Pratite nas

BiH

Povlačenje lex Perković: Kako poraz prikazati kao pobjedu

Objavljeno

na

Ako je vjerovati prorežimskom tisku, odlučna hrvatska vlast je ovoga tjedna potpuno nadigrala eurokrate. Zakon, od milja prozvan Lex Perković, donesen 28.6., poništit će se tek krajem godine, što se prezentira kao silan uspjeh.

[dropcap]P[/dropcap]redsjednik Republike govori o tome kako je postignut “kompromis”, no prije će biti da nije postignut kompromis već kompromitacija, koja je neznatno ublažena time što je Europska komisija dala Hrvatskoj par mjeseci vremena da poliže ono što je zabrljala. O kakvom je kompromisu riječ kada Viviane Reding govori o tome kako zakon treba povući “brzo, učinkovito i bezuvjetno”? Hrvatskoj strani je, iz njima znanog razloga, bilo jako stalo da to ne bude “brzo”, već što je sporije moguće pa im je kao neka vrsta manje nečasne odstupnice odobreno da se ograničenje Europskog uhidbenog naloga ukine najkasnije do 1. siječnja.

Sva ova frka pokrenuta je isključivo zato da se spriječi suđenje Josipu Perkoviću u Njemačkoj. Mogući način da se kontrolira politička šteta koju taj proces može imati za milje naše (post)komunističke elite je da Perkoviću započne suđenje u Hrvatskoj, za koje, nakon svega, opravdano možemo posumnjati da će teći sporo i da neće ići naviše, tj. prema političkim nalogodavcima ubojstava emigranata po Europi. Ako se dosta želi ukinuti zastara za teška ubojstva potrebno je promijeniti Ustav, a za to su potrebni i glasovi oporbe. O tome se očito već pregovaralo, jer vladajući optužuju oporbu da ucjenjuje, tj. da traži neke ustupke za podizanje ruku za promjenu Ustava. Zaboravili su kako su i sami prije tri godine ucjenjivali tadašnju Vladu, kada su za izmjene nekih formalnosti u Ustavu, potrebnih na pristupnom putu EU, bile nužni i njihovi glasovi, ucjenom da se broj zastupnika iz njima tradicionalno nesklone “dijaspore” fiksira na samo tri.

Otužno je gledati ih kako se pokušavaju vaditi, i na čiju su medijsku zaštitu spali. Prošlog tjedna je u Dnevniku HTV-a ministar pravosuđa Miljenić istaknuo kako je problem bio u prijevodu zakona. Nismo se dakle razumjeli. Djelovao je kao čovjek koji ne govori svojim, već tuđim riječima, u koje ni sam ne vjeruje. Nakon epizode “izgubljeni u prijevodu”, vijesti su se nastavile sljedećim prilogom, a ministra se moglo vidjeli u pozadini kako tumara tražeći izlaz iz studija, čime je prijevodna izgubljenost kulminirala doslovnom.

O razini postignute idile s Bruxellesom dovoljno govori izjava Redingove da će budno pratiti što se događa. Očito im više ne vjeruje na riječ, ali ne radi se o tome da ne vjeruje “njima”, već zadugo neće vjerovati svima nama. Teško da će i buduće hrvatske vlasti izbjeći sjeni imidža balkanskih bitangi, kojima se ne vjeruje da će izmijeniti zakon, sve dok se ne objavi u Narodnim novinama. Javnosti se pokušala servirati i priča kako se nije došlo u sukob s institucijama EU već s partikularnom političkom opcijom u Europskoj komisiji, točnije pučanima. No gdje su im onda prijatelji socijalisti? Tko se jasno oglasio i podržao akciju spašavanje vojnika Perkovića i njegovih nalogodavaca? Gdje je engleska konjica?

Petlja se i kako je ovo bilo važno radi našeg “pozicioniranja prema Europskoj komisiji”. Na kraju su se pozicionirali kao wannabe delinkvent koji se nešto joguni pa dobije pljusku od učiteljice i pokorno se vrati u klupu. Miljenić ističe kako naš ugled ovim nije narušen, nego je bolji nego što je bio. Da, nakon ovoga će mu na međunarodnim skupovima masovno prilaziti kolege s pitanjem: Jeste li vi ministar one zemlje koja je dan prije ulaska, nakon što su svi ratificirali pristupni ugovor, ograničili europski uhidbeni nalog, kako bi spasili tipa s njemačke tjeralice zbog političkog ubojstva sjekirom? Svaka čast. Posebno vam čestitamo što ste to ograničenje, nakon prijetnje sankcijama, ukinuli nakon tri mjeseci, to je sjajno, jako dobro dođe za ugled… Miljenić u srijedu u Dnevniku na izravno pitanje o Perkoviću odgovara kako on neće komentirati pojedinačne predmete, dakle, “pravi se Tošo”. Ističe svoju mladost i to kako on “nije razmišljao o komunističkim zločinima, štoviše – mislio je da su kažnjeni.” Na temelju čega je mislio da su kažnjeni? Koji su to sudski procesi nakon pada komunizma u Hrvatskoj za te zločine? I što kaže o vlastitoj kvalificiranosti za mjesto ministra pravosuđa netko tko je “mislio da su kažnjeni”?

Plitki spinovi kako se za nešto tobože izborilo očito su osmišljeni od trećerazrednih PR “stručnjaka”, kao i bacanje težišta na potpuno sporedno pitanje ćirilice u Vukovara, kao da je glavna stvar zbog koje je Reding primila Miljenića bila dati mu potporu oko ćirilizacije, tj. da ga nije primila kao ministra pravosuđa već valjda ministra za ćirilicu i traduktologiju.

Jedna ozbiljna novina koja duguje državi ozbiljan novac pa se dodvorava Vladi dosad neviđenom servilnošću i nezamislivim misaonim akrobacijama pretvaranja kapitulacije u pobjedu, nakon što je ministar dobio naputak u Bruxellesu na naslovnici od četvrtka ne spominje meritum, tj. Lex Perković, već ističe: “Reding: Od ćirilice u Vukovaru ne odustajemo.” Mogli su komotno staviti i “Reding: Dobar dan, ministre.”, ili “Reding: jeste li za kavu ili čaj?”

Za razliku od tog uglednog lista zaduženog za jutarnje pumpanje vladinog ugleda, neugledne svjetske novine i agencije očito nisu ništa shvatile pa tako Wall Street Journal donosi tekst pod naslovom: “Hrvatska kapitulirala u sporu oko europskog uhidbenog naloga”, što je besmislica jer zahvaljujući Butkoviću svi znamo da je Hrvatska pobijedila. Austrijska agencija APA piše da je “u sporu oko izručenja bivšeg obavještajca Hrvatska popustila pod pritiskom EU-a”, a u biti je točno da je EU popustila pod pritiskom Orsata Miljenića.

Ozbiljne novine koje duguju ozbiljne iznose za porez zaključuju kako je vlast dobra, a narod ne valja, točnije, kriva je hrvatska politička javnost, jer je “provincijalna”, valjda kao i vodeće svjetske tiskovine i agencije koje nisu shvatile veličinu pobjedu onih koji trijumfalno povlače zakon što su prije manje od sto dana sami donijeli.

NinoRaspudić  / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

KAD ČOVJEK ČOVJEKU POSTANE VUK

Objavljeno

na

Objavio

Domaći ljudi pretežito su po kućama. Izlazi samo onaj koji mora. Pojavio se veliki broj krađa, tuča. Nitko ne zna odakle su ovi ljudi došli. Mislim da nitko i ne zna niti njihove identitete. Državne službe koje su u Sarajevu samo  su ih autobusima dovezli ovdje. Mi smo na rubu živaca. Ne znamo kako ćemo dalje, kaže Mulalić.

Kad se putnik namjernik odluči putovati od Karlovca prema Bosni i Hercegovini pred očima će mu biti prelijepi prirodni ambijent koji plijeni zelenim šumama, zove opojnim ptičijim cvrkutima i mami neodoljivošću živopisnih biljki koje rastu tik uz samu cestu. Nećete primijetiti da upravo ta cesta, kada se uputite od graničnog prijela Maljevca prema Hrvatskoj, zapravo mnogima predstavlja nikad dosanjani san.

Mnogobrojni su migranti iz afričkoga svijeta u svom pohodu u Europu zaustavljeni baš na tom području. Naime, brojni su nakon dolaska u BiH poželjeli ostvariti cilj i domoći se u naprednih  europskih zemalja, ali, kako kažu, čvrsta hrvatska policija stala im je na put.

Proteklo je otprilike mjesec dana od kako je u Velikoj Kladuši ubijen 24-godišnjak iz Maroka. Slučaj još uvijek nije do kraja rasvijetljen., a  u ovo ljetno vrijeme kada je sve oko ljudi izrazito vruće tema migrantskog života sve više  zaokuplja sveopću svjetsku javnost. Različiti su stavovi i političke odluke o situaciji ovih ljudi.

Reporter  Kamenjar.com-a se uputio  provjeriti stanje u Velikoj Kladuši. Na samom ulazu u grad susrećemo brojne ljude tamnije puti i nije teško primijetiti da se radi o migrantima. Na tečnom engleskom jeziku pitamo ih: odakle su? Jusuf kaže kako je iz Egipta i da želi u Austriju, gdje ima rođake, ali oni ne znaju da on dolazi:

– Ovdje sam s bratom koji ima 26 godina. Meni su 22. Govorim engleski i ja sam osoba koja komunicira s većinom ljudi u našem kampu. Želja nam je svima otići u Europsku uniju. Mi ne želimo ostati u Bosni ili Hrvatskoj. Želimo samo proći kroz Hrvatsku i nastaviti svoj put. U našim zemljama je nemoguće živjeti, a ima nas iz Pakistana, Afganistana, Maroka, Egipta, Irana,  itd…, kaže Jusuf i pokazuje nam fotografiju oca, koji je ubijen.

Medju Kladušane se uvukao strah

Pitamo ga gdje možemo naći najviše njegovih prijatelja iz kampa. Kaže u centru grada su u parku kod džamije. Nastavljamo voziti prema centru i vidimo u parku veliki broj ljudi. Među njima je i Ramizha. Kaže da ima 31 godinu i petero djece. Svi su s njom u kampu. Muž joj je poginuo u Afganistanu a ona i njenih pet sinova traže sreću na Zapadu. Kaže da su sinovi vrijedni i da će se snaći.

Svi koje smo susreli govore o velikim životnim nedaćama u zemljama iz kojih su došli, gdje vlada glad i siromaštvo. U kampu, kojega smo posjetili, osjeća se nomadski način života, ali primijetili smo i mlađe ljude koji posjeduje moderne mobitele, pa nas je zanimalo od čega ovi ljudi žive.

Admil Mulalić je ugledni političar u ovoj lokalnoj zajednici. Predsjednik je regionalne političke  stranke DNZ BiH a živi u Kladuši. On kaže da od kada su došli migranti problemi su se pojavili u svakom trenutku i osjeća se strah domaćeg stanovništva:

– Domaći ljudi pretežito su po kućama. Izlazi samo onaj koji mora. Pojavio se veliki broj krađa, tuča. Nitko ne zna odakle su ovi ljudi došli. Mislim da nitko i ne zna niti njihove identitete. Državne službe koje su u Sarajevu samo  su ih autobusima dovezli ovdje. Mi smo na rubu živaca. Ne znamo kako ćemo dalje, kaže Admil i govori o jednom interesantnom primjeru:

– Naime, jedan kladuški poduzetnik koji posjeduje ćevabdžinicu svakodevno je hranio jednog migranta. I to je trajalo sve dok ga nije zatekao kako ga krade. Otjerao ga je. Prijavljen je Policiji da je tukao migranta pa policajcima ništa nije bilo jasno. Pitali su ga zašto ih tuče radi kad im pomaže, a on je rekao: – Ja ih hranim, ali ne tučem. Naravno, bila je laž da je emigrant pretučen. Oni su spremni na sve, pa život s njima nije nimalo ugodan, kaže Admil.

Šemsa Keserović, 70-godišnja  umirovljenica iz Kladuše kaže kako bira vrijeme kad će izaći iz kuće. Pretežito su to trenuci kad je netko drugi doma, jer kuću ne smije ostaviti samu. Nekoliko je puta opljačkana.

Kladušani žive u velikom strahu i od bolesti, jer migranti žive u kampu. Voda im je dovedena, ali uvjeti ne postoje.

– Ljetno je vrijeme. Velike su vrućine. Oni nemaju frižidere na otvorenom. Hrana im se kvari. Epidemije su vrlo moguće. Život nam nije lak, vidno uzbuđena govri nam gospođa Šemsa.

Hrvatska Policija  radi svoj posao

Migrante u Velikoj Kladuši osobno je posjetio i zastupnik HRAST-a u Hrvatskom saboru Hrvoje Zekanović i upoznao se sa sveopćom slikom. Potresen je onim što je vidio, ali i ističe:

–  Republika Hrvatska nije krajnja destinacija ovih ljudi. Svi oni imaju loše mišljenje i samtraju ju rasističkom, čak i našu Policiju smatraju rasističkom. Kažu da im nije odredište Hrvatska, nego Italija, Njemačka, Francuska i Velika Britanija. Kažu kako u hrvatskim šumama sada postoje stotine emigranata, koji traže način kako doći do Europske unije. Očito je da im to lako ne ide i da hrvatska Policija radi dobro svoj posao, kazao nam je Zekanović.

Napustili smo izbjeglički kamp i krenuli putem prema granici BiH s Hrvatskom. Gužvi na granici nije bilo. Razmišljali smo o ljudskim sudbinama i okrutnim  okolnostima u kojima čovjek čovjeku postaje vuk.

TEKST I FOTOGRAFIJE: Anto Pranjkić

Zekanović s migrantima u V. Kladuši: Hrvatska policija očito radi dobar posao

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Borjana Krišto: Jučer smo učinili veliku stvar za hrvatski narod u BiH

Objavljeno

na

Objavio

bariša čolak Borjana Krišto
FENA

“Bošnjačka politička elita vrši pravno nasilje nad Ustavom BiH, ustavno-pravnim poretkom i gotovo svim institucijama”, kazala je za Dnevnik.ba Borjana Krišto, dopredsjedateljica Zastupničkog doma PS BiH i članica Predsjedništva HNS-a BiH.

Podsjetimo, federalni Dom naroda jučer nije glasao o Prijedlogu Zakona o izbornim jedincama jer je sjednicu sabotirao Klub Bošnjaka na čije je inzistiranje i sazvana. Predlagači zakona su bošnjačke stranke(SDA, SBB, SDP, DF i Naša stranka). Lidija Bradara (HDZ BiH), predsjedateljica Doma naroda Parlamenta FBiH i Drago Puzigaća (SNSD) dopredsjedatelj Zakon su ocijenili kao destruktivan i štetan po vitalne interese jer se nalazi na listi pitanja za vitalne interese. Time je zapravo propao entitetski udar bošnjačkih stranaka na BiH i njene institucije.

Krišto smatra kako su se Lidija Bradara (HDZ BiH) predsjedateljica i Drago Puzigaća (SNSD) dopredsjedatelj Doma naroda Parlamenta FBiH koristili ustavnim mogućnostima i Poslovnikom o radu federalnog Doma naroda.

“Iskoristili su ustavne mogućnosti i sredstava kada je u pitanju zaštita interesa. Nema tu ništa sporno i problematično”, kazala je Krišto.

Tvrdi i kako su jučer u federalnom Domu naroda spriječili entitetski udar bošnjačkih stranaka na BiH i pravno nasilje nad Hrvatima u BiH.

“Mislim da smo jučer učinili veliku stvar za hrvatski narod u BiH s obzirom na političke i protupravne namjere bošnjačkih stranaka. Zato je ovolika panika i histerija. Spriječeno je pravno nasilje nad Ustavom FBiH, Ustavom BiH i Hrvatima u BiH”, istaknula je Krišto.

Krišto je napomenula i kako je dopredsjedatelj federalnog Doma naroda, Drago Puzigaća (SNSD) iskoristio mogućnosti koje mu pružaju Poslovnik o radu Federalnog Doma naroda i Ustav.

“Prijetnje, sila, nasilje i ucjene – to bi ukratko bili potezi bošnjačke političke elite zadnjih mjeseci nakon presude Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić”, zaključila je Krišto, prenosi HMS.

Bošnjačka politička elita nije u stanju prihvatiti da su Hrvati u BiH konstitutivan narod, rekao je za Bariša Čolak, dopredsjedatelj Državnog Doma naroda i voditelj Odjela za ustavno-pravna pitanja Glavnog vijeća HNS BiH.

“Zanimljivo je da oni koji su tražili sjednicu naposljetku nisu došli. Bradara i Puzigaća su iskoristili ustavne mogućnost, a to što bošnjačke stranke nisu u stanju prihvatiti politički poraz, to je nešto sasvim drugo”, rekao je Čolak.

Voditelj Odjela za ustavno-pravna pitanja Glavnog vijeća HNS-a BiH smatra kako i dalje ostaje problem Izbornog zakona BiH i da je Parlamentarna skupština BiH mjesto gdje se ovaj problem može riješiti u skladu s presudom Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić.

“Mogu se izjasniti o izjavi presjedateljice i jednog dopredsjedatelja po posebnom postupku, ali zato također treba natpolovična većina u svakom od Klubova konstitutivnih naroda, ali ni to neće proći”, rekao je Čolak.

Osvrnuo se i na izjave bošnjačke medijske i političke javnosti koja je Klub Hrvata optužila za opstrukciju i teze da su Milorad Dodik i Dragan Čović stvorili kaos.

“To je klasična zamjena teza. Otrcane izjave i fraze. Riječ o nespremnosti da se prihvati činjenično stanje i ustavno-pravna realnost. Koristiti Ustav BiH i Ustav FBiH nije pogrešno, naprotiv, ali sada se to interpretira kako kome paše”, smatra Čolak.

Napomenuo je i kako bi se problemi u BiH lakše i brže riješavali kada bi lideri većih stranaka bili u dobrim odnosima kakvim su Milorad Dodik, predsjednik RS-a i SNSD-a i Dragan Čović, hrvatski član Predsjedništva BiH i predsjednik Hrvatskog narodnog sabora.

“Zar ima nešto u loše dobrim odnosima Čovića i Dodika? Kamo sreće da su dobri odnosi svih lidera. Lakše bismo brojne probleme riješili”, izjavio je Čolak.

Istaknuo je i kako bošnjačka politička elita godinama od FBiH stvara unitarni dominantno bošnjački enitet te da se sada to više i ne krije.

“Pa pogledajte samo izjave. Bošnjački političari mahom govore o nekakvim ‘većinama’ i ‘manjinama’. Pa ti termini ne odgovaraju ustavnoj i životnoj realnosti u BiH. Nisu u stanju prihvatiti da su i Hrvati konstitutivan narod u BiH”, rekao je Čolak.

Čolak, također, smatra kako bošnjački političari ne žele prihvatiti odluku Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić i da je sav problem u tome.

“Odluka im ne odgovara, ne žele prihvatiti legitiman izbor predstavnika konstitutivnih naroda jer će im to onemogućiti dominaciju. Žele imati većinski paket dionica u FBiH – aposlutna kontrola nad svima, a posebice u federalnom Domu naroda”, izjavio je Čolak.

Podsjetimo, federalni Dom naroda jučer nije glasao o Prijedlogu Zakona o izbornim jedincama jer je sjednicu sabotirao Klub Bošnjaka na čije je inzistiranje i sazvana.

Predlagači zakona su bošnjačke stranke(SDA, SBB, SDP, DF, Naša stranka). Lidija Bradara (HDZ BiH), predsjedateljica Doma naroda Parlamenta FBiH i Drago Puzigaća (SNSD) dopredsjedatelj Zakon su ocijenili kao destruktivan i štetan po vitalne interese jer se nalazi na listi pitanja za vitalne interese.

U tom slučaju prema Ustavu i Poslovniku za usvajanje Zakona bilo je potrebno osigurati glasove većine izaslanike Doma naroda koja bi uključivala i većinu u svakom od nacionalnih klubova. Kako Bošnjaci nemaju većinu u hrvatskom klubu odbili su doći na sjednicu koju su sami inicirali./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari