Pratite nas

Komentar

Pouka Sandre Perković – Kontinuitet izvrsnosti

Objavljeno

na

sandra perković
Getty images

Do dana današnjeg nitko nije osvojio 5 zlatnih medalja na 5 uzastopnih Europskih prvenstava u atletici u istoj disciplini. Istina, sad su Europska prvenstva svake 2, a ne svake 4 godine kao prije.

Nakon 2010., 2012., 2014. i 2016. ove 2018. godine Sandra Perković osvojila je svoje peto uzastopno europsko zlato. Time je ispisala povijest svjetskog diska, svjetske atletike i svjetskog sporta. Teško da će to netko brzo dostići, a još manje prestići. Najvažnija pouka ovog rezultata, sličnog rezultatima Kostelića među novijim hrvatskim sportašima, a ima puno primjera starijih sportaša, pouka ostalim atletičarima, ostalim hrvatskim sportašima i djelatnicima pa čak i svima ostalima, napose gospodarstvenicima, političarima i sličnima je samo jedna riječ – kontinuitet – u ovom slučaju kontinuitet u izvrsnosti, jer Perković je doslovno izvan vrste (već samim hitcima, ali i tehnikom i stilom bacanja), piše Izv. prof. dr. Kristijan Krkač.

Uz 5 europskih zlata osvojila je i 1 mediteransko, 6 zlata u Dijamantnoj ligi, 2 svjetska i 2 olimpijska zlata u istoj disciplini. Njezin je osmogodišnji kontinuitet na pragu da postane toliko dugotrajan da će se dogoditi ne samo da će ispratiti sve stare konkurentice od prije 8 godina, nego i dočekati mlade koje u nju gledaju kao u neko mitsko biće, jer otkad se bave tom disciplinom Sandra je prvakinja. Ona nije samo uspješna bacačica, ona je razdoblje u toj disciplini. Nama u mnogim sportovima pa i u cijelom društvu nedostaje kontinuitet, inače vrlo neprimjetan element sporta i društva, ali neshvatljivo važan. Kontinuitet je presudan za trenerski rad, za rad s mladima, za odnos među uzrastima i prelaske iz jednog u drugi, za unapređenje igre, tehnike itd. Bez kontinuiteta sve je to skupa stvar slučaja i krajnje neizvjesno. Za stvari često treba vremena, a za to je nužan kontinuitet.

Trenerski rad može se preslikati na obiteljski, kvartovski i školski odgoj, rad s mladima na rad u klubovima, školama i na sveučilištima, a kontinuitet rezultata, ne nužno samo najboljih nego bilo kakav pozitivan kontinuitet na kontinuitet rada u obavljanju bilo kojeg posla. Sve to skupa nedostaje hrvatskom društvu i ovaj je povijesni rezultat na neki način pouka o kontinuitetu. A što vlada u hrvatskom društvu? Diskontinuitet. Svaki provincijski seljačić bez obrazovanja, stručnosti, iskustva, rezultata i najgore od svega bez duha misli si kako je primio Boga za bradu. Duboko je uvjeren kako je prije njega vladao mrak ma štogod se zbilo i kako s njime dolazi svjetlo koje će on ili ona obasjati jednako nad svima.

Najčešće se radi o dubokim lažnim vjerovanjima o sebi i o javnim i privatnim promašajima koje trpe generacije. I tako već 28 godina gledamo smjenjivanje takvih i njima sličnih. U cijeloj stvari dobro je samo to što sad i službeno znamo gdje smo. Na dnu. A pouka ovog sportskog rezultata ostalima, simbolično i prigodno u bazičnom sportu (u atletici uz gimnastiku i plivanje), je kako je diskontinuitet poguban i kako može dati rezultate samo slučajno, povremeno i u mnogome zahvaljujući okolnostima podjednako kao i vlastitom naporu.

Svaki sportaš koji ima kontinuitet, a još više kontinuitet u izvrsnosti jako dobro zna predviđati, nadzirati, usmjeravati, analizirati vlastite nastupe, priznavati pogreške i popravljati ih i mjerljivo napredovati koliko mu je moguće. Nema tu puno mjesta za preseravanje. Metar i štoperica ne lažu. To je najvažnija pouka ovog povijesnog rezultata Sandre Perković. Dakako da će tu pouku malo tko shvatiti, još manje shvatiti ozbiljno, a na koncu malo njih razumije kako je ovime ispisana povijest europskog i svjetskog diska. Štoviše, više se neće moći govoriti o toj atletskoj disciplini a da se ne spomene ime i prezime Sandre Perković.

I na koncu pouka o poniznosti. Znate li tko je ravnao pijesak skakačima u dalj na ovom prvenstvu? Ni manje ni više nego Heike Drechsler. Ako ne znate tko je ta gospođa, informirajte se. Istina, kao sutkinja, ali ipak to pokazuje veličinu sportaša, a možda i čovjeka. Nešto što tuzemni politikanti nisu naučili u 28 godina, a sportaši u mnogim sportovima u svjetskim mjerilima pokazuju svih tih 28 godina. I ništa od toga neće se preliti na ostatak društva, a najmanje na trećerazredne selske politikante. Kako god bilo, čestitke Sandri Perković na svjetski povijesnom rezultatu.

Izv. prof. dr. Kristijan Krkač

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Thompson: ‘Pozdravljamo Vas sa starim hrvatskim pozdravom kojeg smo koristili u Domovinskom ratu’

Objavljeno

na

Objavio

Management pjevača Marka Perkovića Thompsona na službenoj je Facebook stranici objavio post koji završava pokličem ‘Za dom spremni’.

“Pozdravljamo Vas sa starim hrvatskim pozdravom kojeg smo s ponosom koristili u Domovinskom ratu – ZA DOM SPREMNI!”, stoji u objavi na facebook profilu Marka Perkovića Thompsona uz koju je objavljen i video s koncerta gdje izvodi pjesmu ‘Bojna Čavoglave’.

Navodno je riječ o snimci snimljenoj tijekom koncerta na Dan pobjede 5. kolovoza u Kninu prije nekoliko godina

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Andrija Hebrang: Budimir Lončar i Ivica Račan najodgovorniji za smrt 7.263 civila u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Budimir Lončar u utorak je priopćenjem izvijestio kako niti može niti želi primiti Medalju grada Zagreba jer ne želi, kako navodi, ni na koji način sudjelovati u žalosnom igrokazu koji sramoti njegovu domovinu, Republiku Hrvatsku, nakon što je, ističe, postao predmetom “kampanje koja poprima sve odlike javnog linča” te neutemeljenih i bespredmetnih optužbi na koje institucije države “znakovito šute”. Za Andriju Hebranga, ovakav je rasplet događaja sramota hrvatske Države.

-Sramota je hrvatske države da je medalju odbio Budimir Lončar, a da dodjelu medalje prethodno nije spriječila Vlada Republike Hrvatske, Hrvatski sabor i institucije koje po ustavu moraju štititi Domovinski rat. Zašto Budimir Lončar nije zaslužio nikakvu medalju, dapače samo duboku i oštru osudu – rekao je Andrija Hebrang u izjavi za Direktno.hr, prenosi Hrsvijet

Hebrang nadalje navodi kako je nekadašnji jugoslavenski ministar vanjskih poslova odgovoran za smrt 7.263 civila.

– Ulogu Budimira Lončara dobro sam istražio kad sam radio svoju knjigu ‘Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku’. Tada sam analizirao Ivicu Račana koji je predao oružje Beogradu, odnosno, KOS-u i analizirao sam Lončara koji je glasao u ime Jugoslavije za embargo. Ustvrdio sam u svojoj knjizi da su njih dvojica najodgovorniji za smrt 7.263 civila u Hrvatskoj jer čim smo se naoružali, nažalost ilegalno pa je dulje trajalo, onda se zaustavilo ubijanje civila jer smo ih mogli braniti – kaže Hebrang.

Ocijenio je kako ulogu Budimira Lončara iz 1991. godine možemo pobliže vidjeti iz knjige Carole Hodge ‘Britain and the Balkans (Routledge Advances in European Politics)’, Britanke koja je bila u službi u Ujedinjenim narodima.

Zbog embarga je pao Vukovar, zbog toga smo imali puno žrtava, jer se nismo imali čime braniti

-Kroz to što je ona napisala, čemu je tada svjedočila i ono što sam ja tada svjedočio, imamo cijelu priču o tome što se dogodilo, tvrdi ratni ministar zdravstva.

Smatra kako postoje najmanje dva razloga zbog kojih Budimir Lončar nije zaslužio nikakvu medalju već samo duboku i oštru osudu.

-Jedan razlog je što je poput Josipa Manolića 1945. godine bio načelnik OZN-e i to je nešto što će povijest jednog dana istražiti i reći svoju konačnu prosudbu i oko toga nam Lončar i njegovi istomišljenici mogu lagati koliko hoće. Ali u vremenu u kojem smo mi svjedoci, nama koji smo se borili za ovu državu, ne može lagati. Kad sam istraživao zločine nad civilima koje je počinio srpsko-crnogorski agresor onda sam osim evidencije i identifikacije svih ubijenih u svojoj knjizi opisao razloge i zašto je došlo do toga. Jedan razlog je Ivica Račan koji je predao oružje Teritorijalne obrane KOS-u između dva kruga prvih demokratskih izbora 1990. godine. Kad su u prvom krugu komunisti vidjeli da gube onda su brzo predali oružje ne dočekavši drugi krug jer bi onda hrvatski narod bio naoružan i onda bi se rezultati tih izbora mogli i obraniti. Drugi je Budimir Lončar koji je 1991. godine bio ministar vanjskih poslova Jugoslavije. Prijedlog nekih zainteresiranih zemalja uključujući i službeni Beograd bio je da se proglasi embargo za kupovinu oružja bivšim zemljama Jugoslavije. Zašto? Zato da bi se razlika u naoružanju između Srbije s jedne strane, u čijim rukama je bilo upravljanje s JNA i sa svim oružjem, i ostalih zemalja, uključujući i Hrvatsku, zabetonirala. To je značilo omjer tisuće i tisuće artiljerijskih jedinica i kratkog oružja s jedne strane naprama nula, odnosno lovačkom oružju s druge strane”, rekao je Hebrang i dodao kako se jedino zabranom kupovine oružja to moglo zabetonirati i osigurati brza pobjeda Beograda.

Podsjetio je kako je Hrvatska već tada dobro lobirala u New Yorku te kako smo održavali, u tihoj diplomaciji, pregovore s Narodnom Republikom Kinom koja je kao velika sila imala pravo veta na odluke Vijeća sigurnosti.

-Kina je prihvatila uložiti veto, ali je imala jedan uvjet. Naime, rekli su, ako vaš ministar vanjskih poslova odbije embargo, onda ćemo mi uložiti veto u slučaju izglasavanja. Taj ministar je bio Budimir Lončar i isključivo o njemu je ovisilo hoće li Kina uložiti veto ili neće. Kako se Lončar jasno opredijelio za embargo, Kina nije mogla ići protiv matične države koja prihvaća taj embargo, a to je onda bila Jugoslavija – podsjetio je Hebrang.

Uvjeren je kako je upravo tu napravio dvije stvari sa stravičnim posljedicama.

-I tu je Budimir Lončar zabetonirao naoružavanje Hrvatske i napravio dvije stvari sa stravičnim posljedicama. Prvo, da su nam pobili 7.263 civila jer nismo imali oružja za braniti ih, zaustavili smo to ubijanje tek kad smo se ilegalno naoružali. Drugo uveli smo mladu hrvatsku državu u sustav međunarodnog šverca oružja kako bi se obranili temelji države. Dakle, natjerao nas je na protuzakonito poslovanje koje se ukorijenilo u nekim elementima države i vuklo je dugo godina tragove. To su njegovi grijesi za koje je trebao biti procesuiran da je Hrvatska bila normalna država – kaže Andrija Hebrang

Smatra kako su od kaznenog progona Lončara spasile prvo priče da je predsjednik Tuđman bio na njegovoj strani, a kasnije i savjetnička fotelja predsjednicima Stjepanu Mesiću i Ivi Josipoviću.

-Lako je demantirati priče da je predsjednik Tuđman bio na njegovoj strani jer se može pogledati izjava predsjednika Tuđmana koji je vrlo jasno rekao kako Budimir Lončar zagovara agresorsku stranu. Njega je spasio i njegov istomišljenik u svemu Stjepan Mesić koji ga je 2000. izvukao iz naftalina i dao mu prvu funkciju nakon toliko godina i stavio ga za svog savjetnika. Naravno, isto je nastavio i Ivo Josipović i tako umjesto kazne stigla ga je nagrada – smatra Hebrang.

Na koncu, ponavlja kako je ovo s medaljom grada Zagreba svojevrsna sramota.

-Ponavljam sramota je da ju je odbio on. Mislim kako su se svi odgovorni za čuvanje istine i ugleda Domovinskog rata trebali oglasiti i to osuditi – zaključio je za Direktno Andrija Hebrang, prenosi Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari