Pratite nas

Vijesti

povjesničar Krešimir Bušić o Hrvatima Bunjevcima

Objavljeno

na

O hrvatskom iseljeništvu ne znamo dovoljno!
Mr Krešimir Bušić povjesnik je mlađeg naraštaja (r. 1970.). Radi u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar – Vukovar. Područje kojim se bavi jest istraživanje povijesti starijeg hrvatskog iseljeništva, posebice Hrvata s prostora južne Ugarske, to jest Bačke, Baranje i Banata. Živi i radi u Vukovaru.

Možda je nešto popravljeno u udžbenicima za 7 i 8 razred?
U udžbenicima za sedmi razred, koji su izrazito važni zbog primarne edukacije učenika u pogledu hrvatskih nacionalnih integracijskih procesa, nailazimo na činjenične netočnosti, koje posebice degradiraju struku. Moram naglasiti da su upravo Hrvati – Bunjevci i Šokci, jedino zastupljeni u udžbenicima za sedmi razred, i to s dvojicom znamenitih bačkih, bunjevačkih Hrvata – biskupom Ivanom Antunovićem i vlč. Pajom Kujundžićem. Ali upravo kod spominjanja Paje Kujundžića u nekim udžbenicima se vidi ta činjenična netočnost koja se odnosi na prvo političko organiziranje bačkih Hrvata, a koje pojedini autori stavljaju tek u početak 20. stoljeća, dok se u arhivskoj građi, pa i u brojnim memoarskim i drugim sekundarnim radovima, zorno može vidjeti da je političko organiziranje bačkih Hrvata počelo već sedamdesetih godina 19. stoljeća.
Ako pak pogledamo udžbenike za osmi razred, koji se odnose na nacionalnu povijest 20. stoljeća, slika je još poraznija, jer nijedan znameniti Hrvat, odnosno nijedna hrvatska kulturna organizacija, bilo da se radi o Kraljevini Jugoslaviji bilo da se radi o komunističkoj Jugoslaviji, nije prezentirana hrvatskim učenicima. Bačka se pojavljuje samo na povijesnim zemljovidima. Čak ako izdvojimo i zanimljivosti koje se u toj edukacijskoj literaturi koriste kao dodatna informacija, nema niti jedan primjer koji se odnosi na bačke Hrvate. Primjerice, zanimljivo je kako je subotički Hrvatski nogometni klub Bačka 1939. godine izašao iz jugoslavenske lige te igrao u novoformiranoj hrvatskoj nogometnoj ligi, i tako dalje.
Ali, puno tragičnije jest to da se u toj literaturi uopće ne govori o manipulaciji s etničkim zajednicama Bunjevaca i Šokaca, koje su obje Jugoslavije velikosrpski krugovi sve do dana današnjeg pokušavali odvojiti od hrvatske nacije. Stoga je potpuno nelogično da mi nemamo niti jednoga znamenitog Hrvata iz Bačke, npr. biskupa Ljudevita Lajčo Budanovića, vlč. Blaška Raića, ili vođu bačkog HSS-a Josipa Đidu Vukovića, ta literatura uopće ne spominje, iako su oni iznimno pridonijeli da se do 1941. godine očuva hrvatski nacionalni i kulturni identitet na prostoru Bačke.
Ukupno gledajući, svi hrvatski udžbenici koje sam analizirao, u pogledu posredovanja znanja o hrvatskom iseljeništvu, vrlo su loši. A još više je poražavajuća činjenica što isti ti udžbenici odlaze i u škole u iseljeništvu, čija bi djeca trebala dobiti znanje ne samo o povijesti domovine nego i o povijesti vlastitih iseljeničkih zajednica, što je osobiti problem u Bosni i Hercegovini i u tzv. Vojvodini. Ti su udžbenici u tom smislu neupotrebljivi za kvalitetan obrazovni sustav.
Poseban udžbenik za potrebe škola u hrvatskom iseljeništvu tiska samo jedna nakladnička kuća, ali taj udžbenik je izrazito manjkav glede obrađenih i prezentiranih tema, koje su vezane za potrebe hrvatskih manjinskih zajednica u svijetu.

Osim problema s udžbenicima, čini se da postoje i terminološki problemi?
Kad se govori o osnovnim terminološkim, pojmovnim, problemima ukazao bih na pitanje sve češćeg korištenja pojma dijaspora, koji se ustalio u hrvatskoj javnosti, a koji bi se sa znanstvenog i stručnog stajališta trebao promijeniti, odnosno trebali bi se koristiti pojmovi novijeg i starijeg hrvatskog iseljeništva. Oni sa stajališta historiografskih i drugih istraživanja, npr. sociologije i demogeografije, puno preciznije i terminološki točnije određuju vremenski okvir seljenja. Pojam dijaspora ništa ne objašnjava.

Bavite se posebice Bunjevcima i Šokcima u Bačkoj?
Prije svega želio bih naglasiti kako je povijest bačkih Hrvata, Bunjevaca i Šokaca, iznimno bogata, od njihova doseljenja na južnougarske prostore do danas. Bunjevci i Šokci posebice tijekom 18. i 19. stoljeća kada se ustrojava građansko društvo i kad ih promatramo iz perspektive njihova doprinosa zemlji doseljenja, možemo s pravom reći kako su bili jedni od glavnih graditelja kulturnih i građanskih institucija toga vremena. U hrvatskoj javnosti malo je poznata činjenica kako su upravo bunjevački plemići Vojnići, Rudići, Antunovići i drugi pridonijeli da se Subotica u 18. stoljeću proglasi slobodnim kraljevskim gradom. Subotica je, također je malo poznato, u 19. stoljeću bila po broju stanovnika najveći hrvatski grad, veći od Zagreba.
Ali upravo tijekom 19. stoljeća započinje i snažni asimilacijski pritisak na te hrvatske etničke zajednice od strane mađarskog hegemonizma, kojega od formiranja prve Jugoslavije nasljeđuje i u još većoj mjeri provodi velikosrpski šovinistički hegemonizam.
Primjerice, već 1918. iako su vodeće bunjevačke elite željele i pokušavale izvršiti ujedinjenje uz pomoć Zagreba, prečanski Srbi izvršili su na novosadskoj skupštini prevrat, te se ujedinjene južnougarskog prostora u novu jugoslavensku zajednicu izvršilo preko Beograda, a ne preko Narodnog vijeća države SHS u Zagrebu. Već tada jasno se vidjelo da je proklamirano južnoslavensko jedinstvo mrtvo slovo na papiru, te da jedan hegemonizam zamjenjuje drugi, još gori. To posebice dolazi do izražaja od 1929. godine, kad se i na prostoru Bačke, u vrijeme otvorene diktature, gasi većina hrvatskih ustanova, npr. Hrvatski katolički orao, a vodeće srpske elite kao i dio već tada odnarođenih “nacionalnih Bunjevaca”, proklamiraju ideju o četvrtom jugoslavenskom plemenu, odnosno o Bunjevcima kao Srbima – katolicima.

Velikosrpska politika prema Hrvatima u Bačkoj nastavljena je i u komunističkom totalitarnom režimu Jugoslavije?
Prethodno moram naglasiti da su biskup Budanović, vlč. Raić i vođa bačkog ogranka HSS-a senator Josip Đido Vuković, od 1936. do 1941. godine uspjeli zbog velikog pritiska homogenizirati bunjevačku zajednicu, to se posebice osjeća 1936. godine kad su organizirali veliku proslavu 250. obljetnice doseljenja u Bačku, te također 1939. godine kad su jasno bački Hrvati od Mačeka zahtijevali da se “Bačka Hrvatska”, tj. šest bačko-baranjskih kotareva pripoji novoustrojenoj Banovini Hrvatskoj. Realizaciju te želje bačkih Hrvata prekinuo je Drugi svjetski rat, a nakon njegova završetka, zajednica je pretrpjela veliki udar novih komunističkih vlasti, jer su gotovo sve prijeratne građanske organizacije i institucije do sredine pedesetih godina prestale raditi, kao što su Križari, Dobrotvorna zajednica Bunjevaka, itd., a prestale su izlaziti i Hrvatske novine, čije je izlaženje obnovljeno tek prije nekoliko godina, nakon pada Miloševića. Moram naglasiti, da je u vrijeme hrvatskog proljeća, što je također malo poznato, jači udar na hrvatske intelektualce bio u Subotici, negoli u nekim drugim krajevima Hrvatske. Zabranjen je rad Matice hrvatske u Subotici, a preko 200 ljudi je izgubilo posao. Cijelo to vrijeme, u prvoj i drugoj Jugoslaviji, provodila se sustavna srbizacija školstva u tzv. Vojvodini. Drastičan primjer srbizacije školstva vidljiv je odmah 1918. godine, kad se u Subotici ustrojava Srpski pravni fakultet, dok su u svim drugim dijelovima monarhističke Jugoslavije, npr. u Zagrebu i Ljubljani, znanstveno-obrazovne ustanove nosila jugoslavenska imena.

Kakav je situacija u razdoblju od raspada Jugoslavije do danas?
U vrijeme raspada Jugoslavije hrvatska zajednica u tzv. Vojvodini ponovo doživljava vrlo teške trenutke, jer se opet manipulira s etničkom pripadnošću Bunjevaca, kojima je režim Slobodana Miloševića dopustio posebno izjašnjavanje, a u popisima stanovništva nisu ubrojeni u Hrvate, nego u rubriku ostali. Takvo stanje djelomičnog nepriznavanja hrvatske autohtone manjinske zajednice zadržalo se i do danas, gdje je hrvatski nacionalni korpus podijeljen na nacionalne Hrvate i “nacionalne Bunjevce”. Tako je posljednji popis pučanstva u Srbiji zabilježio 20.002 izjašnjena nacionalna Bunjevca. Od 1971. do danas možemo sustavno pratiti kontinuitet pada broja hrvatske autohtone manjinske zajednice u tzv. Vojvodini. Djelomice se stanje poboljšalo nakon pada Miloševićeva režima, ali ono nikako nije zadovoljavajuće, jer i njegovi nasljednici nisu ništa učinili da spriječe manipulaciju s “nacionalnim Bunjevcima”, kao što je to učinjeno u Mađarskoj, gdje je mađarski parlament sve hrvatske etničke zajednice ubrojio u nacionalne Hrvate.
Manipulacija se može vidjeti i u radu Nacionalnog savjeta bunjevačke nacionalne manjine, kojega srpske političke i kulturne elite koriste i stavljaju u istu ravan s Hrvatskim narodnim vijećem – krovnom organizacijom Hrvata u tzv. Vojvodini. Upravo NSBNM u suradnji sa Srpskom akademijom nauka i umetnosti te Maticom srpskom iz Novog Sada od 2006. godine kontinuirano organizira pseudo znanstvene skupove kojima je cilj pokazati kako su Bunjevci, ako ne Srbi, onda posebna nacija. Već iz tog primjera vidljivo je kako se srpska kulturna i politička elita nije udaljila od koncepta srpskog pritiska na Hrvate u tzv. Vojvodini, poznat od 19. stoljeća u djelima Ilije Garašanina, Vuka Stefanovića Karadžića, Jovana Cvijića, čije teze u 20. stoljeću zastupaju od Jovana Erdeljanovića do današnjih akademika SANU Slavka Gavrilovića i Čedomira Popova, te dr. Drage Njegovana, Dragoljuba Petrovića i drugih. Zbog svega toga danas se izjašnjavanje za rubriku nacionalni Bunjevac može djelomično razumjeti. Naime u tom dijelu hrvatske manjinske autohtone zajednice prisutan je kontinuirani strah zbog gotovo dva stoljeća pritisaka i nepriznavanja hrvatskoga imena.
Nenad PISKAČ, HS

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Hrvati napravili spektakl u Nižnji Novgorodu

Objavljeno

na

Objavio

Može li Hrvatska srušiti Argentinu i Messija? Uskoro ćemo saznati, a hrvatski navijači već su okupirali Nižnji Novgorod u kojem u 20 sati po našem vremenu počinje utakmica.

Nakon što su hrvatski navijači osvojili Kalinjingrad i stvorili dojam kao da ‘Vatreni’ igraju u domovini, iste slike gledamo i na ulicama Nižnji Novgoroda, ali danas ipak dominiraju dvostruko brojniji argentinski navijači.

Argentinaca je znatno više, no kao što možete vidjeti u videeima i fotografijama  naši su napravili spektakl



Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Peruško otkrio novu vlasničku strukturu Agrokora

Objavljeno

na

Objavio

Na sjednici Privremenog vjerovničkog vijeća za Agrokor članovi su jednoglasno potvrdili nagodbu. Tekst nagodbe bit će sutra predan Trgovačkom sudu u Zagrebu, kazala je zamjenica izvarednog povjerenika Irena Weber. Očekujemo da će se dokument objaviti na oglasnoj ploči Suda tijekom ovoga tjedna, dodala je.

Weber je dodala i da je tekst nagodbe iznimno kompleksan i da se nalazi na oko 7.300 stranica.Dokument ima 32 poglavlja, 36 priloga, a na njemu se radilo zadnjih šest mjeseci, izjavila je Weber.

Marica Vidaković, predstavnica velikih dobavljača u privremenom vjerovničkom vijeću, kazala je da su se nakon 15 mjeseci dogovorili svi kvalificirani vjerovnici oko budućeg ustroja, duga i financiranja kompanije i povrata potraživanja. Najsretniji smo što je održan lanac opskrbe. Mogu reći s ponosom da Konzum za prvih pet mjeseci daje vrlo dobre rezultate, dodala je među ostalim Vidaković.

Fabris Peruško, govoreći o rezultatima nagodbe, rekao je da je to nova vlasnička struktura koja će nakon implementacije biti postavljena.

Najveći suvlasnik u budućem Agrokoru bit će Sberbanka s 39,2%, svi imatelji obveznice s 25%, VTB banka sa 7,5% te Zagrebačka banka s 2,3%. Ova najveća četiri suvlasnika predstavljat će 7f4,6%.

Među nebankarskim suvlasnicima postoje četiri domaće kompanije: Adris koji će biti deveti najveći pojedinačni dioničar s 1,4%, Franck s 1,3%, Saponia s 0,6%, Sokol Marić s 0,6%.

Osim samog modela nagodbe postoji sporazum postignut s dobavljačima koji su bitan element funkcioniranja kompanije. Imamo dogovor sa Sberbankom, gdje je na sličan način kao i s dobavljačima dogovoren model naplate koji je ovisan o budućoj performansi same grupacije u iznosu od 60 milijuna eura. On će biti isplaćen s obzirom na ukupnu profitabilnost samog Agrokora.

Od ostalih detalja sa Sberbankom dogovorena je ta mogućnost zamjena dionica u Merkatoru – da oni svoj dio u Merkatoru zamijene za budući suvlasnički dio u budućem Agrokoru.

Kako smo vrlo uspješno zadnjih tjedana približili različite vjerovnike i njihove međusobne interese, došli smo do toga da su neki veliki sukobi među određenim vjerovnicima zatvoreni. Alca je jučer izdala priopćenje da će maknuti svoja osporavanja, javno je to potvrdio i Agram. Vjerujemo da će se i ostali sporovi u narednim mjesecima riješiti.

Jako smo zadovoljni da smo u zadnjih nekoliko mjeseci uspjeli dovesti pisanje same nagodbe do kraja, da su se vjerovnici među sobom usuglasili i ako uspješno izglasamo nagodbu, što duboko vjerujemo, možemo u najskorije vrijeme početi s implementacijom.

U samom privremenom vjerovničkom vijeću su predstavnici svih skupina vjerovnika. Predstavnici u Vijeću imaju gotovo 2/3 većinu. Te grupe su sudjelovale u samom pisanju i dogovoru o nagodbi.

Na pitanje novinara koji postotak tražbina stoji iza odluke predstavnika privremenog vjerovničkog vijeća, Peruško je rekao da se radi o više od 85%.

Kazao je i da su se u nagodbu “ukrcali svi vjerovnici koji su prijavili svoje tražbine”. Oni su po istoj metodologiji dobili svoje povrate. U ovome procesu povrat je ovisio o tome kakva su sredstva osiguranja određene tražbine imale. Onaj koji je imao bolja osiguranja taj je ostvario bolje uvjete, neki koji su imali odlično osigurane tražbine dobili su 100%. Na određenim tražbinama netko je dobio 0%. Sve je ovisilo o tome kakva je bila relativna pozicija jedne tražbine prema drugoj, izjavio je.

Nitko od vjerovnika nije imao želju biti vlasnik Agrokora. Svi vjerovnici su se ovdje našli protiv svoje volje, izjavio je Peruško.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori