Pratite nas

Vijesti

POVIJESNA MEDALJA ZA HR JEDRENJE Šime i Igor osvojili prvo zlato

Objavljeno

na

Šime Fantela i Igor Marenić osvojili su zlatnu olimpijsku medalju, četvrtu za Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Riju, što je rekord kakav će biti teško dostići. Naši jedriličari osvojili su zlatnu medalju u klasi 470, ovo je, kako smo rekli, četvrta zlatna medalja u Riju, ali prva povijesna za hrvatsko jedrenje.

Foto: fah
Foto: fah

Podsjetimo, hrvatska je posada u olimpijskoj regati u svojoj klasi vodila od samog početka, dakle, od prve do posljednje utrke, dok su u medal raceu ovog četvrtka ušli s osiguranom medaljom, naravno, pitanje koje je ostalo u zraku bilo je kojeg će sjaja ta medalja biti.  Srećom, posljednjem su nastupom u Marini de Gloriji u finalu osigurali zlato.

Momci iz zadarskog kluba Sv. Krševan fantastično su odradili regatu u zaljevu Guanabara i do uspjeha karijere stigli sa 15 bodova ispred srebrnih Australaca Mathewa Belchera i Willa Ryana, odnosno brončanih Grka Panagiotisa Mantisa i Pavlosa Kagialisa.

Fantela i Marenić su na svojim trećim OI okrunili višegodišnji rad prvom olimpijskom medaljom, nakon devetog mjesta u Pekingu 2008. i šestog u Londonu 2012. Njih dvojica godinama su u samom svjetskom vrhu, imaju šest medalja sa svjetskih prvenstava uključujući i zlato iz 2009., dok su na posljednja dva SP bili srebrni, a u karijeri su i tri puta osvajali europska zlata.

Uoči plova za odličja Fantela i Marenić imali su 11 bodova prednosti u odnosu na Grke Panagiotisa Mantisa i Pavlosa Kagialisa, odnosno 13 bodova više od trećih Australaca Mathewa Belchera i Willa Ryana, te su se u završnom plovu stalno držali ispred tih jedinih konkurenata za zlato i mirno ušli u cilj kao osmi, dok su Australci završili kao deveti, a Grci 10.

Australska i grčka posada ustvari su se koncentrirale na međusobnu borbu za srebro pomireni kako ne mogu ugroziti zlato hrvatskog dvojca.

U 11 plovova u Rio de Janeiru najslabiji ulaz Fantele i Marenića bio je osmo mjesto i stoga ne čudi velika razlika u odnosu na konkurenciju.

Ovo je šesta medalja za hrvatske sportaše u Riju, a četvrto zlato, nakon trijumfa Josipa Glasnovića u trapu, braće Martina i Valenta Sinkovića u dvojcu na pariće i Sandre Perković u disku. Usto su još Damir Martin u veslačkom samcu i Tonči Stipanović u klasi Laser osvojili srebra, a medalje su osigurali i boksač Filip Hrgović u plasmanom u polufinale superteške kategorije, te vaterpolisti koji su ušli u finale.

Foto: fah
Foto: fah

Zadranin Šime Fantela i Cresanin Igor Marenić prvi su hrvatski jedriličari koji su osvojili zlatnu olimpijsku medalju, a ovaj par u klasi 470 može se pohvaliti i sa sedam odličja sa svjetskih i šest sa europskih prvenstava.

Medalje i plasmani Šime Fantele i Igora Marenića u klasi 470 na OI, SP i EP:

–  Olimpijske igre Rio de Janeiro 2016. – klasa  470 –  ZLATNA MEDALJA

–  Olimpijske igre London 2012. – klasa  470 – 6. mjesto.

–  Olimpijske igre Peking 2008. – klasa 470 – 9. mjesto

– Svjetsko prvenstvo Rungsted, Danska 2009. – klasa 470 – zlatna medalja

–  Svjetsko prvenstvo  Hagg, Nizozemska 2010. – klasa 470 – brončana medalja

– Svjetsko prvenstvo Perth, Australija 2011. – klasa 470 – brončana medalja

–  Svjetsko prvenstvo Barcelona, Španjolska 2012. – klasa 470 – brončana medalja

– Svjetsko prvenstvo Santander, Španjolska 2014. – klasa 470 – srebrna medalja

–  Svjetsko prvenstvo Haifa, Izrael 2015. – klasa 470 – srebrna medalja

–  Svjetsko prvenstvo San Isidro, Argentina  2016. – klasa 470 – zlatna medalja

–  Europsko prvenstvo Traunsee, Austrija 2009. – klasa 470 – zlatna medalja

–  Europsko prvenstvo Helsinki, Finska 2011. – klasa 470 – zlatna medalja

–  Europsko prvenstvo Largs, Škotska 2012. – klasa 470 – zlatna medalja

–  Europsko prvenstvo Formia, Italija 2013. – klasa 470 – brončana medalja

–  Europsko prvenstvo Atena, Grčka 2014. – klasa 470 – brončana medalja

–  Europsko prvenstvo Palma de Mallorca, Španjolska 2016. – klasa 470 – srebrna medalja

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

HSLS ne izlazi iz vladajuće koalicije

Objavljeno

na

Objavio

Središnje vijeće HSLS-a u nedjelju nije prihvatilo prijedlog predsjednika stranke Darinka Kosora da izađu iz vladajuće koalicije na državnoj razini.

Predsjednik HSLS-a Darinko Kosor je, nakon sjednice Središnjeg vijeća te političke stranke u Novom Vinodolskom, izvijestio da je on predložio da se izađe iz vladajuće koalicije na državnoj razini, ali da to Središnje vijeće nije prihvatilo, s tim da je jedini razlog bila ocjena da ne bi bilo dobro da liberalna i građanska stranka izađe iz koalicije na temi nacionalnih manjina.

Kosor je istaknuo da razlog njegova prijedloga za izlazak iz koalicije nisu bile samo dvije posljednje konferencija za novinstvo predsjednika SDSS-a Millorada Pupovca, nego i opće stanje u koaliciji.

To su, rekao je, “pitanja Milana Bandića i GUP-a, do svih ucjena koje imamo iz HNS zadnjih godinu dana, završno s ucjenama za nastavnike i plaće, te Uljanika i restrukturiranja u iznosu od 10 milijardi kuna”. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Lijevi fašist Jergović i desni fašist D’Annunzio

Objavljeno

na

Objavio

Kao pravi Yugoslaven Miljenko Jergović, militantni glasnogovrnik nepostojeće države zvane Regijon, te “Andrić iz našeg sokaka”, otišao je u Trst na izložbu o Gabriele D’Annuziju i o tome je ostavio izrazito nesuvisao tekst u “Yutarnjem listu” od 10. rujna.

“Ali zašto sam ja, zapravo, išao u Trst, na izložbu? Zato što bih u Trst išao i inače, da prošetam gradom, da se nadišem Svijeta, kao što to i inače činim.”

Kao seljačić iz provincije, dolazi u jedan ozbiljan grad i lupeta o “hrvatskom fašizmu”, vezano uz izložbu o Gabriele D’Annunziju, kojem je glavna akcija u životu bila uspostava fašističke “Talijanske uprave Kvarnera” u Rijeci?!

Kad se već sjeća yugoslavenskog Trsta, gdje su nesretni stanovnici Titinog polu-otvorenog konc-logora išli kupovati sve čega nije bilo u Titinoj Yugoslaviji – a popis je bio vrlo dugačak! – mogao se prisjetiti i dobrog prijatelja pjesnika D’Annuzija iz “našeg Trsta” (kako je lupetao voljeni crveni fašist Tito!). Naime, vođa fašista u Trstu, bio je odvjetnik Francesco Giunta, veliki prijatelj Gabriele D’Annunzia, tajnik Fašističke stranke Italije, te kratkotrajni Guverner Dalmacije tijekom II. svjetskog rata. Isti taj gospodin, dok se kalio kao fašist, izveo je prvi fašistički napad u Trstu i 13. srpnja 1920. zapalio slovenski (i hrvatski!) Narodni dom i Jergoviću tako dragi “Hotel Balkan”! To se smatra prvom militantnom akcijom talijanskih Crnih košulja. Isti gospodin bio je stalno na raspolaganju D’Annunziju!

Izložba u Trstu, koju Jergović nije shvatio – iako ju je vidio! – uvod je u postavljanje spomenika Gabriele D’Annunziju u Trstu, koji je inauguriran 12. rujna 2019. na prekrasnom Trgu burze. Ono što je vrlo neobično je da je spomenik postavljen u Trstu povodom 100 godišnjice ulaska D’Annunzija u Rijeku!?! U najmanju ruku bizarno!

No, Jergović je nezaustavljiv u svom lupetanju: “Gabriele D’Annunzio zamislio je svoju fijumansku talijansku državicu kao svojevrsni političko-umjetnički eksperiment. Rijeka je u tih njegovih šesnaest mjeseci doista bila ono što danas nije u stanju biti: europska prijestolnica kulture.”!?!

Gabriele D’Annunzio zamislio je svoju “Talijansku upravu Kvarnera” (ono “Kvarnera” stoji zbog toga što je Dante, u “Božanstvenoj komediji” napisao da “Kvarner oplakuje među Italije”!) kao prvi korak u zauzeću cijele Dalmacije, te Marša na Rim! D’Annunzio se nije u Rijeci bavio umjetnošću, nego politikom. Prije prvog kongresa fašista u Firenci, kod D’Annunzija, u njegovu “Europsku prijestolnicu fašističke kulture1920.”, došao je Benito Mussolini, kako bi poslušao njegove savjete, ali i kako bi ga odgovorio da slučajno ne poduzme Marš na Rim – a ne da bi se divio pseudo-umjetnicima oko “božanskog pjesnika”! Rijeka nije bila EPK 1920. nego desno krilo, desnog krila talijanskog fašizma!

No, Miljenko Jergović nastavlja s bedastoćama, pa se pita: “…po čemu je to današnja Rijeka kulturnija, svjetskija i lokalnija od Rijeke kakva bi danas bila da je ostala u Italiji? Ima li hrvatska Rijeka više knjižara, kina i kazališta nego što bi ih imala talijanska Rijeka? Ili je hrvatstvo samome sebi smisao, ukras i sadržaj?”

Gabriele D’Annunzio organizirao je, u sklopu “EPK 1920.”, spaljivanje hrvatskih knjiga na riječkim trgovima, razbijanje izloge hrvatskih prodavaonica, spaljivanje hrvatskih drvenih brodova u luci, te etničko čišćenje Hrvata iz grada – a nije se bavio organizacijom kulture.

Na izložbi u Trstu izložen je Toscaninijev dirigentski štapić, ne zato što je D’Annunzio bio (samo) ljubitelj klasične glazbe, nego zato što je Toscanini, sa simfonijskim orkestrom milanske Scale, došao u Rijeku dati podršku D’Annunziju kao fašistu! D’Annunzio mu se odužio “koncertom” svojih ardita, koji su pred zapanjenim glazbenicima iz Milana, izveli vojnu vježbu s bojevim streljivom i pravim ručnim bombama! Pa je bilo i nekoliko ranjenih od pucnjave i eksplozija! To nije bila nikakva kulturna akcija, nego riječki crni fašizam koji je krenuo svojim krvavim putem – u suret crvenom fašizmu.

Prva država u svijetu koja je priznala Lenjinovu krvavu boljševičku Rusiju, bila je D’Annunzijeva Talijanska uprava Kvarnera! Pakt Ribbentrop-Molotov i podjela Poljske 1939. tek je odbljesak D’Annunzijevog prvog riječkog fašizma!

Kao što je D’Annunzio pretekao Mussolinija u uspostavi fašističke države, tako ga je pretekao i u smrti! Naime, Gabriele D’Annunzio bio je predsjednik Talijanske kraljevske akademije, general zrakoplovstva (!), te Princ od Snježnika (!) kad je umro 1938. godine. Kako je umro “na vrijeme”, nitko ga nije mogao optužiti da je kriv za fašističko – nacističko – komunistička klanja i zloćine tijekom II. svjetskog rata. U njegovu obranu treba reći, da je pred samu smrt, prilikom susreta s Duceom u Veroni (koji se vraćao sa susreta s Hitlerom!) dao Vođi savjet kako bi se trebao ostaviti Njemaca i držati se Francuza i Engleza. To mu je rekao ne zato što je bio prikriveni anti-fašist, već zato što je živio u Francuskoj pred I. svjetski rat i što je pamtio da se u tom ratu borio protiv Germana!

No, da se još malo vratimo Trstu… U kavani hotela “Balkan” prije prvog svjetskog rata redovito su se susretali hrvatski književnici Vladimir Nazor i Milutin Cihlar Nehajev i raspravljali o kulturi i politici. Već spomenuti fašist Francesco Giunta, koji je vodio spaljivanje tog slovensko-hrvatskog legla, poslije drugog svjetskog rata oženio je svog sina Alessandra za Mussolinijevu unuku Raimondu Ciano, koja je bila kćer Mussolinijeg ministra vanjskih poslova Galeazza Ciana i Edde Mussolini.

Proklete ustaše!

F. Perić/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari