Pratite nas

Intervju

Povjesničar Stjepan Lozo: U NDH su Srbi provodili genocid nad Hrvatima, a onda su ‘strašne’ ustaše optužili za zločin nad njima

Objavljeno

na

Više od 15 godina splitski povjesničar Stjepan Lozo radio je na prikupljanju građe za knjigu “Ideologija i propaganda velikosrpskoga genocida nad Hrvatima – projekt ‘Homogena Srbija’ 1941.“ kojom razotkriva kako su Srbi izvršili genocid nad Hrvatima, a onda svoje žrtve optužili za zločin nad njima! Četiri godine intenzivno je radio na pisanju knjige, pri čemu je bio izložen prijetnjama i pritiscima koji ga ipak nisu zaustavili u naumu. Za prilog Spektar Slobodne Dalmacije je pristao progovoriti i o mnogim drugim tabuima iz novije hrvatske povijesti.

Rekli ste da “nije zdravo napisati ovakvu knjigu”, a ipak ste je napisali. Zašto nije zdravo i zašto ste je napisali, što vas je nagnalo?

– Nije zdravo jer doslovce narušite zdravlje, a napisao sam je jer sam osjećao obvezu povjesničara i zov stotina tisuća nevinih pobijenih Hrvata u velikosrpskom genocidu. Svi mi očekujemo da će neke teške stvari za zajedničko dobro odraditi netko nepoznat drugi. Onda u jednom trenutku shvatite da je gluho doba noći, a taj “drugi“ ne pristiže, da ste taj “drugi“ zapravo vi sami, i da valja ustati i krenuti. Knjigu sam pisao godinama, sjedio, slabio vid i sve tjelesno što s tim ide. To je više od 700 stranica moga rukopisa, gotovo u cijelosti zahtjevnog historiografskoga govora, diskursa, pri čemu sam nastojao slijediti ideal kako dobra historiografija istodobno treba biti i književno djelo. Duhovni napor, gubitak nekih vještina i memorije osobnog života, to je posebna priča. Ujedno se i financijski devastirate, a nakon svega shvatite kako je tiho nestao vaš prethodni društveni život i da osim najuže obitelji komunicirate tek s još pokojim usamljenim jahačem kao što ste i sami.

Ja sam još i dobro prošao. Citirao sam na predstavljanju gospodina Hudelista, koji je 2005. godine krenuo pisati knjigu o sukobu Hrvata i Srba u 20. stoljeću, dakle ono o čemu govori i ova moja knjiga. Zbog te se knjige razbolio i praktično jedva živ ostao, a knjigu nije dovršio. Ja sam se, u nekom čudesnom hodočašću, uspio probiti kroz prašumu.

Tvrdite da su četnici i partizani izvršili genocid nad Hrvatima, a onda su upregli sva propagandna oružja da Hrvate optuže za genocid?

– Još gore od toga. Oklevetali su Hrvate za genocid nad Srbima preventivnom propagandom, s predumišljajem, već u lipnju 1941. godine, a onda počeli genocid nad Hrvatima. Nakon šoka koji je u velikosrpskim redovima usljedio uspostavom NDH 10. travnja 1941. godine, ne i komunista, jer oni tada nisu bili na suprotnoj strani od ustaša, usljedilo je konsolidiranje velikosrpskih redova. Već u lipnju 1941. godine velikosrpske snage imaju oblikovanu viziju i platformu daljnjeg djelovanja: stvoriti Veliku Srbiju provedbom općeg genocida nad Hrvatima koje prethodno treba snažno oklevetati. Tako krajem lipnja 1941. godine nastaju dva ključna dokumenta: “Homogena Srbija“ Stevana Moljevića, i “Valerijanov memorandum“ SPC. “Homogena Srbija“ je projekt, ono što treba napraviti, a to je stvoriti Veliku Srbiju i izvršiti opći genocid nad Hrvatima, dok je “Valerijanov memorandum“ propagandna poluga za izvršenje takvog projekta.

“Valerijanov memorandum“ široj javnosti u Hrvatskoj nije poznat. Što je to zapravo i zašto je to važno?

– Srpska pravoslavna Crkva izravno stoji iza besramne klevete Hrvata za genocid nad Srbima, te istodobno provedbe genocida nad Hrvatima već od lipnja 1941. godine. “Valerijanovim memorandumom“ treba mahati, i to pred nosom mnogih ignoranata koji s dozom apartheida i velikim neznanjem gledaju na Hrvate i njihove probleme. Od, primjerice, Carla Bildta i Efraima Zuroffa, do ovih moralnih jadnika i neznalica s domaćeg hrvatskog terena. A svakako da bi trebalo mahati i pred nosom rimskog biskupa Bergoglia, da ne govorimo o nosu njegove braće u vjeri i biskupstvu od Porfirija do Irineja iz Srpske pravoslavne Crkve.

“Valerijanov memorandum“ je službeni dokument SPC i predan njemačkim vojnim vlastima u Beogradu, a potom kao kleveta Hrvata raširen po čitavom svijetu. Memorandum je već u prvoj verziji od 24. lipnja 1941. godine oklevetao Hrvate za ubijanje više od 100.000 Srba. Druga verzija, plasirana najkasnije 8. kolovoza, kleveće Hrvate za ubijanje čak 180.000, a do rujna se već izlazilo s brojem od 300.000 pobijenih Srba u NDH, što je kasnije još uvećavano. Takve strašne klevete koje nemaju gotovo nikakve veze sa stvarnošću, ni 1 %, u knjizi to dokazujem, odaslane su izvan zemlje i snažnom propagandom velikosrpske mreže širene po čitavom svijetu. Takva sramotna laž ostala je nad Hrvatima do dana današnjega.

O kakvoj se propagandi i lažima radi može se vidjeti iz tvrdnji da su već u ljetu 1941. godine, primjerice, svi Srbi u kotarevima Imotski, Gospić, Glina, Grahovo, Korenica, Gračac, i nizu drugih, pobijeni i istrijebljeni. Riječ je o potpunim izmišljotinama što se lako može vidjeti i iz popisa stanovništva 1948. godine. Primjer nastranosti i dijaboličnosti takve propagande slučaj je kotara Lapac, pri čemu SPC kleveće Hrvate da su istrijebili Srbe, dok je istina izravno suprotna, Srbi su gotovo potpuno istrijebili Hrvate.

Izravna posljedica “Valerijanova memoranduma“ bio je pad vlade generala Simovića u Londonu i crnorukaško preuzimanje izbjegličke vlade te dovođenje Draže Mihailovića za ministra vojske, jednog od najvećih europskih zločinaca. U danima kada SPC plasira prvu verziju “Valerijanova memoranduma“, 23. lipnja 1941. počinje srpska pobuna u NDH. U istočnoj Hercegovini masovno stradavaju nedužni Hrvati, a na “srpski Vidovdan“, 28. lipnja 1941. Srbi čine i prvi genocidni zločin uopće na prostoru NDH. Pod vodstvom pravoslavnog popa Radojice Perišića vrše pokolj svega zatečenog stanovništva u Avtovcu, uključivo žene i djecu, te uništavaju čitavo neselje. Tako su Srbi počeli genocid nad Hrvatima uz istodobnu klevetu Hrvata za genocid nad Srbima. Sada ta propaganda izgleda sasvim prozirna, no nije bilo lako doći do ovakve rekonstrukcije i saznanja.

O projektu “Homogena Srbija” 1941. ne govori se u školskim udžbenicima, a ne pamtim ni da je ikad spomenut u vrijeme obrazovanja u bivšoj državi. A vidim da je riječ o projektu Velike Srbije i granicama koje su Srbi pokušavali ostvariti i 1991. napadom na Hrvatsku…

– Upravo tako. Taj je projekt dugo vremena bio potpuno prešućen, dok je hrvatska strana istodobno bila stigmatizirana i progonjena i za relativno sasvim bezazlena očitovanja. Hrvatska strana nikada nije izradila jedan takav dokument genocidnog i osvajačkog karaktera kao što je “Homogena Srbija“. Najviši velikosrpski interes bio je i jest da projekt “Homogena Srbija“ ostane u sjeni. I to je jedan od razloga zbog kojih su Hrvati goloruki ušli pod novu velikosrpsku agresiju i ponovno pretrpjeli seriju genocidnih zločina od 1990. do 1995

Prelistavajući knjigu koja je doista opsežna, da se zaključiti kako je Srbima obnova Jugoslavije 1945. bila nužna kako bi zataškali dotadašnje zločine i dokrajčili Hrvate koji su, po njihovoj propagandi, ionako, genocidni? Jesam li dobro zapazila taj detalj?

– Svaka Jugoslavija je zamrznuti konflikt i perspektivno neodrživ projekt. Ona, dakle, može poslužiti Hrvatima za okupljanje svoga etničkoga i povijesnog prostora, može Srbima za pokušaj stvaranja Velike Srbije, a može i nekim bosanskim Muslimanima za inauguriranje nacije i osvajanje prostora nepoznate veličine na štetu najprije starosjedilaca Hrvata, a onda i Srba i Crnogoraca. Malobrojni jugoslavenski nacionalisti ne mogu se prepoznati kao povijesni subjekt, prije kao sredstvo. Obje Jugoslavije nastale su nakon ratova. Međunarodne sile probleme ovoga prostora ne mogu razriještiti, a ni jedna nema potpunu prevagu, pa postupaju linijom odgode i prikrivanja problema. Kao domaćica koja nakon večernjeg druženja pospremi stol i vidljive plohe, a brdo nečistog nabaca u sudoper za sutra. Ili službenik koji na radnom stolu prikuplja predmete koje ne može tek tako riješiti, pa ih stavlja na hrpu dok ih ne strpa u neku ladicu i pobjegne od njih do daljnjega. Eto to su Jugoslavije. Nekakvo napuhavanje da bi masonska organizacija iz nekih svojih razloga “višega reda“ htjela baš Jugoslaviju, to se u mojim uvidima nije potvrdilo. Drugi je problem što je velikosrpska mreža aktivna u angažiranju masonske organizacije po nekim protuhrvatskim principima, o čemu ja u knjizi ponešto govorim. Na toj osnovi vidim i sada neke pokušaje, no po svim pokazateljima ta Srbija neće uspjeti, a ne vidim po čemu bi masonska organizacija u takvim pokušajima mogla profitirati.

Stevan Moljević i njegovi četnici, kao najsnažnija struja srpske politike, Jugoslaviju su prihvaćali tek kao prijelazni oblik Velike Srbije. Nakon izvršenja planiranoga genocida “po uskrsu Jugoslavije“, svi preostali Hrvati bili bi smješteni u smanjenu Hrvatsku nad kojom bi bila uspostavljena srpska hegemonija. To bi bio veliki koncentracijski logor potpunog uništenja Hrvata. Socijalistička Republika Hrvatska nije bila takva Moljevićeva Hrvatska, ali je imala neke njezine elemente.

Bojite li se da će vas optužiti za reviziju povijesti i još gore – za rehabilitaciju ustaškog pokreta i NDH?

– Tko će me optužiti, a da bih ga se ja bojao? Optuživali su me još u Jugoslaviji kao studenta povijesti. Nisu mi dali da uđem u hram božice Klio, ali me ipak nisu zaustavili. No ovdje mogu reći da postoji jedan drugi rizik. Kada sam počeo raditi ovo djelo, krio sam što radim i pazio koje stranice otvaram na internetu. Nadamnom je vršen progon kao da je ovo Velika Srbija o čemu ovdje nema prostora podrobnije govoriti. Oko hrama velikosrpskog zločina i laži izgrađeni su čitavi sustavi strašila i zapreka, tabua i falsifikata, pa i represije, koji tjeraju ili zavode nepoželjne. Ja sam porušio te lubanje i kosti, prošao pokraj straža i srušio im stupove hrama. Knjiga je tu i sada više ništa nije isto.

Tko će mene optužiti za revizionizam i rehabilitaciju ustaša i NDH? Četnici koji su rehabilitirali jednog od najvećih europskih zločinaca Dražu Mihailovića i kojem dižu spomenike. Oni koji daju nazive ulica po Stevanu Moljeviću, jednom od najmonstruoznijih zločinaca Europe. Ili oni koji to ne vide, a mene bi vidjeli? A gdje su tek povijesne činjenice.

Primjerice, u srednjoj Dalmaciji niti jedno srpsko selo nije uništeno. Kakve su to onda “strašne“ ustaše? U Imotskoj krajini prije rata i poslije rata postojala su i postoje sela u kojima ima pravoslavaca izjašnjenih kao Srbi, Glavina Donja, Nebriževac ili Crnogorci. Tko je tu pretrpio genocid? Pravoslavaca, izjašnjenih kao Srbi, bilo je i u zaseocima na Tijarici, kod Aržana, u Svibu, pa tko je tu pretrpio genocid? Ili u zaseocima u Dicmu, Lučanima, Biteliću? Ili u zaseocima Kaštelanske zagore, Broćancu, Ublima, Radošiću, nekolicini kuća u Brštanovu? Tko je tu pretrpio genocid? Kakav je to genocid ako ni jedan zaseok u kojem su živjeli Srbi nije, ne samo istrijebljen, nego ni pretrpio i jedan masovni zločin. A što je najzanimljivije, kad već govorimo o tim “strašnim“ ustašama i toj “strašnoj“ NDH, na istom tom prostoru srednje Dalmacije, srpski zločinci su pobili tisuće i tisuće potpuno nedužnih hrvatskih civila, uključivo i nebrojene žene i djecu, od Mosora i Kamešnice do Biokova, od Krke do Neretve.

Netko će reći da branite NDH?

– NDH je bila brod koji je puštao na sve strane. U NDH su Srbi provodili genocid nad Hrvatima i tko želi više o tome znati neka uzme moju knjigu u ruke. U tom smislu je i postojeća paradigma o “strašnim“ ustašama na neki način tvorevina velikosrpske propagande. Prava je, međutim, istina da ustaše do ljeta 1941. i srpske pobune nisu činili nikakve posebne zločine prema Srbima, to svatko može provjeriti u mojoj knjizi, te da su funkcionirali kao neka vrsta narodne samoobrane od velikosrpskoga genocida. Ne bi se, dakle, smjelo i dalje nasjedati na srpsku propagandu, niti bi trebalo s prljavom vodom nekih ustaša izbacivati i hrvatsko dijete. Tu moramo izoštriti pogled. Također, postoji nekoliko konceptualnih rješenja koje je afirmirala NDH i koja nisu nadomještena naročito uspješnijima. Primjerice, hrvatska nacija kao zajednica ravnopravnih katolika, muslimana i pravoslavaca. Također i pristup obrani hrvatske granice na Drini. I jedno i drugo je i danas aktualno i pripada korpusu moderne europske političke podloge, naravno uz specifičan pristup u odnosu na Drinu.

Kako se u sve to uklapaju srpske teze o ustancima i antifašizmu?

– Pitanje srpskih pobuna, “ustanaka“, ključno je u NDH 1941. godine, a nedovoljno je poznato ili krivotvoreno. Zbog boljeg razumijevanja šire prikazujem uspostavu Banovine Hrvatske u Kraljevini Jugoslaviji 1939. godine. Ona je nastala mirnim putem uz suglasnost i ključnih čimbenika međunarodne scene.

Nisu je uspostavili ni fašisti ni nacisti i nisu je vodili ni Pavelić ni ustaše. Pa ipak je i na takvu demokratsku Hrvatsku organiziran pokret “Srbi na okup“, koji se pretvorio u pravu prijetnju oružane pobune. Vojska je već do 1941. godine izišla na ekstremne srpske pozicije, to je učinila i SPC, to je činio i Srpski kulturni klub, a Srbi su snažno razvijali i dvije paravojne organizacije civila, četništvo i sokolaštvo, koje su bile ekstremno indoktrinirane, naoružavane i vojno obučavane. Sve to ukazuje da bi do oružanog okršaja Hrvata i Srba došlo i u Kraljevini Jugoslaviji i da se nije dogodio napad sila Osovine. Već je i Maček imao silnih problema s otvorenim četništvom, tako da je u cilju obrane Banovine počeo i represivne mjere. Po raspadu Jugoslavije. Hrvati su nastavili osnovno konstituiranje države, sada NDH, a Srbi su nastavili pobunjeničko gibanje i prenijeli ga s Banovine na NDH. Već u svibnju oni pokušavaju pokrenuti “Jurjevdansku“ pobunu (“Đurđevdansku“), no ona ne dobiva šire razmjere. Od kraja lipnja 1941. godine krenuli su u širu “Vidovdansku“ pobunu, posebno u istočnoj Hercegovini. Krajem srpnja nastavljaju s “Ilindanskom“ pobunom i širenjem oružane agresije pri čemu čine daljnje masovne zločine genocidnih razmjera nad Hrvatima. Srbi “ustanke” nisu dizali spontano, zbog nekakvih ustaških zločina, niti to ima ikakve veze s antifašizmom, već planirano i organizirano, sa svojom ideologijom, ikonografijom i ciljevima, nošeni protuhrvatskom mržnjom i strastima. To se s fascinantnom sličnošću ponavlja i 1990., odnosno 1991. godine.

U tom smislu, žrtve krivotvorine su i hrvatski partizani. Iz građe se vidi da nisu hrvatski partizani noć u kojoj su sve krave crne. Poraz sila Osovine bio je neminovan i mnogi hrvatski ljudi su mogli vidjeti prijeteću opasnost općeg velikosrpskog genocida nad Hrvatima. Valjalo je zadržati oružje u rukama. Zbog toga treba izoštriti pogled u odnosu na partizane Srbe i u pitanju provedbe “poratnog pokolja Hrvata“, kako ja nazivam partizansku fazu genocida nad Hrvatima od listopada 1944. do lipnja 1945. godine. Prije toga provedena je četnička faza genocida. Istodobni zločini komunističke revolucije zasebno su događanje s vlastitom genezom.

Prokazali ste i neke Hrvate koji su Srbima poslužili za provedbu paklenog plana likvidacije Hrvata i izlaska na more.

– Dosta prostora dao sam obradi Jure (Đure) Vilovića i osvjetlio ga u nepoznatom svijetlu prave sitne duše i, bez pretjerivanja, moralnog jadnika gotovo u svakom pogledu. Za razumijevanje “modusa operandi“ velikosrpskog uništavanja Hrvata historiografski je vrlo značajan, a vidio sam da nije dovoljno duboko osvjetljen, te da je neprecizno i lociran kao orjunaš, Jugoslaven. No ja sam pokazao da je on prezirao jugointegraliste i da je bio posrbica, četnički zločinac koji je pozivao na potpuni nestanak hrvatskog naroda prijelazom na srpstvo. Karijeru je okrunio radom u vrhu propagadne četničkog pokreta Draže Mihailovića, odmah uz Stevana Moljevića. Četnicima je propagandno marljivo služio i posebno im bio vrijedan kao “Hrvat“. Život je konačno završio plačući nad samim sobom. Ukazujem na fascinantnu sličnost takvog Vilovića s kasnijom pojavom nekolicine novinara-pisaca podrijetlom Hrvata, čak i u današnjoj Republici Hrvatskoj, pa se zaključci nameću sami od sebe.

Na predstavljanju knjige u Splitu rekli ste kako su službeni arhivi prepuni falsifikata koji su postavljeni da hrvatske povjesničare odvedu na krivi trag i da istina ostane nedosegnuta?

– Kada vas zanatu i etici povjesničara uče Mate Suić, Petar Selem, Ljubo Boban, Nada Klaić ili Mirjana Gross, da još neke druge iznimne osobe ovdje ne spominjem, onda je za vas kritičko mišljenje preduvjet i osnova na kojoj možete pokušati pisati povijest “onako kako je to zaista bilo“. Pri tome je odnos povjesničara prema izvoru temeljni moment historiografske kreacije. Svaki izvor mora se svestrano vrednovati, provesti kritiku izvora. Dokumenti u arhivima mogu biti krivotvorine nastale u suvremenosti događaja ili naknadno pa “uvaljene“ među drugu arhivsku građu. Mogu biti potpune ili djelomične krivotvorine. I tako dalje. U knjizi ukazujem na veći broj krivotvorina, no za to valja uzeti knjigu u ruke. Jako vidljivi dio današnje hrvatske historigrafije, posebno mislim na neke katedre suvremene povijesti čiji se čelni ljudi ističu svojim najčešće protuhrvatskim politikantskim komentiranjem svakodnevnice, daleko je na nižim granama od srpske, a nažalost i daleko je na nižim granama u odnosu na onu koja se razvila u komunističkoj Hrvatskoj.

Za Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu na kakvom sam ja studirao čak i u vremenu komunizma, bila bi sramota da predavaju pojedinci koji danas predavaju i deformiraju nove generacije hrvatskih povjesničara. U svakom slučaju, htio sam poručiti i nešto drugo: moramo pisati hrvatsku povijest čak i u slučaju da nam je uskraćena neka prvorazredna arhivska građa. Ako nam Srbi ne daju naše arhive koji se sada nalaze u Beogradu, što ćemo sjesti i kukati? Povjesničar mora pronaći način i davati odgovore na ključna pitanja svoje generacije.

Snježana Šetka/Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Davor Ivo Stier ide na HDZ-ovu listu

Objavljeno

na

Objavio

Davor Ivo Stier ipak će se naći na izbornoj listi HDZ-a u sedmoj izbornoj jedinici.

Stier kaže da je najgore što se Hrvatima može dogoditi da se u ovakvoj situaciji stave u ruke SDP-ova Davora Bernardića pa zove desne birače da ne rasipaju glasove.

Nakon unutarstranačkih izbora u HDZ-u, vi ste još jedini “aktivni” iz pokera izazivača koji nisu uspjeli pobijediti Andreja Plenkovića i bit ćete na izbornoj listi?

Unutarstranački izbori zapravo su dokaz snage koju je imao HDZ da ode korak dalje u jačanju unutarstranačke demokracije, puno više nego ostale stranke u Hrvatskoj. Moja je poruka konstantno bila da nakon toga moramo svi zajedno raditi na pobjedi HDZ-a na parlamentarnim izborima. Sada to obećanje želim ispuniti.

Vama aktualni vrh stranke, vidimo, nije uzeo za zlo protukandidaturu, što je valjda normalno. Međutim, drugi su otpali, za njih nije bilo mjesta, evo Penava je i otišao iz HDZ-a?

Mene je predložila županijska organizacija HDZ-a Zagrebačke županije, a liste se tek moraju sastaviti idućih dana. Na središnjim je tijelima stranke da obave taj dio posla.

Prevladava mišljenje da će na izbornim listama HDZ-a manjkati ljudi iz desnog političkog krila i da Plenković tu ima problema u sastavljanju lista. Na izborima 2016. godine takvi su osvajali mnogo glasova. Prijeti li opasnost da sada HDZ prođe lošije jer neće kandidirati takve članove?

HDZ pobjeđuje kada okuplja. Uvijek sam isticao da u HDZ-u treba biti mjesta i za one nešto liberalnije i za one nešto konzervativnije, no ujedinjene kad je riječ o programskim načelima stranke. Uvjeren sam da će tako biti sastavljene i izborne liste. Naravno, to je odluka koju moraju donijeti ljudi koje je članstvo demokratski izabralo da budu u vrhu stranke. No vjerujem da će sastav tih lista pokazati kadrovski i politički potencijal stranke i na ovim parlamentarnim izborima.

Čini li vam se da doživljavamo određeni deja vu? Sjećamo se vašeg stava na predsjedničkim izborima da HDZ-u nije u interesu rat s Miroslavom Škorom, nego sa SDP-om. Nisu uvažili te argumente i znamo kako je završilo, na Pantovčaku je osoba iz SDP-a.

Ova kampanja jasno je definirana i naš je glavni suparnik SDP i lijeva koalicija. E, sada je važno naglasiti i da je realno očekivati da će samo HDZ ili SDP moći dati mandatara. I zato bi svako rasipanje glasova od centra pa nadesno moglo zapravo pomoći SDP-u da prema izbornom sustavu (D’Hondtu) dođe do pozicije da on predlaže mandatara. Zato ću ja učiniti sve što je u mojoj moći da HDZ bude jasan pobjednik ovih parlamentarnih izbora. Biramo zapravo hoćemo li u ovoj situaciji, kada se svijet suočava s najvećom ekonomskom krizom od 1929. godine, za mandatara imati Andreja Plenkovića ili Davora Bernardića. A tu dvojbi nema. S obzirom na iskustvo, spremnost, na vođenje hrvatske Vlade u ovim izazovnim vremenima, Plenković je u velikoj prednosti.

Sada je situacija za desnu opciju čak lošija nego na predsjedničkim izborima jer ovdje postoje tri političke snage koje će se međusobno trošiti – HDZ, Škoro i Most, i tu će sigurno biti dosta tzv. palih glasova.

Očito postoji napetost između Domovinskog pokreta i Mosta, ali ključno je pitanje ovih izbora tko će dati mandatara koji će voditi Hrvatsku u trenutku kada cijeli svijet ulazi u najveću ekonomsku krizu u posljednjih sto godina. Ne bih želio da se u Hrvatskoj dogodi situacija kao na primjer u Španjolskoj, u kojoj su socijalisti pobijedili Pučku stranku i došli na vlast jer su se glasovi demokršćanskih i konzervativnih birača rasipali kod stranaka Ciudadanos i Vox. Danas su ti demokršćanski i konzervativni birači nezadovoljni socijalističkom vladom. Iz tog primjera, ali i iz vlastitog iskustva, na predsjedničkim izborima 2019. moramo izvući pouku.

Jeste li vi ostali u igri djelomično i stoga što bi u skoroj budućnosti shodno rezultatima izbora moglo doći do pregovora sa Škorinom listom, u čemu biste vi mogli imati važnu ulogu s obzirom na to da među vama vlada elementarno povjerenje?

Moja uloga i moja želja jasna je pobjeda HDZ-a na parlamentarnim izborima. To je jedina garancija da ljevica neće imati potpunu dominaciju u političkom sustavu, od Pantovčaka do Banskih dvora. Jasna pobjeda HDZ-a ključna je da Hrvatska brzo nakon izbora dobije snažnu i funkcionalnu vladu koja će se uspješno suočiti s velikim ekonomskim izazovima koji su pred nama, baš kao što se uspješno suočila s koronavirusom.

Dakle, bit će najvažnije dobiti barem zastupničko mjesto više jer će predsjednik Zoran Milanović, koji je na Pantovčak stigao iz lijeve opcije, najprije pozvati SDP da proba sastaviti Vladu ako osvoji najveći pojedinačan broj zastupnika. Ili će se čekati tko prvi skupi 76 ruku?

Sustav funkcionira tako da, ako se glasovi demokršćanskih i konzervativnih birača rasipaju i fragmentiraju, SDP-ova lijeva koalicija može dobiti tzv. rubne mandate i onda biti u poziciji predložiti mandatara za sastavljanje Vlade. Međutim, to se neće dogoditi jer će HDZ ponuditi politiku i kandidate koji mogu dobiti većinsku potporu hrvatskih ljudi na parlamentarnim izborima.

Je li se uopće trebalo dogoditi da HDZ sam sebe zapravo hendikepira odbacivanjem desnog krila i stigne li se to još zakrpati putem izbornih lista?

HDZ će i dalje imati potrebnu širinu da okupi većinu hrvatskih ljudi. Ako se pod desnim misli na očuvanje nacionalnog identiteta i suvereniteta, HDZ se tu ne da natkriliti nikome. Tu su rezultati razborite i uspješne državotvorne politike, a ne samo retorika. Na tragu Tuđmanova inauguracijskog govora 30. svibnja 1990. godine, hrvatski suverenitet osnažujemo jačanjem pozicija u Europi, a ne protiv EU i NATO-ova saveza. Ovih deset milijardi eura koje je Hrvatska osigurala u Europi za suočavanje s ekonomskim posljedicama koronavirusa samo su jedan konkretan primjer suvremene suverenističke i državotvorne politike na djelu. Primjer politike HDZ-a nasuprot dokazanoj nesposobnosti bivše SDP-ove Vlade u korištenju fondova EU. Isto tako i primjer demokršćanske politike, jer nasuprot i socijalistima i radikalnoj desnici kršćanska se demokracija zauzima za jačanje nacionalnih država koje će u slobodnoj i ujedinjenoj Europi primijeniti logiku suradnje umjesto sukoba.

Uspješno upravljanje koronakrizom i sprečavanje da hrvatsko gospodarstvo padne u ambis – hoće li to biti dovoljno da birači to nagrade, hoće li se toga birači sjetiti kada budu glasali ili Plenkoviću prijeti sudbina Churchilla?

Hrvatski ljudi cijene uspjeh Vlade u borbi protiv pandemije koronavirusa, ali time nisu riješeni svi izazovi. Ne smijemo se zavaravati, pred nama je razdoblje koje traži državotvornu i razboritu politiku koja najprije mora obraniti, a onda i obnoviti hrvatsku ekonomiju. Sjetimo se posljednje velike globalne recesije prije desetak godina i kako su se druge europske države oporavljale dok smo mi padali tijekom SDP-ove Vlade. Hrvatski će građani 5. srpnja morati odlučiti hoće li vođenje države povjeriti Plenkoviću ili Bernardiću. Znam da ima građana koji su nezadovoljni nekim aspektima rada naše Vlade. Ni ja se nisam u svemu slagao s vrhom svoje stranke. Međutim, bio bih neodgovoran kad bih umanjio ili zanemario važnost ovog trenutka za Hrvatsku i njezinu budućnost. Hrvatska nema vremena za eksperimente. Sasvim sigurno ne u ovim okolnostima. Zato ću učiniti sve što mogu da HDZ pobijedi na izborima.

Jesu li za HDZ otežavajuća okolnost afere s palim ministrima, kao i ova aktualna vezana za uhićenja viđenijih HDZ-ovaca u državnom aparatu? Kako će se ova posljednja uhićenja odraziti na vaše birače, pozitivno ili negativno?

Uvijek je dobro vrijeme za borbu protiv korupcije, bez obzira na to kako se uhićenja mogu odraziti na mišljenje birača. U prvom redu mora biti interes države, a tek onda stranke. A poruka da nema nedodirljivih pokazuje privrženost Vlade jačanju pravne države. Vjerujem da hrvatski ljudi to cijene i očekuju nastavak borbe protiv korupcije i klijentelizma.

Baš ste vi godinama bili poznati po naglašavanju borbe protiv klijentelizma i korupcije u stranci i čak se taj vaš stav doživljavao kao jedan od razloga što ste lošije prošli na unutarstranačkim izborima. No izgleda da ste bili u pravu kad ste tražili borbu protiv korupcije.

Kad sam napisao “Novu hrvatsku paradigmu” i tijekom svih mojih javnih nastupa, uvijek sam naglašavao da su i klijentelizam i korupcija društveni problem. Ne tek problem jedne političke grupacije nego uistinu cijelog društva. I da se ti problemi moraju riješiti strukturno. Ova sadašnja antikorupcijska akcija u sektoru energetike pokazuje da se pravna država bori i obračunava s kriminalom i to treba pozdraviti.

Pitanje je bilo i jeste li zadovoljni što ste očito bili u pravu kad ste upozoravali na klijentelizam i korupciju?

Energetika je strateški sektor za državu koji umnogome određuje njenu geopolitičku poziciju. Korupcija i klijentelizam nisu dopustivi nigdje, ali posebno su opasni u tako osjetljivom sektoru, jer se preko njega može utjecati na strateško usmjerenje zemlje. Stoga ne bi bilo razborito da ovu antikorupcijsku akciju gledam u kontekstu neke osobne satisfakcije. Nisam za nju zaslužan ili odgovoran. Prije bih rekao da je ona dodatni razlog za moj angažman u potpori HDZ-u na ovim izborima, a povrh toga u izgradnji hrvatske države koja će biti čvrsto usidrena na političkom Zapadu.

Je li vam itko u stranci rekao: “Stier, bio si u pravu”?

To nije potrebno.

Jeste li unutar vrha stranke i s Plenkovićem razgovarali o tome na što će se HDZ orijentirati u drugom mandatu osvojite li opet vlast?

Obrana i obnova hrvatske ekonomije bit će glavna zadaća u ovoj situaciji bez presedana u svjetskoj povijesti. HDZ je u tom smislu instrument za uspjeh hrvatske države, kao što je bio i alat za njeno stvaranje. Prava pokretačka snaga u našim je ljudima i vjerujem da oni žele učinkovitu vlast, a ne eksperimente, ideološke podjele i stagnaciju koju smo imali za vrijeme vladavine SDP-a. Zato gledam s optimizmom ne samo na sljedeće parlamentarne izbore nego i na budućnost Hrvatske,  rekao je Stier za Večernji list.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Ministar financija neizravno potvrdio da će biti na HDZ-ovoj listi

Objavljeno

na

Objavio

Ministar financija Zdravko Marić u četvrtak navečer je bio gost RTL-a Danas u kojem je objasnio kome će ići prve milijarde eura iz Fonda solidarnosti Europske unije za potporu gospodarstvu, koliko ljudi danas ovisi o državnom proračunu, a bilo je riječi i o nadolazećim parlamentarnim izborima.

Na pitanje ima li Hrvatska plan kome bi išle prve milijarde, Marić je odgovorio: “Ima i mora ga biti”.

– Sjećate se kada je izbila korona, onda smo razgovarali o našim mjerama i jesmo li ih donijeli na vrijeme, kasnimo li i slično. Dakle, fokusirali smo se na kratki rok, odnosno da treba spasiti radna mjesta i osigurati likvidnost za funkcioniranje cijelog sustava, države i njenih institucija i gospodarstva. No, tada smo rekli i da treba razmišljati o onom danu poslije, kada krenu relaksacije mjera, rekao je Marić.

– Sada imamo jedan zaista izdašan financijski okvir koji nam kao zemlji članici daje jedan prostor da se na adekvatan način sve to skupa pripremi i da se izvori sredstava iskoriste na najbolji mogući način, poručio je Marić.

Na konkretno pitanje kamo i kome bi išle te prve milijarde, ministar Marić je kazao da su to s jedne strane javne investicije i sektor države “koji daje jedan okvir, horizontalni za sve”.

– S druge strane, to su poticaji poglavito privatnim investicijama. One su uvijek te koje bi trebale biti ključ svakog gospodarskog, ne samo oporavka, nego i rasta, kazao je ministar financija.

– Još jedna vrlo važna stvar je da ovo nije samo Fond oporavka, nego i otpornosti. Moramo računati s tim da je moguće da, ne možda virus, nego bilo kakva druga kriza, opet u budućnosti dođe, upozorava Marić.

Ističe da ova Europska komisija snažno propagira zelenu i održivu ekonomiju te da su to stvari na koje i Hrvatska treba staviti naglasak.

– Dobro je da je u ovome planu oporavka i samom fondu predviđen značajan dio sredstava koji bi išao i prema malim i srednjim poduzetnicima, ali i općenito prema sektoru poduzetništva. Bilo u obliku bespovratnih sredstava ili povoljnih zajmova uz jamstva Europske investicijske banke i Europskog investicijskog fonda. To je ono što se stvara kao ključ cijele ove priče jer u konačnici koliko god smo danas možda svi fokusirani na sustav zdravstva, obrazovanja, digitalne transformacije države i javne uprave i slično, ne možemo zanemariti gospodarstvo koje je kralježnica države, kazao je Marić.

Potvrđuje da su svibanjski porezni prihodi na razini polovine prošlogodišnjih, a da su doprinosi 25 posto niži.

Na komentar SDP-ovca Borisa Lalovca da bi manjak tijekom ljeta mogao biti 15 milijardi kuna, Marić je kazao da je to procjena bez punog saznanja o tome kako će se odvijati kriza.

– Kada smo predstavljali rebalans proračuna, za ovu godinu je naša procjena bila negdje 23 milijarde kuna manje poreznih prihoda nego je bilo originalno planirano. No i tada smo rekli da sve ovisi o razvoju situacije. Imali smo neke naše interne scenarije koje smo kao prepostavke uzimali u makroekonomski model koji su, između ostalog, podrazumijevali neku dinamiku relaksacije, kaže Marić te dodaje da sada praktički dolazimo u sferu da smo otvorili sve što je bilo zatvoreno.

O državnom proračunu, kaže ministar, danas ovisi 250.000 zaposlenih, 1,1 milijun umirovljenika i sada gotovo 600.000 na Vladinim mjerama pomoći.

– No, najvažnije je da smo javne financije uspjeli staviti pod kontrolu i konsolidirati i uravnotežiti. Imali smo i viškove tri godine zaredom. Tako da kada se dogodila ova kriza proračun je mogao i može podnijeti ovakve velike šokove. Zaista govorimo o velikim brojkama, kaže Marić za RTL Danas.

Misli da je opravdao povjerenje koje je dobio i od HDZ-a i od birača na prošlim izborima. Nije htio nedvojbeno potvrditi da će biti na HDZ-ovoj listi, ali poslao je znakovitu poruku.

– Smatram da su idući izbori za nas koji smo obnašali funkcije izvršne vlasti, svojevrsno podnošenje računa. Da vidimo jesmo li opravdali to povjerenje, zaključuje Marić koji nije htio nagađati vidi li se kao ministar financija ako Plenković dobije drugi mandat.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari