Pratite nas

Komentar

Povlačenje hrvatskih vojnika iz Afganistana bio bi kukavički čin

Objavljeno

na

Foto: MORH/Ilustracija

Pogibija hrvatskog specijalca Josipa Briškog u Afganistanu jako je pogodila Hrvatsku. Gubitak je to veći jer je specijalnu i Commando obuku u Hrvatskoj vojsci prošlo svega nekoliko stotina vojnika. Briški je u vojnom smislu ono najbolje što je Hrvatska mogla poslati u vojnu misiju u Afganistan, a u ovoj rotaciji je, od 100 vojnika, poslala 23 takva specijalaca.

Činjenica da je poginuo u Afganistanu, na drugom kraju svijeta, mnoge je potakla da postave pitanje treba li Hrvatska tamo slati vojnike. Mnogi se to pitaju iz osjećaja žaljenja i želje da Hrvati ne ginu tako daleko, a pri tome im je na duši sjećanje na tisuće “običnih” vojnika i stotine specijalaca koji su poginuli u ratu od 1991. do 1995., kod kuće. Prije nego što je, prije 16 godina, Hrvatska počela slati svoje vojnike u daleke vojne misije, godinama je trajala rasprava o tome trebamo li to činiti.

Početkom 2000-ih tadašnji predsjednik Stjepan Mesić smatrao je da to nije naš rat te se usprotivio slanju naših vojnika u Irak. No, kako smo se počeli približavati članstvu u NATO-u, hrvatska je politika ipak odabrala da njezini vojnici postanu dio NATO-ovih snaga i u ratom pogođenim državama poput Afganistana. Pobijedila je logika da će se, ako se terorizam ne spriječi tamo gdje nastaje, on svejedno došuljati k nama. Kritičari politike uključivanja naših u takve misije sada zaboravljaju da zemlje NATO-a nisu krenule u Afganistan bez razloga. Kada je Afganistan bio prepušten sam sebi, to je rezultiralo terorističkim napadom na newyorške Twinse, pri čemu je poginulo tri tisuće nedužnih civila. To je bio događaj koji je žestoko zastrašio zapadnu civilizaciju. Nije li logično sada pretpostaviti da, kada bi se Afganistan opet prepustio sebi, da bi se takvo što ponovilo. S tim da je SAD daleko, a Europa se u međuvremenu pokazala isplativim ciljem za teroriste.

Aktualna vlada RH ne pokazuje znakove kolebanja. No, dio hrvatske politike već negoduje i traži povlačenje. Čini to Živi zid, ali i iskusni političar i bivši premijer, a sada predsjednički kandidat Zoran Milanović, što svakako nije nevažno jer upravo je Milanović pretendent na poziciju kojom, pobijedi li, on postaje i vrhovni zapovjednik HV-a. S te bi pozicije, dakle, mogao proturječiti odlukama Vlade RH i blokirati slanje naših vojnika. Prvo je rekao da bi broj vojnika trebalo smanjiti, a onda da “to nije naš rat, to nije čak ni NATO-ov rat i vrijeme je da razmotrimo ideju oko potpunog povlačenja hrvatskih vojnika iz Afganistana”.

Za razliku od njega, njegov prijatelj i u njegovoj vladi ministar obrane Ante Kotromanović smatra da ni slučajno ne smijemo sada povući naše vojnike. Izgleda da Kotromanović bolje razumije realnost, dok se čini da je Milanović u kampanji sklon politikantstvu. Njegovu ćemo Vladu, kada je vojska posrijedi, pamtiti po ne baš slavnom povlačenju naših UN-ovaca s Golana, po tome da je vojnicima smanjio plaće i vojni proračun, ukinuo sve dodatke, počeo naplaćivati salatu, da je specijalce hranio mesnim narescima, otjerao HV iz gradova “po šumama i gorama” te po “fantastičnom” remontu MiG-ova 21 u Ukrajini.

Kada bi sada Hrvatska zaključila da to u Afganistanu stvarno nije rat koji bi nas se ticao, time bi automatski žrtva Josipa Briškog postala uzaludna. Možda nije baš isto, ali za usporedbu, to bi bilo kao da sada majci Jean-Michela Nicoliera, 25-godišnjeg Francuza koji je poginuo u Vukovaru i završio na Ovčari, rekli zašto se on borio u ratu koji nije njegov i da je poginuo uzalud. Što o tomu misle Nicolieri, vidi se i iz toga što dio obitelji živi danas u Hrvatskoj i dalje se nadajući da će pronaći njegove posmrtne ostatke. “Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju”, rekao je Nicolier prije nego što je došao boriti se u Hrvatsku.

Briški je prošao trening po ugledu na onaj u Šepurinama, koji je uveo Ante Gotovina, također jedan od Hrvata koji je kao francuski legionar vodio “tuđe ratove”. Da tada nismo imali Gotovinu i njegove legionare, a sada Briškoga i njegove specijalce, Hrvatska bi vojska bila slabija. Povlačenje naših vojnika iz Afganistana stoga bi bio čin prije kukavički nego primjeren te bi značio da su žrtve naših vojnika i Briškoga bile uzaludne. Vojnike treba vratiti kada to i drugi odluče.

Čuli smo što na to kažu njegovi suborci komandosi, koji su ga na grobu ispratili Commando molitvom: “Bože, daj mi tisućljetnu hrabrost hrvatskih vitezova i hrvatskih legionara”… “molim te da mi pomogneš da ostanem živ. Ali, ako je potrebno da umrem, neka umrem kao hrvatski COMMANDO”.

Davor Ivanković / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

JEFTINA DEMAGOGIJA MINISTRICE DIVJAK!

Objavljeno

na

Objavio

Ministrica Blaženka Divjak, koja je na svoju poziciju došla doslovno s ulice (gdje je zapaženo vodila mitinge i proteste) i koja je svojim ponašanjem bitno doprinijela pokretanju aktualnog štrajka prosvjetara, sad kad su se stvari zakomplicirale elegantno se izvlači iz blata i tvrdi:

“To su igre moći između sindikata i vlade i u tomu neću sudjelovati”.
Demagogija je to kakva se rijetko kad čuje, čak i kod nas u Hrvatskoj.

Gospođu Divjak takvu kakva jeste, ne bi nitko živ postavio za ministricu osim Plenkovića koji se u to vrijeme hvatao za HNS i kadrove koje su oni predlagali kao utopljenik za slamku u težnji održavanja kakve-takve stabilnosti vlade i saborske većine (nakon što je ekspresno izjurio neposlušne i zbunjene MOST-ovce iz ministarskih fotelja).

Tako to kod nas ide.

Umjesto sustavnog rada i korjenitih promjena u smislu što zdravije političke i društvene klime i bolje djelotvornosti sustava, kod nas se još uvijek primjenjuju ad hoc rješenja, od slučaja do slučaja, po sistemu “gasi vatru kad se pojavi i tamo gdje moraš”.

U međuvremenu, najvažnija stvar jeste održati se u stolcu po svaku cijenu, pa što košta neka košta (račune ionako ne podmiruju oni). I u takvoj stihijskoj strategiji u kojoj ima svega osim razuma i logike, naravno, ne rijetko dolazi i do ovakvih apsurda.

Ministrica Divljak se od početka postavila kao opozicija vladi čijim je dijelom (!?), što je samo po sebi apsurd i čega zacijelo nema u uređenim državama i vladama.

Sjećamo se kako je u raspravama oko reforme obrazovanja ne rijetko išla “đonom” čak i na premijera, a da ne spominjemo sve one druge koji su se usudili drugačije promišljati tu reformu. I tu je imala potporu HNS-a, te marginalne skupine koja u stvarnom političkom životu nema nikakvu težinu i ne znači ništa, a na čelu koje je kompromitirani i tragikomični lik zvan Ivan Vrdoljak kojemu se ne može vjerovati ništa – nakon svih onih vrludanja i mijena kroz koje je prolazio zadnjih godina.
Svojski je Divjakuša (kako je od milja neki zovu) podržavala štrajk prosvjetara, sve dok je postojala kakva-takva kompaktnost na relaciji prosvjetari – roditelji. Sad kad je na pomolu rascjep, budući da se sve češće čuju glasovi nezadovoljstva građana koji podsjećaju na štetu koju trpe najprije učenici pa potom i roditelji, ministrica se elegantno izmiče, uz opravdanje koje ne bi prošlo ni kod djece nižih razreda osnovne škole.

Šteta koju Hrvatska trpi zbog štrajka već se mjeri u stotinama milijuna kuna (svaki dan navodno nas košta 32 milijuna) i ako se to nastavi još nekoliko dana, gubici će skoro “pojesti” godišnju sumu novca koji učitelji, nastavnici i profesori traže na ime povećanja koeficijenata.

Dakle, golema financijska šteta i nezadovoljstvo učenika i roditelja sasvim su dovoljni razlozi da se Divjakuša izmakne, a kestenje iz vatre neka vade drugi!
Na kraju, ima i pravo! Što se ne bi igrala mačke i miša kad ima s kime i dopušta joj se!?
Račun će na kraju ionako platiti građani. Ni njezin ni premijerov džep to osjetiti neće.
A djeca i roditelji?

Oni su žrtve Vlade i sindikata! Što ministrica ima s time!?
I tko kaže da je ona uopće bila uz sindikate?
Kad? Gdje?
Nemojte insinuirati!

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Pukla ljubav: Škorina ekipa sad mu ruši kampanju?

Objavljeno

na

Objavio

Pala knjiga na dva slova. U ovom kontekstu riječ je o izbornom stožeru Miroslava Škore i njegovom razlazu s dojučerašnjim najboljim prijateljima.

Početkom rujna razišao se s Matom Radeljićem, bivšim savjetnikom Kolinde Grabar-Kitarović, a ovih dana postoje ozbiljne tenzije na relaciji Škoro-Bujanec i pitanje je tko mu ostaje, piše Express.

Kampanju Škori predvode Mate Mijić, donedavni kolumnist Večernjeg lista te Miljenko Ćurić, estradni menadžer poznat po suradnji s Thompsonom i Matom Bulićem. Šef Škorina stožera Mate Mijić radio je kod Ruže Tomašić. Jedan je od rijetkih ljudi oko Škore kojega ne vodi revanšizam, nego konzervativizam.

Škorin program sažeo je u osam riječi: ‘Lupiti šakom po nosu one koji to zaslužuju’. Na pitanje tko su ti, rekao je: ‘Oni koji su izdali svoje birače’.

Ono što u Škorinoj kampanji može biti problematično je što Mijić nema široko političko iskustvo, kao ni PR iskustvo, pa zato i ne čude gafovi iz stožera koji su procurili u javnost.

Naime, iskusan PR-ovac ne bi dozvolio takve greške u koracima i pitanje je ima li Mijić dovoljno sposobnosti bez još sličnih afera izvući kampanju do kraja.

Posebno je zanimljivo primijetiti da je Ćurić naveden na službenim stranicama Miroslava Škore (pjevača, ne kandidata) pod kontakt osoba za upite za nastupe.

A što menadžer koji je spojio Bulića, Thompsona i Škoru na nastupu na Bujančevoj svadbi može donijeti predsjedničkom kandidatu nije baš potpuno jasno. Zna se da je Ćurić bio član one famozne HDZ-ove grupe na WhatsAppu “Uskoci i hajduci” zbog koje je premijer potjerao nekoliko članova stranke.

“Od 2014. godine poslovno surađujem sa Škorom, a Deklaracijom o ljudskim pravima, kao i Ustavom, zajamčena mi je sloboda rada”, kratko je odgovorio Ćurić na pitanje Večernjeg lista kako to da se nije iščlanio iz HDZ-a ako podržava suparničkog kandidata Škoru.

Odavno je bilo očito da Bujanec igra daleko najveću ulogu u Škorinoj predsjedničkoj kampanji iako nema nikakvu formalnu ulogu. Njemu se pripisuju velike zasluge za mandat aktualne predsjednice, a i Škoro je svoju kampanju počeo u emisiji Bujica. Međutim, nakon optužbi za montažu govora, vidjet ćemo kako će nekad bliski prijatelji nastaviti suradnju, piše Express.

Podsjećanja radi, Bujanec je prije nekoliko dana na svom Facebooku objavio snimku Škorina govora u Novom Zagrebu gdje je predsjednički kandidat, između ostaloga, rekao: “Otići ću i u Jasenovac i tražiti međunarodnu komisiju, ako treba prekopat ćemo sve!”

Komentirao je i pozdrav Za dom spremni: “Ne bojim se govoriti o tome, jer znam istinu! To je pozdrav pod kojim se moj vjenčani kum borio za Hrvatsku ’91. godine! To je pozdrav pod kojim je moj bratić poginuo! Neće mi nitko govoriti da je to pozdrav koji nekome smeta, jer je korišten od ’41. do ’45. godine. Koristili su i riječ Hrvatska, himnu ‘Lijepa naša’, plaćali su kunama, javnica Krugovalne postaje Zagreb bila je ‘U boj, uboj’…”

Već idući dan će Škoro reći da su neke stvari u toj snimci montirane.

“Ako poslušate tu vijest koja je izmontirana onda ona glasi da ćemo prekopati sve, a nakon toga definitivno ne ide riječ Jasenovac. Kao znanstvenik uistinu tvrdim da treba prekopati sve arhive i učiniti ih dostupnima te znanstvenim pristupom doći do istine. Nažalost, naše arhive su uglavnom u Beogradu. Ako se mi ne možemo dogovoriti kako doći do istine onda treba utvrđivanje istine prepustiti međunarodnim komisijama”, pojasnio je Škoro.

Kako je Ivica Relković prije nekoliko dana komentirao za Express, Škoro je imao svoju priliku za političkim uspjehom:

“Škoro je primjer političke taktike koja umjesto da (školski rečeno) brzo usvaja znanje i preskače razrede, vraća se na staro gradivo, višestruko ga utvrđuje i gotovo dragovoljno ponavlja razred. Koliko god se na početku činilo da će upravo on detronizirati Kolindu Grabar-Kitarović, sad je sve izvjesnije da će ona u drugi krug (a moguće i do pobjede) upravo zahvaljujući njegovoj predizbornoj taktici. Sportski rečeno, on je izveo savršen troskok do odraza na trećem koraku. Na prvom koraku (odrazu) imao je 9%, na drugom 13%, a na trećem 18%. I onda, umjesto da (ponijet akumuliranom inercijom koja je prevarila i jednog Stjepana Mesića, jer ga je previše podsjetila na vlastiti troskok iz 2000. godine) leti prema 25 ili 30%, on kao da se u završnom letu nakon trećeg odraza zalijepio za nevidljivi stakleni zid i ostao tako zalijepljen (vjerojatno do kraja kampanje, ako nešto radikalno ne promijeni).”

Bujanec kao glavni i odgovorni za upravljanje hrvatskom ekstremnom desnicom, sada će se možda okrenuti u nekom drugom smjeru. Ali jedno pitanje i dalje čeka odgovor. Ako mu ne odgovara Kolinda, sada ima problema sa Škorom, tko preostaje?, piše Express.

Škoro o ‘prekapanju Jasenovca’ – Tvrdi da je izjava montirana u lažnu vijest usmjerenu protiv njega

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari