Pratite nas

Život

Potpišite peticiju za osnivanje Centra za autizam u Slavoniji

Objavljeno

na

Nenad Barinić bavi se oslikavanjem motora, automobila, kaciga (i slično) airbrush tehnikom. Usporedo s profesijom policajca bavi se ribolovnim novinarstvom i fotografijom, dizajniranjem i kreiranjem umjetnih ribolovnih mamaca i ribolovom, te je i volonter Ribočuvarske službe. Zaposlen je u MUP-u RH, PU Vukovarsko srijemskoj kao kriminalistički policijski službenik, gdje uz redovni posao povremeno izrađuje fotorobote počinitelja kaznenih djela i neslužbeno glasi za najboljeg hrvatskog crtača fotorobota. Uz ilustratorske radove i crtanje stripa, zapaženi pisac članaka o varaličarskom ribolovu i konstruktorskim i dizajnerskim rješenjima umjetnih ribolovnih mamaca kao honorarni novinar ribolovnih časopisa „Športski ribolov“ (Hrvatska), „Praktični ribolov“ (Hrvatska) i „Ribolovački magazin“ (Srbija).

Uz sve to kod na Večernjakovoj blogosferi ima blog o stripu općenito i o školi stripa – “Strip i ilustracije”.

Ožnjen je i otac četvero djece, a treće dijete – Domagoj Barinić je dijete sa sljedećim dijagnozama: autistični poremećaj – pervazivni razvojni poremećaj F84, laka mentalna retardacija F70, Enuresis et encopresis diurna et nocturna interm. F98 i F 98.1, usporen razvoj govora F80.9.

[ad id=”68099″]

Pročitajte s kakvim problemima se obitelj susreće od Domagojevog rođenja do danas, kad ima 16 i pol godina.

Podržimo ovu akciju i potaknimo ljude iz svoje okoline da daju svoj doprinos potpisivanjem ove peticije.

Svim zaintetresiranima šaljemo na e-mail peticiju i tabelu:

[email protected] 

imam ih i ja:
[email protected]

Tabele se potpisuju do 15.5, oni koji su bliže neka dostave originalne tablice direktno Nenadu ili će on doći po njih, a ako su jako udaljeni pošaljite poštom (adresu također možete zatražiti putem navedenih e-mail adresa)


Broj: MK GV-022/2015. N.B.

Vukovar, 19. travnja 2015. godine

n/p PRIJATELJIMA I BIKERIMA – pročitajte u kompletu

PREDMET: Zamolba za pomoć prijatelju bikeru 

Kao hrvatski branitelj, krim.policajac, ribolovac, crtač i novinar, medijski poznata osoba i biker, predsjednik Sportskog moto kluba “Golubica” Vukovar, molim Vas kao prijatelje bikere i humanitarce kao što smo se do sada nebrojeno dokazali svi mi, shodno Vašim mogućnostima, a prvenstveno kao ljude, roditelje i buduće roditelje, za pomoć jednoj humanoj akciji – potpisivanje peticije za osnivanje Centra za autizam u Osijeku. Tabelu sa peticijom imam u PDF formatu, dostavljam na traženje.

Oženjen sam i u skladnom braku imam četvero djece te uzdržavam kompletnu obitelj svojim primanjima. Čitava obitelj je uz našeg sina u postupku socijalizacije i olakšavanja njegovog stanja od dijagnosticiranja bolesti 2001. godine. Sin Domagoj Barinić, rođen 30.10.1998. godine, pohađa nastavu u Školi za osobe sa posebnim potrebama Josip Matoš u Vukovaru, u maloj odgojno-obrazovnoj skupini djece sa autizmom, sa dijagnozama: autistični poremećaj – pervazivni razvojni poremećaj F84, laka mentalna retardacija F70, Enuresis et encopresis diurna et nocturna interm. F98 i F 98.1, usporen razvoj govora F80.9. Svi koji ga poznaju osobno znaju kakva je to prekrasna i draga osoba, te se obožava voziti na motoru.

Što je to autizam? Kako bih približio što ove dijagnoze predstavljaju osobama koje ne znaju puno o ovoj bolesti, navodim da unatoč naprednoj medicini i istraživanjima 21 stoljeća uzrok i lijek za ovu bolest nisu otkriveni. Svaki odlazak liječnicima značio je sate intervjua s nama roditeljima do sedmog koljena, obzirom da svaki detalj pokušavaju povezati u podatke koji bi pomogli u prevenciji i liječenju. Autizam se sada često povezuje sa teškim metalima, stresovima roditelja, rođenjem trećeg djeteta u obitelji, a uglavnom sa cijepljenjem djece od rođenja nadalje. I mi pretpostavljamo, osim toga što je treće dijete u obitelji, da je ovdje uzrok obavezno cijepljenje djece, uz nebrigu aljkavih liječnika kojima je ljudska sudbina nebitna ukoliko im ne skrenete pažnju plavom kovertom. I da…. Domagoj je nažalost postotak…..

Od 2001. godine smo našem sinu pružili sve što smo mogli uslijed čega je njegovo stanje puno bolje. Radi nepostojanja institucija koje bi nam pomogle, bili smo prisiljeni ići jednom mjesečno za Zagreb u bolnice i Centar za autizam i dva do četiri puta tjedno u Podvinje u „Cekin“ uglavnom našim novčanim sredstvima, od čega se dan-danas nismo oporavili. Radi toga što kod nas nema institucije gdje bi Domagoj dobivao potrebnu pomoć, iz Vinkovaca smo odselili u Vukovar gdje makar postoji škola.

Sada, naš sin Domagoj sa 16,6 godina osoba je sniženih intelektualnih sposobnosti, sfinktere ne kontrolira, nosi pelene i uloške, nuždu vrši tek svakih 7-15 dana uz pomoć, nesiguran, teško se orijentira u prostoru, sklon čestim promjenama raspoloženja, ranije je bio agresivan i sklon samoozlijeđivanju, sada ima povremene faze u kojima gubi kontrolu i postaje agresivan, sa poteškoćama u spavanju i buđenju u svezi čega od doba puberteta koristi antidepresive i druge lijekove radi prevencije epilepsije koja se u tom dobu javlja kod 70% ove djece, teško funkcionira oko odlaska i boravka u školi. Ima izražene iracionalne strahove i afirmira nove strahove, ali većinu njih ne može identificirati, radi se o paničnim strahovima od stvari i pojava iz okoline. Uz stalnu pomoć logopeda, defektologa i psihijatra potpuno je ovisan o brizi i rehabilitacijskom angažmanu roditelja i braće. Kao osoba sa utvrđenim invaliditetom ima potrebu individualnog rada u provođenju psihosocijalne rehabilitacije i trajne pomoći i njege u punom opsegu.

Domagoj (svi ga znaju kao Gogo), danas je puno bolje nego nekada zbog toga što je kompletna obitelj i pojedini prijatelji i rodbina uz njega, što smo odbacili liječnike koji se poigravaju ljudskim sudbinama i koji su nudili jake lijekove za bebu od 1,5 godina “kako bi stalno spavala pa će biti mirna” ili čak nemoralnih ponuda da “potpišemo papir” i ostavimo dijete tamo negdje, nekome….zauvijek….gdje bi bio nadrogirana masa. Od malog plavog dečka koji se naglo zalijetao glavom u ugao stola ili koji je u nas pogledao svojim okicama, mirno, pa zatim spuštao dlan na užarenu ploču peći, koji je imao panične strahove od svega što nije mogao ukazati ni reći (progovorio je sa 7 godina), a znali smo da ga strah od nekog potpuno bezazlenog predmeta (npr. figurice) može ubiti. I ne možete kao roditelj ništa, samo se bojati. Svoju nemoć govora i traženja onoga što je trebao iskazivao je autoagresijom. Zamislite da samo 2 mjeseca učite dijete da stisne šalter za svijetlo ili 6 mjeseci učite da drži čašu u ruci. Zamislite da mu je potrebno samo pola kvadrata prostora u kutu sobe, zamislite da nakon 5 minuta gosti moraju izaći van ili mi moramo ići dalje….od toga smo i mi postajali autistični, izolirani. Za to, ima pravo na osobnu invalidninu od 1000 kn. On kao mi koji smo drage volje išli u rat znajući da možemo poginuti, biti ranjeni ili ostati invalidi – nije mogao birati. On se rodio takav, a naknada je takva kakva je za sve civilne invalide. Tri puta zaredom mora na liječničke stručne preglede radi raznih komisija i birokracije, a svakim odlaskom kod liječnika, bez obzira na njihovu pažnju, unazađuje njegov napredak za godinu – dvije zbog straha. Samo radi birokracije….. i uredbi Vlade.

Danas je Domagoj – Gogo dječak koji je sa 12 godina naučio pisati i to na tipkovnici laptopa, poznaje kretanje planeta i reakcije vulkana, od 13 godina radi nivoe video-igrica na Roblox-u gdje ima preko 1.000.000 sljedbenika, savršeno govori i piše engleski…. Veliki broj željezničara i strojovođa ga zna jer je po znanju o lokomotivama i vagonima, općenito o željeznici i mostovima jako stručan i obožava vlakove, skuplja makete, aktivan je na forumu Željeznice.net. Voli snimati filmove, preporučujem vam da na youtube-u nađete njegov igrani film koji je sam osmislio, odigrao, snimio o vlaku Thomasu (youtube nick: GOGO108 ROBLOX Pmk), ili da pogledate koje je sve željezničke kompozicije “uhvatio” i postavio filmiće. To je napravio jedan autističan dječak uz kojega je roditeljska i bratska ljubav i solidarnost i briga. I već dvije godine strah ga je samo jednoga – što će biti s njim kada mi umremo?!? Brat koji je završio školu za kipara, radi kao pomoćnik zidara (i njega znate kao bikera – vozi choppera u Mk Lisice Slakovci). Sestra završava umjetničku školu isto, posla nema, najmlađa još ni ne zna što je sve čeka u životu, a on – on razmišlja o neizvjesnoj budućnosti. I danas jede samo čips, špagete sa rajčicom, nekada juhu i pire i hrenovke – to mu je sva ishrana. Drugo ne može, podsvjesno odbija sve drugo. A sada ne smije ni pola toga jer je na jetrenoj dijeti zbog mononukleoze.

Moja supruga Jasminka (znate je kao blagajnicu MK “Golubica” Vukovar, na fb je pod nickom Matilda Šećerević) – odmah po detektiranju autističnog poremećaja kod Domagoja, sebe je stavila na žrtveni oltar majčinstva i birokraciji. U vukovarskom zavodu za zapošljavanje morala je potpisati Izjavu pod fizičkom i materijalnom odgovornošću da od njih neće tražiti nikakva prava zbog toga što mora biti uz svoje dijete i tako udarila jednu recku manje za broj nezaposlenih u državi – koga nema u evidenciji, ni ne broji se. Od svega toga je obolila i ono što je danas zanimljivo – po našim uredbama, nema pravo na status roditelja njegovatelja (čitaj – staž i naknada), a zdravlje je izgubila baš zato što se brinula i brine i dan-danas za svoju djecu!

Mene također svi znate – uvijek sam pomogao kome sam mogao pomoći, kada nisam mogao rekao sam da ne mogu, a kada sam rekao da ću probati pomoći – probao sam stvarno pomoći. Humanitarni rad je dio moga života, moje obitelji, iako često čujem da ne trebamo brinuti za druge jer nama treba pomoć.

Vjerujem, da je na području Osječko-baranjske, Brodsko-posavske i Vukovarsko-srijemske županije postojao Centar za autizam sa angažiranim stručnjacima, njegovo stanje bilo još bolje nego sada, kada je u dobi do koje mogu nastupiti sve pozitivne promjene. Prvenstveno kao roditelj takvog djeteta koje će zauvijek ostati dijete bez obzira na godine života, molim sve radne kolege i Vas, da pročitate dopis i potpišete peticiju Građanske inicijative „Slavonija u borbi za izgradnju centra za autizam u Osijeku“. Molim i one koji žive van ovih županija, molim čitavu Hrvatsku.

Molim Vas isto, kako svi oni koji su roditelji prekrasnog i posebnog djeteta, ali nažalost teško bolesnog, ne bi morali prolaziti sve ono što sam i sam prolazio – tešku situaciju, neimaštinu, česta daleka putovanja na cestama; nerazumijevanje, bešćutnost i nestručnost šefova na poslu te institucija koje su se prve trebale angažirati u pomoći i snalaženju u birokracijskim labirintima, snalaženja na poslu oko godišnjeg odmora i slobodnih dana te prava koja proizlaze iz te situacije u kojoj vas nitko neće uputiti na njih, pomognite ovu inicijativu koju Slavonija traži već 13 godina! U svijetu se broj ljudi s autizmom povećao triput – u Hrvatskoj je jedno takvo dijete na njih 68, a Slavonija je po broju djece najugroženija.

Kao predsjednik moto kluba u Vukovaru, zatražio sam od članova svih moto klubova na području naše županije da potpišu peticiju, što su učinili zajedno sa obiteljima. Sada isto molim i Vas i Vaše supruge, prijatelje, sve punoljetne – povodite se onim najneugodnijim što može biti – nesreća se može dogoditi svakome od nas.

Iako je u tabeli naveden OIB, priznaje se i JMBG, bez popunjavanja rednih brojeva. Obavezno nam trebaju ručno popunjene i potpisane tabele (ne kopije), zaključno potpisivane do 15. svibnja 2015. godine, a nakon toga datuma molim Vas da me obavijestite gdje i kada mogu doći po njih. Ukoliko postoji neka prepreka, molim Vas da me izvijestite pisanim putem.

Unaprijed zahvaljujemo na pomoći!

U slučaju potrebe, molimo kontaktirati predsjednika kluba, Nenada Barinić, putem e-maila: [email protected] ili [email protected], ili na broj mobitela: +385 98 336 506.

PREDSJEDNIK SMK “GOLUBICA”
Nenad Barinić

BLOG: http://blog.vecernji.hr/barinic 
FACEBOOK: Nenad Nenoos Barinić
WEB AIRBRUSH GALERIJA: http://nenadbarinic.com/
FACEBOOK GALERIJA: http://www.facebook.com/album.php

Piše: Sandra Sabljak Gojan/Blog.vecernji

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Promo

Javnozdravstvena akcija u ljekarnama povodom Svjetskog dana dijabetesa

Objavljeno

na

Objavio

Povodom obilježavanja Svjetskog dana dijabetesa u srijedu 14. studenog 2018. Hrvatska ljekarnička komora pokrenula je javnozdravstvenu akciju kojoj su se pridružile i Ljekarne srce, Ljekarne Osječko-baranjske županije. Partneri u provođenju ove akcije su Hrvatsko farmaceutsko društvo i Hrvatski savez dijabetičkih udruga.

Javnozdravstvena akcija usmjerena je na savjetovanje pacijenata o bolesti i orijentaciono mjerenje šećera u krvi, kao prevencija metaboličkih i kardiovaskularnih bolesti koje su još uvijek prvi uzrok smrtnosti i zdravstvenih komplikacija u Republici Hrvatskoj. Nakon održavanja akcije prikupit će se anonimni numerički podatci – rezultati mjerenja u ljekarnama. Prikupljanje ima za cilj formirati zajednički izvještaj pod naslovom „Što hrvatski ljekarnici mogu otkriti u samo jedan dan? – Skrbimo za bolje ishode liječenja pacijenata s dijabetesom.”

Akciju će tijekom radnog vremena provesti sljedeće Ljekarne srce: Centralna ljekarna Osijek, Ljekarna Park Osijek, Ljekarna Retfala, Ljekarna Antunovac, Centralna ljekarna Beli Manastir, Centralna ljekarna Đakovo i Ljekarna Park Đakovo.

Pozivaju se zainteresirani građani da se pridruže ovoj javnozdravstvenoj akciji kako bi se posavjetovali s ljekarnicima te podržali program ranog otkrivanja dijabetesa i predijabetesa, hipertenzije i dislipidemije.

NOVI PODACI O LIJEČENJU ŠEĆERNE BOLESTI U HRVATSKOJ

  • Ukupan broj osoba sa šećernom bolešću je 284.185 (povećanje za 140.000/10 g)
  • Šećerna bolest je među deset vodećih uzroka smrti (2009. bila je 8. uzrok smrti, a 2016. je 5.uzrok smrti)
  • Čak četiri milijarde kuna godišnje HZZO troši na liječenje komplikacija dijabetesa. Glavni razlog porasta troškova liječenja šećerne bolesti, u odnosu na zadnje analize iz 2009. godine, je porast troškova komplikacija bolesti koji su u ovom razdoblju porasli za 1,8 milijardi kuna (83%). Kardiovaskularne komplikacije 2016. – 57%
  • U odnosu na 2009. godinu troškovi liječenja kardiovaskularnih komplikacija porasli su za 617 milijuna kuna – 31%
  • Najveći dio tih troškova odnosi se na bolničko liječenje, a značajan dio se utroši na lijekove za liječenje ovih komplikacija

Martina Gavran Duvnjak, mag.cult.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Josip Deur krenuo u molitvenu hodnju za Domovinu

Objavljeno

na

Objavio

Krećem u ovaj čin pokore s križem na ramenu, naklonjen svim skupinama i opcijama društva. Sve vas koji ste spremni na pokajanje i na obraćenje Bogu svemogućemu, pozivam da me podržite u vašim molitvama te da nam se pridružite na Svetoj misi u Zagrebačkoj katedrali, a potom i na Trgu bana Josipa Jelačića. Tko želi može se pridružiti i na nekoj od etapa.

Tekst: Josip Deur

U duhu i tradiciji katoličkih molitvenih hodnji i procesija, krećem na molitvenu hodnju Šepurine (Zadar) – Zagreb u duljini od 294 km. Molitvenom hodnjom šalje se poruka i molitva za „milost spoznaje grijeha, milost kajanja za oprost grijeha naroda, obraćenje, povratak Bogu i za čuvanje čistoće srca u kojem se prepoznaje glas Božje savjesti i poziva“ , kako je u ovogodišnjoj homiliji prigodom Dana Državnosti izrekao naš nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Poštovana braćo i sestre,

dana 01. listopada 2018. godine, točno u 05:00 sati, krećem na “Molitvenu hodnju za domovinu”, s križem na ramenu – za oprost grijeha naroda te za obraćenje Bogu.

Molitvena hodnja kreće iz bivšeg specijalističkog vojno-obučnog centra “Damir Tomljenović Gavran”, poznatijeg kao Šepurine u mjestu Zaton kod Zadra, dok je odredište Zagreb, točnije Zagrebačka katedrala, u kojoj ćemo se 6. listopada pridružiti redovnoj Svetoj misi od 09:00 do 10:00 sati.

Nakon Svete mise u Katedrali, s mislima na žrtve Vukovara, Nadina, Škabrnje te svih ostalih stratišta nastalih za vrijeme domovinskog rata obratiti ću se sa glavnog zagrebačkog trga, Trga bana Josipa Jelačića.
Ovim putem vas pozivam da se odazovete u što većem broju!

Molitvena hodnja se sastoji od šest etapa u šest dana:

1.) 01.10.2018., Šepurine – Zaton Obrovački, 58 km;

2.) 02.10.2018., Zaton Obrovački – Udbina, 51 km;

3.) 03.10.2018., Udbina – Grabovac, 59 km;

4.) 04.10.2018., Grabovac – Karlovac, 69 km;

5.) 05.10.2018., Karlovac – Lučko, 46 km;

6.) 06.10.2018., Lučko – Zagrebačka katedrala, 11 km.

Razlog i osobni motiv ovog mojega čina pokore jest isključivo buđenje duhovne svijesti našeg naroda, koji je utonuo u zimski san i bolno se udaljio od Boga. Udaljio se od svojeg pravog pouzdanja, od našeg jedinog Spasitelja, Gospodina Isusa Krista. Kao dokaz i nagradu, točnije kao kaznu za to imamo jasnu sliku našeg stanja u državi. Nikako ne možemo poreći, a još manje skriti to pogubno stanje. Sa zebnjom danomice gledamo mnoštvo iseljavanja mladih, radno sposobnih ljudi, svjedočimo rasprodaji državne imovine, kao i drugih resursa, a posebice plodnih njiva, te voda i šuma, gledamo dramu robovanja bankarskom sektoru, trpimo grubo omalovažavanje i obezvrijeđivanje časnih te nevinih hrvatskih žrtava za vrijeme domovinskog rata, trpimo nebrigu države za njih, koji su svojom žrtvom i svojom krvlju tu državu stvorili, boli nas nepostojanje sluha državnih institucija za teško oboljele, a napose za žačete nerođene i za djecu koja nemaju novca za liječenje… I mogao bih nabrojiti još puno toga!

Otuđismo se od Njega, a Gospodin Isus Krist nam po apostolu i evanđelistu Ivanu jasno poruči:

“Ja sam čokot, vi loze. Tko ostaje u meni, i ja u njemu, on donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa”, (Ivan 15, 5).

Počesto čujemo da su za tešku situaciju odgovorni isključivo politika i političari. Reći će mnogi: Kakve veze s tim ima svaki od nas?! Moram stoga sve vas, pa i sebe samoga, priupitati: A tko to izabere iste te političare te ih postavi na državničke položaje? Tko? Na zadnjem popisu stanovništva smo se deklarirali kao kršćani-katolici i to u mjeri od zadivljujućih 85%. A koga smo izabrali i koga postavili za čuvare države? Bezbožnike koji podržavaju ubojstva nerođene djece, one koji nam putem Istanbulske konvencije uvode parapolicijski Grevio, rodnu ideologiju, europejce koji provode kvazidemokraciju, liberalizaciju i po nalogu briselskih šefova uvode protuhrvatske EU zakone. Čvrst im je cilj zatrti i uništiti naša vjerska i moralna načela, koja nam u nasljeđe ostaviše naši s veti oci i predci. Jako dobro znamo da su nas na ovim našim prostorima, od stoljeća sedmog, u Božjoj milosti održala upravo takva načela!

I na kraju, ono najteže. A to je da kupiše i podmitiše našu pojedinu braću, one s kojima smo do jučer dijelili rovove,miris krvi i baruta. A sutra će ih isti ti europejci odbaciti kao stare čarape, kada ih istroše i od njih više ne budu imali koristi… Nije li to najbolji dokaz da smo tvrde šije, slijepi pored zdravih očiju te gluhi pored zdravih ušiju, kako je i svoj narod opominjao Gospodin Isus Krist?

Draga braćo i sestre, nabrojih tek nekoliko razloga zbog kojih krećem u pokoru, u želji da se pokajemo za svoje grijehe, da se pospemo pepelom, odjenemo kostrijet i da zamolimo Oca nebeskog da nam oprosti naše grijehe. A tek onda da ga zamolimo za zaštitu, blagoslov i blagostanje našeg naroda i Domovine. Da skrušeni od njega, po zagovoru jedinog posrednika između Boga i ljudi, bogočovjeka Gospodina Isusa Krista, isprosimo da nam dade vođe bogobojazne, mudre, čvrste, odlučne i domoljubne. Takve koji će nas zastupati, voditi i u svijetu predstavljati u duhu Božjem, koji će služiti svome narodu, a ne da samo narod služi njima!

Krećem u ovaj čin pokore s križem na ramenu, naklonjen svim skupinama i opcijama društva. Sve vas koji ste spremni na pokajanje i na obraćenje Bogu svemogućemu, pozivam da me podržite u vašim molitvama te da nam se pridružite na Svetoj misi u Zagrebačkoj katedrali, a potom i na Trgu bana Josipa Jelačića. Tko želi može se pridružiti i na nekoj od etapa.

Do sada sam kontaktirao mnoge civilne i braniteljske udruge, pojedince iz društvenog i političkog života. Svima koji su podržali moju nakanu te su se stavili na raspolaganje, logistički ili savjetom, ovom prilikom se neizmjerno zahvaljujem!

Koristim također priliku obavijestiti one koji su do sada iskazali zanimanje za moju hodnju, kao i predstavnike medija da ću, ukoliko o mojem putu bude dodatnih pitanja, odgovoriti na polazišnim i na završnim točkama svake etape ili tijekom pauza, a koje ću svaki dan unaprijed najaviti na svojem Facebook profilu „Josip Deur“.

Predraga braćo i sestre, željno iščekujem okupiti vas u što većem broju u subotu, 6. listopada 2018. godine u 08:30 sati ispred zagrebačke katedrale te nakon svete mise na glavnom zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića u 10:20 sati.

 Josip Deur

portal.braniteljski-forum.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari