Pratite nas

Kolumne

Poturice su povijesno najbrutalnije ubojice Bosne i Hercegovine

Objavljeno

na

Lutanje današnjih Bošnjaka na putu traženja nacionalnog identiteta na ovom dijelu Europe glavni, i jedini, je razlog nestabilnosti, i ratova u Bosni i Hercegovini, pa i ovog zadnjeg, zaustavljenog u Daytonu, nastavljenog u beha bespućima. Ne bi druge nacionalno izgrađene beha identitete naroda, u prvom redu Hrvate i Srbe, ali Ostale, smetalo bošnjačko samotraženju u nacionalnom identitetu, da ih ono ne vodi, pa čak i prisiljava, bilo u građanizaciju ili denacionalizaciju, zapravo odricanje vlastitog identiteta da bi prihvatio to novo, tuđe, u tisućljetnoj beha povijesti nikad zasijano, bošnjačko.

I još gore, to bošnjačko traženje zasebnog nacionalnog identiteta u Bosni i Hercegovini bilo je razlog krvavog građansko vjerskog beha sukoba, ali i današnjeg mirnodopskog rata krivotvorenja beha prošlosti, koji svakog časa može da se pretvori u oružani. Njime već prijeti cijelo bošnjačko političko i vjersko vodstvo, pa je zbog toga Bosna i Hercegovina uistinu trajno „bure baruta”, osjetljivo i na najmanji plamičak da ga zapali.

Teško će se današnji Bošnjaci nači, ustabiliti, i ostati i u ovom nacionalnom izabiru, Bošnjak. Nisu k tomu kriv ni hrvatski, ni srpski, ni eropski narodi, krivi su politički i vjerski lideri njihova naroda. Bošnjak, kao nacionalni okvir muslimanskog naroda nije referendumski, anketni, demokratski ili bilo koji drugi slobodni izbor naroda, već je to dekretski namet, u prvom redu vjerskog autoriteta Muslimana, i dijelom političkog, koje je u to vrijeme bilo pod snažnim pritiskom tadašnjeg poglavara IZBiH, čovjeka koji je političkog zla nanio svim beha narodima a najviše samim Muslimanima, danas Bošnjacima. Nanosi ga i danas.

Koliko je držao, i drži do vjerske funkcije poglavara IZBiH koju je obnašao u vrijeme kada je Muslimane fetvom konvertirao u Bošnjake, i sa kojom se u nebeske visine obogatio, a vjernici mu i danas mnogi gladuju, vidi se u njegovim portalskim potpisima kada uvijek ističe ispred svoga imena. Sam taj samozvani tvorac tog novog bošnjačkog nacionalnog identiteta, u bosanskohercegovačkoj džungli nacionalnih identiteta, gdje se i danas dešava u predizborno vrijeme da se Musliman izjašnjava Hrvatom da bi bio izabran na neku političku funkciju, što mu omogučava neodrživi i nakaradni Izborni zakon, danas se polako odriče svog izuma, i koristi svaki put dodatak uz Bošnjak i Bosanac, ili Bosanci.

Očito da je dobro unovčio taj svoj patent, da mu više ne donosi nikakvu dobit, ni političku, ni vjersku, ni materijalnu, i u bošnjački korpus uvodi nacionalnu odrednicu Bosanac, Bosanci. Nezabilježen je povijesni primjer nametnutog nacionalnog identiteta, osim evo u muslimanskom narodu u Bosni i Hercegovini. I da bude apsurd još veći, strašniji, a time i neodrživiji, je činjenica da je taj novi nacionalni identitet Bošnjak Muslimanima nametnut u ratu. Time se htjelo zaplašiti muslimanski narod i demonstrirati nedodirljivost i svetost tog dekreta.

Narod se nije smio pitati, nije smio sudjelovati u bilo kakvim diskusijama, ZA ili PROTIV. Vjerski lider je kazao tako i tako mora biti. U toj odluci isčitavala se i vjerska budućnost islamske Bosne i Hercegovine, kojom će kao u mnogim drugim islamskim zemljama vjerski lideri vladati i o njenoj sudbini odlučivati. Odlučivali bi na temelju svojih vjerskih nazora koji bi bili sveta nedodirljiva istina. Jedna jedina istina ispred druge dvije, srpske i hrvatske istine.

Zbog te sve radikalnije bošnjačke istine u Bosni i Herecgovini se ubijaju, ne priznaju i krivotvore sve druge. Sve je oštrija bošnjačka agresija na istinu prošlosti zemlje, napose na onaj njen period hrvatskih kraljeva koji su svojim europejstvom tadašnju Bosnu i Hercegovinu držali u ravni sa svim tadašnjim europskim zemljama. U nekim kraljevskim i državničkim dimenzijama toga vremena bila i ispred mnogi europskih.

Kako je Bosna i Hercegovina izgledala u vrijeme vladavine hrvatskih kraljeva dovoljna je samo jedna usporedba iz 1291. godine. Naime , te povijesne hrvatsko kraljevske godine Bosna i Hercegovina je bila vrlo uređena zemlja, čvrsta i prepoznatljiva u zapadnoj europskoj civilizaciji, i kralj Dragutin vidjevši da zemlja počima vjerski lutati moli Rim da mu pošalje vjerne, i u Svetoj Katoličkoj vjeri odane, učitelje među njegov puk u zemlji. A te iste 1291. godine na drugom kraju Europe, u brdovitim Alpama tek se udaraju temelji nove države, Švicarske.

I u što je Švicarska od tada do danas izrasla, a gdje je Bosna i Hercegovina kroz turski zulum pala, vidljivo je i slijepcima.

No, nažalost nije vidljivo onima koji tu tursku prošlost genocida i konfesiocida zovu i zazivaju da se opet vrati na beha teritorij, kao najzloglasniji okupator u ljudskoj povijesti. A zovu je i zazivaju, za primjer uzimaju i majčicom zovu muslimani Bošnjaci. Tim pozivom Turcima da opet okupiraju Bosnu i Hercegovinu ne otkrivaju li se Bošnjaci, tko su i što su na ovim europskim prostorima. Svaki njihov poziv, bilo kako i bilo kojim povodom i razlogom, je ponovna turska agresija na kršćane te zemlje, napose na Hrvate katolike kao narod kojem je u Daytonu otet teritorij, i koji je danas na europskim prostorima jedini narod bez svog entiteta. Narod nomad, lutalica i beskućnik.

Zato Bošnjaci ubijaju i otimaju Hrvatima njihovu slavnu prošlost, pa i onu iz vremena hrvatskih kraljeva koji su obitovali na Bobovcu. Vezati se za tu hrvatsku kraljevsku prošlost i u isto vrijeme govoriti da im je „Turska mati tako je bilo i tako će ostati” zaista je nešto nikad i ni po čemu spojivo.

Može se biti samo jedno, ili su današnji Bošnjaci Hrvati i žrtva turske okupacije, ili su turski agresor i ubojica hrvatskog napretka u Bosni i Hercegovini, i Bosne i Hercegovine. Čudi stoga da Bošnjaci danas otimaju Hrvatima kraljevski grad Bobovac, ne kazujući šta je to što njih kao narod, ili kao vjernike veže sa tim kraljevstvom. Jesu li oni po tom poistovječivanju sa povijesti kraljevskog hrvatskog Bobovca Hrvati iz onog vremena prisilno islamizirani, ili turski ostatci ratnika koji bi nastavili tamo gdje su Turci zaustavljeni, no nažalost još uvijek i nekažnjeni za počinjeni genocid i konfesiocid nad katolicima.

Pitanja na koja moraju odgovoriti svi oni Bošnjaci bilo iz kojeg muslimanskog segmenta koji Hrvatima katolicima otimaju i Bobovac, i Kulin bana, i kraljicu Katarinu, i zapravo cijelu Bosnu i Herecgovinu.

Šta je bio Bobovac, i čiji je bio, priznaje, vjerojatno će od Sultan Erdogana biti kažnjen, kao i sarajevski sultančići kada su se zaletili nobelovca Pamuka proglasiti građaninom muslimanskog Sarajeva: „U ovom slučaju katoličanstvo se održalo sve do dolaska Osmanlija na Bobovac. Ono šta obilježava dolazak islama, jeste da su se u kraljevskom mauzoleju uništile freske koje su bile po zidovima a i nadgrobnim pločama koje su uništili osmanski vojnici jer nije bilo u skladu sa njihovom vjerom tako da su rušenjem tuđinskih temelja pokušali da uspostave svoje temelje“.

To je istina Bosne i Hercegovine i njene tragične prošlosti, i ona mora biti početak i temelj traženja riješenja njenog, danas vrlo zamršenog problema. I ne samo kroz, ali i kroz, izmjene Izbornog zakona, Hrvatski televizijski kanal, hevatske škole, te iznad svega kroz novi teritorijalni ustroj novog hrvatskog entiteta, kako se ne bi ponovilo u svim današnjim crkvama u Bosni i Hercegovini, sudbina Bobovca i uništile slike svetaca u njima, jer nisu u skladu sa suvremenim agresivnim islamom.

Kakvi Bošnjaci žele biti u budućnosti, kaže taj isti mladi povijesničar koji Hrvatima otima Bobovac,: „Poruka mladima, misli Bošnjacima, jeste da doprinesemo svojoj državi, našoj matici u svim oblastima života poput Mehmed-paše Sokolovića koji je u Osmanskoj imperiji obnašao funkciju velikog vezira i njegov doprinos sastoji se u tome što je izgradio most na Drini, dakle odveden od svoje majke, svoje otadžbine da bi na kraju ostao upamćen kao jedan od dobročinitelja za Bosnu i Hercegovinu“.

Zar nije sramotno, zar nije izdajničko, ovakvo bošnjačko veličanje Mehmed-paše Sokolovića, poturice koji je gradio spomenike turskom carstvu. Umjesto da je uznastojao prognati turskog okupatora, i osloboditi svoj narod, on osvajačima diže spomenike. A ti i takvi turski spomenici u Bosni razlogom su krvave sadašnjosti i vrlo neizvjesne budućnosti zemlje.

Poturice su povijesno najbrutalnije ubojice Bosne i Hercegovine, svojih roditelja, braće, sestara i hrvatsko katoličkog identiteta u zemlji. Ubojice hrvatskog kraljevskog Bobovca, Kulin Bana, hrvatske kraljice Katarine Kosača, i svakog hrvatskog znaka iz vremena prije turske okupacije.

Najbolje bošnjačko priznanje da su Osmanlije otimale mušku zdravu katoličku djecu i odvodili ih na prisilnu islamizaciju u Tursku, a zatim slali u Bosnu i Hercegovinu da ubijaju svoje roditelje, braću i sestre.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Sve se zna još od Biblije

Objavljeno

na

Objavio

Njonjologija je relativno mlada znanost. Razvila se početkom pedesetih godina prošlog stoljeća u okviru socijalne psihologije i istraživanja konformizma.

Otac njonjologije je poljski psiholog Solomon Asch, kojeg je zanimalo kako to da ljudi pored zdravih očiju radije slijede mišljenje, stavove i ponašanja većine, iako su pogrešna. Dakle, koji je izvor konformizma, kako egzaktno dokazati da većini ljudi drugi nosi glavu?

Asch je napravio eksperiment. Protokol je bio sljedeći: uzeo je osam ljudi, od kojih su sedmorica bila njegovi suradnici, a tek je jedan bio stvarni subjekt eksperimenta i nije znao za ‘trik’ kojem je svrha bila banalna, kao, bukvalno, matematički zadatak djeteta iz prvog osnovne – napraviti vizualno razlikovanje linija.

Tako je na jednoj karti nacrtao tri linije različite duljine, na drugoj pak karti samo jednu liniju koja je po duljini odgovarala samo prvoj liniji s prve kartice. Ispitanici su trebali vizualno uočiti i reći koja linija s druge kartice odgovara duljini jedne od tri linije na prvoj kartici. piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Aschovi suradnici namjerno su govorili krivo, dok je subjekt istraživanja, koji je predzadnji govorio, ponovio njihov netočni odgovor iako je jasno vidio da odgovor nije točan, ali se priklonio mišljenju većine, pored zdravih očiju. Tijekom daljnjih eksperimenata Asch je utvrdio da je čak 76 posto testiranih sklono prikloniti se mišljenju većine, unatoč tome što u stvarnosti vide sasvim drugo, i to rade bez ikakve prisile.

Konformizam, kada je ljudsko ponašanje u grupi u pitanju, jest najčešće ponašanje, prikloniti se većini bilo da su u pitanju mišljenja, ideje, moda, ili bilo što drugo.

Budući da Asch ovoj grani socijalne psihologije nije dao ime, nazvat ću je njonjologija, u smislu da konformizam jednako pristaje da neka osoba jako visoko kotira i funkcionira u grupi, čoporu, bez obzira što su joj na čelu osobe sasvim oprečnih političkih vizija i strategija, bilo da se radi o Ivi, Jadranki, Tomislavu ili Andreju, Njonjo će uvijek imati stav koji je u skladu s većinom, bez obzira što ima zdrave oči, uši i sasvim dostatnu sposobnost rasuđivanja da bi donio osobni stav.

Preteča njonjologije kao egzaktne znanosti i istraživanja koje je napravio Solomon Asch nalazi se u pučkoj predaji i mudrosti koja kaže: U čoporu smrdi, ali je toplo. Korijene pak njonjologije nalazimo još u Bibliji kod proroka Jeremije (5, 21) koji veli: ‘Čujte, dakle, ovo, narode ludi i nerazumni: oči imaju, a ne vide, uši imaju, a ne čuju.’

Njonjologija objašnjava čudne i nelogične fenomene, ne samo u kontekstu društvenog ponašanja ljudi, već i u znanosti. Bez njonjologije ne bismo mogli razumjeti niti pomodarstvo, u ovom slučaju znanstveno. Premda je Rimbaud, iako pjesnik, prije nastanka njonjologije kao dijela socijalne psihologije, primijetio da od svih imperativa na Zapadu je ostao samo jedan: biti bezuvjetno moderan.

To je potvrdila ovogodišnja Nobelova nagrada za ekonomiju. Trenutno je u modi ekologija i klimatske promjene. Nobela su dobila stoga dva ekološka ekonomista William Nordhaus s Yalea i Paul Romer sa Stanforda, inače, gle vraga, bivši glavni analitičar Svjetske banke.

Oni su razvili studije o odnosu ekonomije i klimatskih promjena. Gdje je problem? Jednostavno, oni su dio ekipe čiji su učitelji stvorili i doveli do ovakvoga stanja. Romerov prethodnik sa Stanforda, Paul Ehrlich u knjizi “The Population Bomb” tvorac je neomaltuzijanske teorije koja kaže da će zemlja ekološki i svekoliko kolabirati ukoliko se ne počnu provoditi mjere depopulacije, smanjivanje rađanja, i krene se prema tzv. održivom razvoju.

Inače, Ehrlich se javno dao sterilizirati da bi pokazao svojim primjerom kojim putem ići. I što se dogodilo? Kako je počeo snažan demografski pad na Zapadu na temelju teorija škole kojoj pripadaju i naši novi zeleni nobelovci, došlo je do ekonomskog pada.

Događa se premještanje industrije u zemlje s niskom cijenom radne snage (Azija) bez ikakvih ekoloških standarda. U Pekingu smog možete rezati nožem. Paralelno s tim, budući da je cijena robe pala, na Zapadu se događa hiperkonzumerizam i paralelno gušenje u smeću. I eto vam katastrofe za naš planet.

Zaključak, škola koja je odgovorna za klimatske promjene, preko dva istaknuta predstavnika, dobiva “ekološkog” Nobela!?

U Hrvatskoj njonjologija egzaktno može utvrditi propadanje ove zemlje. To je aktualni izborni zakon. On je skrojen po mjeri Njonja. Naime, kada je Bruna Esih polemizirala sa Plenkovićem u Saboru, ovaj joj je odgovorio da je nikada ne bi stavio na listu da ju je bolje poznavao. Dakle, da biste ušli u Sabor morate biti podrepaš šefa stranke, iliti Njonjo.

Zato su Njonje tako žestoko protiv referenduma o novom izbornom zakonu, jer većini koju, kako je Asch istražio, čine konformisti, Njonje. Ostalo su marginalci, kako je izvrsno detektirao Plenković.

Zato za novi izborni zakon koji će dokinuti njonjizaciju Hrvatske predlažem jednostavno ime: ‘Lex Njonjo.’

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

 

Ivica Šola: Slobodno tržište? Priča za malu djecu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Marijačić: Povjesničari moraju stati u zaštitu svoga dostojanstva

Objavljeno

na

Objavio

Nema kraja srpskim lažima na račun Hrvatske. Prije samo nekoliko dana, čelnik Srba u RH Milorad Pupovac, u Sisku je sudjelovao na komemoraciji tzv. dječjim žrtvama navodnoga ustaškoga logora. Rekao je da je to bio, po broju žrtava, najveći i najzloglasniji dječji logor u NDH, da je kroz njega prošlo oko 7000 djece, a svako treće ili četvrto dijete u tome je logoru umrlo i ondje pokopano. Pupovac je u nastavku istaknuo da su okupljeni došli odati počast toj djeci, ali i zahvalnost ljudima iz Siska, Zagreba, cijele Hrvatske, aktivistima Crvenoga križa, a prije svega humanitarki Dijani Budisavljević, koji su spašavali djecu logoraše od sigurne smrti.

Povijest je odavno utvrdila da je to što Pupovac priča običan povijesni falsifikat i kleveta Hrvatske i hrvatskoga naroda. Vlasti NDH poslije poznate Bitke na Kozari pokupile su ostavljenu djecu po šumama i pustopoljinama Bosne budući da su ustanici protiv NDH doživjeli težak poraz i mnogi stradali. Lani je dr. Nikica Pavić s Hrvatskoga instituta za povijest objavio i znanstveni rad o tome u kojemu dokumentirano navodi kako ne postoje dokazi o tome da je Prihvatilište za djecu u Sisku bilo logor o kakvome sada Pupovac priča i da su u tome Prihvatilištu djeca zapravo spašavana. Djeca ostavljena u šumi, teško bolesna i izgladnjela spašavana su nakon izravne direktive poglavnika Ante Pavelića da se angažiraju sve moguće zdravstvene i humanitarne službe.

Dijana Budisavljević, koju Pupovac ističe u pozitivnome kontekstu, surađivala je s vlastima NDH bez kojih ne bi mogla ništa, a po tvrdnjama dr. Barića, njezina je uloga u cijeloj priči predimenzionirana. I vlasti NDH dale su joj zahvalnicu za taj rad. Dakle djeca su liječena, hranjena i udomljavana. Mnogi spašavatelji te djece i sami su se razboljeli od zaraznih bolesti tijekom skrbi, a jedna je časna sestra i preminula. Jasno je, mnoga su djeca uslijed svega što su preživjela bila neizlječiva i velik broj ih je umro, oko 25 posto od broja pristigle. Neki su umrli tijekom liječenja i u zagrebačkim bolnicama, ali su svejedno uvršteni, što su nedavno utvrdili istraživači Vukić i Leljak, na jasenovački popis žrtava na kojemu su i danas kao poruga stvarnoj povijesti koju nitko ne uklanja.

Ne postoji dokaz da je ijedno dijete ubijeno

Dakle priča se može postaviti i ovako: NDH je mogla ostaviti djecu po šumama i bespućima i sva bi pomrla te ju možda, u tome slučaju, danas nitko ne bi prozivao ni okrivljavao za stradanje te djece. Ali budući da stvarna slika NDH nije ono što uporno podvaljuju jugoslavenska historiografija i Milorad Pupovac, NDH je spasila 75 posto djece. Postoje mnogi dokazi o očajničkoj skrbi da se djeca spase, a ne postoji ni jedan dokaz da je i jedno dijete ubijeno. Svejedno, u očima Milorada Pupovca nema olakotne okolnosti, za njega je to bio dječji ustaški logor.

Koliko god bilo sablasno da jedan u povijesnome smislu neobrazovani dužnosnik arbitrira, to je od njega zapravo i očekivano jer on čitavu svoju političku karijeru vulgarno laže i vrijeđa. Pogledajte samo koliko je puta lagao u posljednjih desetak dana. Najprije je s konferencije za novinare poslao u javnost grubu laž da su Srbi 90-ih na trgovima morali potpisivati izjave o lojalnosti. Nitko ne zna za takve pojave niti ih on može dokazati. Ali ni premijer ni predsjednica nisu reagirali na te gnusne laži protiv RH, ravne onim njegovima iz 90-ih da je prekršteno 11 tisuća pravoslavne djece.

Izmišljeni atentat

Par dana poslije izmislio je atentat na sebe na zagrebačkome Dolcu, a kad se ispostavilo da je čovjek na njega bacio krišku limuna jer mu se svojedobno nabacivao ženi, niti se Pupovac zastidio, niti su oni koji su dramatično stali uz njega pljujući po vlastitome narodu, predvođeni dakako Plenkovićem, rekli ni a. Nakon toga, događa se ova predstava u Sisku. Ove godine, koliko se može razabrati iz novinskih izvješća, Pupovac se čak nije usudio ni reći da su vlasti NDH u “dječjem logoru” u Sisku ubijale djecu, tek je spomenuo da je ondje svako četvrti dijete umrlo i pokopano. Da je čestit i savjestan čovjek, mogli bismo ga pitati: Pa što onda ne zahvališ Paveliću i vlastima na činjenici što su spasili tri četvrtine djece?

Naravno, suludo je takvo logički postavljeno pitanje uputiti nekome tko je beznadno zarobljen u velikosrpskoj političkoj ideji. Ono, pak, što zaprepašćuje jest činjenica da je Plenkovićeva Vlada poslala izaslanicu na tu velikosrpsku provokaciju. Bila je to ministrica Nada Murganić, i inače već prepoznata kao Plenkovićeva podrepašica. U ime Plenkovića ona je bila pokroviteljica prljave laži. Teško da itko može niže pasti. U ime predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića bio je potpredsjednik Furio Radin.

Izdaja hrvatskih interesa

Ne moraju, naravno, Plenković, Murganić, Jandroković, Radin ni drugi poznavati povijest, ali moraju znati tko to zna. Ako su hrvatski istraživači i povjesničari utvrdili stvarne činjenice, onda je pitanje zašto se oni ne priklanjaju znanstvenicima i zašto pristaju na velikosrpsku historiografiju te da Pupovac tumači sve što se događalo. Jedini je odgovor da su oni pristali na izdaju hrvatskih interesa.

Konačno, zar nije vrijeme da reagiraju i hrvatski povjesničari. Ovih je dana jedan potpuno primitivni političar, čelnik HNS-a Ivan Vrdoljak, zastupao tezu da se eliminira povijest iz srednjih strukovnih škola, a da se profesori povijesti prekvalificiraju. Isto je govorila i ministrica Blaženka Divjak, što je doprinijelo sumraku pameti u ovoj državi jer pretpostavljaju da je hrvatska mladost toliko glupa da ju ništa ne treba zanimati nego uska struka od koje će živjeti.

Dakle Vrdoljak i Divjak eliminirali bi povijest, a ono malo što bi od nje ostalo, tumačio bi cijeloj naciji Milorad Pupovac. Povjesničari, kad već ne će korumpirani anacionalni političari, moraju ustati u zaštitu svoga dostojanstva, svoje struke i napokon, svoje domovine. Ne ustanu li, dogodine će Plenković biti pokrovitelj na proslavi četničkoga ustanka u Srbu.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari