Pratite nas

Gost Kolumne

Povijesno gradivo u ‘Regionu’ se ponavlja         

Objavljeno

na

Prije 24 godine u vojnoj zračnoj bazi Wright Patterson kod Daytona, u američkoj državi Ohio, parafiran je Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, poznatiji kao Daytonski mirovni sporazum, i time službeno okončan rat u BiH, koji je trajao od 1992. do 1995. godine. A potpisivanje sporazuma službeno je obavljeno u Elizejskoj palači u Parizu 14. prosinca 1995.

Ovaj se pravni dokument posebno bavio budućim upravnim i ustavnim uređenjem BiH te je njime definirana podjela države po ključu – 51 posto teritorija pripalo je Federaciji BiH, a 49 posto Republici Srpskoj. Predviđeno je i formiranje Distrikta Brčko. “Ovo nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U ovakvoj situaciji i ovakvom svijetu, bolji mir i nije mogao biti postignut”, izjavio je nakon svečanosti potpisivanja u Parizu Alija Izetbegović. U vrijeme, čak i prije, ratova, a posebno svjetskih, bujali su razni sporazumi, odluke na međunarodnim  konferencijama, rezolucije, monitorinzi , embarga i sl.

Za nas je, u ovom trenutku, zanimljivo promotriti, gore navedeno, što se događalo prije i za I. svjetskog rata odnosno poslije kao i II. svjetskog rata; što se zbivalo glede teritorija na prostoru nekoć, nazovimo, Hasburške Hrvatske, Banovine Hrvatske, NDH pa na kraju pripajanja i odvajanja u doba prije i poslije takozvanog NOB-e odnosno krajnjeg SFRJ-ota.

Sjećam se, kako mi je pripovjedao jedan, pokojni, viški glazbar da je za života svirao, u prigodama, 4 državne himne: bečku(tako ju je on nazivao kad bi dolazili Austrijanci na jubileje Viške bitke), italijansku, jugoslavensku i napokon hrvatsku ili Lijepa Naša. Da nije bilo pobjede nad srpskim agresorom 1995. godine možda bi svirao i sadašnju srpsku himnu. A mi ćemo se sada bazirati na promišljanju ili izjavi Alije Izetbegovića: ” „U ovakvoj situaciji i ovakvom svijetu, bolji mir i nije mogao biti postignut”. Paralelno s Daytonskim sporazumom možemo dovesti i onaj povijesni sporazum ili ugovor pod nazivom Rapallski ugovor, u Rapallu kraj Genove 12.XI.1920. Ali i prije njega počelo je komadanje naših teritorija u glavama velikosrba i svjetskih centara moći pa navodimo ovo: „Još je Nikola Pašić ustupio Dalmaciju.

U nastojanju ostvarivanja velikosrpskih interesa, već 1916. godine, Nikola Pašić je kao ministar vanjskih poslova Kraljevine Srbije u izjavi petrogradskim novinama potvrdio „pravo“ Italije na okupaciju dijela hrvatske obale i nekih otoka, s tim da i Srbija dobije izlaz na more i dio priobalja. Njegovi politički potezi oslanjali su se na tajni Londonski sporazum iz 1915. godine, kojim su saveznici u Prvom svjetskom ratu (Rusija, Francuska i Engleska) obećali Italiji dio hrvatske obale i neke otoke, kako bi ova za uzvrat ušla u rat na njihovoj strani“.(Kamenjar.com) I znamo što je Kraljevina Italija dobila Rapallskim ugovorom:  Trst, Gorica, Gradiška i dio Kranjske, Istra (bez Kastva), otoci Cres, Lošinj, Unije i Susak, Zadar te Lastovo, Palagruža i neki manji nenastanjeni otoci. Priznata je Slobodna Država Rijeka koja je obuhvaćala grad Rijeku te dio teritorija sjeveroistočne Istre. A budući da su Talijani(Mussolini) u ratu izgubili kolonijalno carstvo u sjevernoj Africi svakako su to htjeli, koliko toliko, naknaditi teritorijem na istočnoj obali Jadrana, što su djelomično i uspjeli takozvanim Rimskim ugovorima 18. svibnja 1941.(tri ugovora) nakon propalih pregovora u Ljubljani u travnju iste godine, gdje Ante Pavelić nije htio pristati na ustupke teritorija koji išao linijom od Rijeke do Kotora i istočno do crte Karlovac Mostar. Talijani su smanjivali svoje zahtjeve sve do konačnog Ugovora u Rimu. Prema tom ugovoru, što su ga potpisali Pavelić i Mussolini, Italija je dobila gotovo cijelu Dalmaciju i to: područje Zadra, Šibenika, Splita te otoke Rab,Krk, Vis, Korčulu, Mljet i mnoge druge manje, zatim Boku Kotorsku te dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotara.

A Pavelić je bio u dilemi: braniti Državu uz gubitak dijela teritorija ili odbiti talijanske zahtjeve i izgubiti Državu? Očuvanje tek proglašene Nezavisne Države Hrvatske davalo je nadu za povratom izgubljenog teritorija i on se opredijelio za tu opciju. Dvije godine kasnije, Državnom pravnom izjavom su dne 10. rujna 1943. poništeni Rimski ugovori. U Daytonu nije bio samo u igri Rat ili Mir nego išta ili ništa od teritorija koju je zastupao Alija Izetbegović kao i druge strane za istim stolom; Srbi i Hrvati(Milošević i Tuđman). Hoće li netko danas   prigovoriti, a neki već jesu Tuđmanu, da nije smio pripustiti Bosansku Posavinu pod nikakvu cijenu. Ali, on je sigurno znao da je ta cijena Istočna Slavonija, koja je tad bila pod srpskom okupacijom. Da li vojnom operacijom, tj. ratnom djelovanjem osloboditi istu, uz nepredviđeni broj ljudskih žrtava na obje strane ili pristati na obećanje da će se mirom integrirati u RH, uz čuvanje tog teritorija izvjesno vrijeme međunarodnim vojnim snagama?  A što bi bilo da je bilo došlo do potpisivanja takozvanog plana ili sporazuma Z 4?. Zar i to nisu, skoro, oktroirale zapadne sile? Što su mogle vojne snage Srbije protiv NATO-a kojima je obustavljen rat na Kosovu? Što je mogla tek nastala nenaoružana NDH pred silama Osovine ili Trojnog pakta(200 000 tisuća okupacijske italijanske vojske), a bez vlastite vojske i naoružanja? Tako je moguće staviti u paralelu Rimske ugovore s Daytonskim sporazumom. No kako rekosmo Rimski ugovori su raskinuti, tj. poništeni su rečenog 10. rujna 1943. A Istra i ostali teritoriji su vraćeni matici Hrvatskoj, nakon Mirovne Konferencije održane u Parizu od 25. srpnja do 15. listopada 1946. i Pariškim mirovnim ugovorom, potpisan 10. veljače 1947. Tu su odlučujuću ulogu, o pripojenju, odigrali istarski svećenici na čelu s msgr. Božom Milanovićem , a ne nekom partizanskom ofenzivom ili vojnom operacijom u rujnu 1943. poput one naše iz domovinskog rata 1995., pa da mi mogli reći: Tito je pripojio Istru; ali je zato  otuđio dio Srijema, Banata, Boku kotorsku i mora prema Neumu.

Naslušali smo se tih laži o pripojenju kao i laži o fašistima Hrvatima ako su u takovim okolnostima stvorili NDH. Ustaštvo nema nikakvu genetsku vezu sa fašizmom a razlikuju se  kao i ustaštvo i četništvo. Fašizam ima ideološku smjernicu ka imperijalističkim posezanjima kao i nacizam(sjeverna Afrika odnosno Etiopija od strane Italije-Mussolinija i Drang nach Osten-Rusija od strane Hitlera). Ta kamo je mogla posezati tek nastala NDH, zar prema Nišu ili Sofiji, Piranu, Trstu, Pećuhu ili selima i nekim gradovima preko Mure, Drave…? A kada je riječ o antifašizmu u Hrvatskoj u vrijeme i poslije II. svjetskog rata onda je ogromna većina hrvatskog naroda bilo protiv fašizma i nacizma, a  neke od manjina: talijanska, srpska(preko četništva) i druge ne bi mogli proglasiti antifašistima, makar ne veći dio; dapače četnici su paktirali s Talijanima posebno na Dalmatinskom području i djelu Bosne. Po popisu stanovništva iz 1931.

U Hrvatskoj je živjelo 16, 81% srpske nacionalnosti, a popisom iz 1948. 14, 54%. Tako bi se moglo reći da je preko 80% Hrvata odnosno stanovništva bilo protiv nacifašizma. To je prava supstanca a ne ona kako ju zamišljaju sadašnji boljševici, takozvani antifašisti Titove provenijencije. Upravo se to pokazalo preko istarskog svećenstva 1946/47. u Parizu kakav stav imaju prema fašistima Talijanima. Zar je ostatak svećenstva u Hrvatskoj imao drukčiji stav od istarskog? Ipak je Crkva preko svog klera odigrala ili izvojevala novu pobjedu za svoj narod pred međunarodnim silama i nasuprot marksističko boljševičkog višedesetljetnog ugnjetavanja pod diktaturom komunističkog monarha u SFRJ-otu. A blaženi Alojzije Stepinac je bio orijaš ili predvodnik tih svećeničkih snaga u Hrvatskoj.

Nikola Bašić, Vis

* Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne moraju nužno odražavati stajališta portala

Svećenik, antifašist i hrvatski domoljub mons. Božo Milanović

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Gost Kolumne

Rasipanje glasova

Objavljeno

na

Objavio

U iščekivanu parlamentarnih izbora u RH etablirane stranke i strančice, te pojedini neovisni kandidati se uvelike pripremaju kako bi se, dočepali vlasti, dok se ovi zadnji bore dočepati barem dijela vlasti, mjesta u Saboru RH što je  pod velikim znakom  pitanje za većinu ovih  zadnjih . Što se tiče ovih prvih koji su od završetka Domovinskog rata u RH podijeljeni na dvije skupine:crveni ili crni, premda su i jedni i drugi po vokaciji bliže onoj krvavo-crvenoj boji,po zlu poznatoj zvijezdi petokraki koja i dan-danas pod egidom antifašizma sije sjeme zla diljem RH i van nje, uništavajući svaku primisao o slobodnoj i suverenoj RH u kojoj nema mjesta komunizmu ili antifašizmu kao najvećem zlu 20 stoljeća na prostoru bivše SFRJ,a s pravom se to može reći i u cijelom svijetu,ili oni ili mi kako to voli reći slučajni predsjednik RH Milanović, taj duopol vlada u RH od završetka rata do danas. Crveni Kmeri ili pravni,ideološki i biološki slijednici SKJ ili KPJ su vladali u RH za vrijeme mandata pokojnog Ivice Račana, (koalicijska vlada)u periodu od 27.01.2000 do 23.12.2003. godine te za vrijeme mandata ovog sadašnjeg nitkova na čelu RH Milanovića u periodu od 23.12.2011.godine do 22.01.2016.godine,dok je ostale vlade RH sačinjavao HDZ uz pomoć svojih koalicijskih partnera ili političkih satelita.

 Hrvatski politički duopol

 Znajući kako vlast u RH znači  vladati hrvatskim narodom u naredne 4/četiri godine taj navedeni duopol čim se raspišu izbori,pa čak i prije razleti se po cijeloj RH i van nje nudeći hrvatskim građanima svoje programe,nadanja i želje. Većinom te želje i nadanja ostanu u sferi lutanja,praznih obećanja nakon što se dočepaju vlasti. A jadni obeščašćeni,poniženi i obespravljeni hrvatski puk naredne četiri godine pije gorke pilule zbog njihove vladavine,koja obiluje pljačkama,pljuvačkama u lice domoljubnim Hrvatima,koruptivnim te svim drugim aferama,u kojima nitko od njih ne pita taj isti malobrojni glasački hrvatski puk za mišljenje,koje mu čak i uskraćuju ne dozvoljavajući mu iznošenje najdemokratskijeg oblika demokratske volje kroz referendum u kojemu je taj puk direktno izražava. . Vladajući oligarsi to čine jer mogu što žele. Imaju u rukama nakon stjecanja vlasti sve mehanizme. Zakonodavnu,izvršnu i sudsku vlast. Zbog njihovog činjenja i propuštanja, glasača u RH i van nje je sve manje jer ne žele davati svoje glasove nikome od njih zato što se korjenito ništa ne mijenja već preko 25 godina. Isti likovi i iste face se smjenjuju na političkoj sceni kojima nitko ništa ne može osim njih samih. Kada im netko od tih likova iz njihovih redova zaprijeti žrtvovati će ga u interesu vlastitih ciljeva i interesa pa taman on bio sami Sin Božji.

‘Crveni vragovi’

I upravo zbog toga na svim izborima u RH je svakim danom sve manje birača jer oni ne vjeruju više nikome. I nitko ih ne uspijeva uvjeriti niti može kako je upravo on ili njegova politička opcija drugačija od drugih,te kako ih taj neće izdati kao što su ih svi do sada izdali. U takvom ozračju primiču se i slijedeći parlamentarni izbori u RHJ gdje se duopol pojačava sa zvučnim imenima ili političkim partnerima kako bi p……i ove druge. Htjeli ili ne htjeli priznati hrvatska politička scena još nije iznjedrila treću političku opciju koja bi po svim prilikama mogla pomesti ovaj duopol s političke scene,no ta treća politička opcija u RH je također podijeljena na pristaše crnih ili crvenih vragova.
Tako da s jedne strane imamo najgore zlo od najgoreg a ono je politička opcija koju predvodi Katarina Peović luđakinja na zelenom traktoru sa zvijezdom petokrakom koja bi opet klala hrvatske domoljube kao što su to činili njeni pravni,ideološki i biološki prednici na križnom putu,te Dalija Orešković koja se po ideološkoj vokaciji ne razlikuje mnogo od nje,kao i ono čudovište ili strašilo u ljudskom obliku Mirela Holly.

Heterogena skupina Most

S druge pak strane imamo razjedinjenu hrvatsku desnicu u kojoj ima svega i svačega. Među njima zanimljivo je ima onih koji po svojim političkim svjetonazorima i retorici više pripadaju lijevom liberalnom centru ili pak  extremnoj ljevici,što nesumnjivo dokazuje kako su takve osobe  ušuljale među desnicu kako bi se uhljebile ili dodatno ju sjebale ili oslabile  No ovaj put je hrvatska tzv.“desnica“dovedena do usijanja jer se na političkoj sceni pojavio jedan lik kojeg dio javnosti doživljava kao predstavnika te spasonosne dugo očekivane treće političke opcije u Hrvata,radikalnog predstavnika desnice premda Škoro po mom skromnom mišljenju nema ama baš nikakve sveze s desnicom što ću kasnije pokušati elaborirati. Tu se nalazi i politička grupacija Most koji su prokockali svoje kredite u hrvatskom puku a imali su odlične izglede. Ta heterogena i izmiješana naplavina utopističkih ideja predvođena Božo Petrovom se dočepala Sabora RH,u kojemu glavni predstavnici te skupine Grmoja i Bulj grme s govornice i iz saborskih klupa,kao da im je jedini cilj lupati premda jako dobro znaju kako od njihovog lupanja i lupetanja nema ništa. Ponekad ispadaju smiješni u svojim nastupima premda se jako trude ostaviti dojam i utisak,no dojam i utisak se ostavlja u hrvatskom narodu samo ukoliko štitiš temeljne hrvatske katoličke,domoljubne i tradicionalne vrednote,koje dosta puta ta heterogena skupina nije umjela i htjela štititi jer u svom sastavu ima ateista,lutalica na političkoj sceni, te minornih sitnih lokalnih igrača koji se gube igrajući velike utakmice. Ipak hrvatski narod,a poglavito onaj iz BiH im nikada neće oprostiti Vlahu Orepića njihovog ministara MUP-a RH koji je Hrvatima iz BiH ukidao prebivalište u RH,a poglavito onima uz granicu  s Dalmacijom i okolnim mjestima,dok Srbe koji su prijavljeni u Vukovaru i Baranji nije dirao. To je bio njihov ministar kojeg su poradi takvih razloga trebali odmah smijeniti ali nisu zbog čega  će im to zauvijek ostati kao teret i stigma u svim budućim izborima u RH.

Supružnici Raspudić pod Mostovim kišobranom

I sada je ta mješavina ili naplavina različitih dnevno-političkih interesa pod svoj kišobran uspjela povući i supružnike Ninu Raspudića i njegovu drugu suprugu ili partnericu tko li ga zna što mu je na papiru Mariju Selak-Raspudić koji su se etablirali na hrvatskoj javnoj i političkoj sceni,a poglavito njen suprug,koji je nizom svojih javnih nastupa i u svojim kolumnama znao zaintrigirati dobar dio javnosti u RH i van nje. Oboje su na upite novinara:zašto su se stavili na listu Mosta za predstojeće izbore u RH,odgovorili kako više ne mogu gledati destrukciju,uništavanje,pljačku  i propadanje Hrvatske za što su isključivi krivci navedeni duopol,te kako im je skupina Most prihvatljivija opcija od neke druge.

Bruna Esih i Karlo Starčević idu zajedno na izbore

Na političkoj sceni su se pod isti kišobran uvukli troje ljudi: Bruna Esih,Karlo Starčević i Fran Čirko, koji imaju svoje stranke i javnost ih je imala prilike upoznati. Na pitanje zašto nisu išli u koaliciju s Škorinim Domovinskim pokretom ili Mostom odgovaraju kako se nisu s njima našli u pregovorima,jer su ovi potonji njima zacijelo nudili premalo kolača od eventualnih zajedničkih mjesta na listama a samim time i u Saboru RH.,dok će Bruna Esih  ostati upamćena po suradnji sa Zaltkom Hasanbegovićem  a još više po njihovom razlazu .

 Zlatko Hasanbegović kao stepski vuk na političkoj sceni

Ipak od svih gore navedenih političara i neovisnih kandidata za javnost je najzanimljiviji Miroslav Škoro koji je utemeljio Domovinski pokret Miroslava Škore pod čiju su kapu prešli i General Željko Glasnović i Zlatko Hasanbegović od zvučnijih imena. Što se tiče Zlatka Hasanbegovića bivšeg ministra kulture RH,on se priključio Škorinom timu ,a koji je svojim progresivnim,i inspirativnim govorima prepunim stručnih ekspertiza i sarkazma dovodio do ludila svoje protivnike na političkoj sceni  će ostati upamćen po mnogočemu,a poglavito po svojoj šutnji na migrantsku krizu koja u globalu prijeti RH,BiH, Europi i cijelom svijetu,i koja je producirana od tajnih svjetskih izvora moći kojima je glavni cilj porobljavanje bijele kršćanske Europe na što opravdano ukazuje u svojim javnim nastupima uvaženi General Domazet-Lošo. Nekako me Hasanbegović podsjeća na stepskog vuka u pustinji koji će uvijek dok je god na političkoj sceni ostajati sam.

 Škorina dva zla od kojih ne treba birati manje

Škoro je na prošlim predsjedničkim izborima  poprilično dobro kapitalizirao svoju kandidaturu jer je prikupio respektabilnih 465 000 glasova za koje smatra(barem za veći dio njih)kako će ih osvojiti i na parlamentarnim izborima. No,Miroslav Škoro pri tome zaboravlja kako hrvatski narod ne zaboravlja njegovu izdaju svekolikih hrvatskih nacionalnih interesa u II krugu predsjedničkih izbora kada je svoj listić proglasio nevažećim, jer su za njega K.G.K.i Milanović dva zla od kojih ne treba birati manje. Dakle, htio ili ne htio Miroslav Škoro priznati , on je glavni krivac što je  Milanović sjeo na Pantovčak.

Škoro kao Juda hrvatskog naroda

Premda su mnogi neovisni hrvatski domoljubi,pa i moja malenkost u više navrata naglašavali što znači dovođenje Milanovića na vlast Škoru i njegove pristaše to nije nimalo zaboljelo niti uznemirilo jer su po njima K.G.K.i MIlanović dva zla,jedno manje drugo veće. No,tko tako rezonira i razmišlja on se nikako ne ože zvati domoljubom i katolikom,i pristaje mu jako dobro jedno drugo ime a ono je: JUDA,koji u sebi objedinjuje još koješta. Sebičnost i licemjerje. Pa čak i kukavičluk. A hrvatski narod premda prepun Juda njih najviše mrzi i njih pamti u vijeke vjekova. Zoran Milanović se od same inauguracije na Pantovčaku, pa u svim svojim izjavama,odlukama,potezima izruguje hrvatskom narodu,instituciji funkcije koju na našu žalost obnaša,te vrijeđa najdublje osjećaje hrvatskog katoličkog i domoljubnog puka. On se izruguje Bogu koji je postavio zakone svom narodu,jer on ne zna drugačije. On naime predstavlja sustav koji nosi „kapu sa tri roga koja se ne boji Boga.“I kada netko,ovdje je to Škoro i njegove pristaše pod isti kišobran ili na istu ravan postave njega i K.G.K.koja nikada ništa od navedenog nije rekla,učinila,niti bi rekla ili učinila što može biti Škoro i njegove pristaše već:Jude odnosno izdajnici hrvatskog naroda. I sada taj M.Škoro osniva Domovinski pokret Miroslava Škore šireći demagogiju i populizam kako je on spasitelj hrvatskog domoljubnog i katoličkog puka,uspoređujući se u jednom dijelu s Papom Franjom što je usporedba par exallance, a niti na jedno pitanje o temeljnim domoljubnim i katoličkim vrednotama ne daje explicitan odgovor,već sve uvijeno,u rukavicama zezajući se s njima,a kada bude stjeran u kut,onda su za njega Tito i Tuđman dvije povijesne veličine koje su svaka sa svoje stane ugradili neke vrijednosti u hrvatskoj povijesti.

Škoro bi zatvorio sve koji veličaju NDH i Ustaše

No,od svega najindikativnija je njegova izjava kako bi on dao zatvoriti sve one koji veličaju NDH i Ustaše čime je zapravo otkrio svoje pravo lažno i prijetvorno  lice. I upravo zbog te izjave i nastaje ovaj tekst kako je Miroslav Škoro zapravo Trojanski konj na hrvatskoj političkoj sceni koji se poslužio lukavstvom kako bi prevario,porobio i na kraju pobio hrvatski narod kojemu prijeti nestanak s ovih prostora. No,prije razlaganja što je u stvarnosti Trojanski konj predlažem Škori da mene dadne uhititi i zatvoriti jer  ću   dok sam živ veličati i slaviti NDH i Ustaše jer je NDH vjekovna težnja hrvatskog naroda za neovisnošću i samostalnošću od svih osvajača i ugnjetača ma s koje strane oni dolazili ,koja je zapravo drugo ime za samostanu i suverenu RH,dok su Ustaše bile regularne oružane snage te države,najdiscipliniranije i najorganiziranije oružane snage hrvatskog naroda u njegovoj povijesti. Slavi ću dok sam živ staro hrvatski pozdrav ZDS koji iskazuje vjekovnu težnju hrvatskog naroda za obranom svoga doma od bilo kojeg agresora. A to što je NDH bila stjecajem okolnosti na strani poraženih fašističkih sila je sasvim razumljivo imajući u vidu kako su Hrvati oduvijek njegovali svekolike povijesne,gospodarske i kulturne sveze s Njemačkom a ne sa silama koje su bile na strani pobjednika u II svjetskom ratu. I sada neka me slobodno Škoro da zatvoriti zbog veličanja NDH i Ustaša.

Isto tako važno je napomenuti kako svaki zločin koji je netko učinio u nekom ratu treba osuditi i procesuirati pa tako i zločine koje je zagovarala NDH,a činili su  pojedini Ustaše,no nitko nikada ne smije niti ima pravo osuđivati NDH i Ustaše i identificirati ih s fašistima jer bi time sudio cijeli domoljubni i katolički hrvatski narod kako su to činili partizani na Križnom putu. Po tom osnovu ispada kako su svi Nijemci krivi i sve ih je trebalo koncem I ili II svjetskog rata pobiti,a to nitko nije zagovarao ili pokušao činiti. To se može dogoditi samo hrvatskom narodu prepunom hrvatskih juda,kako to lijepo opjeva A.G.Matoš u svojoj pjesmi:“Hrvatska već vidje mnoga čuda al ne nađe štrika za toliko Juda.“ Osim toga Vijeće EU je u nekoliko svojih Rezolucija osudilo sve totalitarne sustave počev od nacizma,fašizma i komunizma,no u RH se samo osuđuje fašizam dok se komunizam uopće ne spominje. Zapravo on se ne spominje jer su ga svekoliki pravni,ideološki i biološki slijednici prekrstili u antifašizam koji je isti k…c samo različito pakiranje kako bi zavarali trag zločinima koje su komunisti učinili hrvatskom narodu njegovoj ne tako davnoj povijesti.

 Rasipanje glasova tzv.desnice

Promatrajući pripreme za predstojeće izbore u RH,iščitavajući zvučna imena na listama tih tzv“desnih stranaka“čovjek doista pomisli kako će konačno te tzv“desne opcije“uzeti respektabilan broj glasova desnih birača,no to promišljanje nema izvorišta u stvarnom stanju na terenu. Naime onaj navedeni duopol će osvojiti glasove kako bi sami ili s nekim osvojili vlast i to je čista matematika. No,tzv“restart“koalicija“kojoj pripada slučajni predsjednik RH Milanović,koji sramoti Hrvatsku i vrijeđa Hrvate,ima širom otvorena vrata za preuzimanje vlasti u RH,a opet sve zahvaljujući Miroslavu Škori,vođi Domovinskog pokreta. Nesumnjivo je kako će Škoro zahvaljujući tome što je polučio određeni rezultat na predsjedničkim izborima osvojiti određen broj glasova od onih birača koji izlaze na izbore. Isto tako Most će osvojiti određen broj glasova zahvaljujući pojedincima na svojim listama,kao i Bruna Esih,Karlo Starčević,i Fran Ćirko. No,svi ti glasovi će se raspliniti na najmanje tri tabora od kojih nitko neće osvojiti glasova kako bi ozbiljnije ugrozio onaj navedeni duopol. Kada se osvrnemo na prošle predsjedničke izbore u RH Milanović je došao na vlast isključivo zbog rasipanja glasova desnice u II krugu tih izbora. Ujedinjena ljevica ili Restart koalicija ne rasipa tako olako svoje glasove,i to će pokazati na idućim izborima. HDZ će zbog razjedinjene desnice izgubiti ove izbore i na vlast će bez ikakvih problema sastaviti ta restart koalicija,koja predstavlja sve ono protiv čega se cjelokupno katoličko i domoljubno hrvatsko biće bori stoljećima.

 SDP treba zakonski zabraniti

I umjesto da se stranci SDP zakonski zabrani djelovanje u RH jer predstavljaju svekoliki najgori sustav u povijesti RH i cijelog čovječanstva,sustav koji se nije odrekao zločina tog sustava nad nedužnim hrvatskim narodom u II svjtskom ratu i nakon njega,sustavom koji zapravo veliča taj sustav na svakom koraku,sustav koji ne doživljava hrvatski narod u BiH i inozemstvu kao isti hrvatski narod koji živi u RH,sustav koji negira Boga i njegove zakone i izruguje Mu se,sustav zbog kojeg Hrvati ne izlaze na izbore nikako,i zbog kojeg se iseljavaju i nestaju s političke i demografske scene,razjedinjena desnica Hrvatske zapravo taj sustav na velika vrata vraća na vlast a sve zahvaljujući poglavito Miroslavu Škori Trojanskom konju hrvatske političke scene.

 Trojanski konj

Trojanski konj je po Grčkoj mitologiji drveni konj koji su Grci poklonili Trojancima stanovnicima grada Troje kojeg su deset godina pokušali osvojiti ali bezuspješno. Smislili su lukav plan kojim su izgradili velikog drvenog konja koji je iznutra bio šupalj u kojem su se smjestili najbolji Grčki vojnici predvođeni Odisejem koji su pod okriljem noći izišli iz  tog konja i otvorili kapije grada Troje nakon čega su u grad ušli preostali Grčki vojnici koji su pobili sve Trojance,dok su žene i djecu odveli u ropstvo.

Miroslav Škoro koji naime predstavlja tzv“ujedinjenu desnicu“u Hrvata zapravo nije predvodnik te desnice već lukav plan kojim se najgori sustav u povijesti čovječanstva dovodi na vlast. A to što će on nakon izbora zacijelo dobiti mjesto u Saboru RH zapravo neće značiti ništa jer u njemu neće moći ništa napraviti osim par svojih smicalica i doskočica koje će plasirati s govornice ili iz klupa Sabora. Samo je pitanje na kojemu će mjestu sjediti. Jako je moguće kako će on zajedno sa svojih par predstavnika sjediti u krilu SDP ili tzv. Restart koalicije jer je njemu sve isto:SDP,HDZ,Most. On zapravo ne vidi nikakvu razliku među njima. Ta već je rekao kako on ne može birati između dva zla manje jer su po njemu oba zla. Kada sjedne u Sabor RH postoji velika vjerojatnoća kako će izabrati manje zlo koje Hrvatima nudi tzv.Restart koalicija jer se oni bore za tzv.“drugačiju, normalnu, civiliziranu, kulturnu (kulturu-smrti), RH u kojoj svatko može svakoga da prostite,te birati spol, uvjerenje, povjerenje,u koju mogu nesmetano ulaziti islamski teroristi jer su i oni ljudi,u kojoj se ne smije veličati NDH i Ustaše,u kojoj se zvijezda petokraka i Tito ne smiju dirati,gdje treba zabraniti komemoraciju u Bleiburgu,te slavljenje svetih misa za pobijene nevine Hrvate na Križnom putu. Jer on je zapravo gospodarstvenik koji je naučio živjeti od svog rada i politika mu nije potrebna. Može živjeti od svog rada bio on u njegovim vinogradima,parkinzima ili od tamburice.

Prošlo vrijeme Škorinih tamburica

Do sada je mogao zaista,no od ovog zadnjeg zasigurno više neće moći živjeti jer hrvatski narod ne zaboravlja i uvijek će pamtiti hrvatske Jude a on je to nakon II kruga predsjedničkih izbora zauvijek postao. Stoga će on nakon ovih izbora koji dolaze slušati neke druge tamburice,uz čije zvukove hrvatski narod  pjeva neke druge pjesme a ne njegove. I da ne zaboravimo na kraju istaknuti kako u Hrvatskoj još uvijek ima političara koji misle svojom glavom a nisu se prodali nikome i neće. Jedna od takvih je Marijana Petir koja je svoje osobne interese  i cijeli svoj život podredila svekolikom općem hrvatskom interesu u ovom značajnom povijesnom trenutku za hrvatski narod.

Njoj treba dati povjerenje. Jer žena zna i umije.To je moje uvjerenje.

Vlado Marušić, 07.06.2020.godine

* Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne moraju nužno odražavati stajališta portala

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gost Kolumne

Novi križni put Hrvata zbog Bleiburga: Sarajevo im brani i misu za žrtve

Objavljeno

na

Objavio

prosvjed u Sarajevu

Malo je hrvatskih kuća i u Hrvatskoj i u BiH iz kojih barem jedna žrtva nije vezana za Bleiburg i Križni put. Životi cijelih obitelji obilježeni su ovim zločinom koji ni povijesno ni pravno nikada nije valoriziran. Nitko i ne zna njihov točan broj. Hrvati desetljećima nisu smjeli spominjati svoje žrtve i tražiti ih u masovnim grobnicama Slovenije, Austrije ili, pak, po križnim putevima kojima su vođeni sve do Makedonije.

Kao u olovnim komunističkim vremenima, Sarajevo se protivi spominjati počinjene zločine i 75 godina poslije.

Čak i da je samo jedna nevina žrtva ubijena na Križnom putu, zaslužuje da joj se služi sveta misa. A njih deseci tisuća brutalno su, bez suda, zločinački ubijani. Zar na svijetu ima ijedan čovjek koji to može pravdati?! Medijsko-političkom hajkom, krivotvorenjem podataka, ničim utemeljenim tvrdnjama kako se priprema misa za ustaški režim i NDH, bošnjački političari stavili su metu na Vrhbosansku nadbiskupiju, kardinala Vinka Puljića i sve katolike koji se usude u subotu doći u sarajevsku katedralu. Zaprijetilo se čak i smrću hrvatskom političaru koji je izjavio da će biti na misi.

Ovdje je mnogo toga što ukazuje da su činjenice manje bitne, a da hajka na Hrvate katolike ima za cilj nešto mnogo opasnije od brige za žrtve fašizma. Najblaže rečeno, zanimljivo je što je lavina sarajevskih reakcija na misu za bleiburške žrtve uslijedila ne odmah, nego danima nakon što je objavljeno da će se služiti u Sarajevu. U roku od samo nekoliko sati uslijedila je orkestrirana kampanja stranaka, udruga…, a sve je pratila medijska artiljerija i pješaštvo s društvenih mreža.

Razlog je, naravno, politički vrlo proziran. Čekao se pogodan trenutak za proganjanje fašističkih vještica i hvatanje ustaša po crkvi, a nema prikladnijeg od Dana pobjede nad fašizmom. To je datum koji bošnjačka politika prisvaja i kroz istodobnu proslavu tzv. Dana Zlatnih ljiljana kako bi se, što je moguće više, bošnjačka strana u proteklom ratu poistovjetila s antifašističkim pokretom, a koja se devedesetih godina prošlog stoljeća, dakako, borila protiv fašista – srpskih i hrvatskih. Nimalo slučajno, “progon ustaša” u drugi je plan bacio aferu s kriminalnom nabavom respiratora za bolnice u Federaciji BiH, a u treći aferu s kupnjom glasova zastupnika u Sarajevskoj županiji.

Jednako tako, radikalni bošnjački političari koriste svaku prigodu da Hrvatima nametnu hipoteku zločinačke organizacije. Iako ispadaju smiješni, podmeću im i antieuropske i antiameričke vrijednosti. Sve kako bi se svidjeli demokratskom svijetu i tako lakše ovladali državom koju žele samo za sebe. I bez “fašista”. U okviru takvih zlih namjera pretvaraju misu žrtvama u veličanje ustaštva. U taj okvir moralo se uklopiti i optuživanje kardinala za ustašovanje, i to od istih onih koji su njegov boravak i službu u ratnom Sarajevu uzimali kao “neoboriv argument” očuvanja multietničnosti i tolerancije tog grada. Neupućenima i nedobronamjernima kardinal nema ni priliku objasniti da misa, čiju zabranu oni prizivaju, nije nikakav javni skup, već sakrament, religijski obred u kojem vjernici sudjeluju svojom voljom. Njih to i ne zanima.

Oni su već donijeli presudu. Poput onih koji su bez suda ubijali desetke tisuća zarobljenih civila i vojnika. Vrijeđanje žrtava pojačali su stavljanjem crnog poveza preko očiju Ivanu Pavlu II. na spomeniku ispred katedrale. Oprosti im, Papa, jer ne znaju što čine. Prije toga na istom su mjestu na Isusov prst stavljali kondom predstavljajući to kao umjetnički izričaj.

Prijetnje prosvjedima ispred katedrale u kojima prednjače perjanice “građanskog” pokreta – Naša stanka i SDP, Katoličku crkvu i kardinala neće uplašiti. I Crkva i kardinal bili su uz svoj narod i pod granatama i opsadom, pa ih neće zastrašiti ni salonski antifašisti ni lažni liberali. Posustanu li sad, i Crkva i hrvatski narod u BiH zauvijek će prestati biti ikakav društveni čimbenik. Razmišljanja, običaje, stavove i mise određivat će im drugi po svojim kriterijima prihvatljivosti. Morat će tražiti odobrenje čak i za to za kim mogu žaliti i za koga Boga moliti.

Svjestan je toga sigurno i kardinal Vinko Puljić čija je služba otpočetka obilježena izazovima i iskušenjima. Kroz svoj križni put vrhbosanski nadbiskup prolazio je uspravno i hrabro, često neshvaćen i od nekih svojih sunarodnjaka. Nije dopustio da njegov narod živa pokopaju. Budu li mu određivali i mise za pokojnike, kardinal zna da će to biti posljednji grumen zemlje nad bosanskohercegovačkim Hrvatima.

Tek onda mogle bi se služiti mise za Hrvate kojih, kao naroda, u njihovoj domovini više ne bi ni bilo. Zato bi se u crkvama diljem BiH svećenici u subotu trebali prisjetiti svih žrtava. Onima koji bi i danas Hrvate po svojim sudovima razapinjali na križnim bh. putevima zajedništvo je najjači odgovor.

Jozo Pavković/VečernjiList BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari