnika HVO-a.

Kad je prije 20. godine biskup Ratko Perić posvetio i blagoslovio ovu kapelu, obratio se na koncu bojovnicima, obiteljima poginulih i mnoštvu puka ministar obrane RH Gojko Šušak i održao najkraći, ali i najsadržajniji govor. Gledao je s ponosom u sve nas i rekao: NE BOJTE SE!

Evo, dvadeseti četiri godine poslije i ja želim to isto ponoviti: NE BOJ TE SE! Toliko je krvi i znoja, toliko muke i patnje uloženo u našu slobodu da se ne smijemo i ne trebamo bojati. Naši nas poginuli s neba sokole i vele: Mi smo za Vas dali svoju krv.

I naš General Slobodan Praljak ponavlja ne samo nama, već cijelom svijetu: SLOBODAN PRALJAK NIJE RATNI ZLOČINAC. S PRIJEZIROM ODBACUJEM VAŠU PRESUDU.
I svi naši poginuli prijatelji, pripadnici 2. gardijske brigade, vitezovi su ljubavi pram slobodi. Oni su heroji. Branili su goli život svoga naroda i svoje ognjište, svoju zemlju. Oni su činili Hrvatsko Vijeće Obrane. Oni su nas branili, a mi branimo istinu o njima i stoga sve laži i lažne konstrukcije odbacujemo.

Mi smo na ove godine ponosni – one su naš ponos. Danas molimo za svoje poginule, za njihove obitelji, za sve nas da nas njihova žrtva okrijepi u ovome našem životu.
Pokoj vječni daruj im, Gospodine! Počivali u miru Božjem

Kamenjar.com

MUNJE

 

24. obljetnica utemeljenja 2. gardijske brigade HVO-a

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

24. obljetnica utemeljenja 2. gardijske brigade HVO-a

Objavljeno

na

Objavio

Jedna od elitnih postrojbi HVO-a sudjelovala je u desecima pobjedničkih operacija oslobađanja

Ciganske livade, Korićina, Glamoč, Čemernica, Jajce, Ugar…, neka su od brojnih mjesta koja su tijekom Domovinskog rata uspješno oslobodili pripadnici II. gardijske brigade Hrvatskoga vijeća obrane pri čemu su poginula njezina 163 pripadnika.

2. gardijska brigada je bila gardijska mehanizirana brigada Hrvatskog vijeća obrane tijekom rata i poslijeraća u Bosni i Hercegovini.

Brigada je utemeljena 13. prosinca 1993. godine odlukom Glavnog stožera HVO-a, a kroz nju je prošlo 5.000 gardista.

Na temelju zapovijedi pokojnog predsjednika Herceg Bosne Mate Bobana, u prosincu 1993. godine osnovana je II. gardijska brigada HVO-a u čiji sastav su ušle Širokobriješka Kažnjenička bojna, Lakojurišna bojna, Hrvatska legija časti, 60. gardijsko-desantna bojna “Ludvig Pavlović”, a nešto kasnije i Postrojba za posebne namjene Gavran 2. Od tada do kraja rata prošli su, kao jedna od najelitnijih postrojba sva teška ratišta.

Sjedište brigade je bilo u vojarni Stanislav Baja Kraljević u Rodoču, južnom prigradskom naselju grada Mostara

Brigada je prošla mnoge bojišnice do južnog, dubrovačkog bojišta do Manjače, pritom oslobodivši mnoge gradove (Kupres, Glamoč, Mrkonjić Grad, Jajce, Šipovo …) i kao takva slovila je za jednu od najslavnijih i najboljih postrojbi Hrvatskog vijeća obrane, a svoje živote za domovinu i slobodu dala su čak 163 pripadnika ove brigade.
Kapelica sv. Ivana Krstitelja, zaštitnika brigade, koja se nalazi unutar spomenute vojarne ujedno je i spomenik palim braniteljima, na zidovima su ploče s imenima i slikama poginulih gardista.

Nakon rata zadaće brigade su bile da unutar HVO-a, koji je zajedno sa Armijom BiH činio Vojsku Federacije Bosne i Hercegovine, štiti bošnjačko-hrvatski entitet u BiH od rata, poplava, požara i sl. Brigada je tijekom1998. godine bila na obuci u Turskoj, u sklopu NATO-a.

Tijekom 2001. godine, 2. gardijska brigada zajedno sa ostalim postrojbama hrvatske komponente Vojske FBiH daje potporu Hrvatskoj samoupravi.

Hrvatski narodni sabor je pozvao časnike i vojnike hrvatske komponente Vojske Federacije BiH na samoraspuštanje. Većina časnika i vojnika, samovoljno, ovaj je poziv ispoštovala, te su vojarne HVO-a ostale prazne.

Jedine posljedice samoraspuštanja, na kraju, su bile nekoliko izgubljenih plaća za vojnike i časnike HVO-a, kao i gubitak položaja u vojnoj hirerahiji za one osobe koje su se najgorljivije založile da se raspuštanje provede.

Reformom obrane u BiH 2005. godine Vojska Federacije BiH zajedno sa Vojskom Republike Srpske je integrirana u sastav Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.

Danas se Oružane snage Bosne i Hercegovine sastoje od tri pukovnije, a 1. pješačka (gardijska) pukovnija je nasljednica Hrvatskog vijeća obrane.

Kamenjar.com

General zbora HVO-a Stanko Sopta: Uloga HVO-a u vojno redarstvenoj operaciji Oluja je neupitna!

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari