Pratite nas

BiH

Povlačenje lex Perković: Kako poraz prikazati kao pobjedu

Objavljeno

na

Ako je vjerovati prorežimskom tisku, odlučna hrvatska vlast je ovoga tjedna potpuno nadigrala eurokrate. Zakon, od milja prozvan Lex Perković, donesen 28.6., poništit će se tek krajem godine, što se prezentira kao silan uspjeh.

[dropcap]P[/dropcap]redsjednik Republike govori o tome kako je postignut “kompromis”, no prije će biti da nije postignut kompromis već kompromitacija, koja je neznatno ublažena time što je Europska komisija dala Hrvatskoj par mjeseci vremena da poliže ono što je zabrljala. O kakvom je kompromisu riječ kada Viviane Reding govori o tome kako zakon treba povući “brzo, učinkovito i bezuvjetno”? Hrvatskoj strani je, iz njima znanog razloga, bilo jako stalo da to ne bude “brzo”, već što je sporije moguće pa im je kao neka vrsta manje nečasne odstupnice odobreno da se ograničenje Europskog uhidbenog naloga ukine najkasnije do 1. siječnja.

Sva ova frka pokrenuta je isključivo zato da se spriječi suđenje Josipu Perkoviću u Njemačkoj. Mogući način da se kontrolira politička šteta koju taj proces može imati za milje naše (post)komunističke elite je da Perkoviću započne suđenje u Hrvatskoj, za koje, nakon svega, opravdano možemo posumnjati da će teći sporo i da neće ići naviše, tj. prema političkim nalogodavcima ubojstava emigranata po Europi. Ako se dosta želi ukinuti zastara za teška ubojstva potrebno je promijeniti Ustav, a za to su potrebni i glasovi oporbe. O tome se očito već pregovaralo, jer vladajući optužuju oporbu da ucjenjuje, tj. da traži neke ustupke za podizanje ruku za promjenu Ustava. Zaboravili su kako su i sami prije tri godine ucjenjivali tadašnju Vladu, kada su za izmjene nekih formalnosti u Ustavu, potrebnih na pristupnom putu EU, bile nužni i njihovi glasovi, ucjenom da se broj zastupnika iz njima tradicionalno nesklone “dijaspore” fiksira na samo tri.

Otužno je gledati ih kako se pokušavaju vaditi, i na čiju su medijsku zaštitu spali. Prošlog tjedna je u Dnevniku HTV-a ministar pravosuđa Miljenić istaknuo kako je problem bio u prijevodu zakona. Nismo se dakle razumjeli. Djelovao je kao čovjek koji ne govori svojim, već tuđim riječima, u koje ni sam ne vjeruje. Nakon epizode “izgubljeni u prijevodu”, vijesti su se nastavile sljedećim prilogom, a ministra se moglo vidjeli u pozadini kako tumara tražeći izlaz iz studija, čime je prijevodna izgubljenost kulminirala doslovnom.

O razini postignute idile s Bruxellesom dovoljno govori izjava Redingove da će budno pratiti što se događa. Očito im više ne vjeruje na riječ, ali ne radi se o tome da ne vjeruje “njima”, već zadugo neće vjerovati svima nama. Teško da će i buduće hrvatske vlasti izbjeći sjeni imidža balkanskih bitangi, kojima se ne vjeruje da će izmijeniti zakon, sve dok se ne objavi u Narodnim novinama. Javnosti se pokušala servirati i priča kako se nije došlo u sukob s institucijama EU već s partikularnom političkom opcijom u Europskoj komisiji, točnije pučanima. No gdje su im onda prijatelji socijalisti? Tko se jasno oglasio i podržao akciju spašavanje vojnika Perkovića i njegovih nalogodavaca? Gdje je engleska konjica?

Petlja se i kako je ovo bilo važno radi našeg “pozicioniranja prema Europskoj komisiji”. Na kraju su se pozicionirali kao wannabe delinkvent koji se nešto joguni pa dobije pljusku od učiteljice i pokorno se vrati u klupu. Miljenić ističe kako naš ugled ovim nije narušen, nego je bolji nego što je bio. Da, nakon ovoga će mu na međunarodnim skupovima masovno prilaziti kolege s pitanjem: Jeste li vi ministar one zemlje koja je dan prije ulaska, nakon što su svi ratificirali pristupni ugovor, ograničili europski uhidbeni nalog, kako bi spasili tipa s njemačke tjeralice zbog političkog ubojstva sjekirom? Svaka čast. Posebno vam čestitamo što ste to ograničenje, nakon prijetnje sankcijama, ukinuli nakon tri mjeseci, to je sjajno, jako dobro dođe za ugled… Miljenić u srijedu u Dnevniku na izravno pitanje o Perkoviću odgovara kako on neće komentirati pojedinačne predmete, dakle, “pravi se Tošo”. Ističe svoju mladost i to kako on “nije razmišljao o komunističkim zločinima, štoviše – mislio je da su kažnjeni.” Na temelju čega je mislio da su kažnjeni? Koji su to sudski procesi nakon pada komunizma u Hrvatskoj za te zločine? I što kaže o vlastitoj kvalificiranosti za mjesto ministra pravosuđa netko tko je “mislio da su kažnjeni”?

Plitki spinovi kako se za nešto tobože izborilo očito su osmišljeni od trećerazrednih PR “stručnjaka”, kao i bacanje težišta na potpuno sporedno pitanje ćirilice u Vukovara, kao da je glavna stvar zbog koje je Reding primila Miljenića bila dati mu potporu oko ćirilizacije, tj. da ga nije primila kao ministra pravosuđa već valjda ministra za ćirilicu i traduktologiju.

Jedna ozbiljna novina koja duguje državi ozbiljan novac pa se dodvorava Vladi dosad neviđenom servilnošću i nezamislivim misaonim akrobacijama pretvaranja kapitulacije u pobjedu, nakon što je ministar dobio naputak u Bruxellesu na naslovnici od četvrtka ne spominje meritum, tj. Lex Perković, već ističe: “Reding: Od ćirilice u Vukovaru ne odustajemo.” Mogli su komotno staviti i “Reding: Dobar dan, ministre.”, ili “Reding: jeste li za kavu ili čaj?”

Za razliku od tog uglednog lista zaduženog za jutarnje pumpanje vladinog ugleda, neugledne svjetske novine i agencije očito nisu ništa shvatile pa tako Wall Street Journal donosi tekst pod naslovom: “Hrvatska kapitulirala u sporu oko europskog uhidbenog naloga”, što je besmislica jer zahvaljujući Butkoviću svi znamo da je Hrvatska pobijedila. Austrijska agencija APA piše da je “u sporu oko izručenja bivšeg obavještajca Hrvatska popustila pod pritiskom EU-a”, a u biti je točno da je EU popustila pod pritiskom Orsata Miljenića.

Ozbiljne novine koje duguju ozbiljne iznose za porez zaključuju kako je vlast dobra, a narod ne valja, točnije, kriva je hrvatska politička javnost, jer je “provincijalna”, valjda kao i vodeće svjetske tiskovine i agencije koje nisu shvatile veličinu pobjedu onih koji trijumfalno povlače zakon što su prije manje od sto dana sami donijeli.

NinoRaspudić  / Večernji list

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Bošnjački logoraši najavili tužbe protiv Čovića i Ljubića zbog nijekanja haške presude

Objavljeno

na

Objavio

Udruženje bošnjačkih logoraša iz Mostara najavilo je u petak podnošenje kaznene prijave protiv predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića te zastupnika u Hrvatskom saboru i predsjednika Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH Bože Ljubića zbog navodnog nijekanja presude Haaškog suda.

”Čović i Ljubić su u više navrata prigodom javnih istupanja u medijima nijekali presudu Haaškog suda od 29. studenog koja je izrečena Prliću i ostalima”, navodi se u priopćenju Udruženja logoraša Mostar.

Nakon sjednice vodstva udruge naveli su kako će u najkraćem roku uputiti kaznenu prijavu nadležnom tužiteljstvu protiv dvojice hrvatskih dužnosnika.

„Udruženje logoraša Mostar poduzet će sve mjere, radnje i postupke za pokretanje kaznene prijave protiv Dragana Čovića i Bože Ljubića u skladu s kaznenim zakonom Federacije BiH“, navode iz udruženja.

Udruženje će se u prijavi pozvati na odredbe zakona u kojim se govori o izazivanju rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti za što je zaprijećena kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine.

Čović je ocijenio zločinom prema Hrvatima presudu Haaškog suda, dok je Ljubić ocijenio kako presuda nema utemeljenja, napose tvrdnje o postojanju udruženog zločinačkog pothvata. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Uhićenja osumnjičenih muslimana – Kazalište u režiji Bakira Izetbegovića

Objavljeno

na

Objavio

Bakir Izetbegović ne samo da je vrlo loš čovjek i još gori političar, nego dokazuje kako nema ni redateljskog dara, jer ovako naivne predstave pod radnim naslovom: „lov na potencijalne ratne zločince – bošnjake“ teško bi mogle proći kod djece predškolskog uzrasta, kamo li kod odraslih ljudi.

Tobožnje pompozno uhićenje 13-orice bivših pripadnika „Armije B i H“ zbog sumnji počinjenja ratnih zločina u Konjicu, kao i ovo zadnje vezano za „progon“ potencijalnih ubojica generala HVO-a Vlade Šantića (Hamdija Abdić zvani Tigar, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović – svi bivši pripadnici „Armije BiH“ koji su – kako javljaju mediji – već pušteni na slobodu nepunih 24 sata nakon privođenja!), trebali bi valjda amortizirati opravdano ogorčenje Hrvata u B i H sramotnom haškom presudom, pri čemu su muslimanski zločinci i islamske glavosječe ostali netaknuti, neoptuženi i neosuđeni. Naravno i svijetu treba pokazati kako sarajevska vlast njeguje „pravnu državu“, iako je očito na svakom koraku da od nje ni zametka nema.

Prozirna medijska kampanja koja sve to prati po diktatu Sarajeva, još otužnije djeluje promatra li se u kontekstu pojave brojnih dokumenata koji svjedoče o planskom etničkom čišćenju područja Žepča, Jablanice, Konjica i drugih, što ih je vrh „Armije B i H“ planirao i dogovarao međusobno, što potvrđuju njihovi telefonski razgovori i prepiska. Dakle, tamo gdje je očito kako su poznati nalogodavci (Sefer Halilović, Zulfikar Ališpaga Zuka i drugi) ne reagira se, nego se uhićuje one koji su bili obični vojnici i eventualno izvršitelji ponekog zločina.

Bosna i Hercegovina je samostalna i neovisna država (ili bi barem tako trebalo biti) već više od 25 godina, ali u njoj ni „p“ od pravne države. Sudovi pod patronatom Sarajeva (i bošnjačko-muslimanske klike na čelu s Bakirom Izetbegovićem), svojim bošnjacima-muslimanima za ratne zločine sude po Krivičnom zakonu bivše SFRJ (koji je blaži), a Hrvatima po novom, oštrijem (KZ Federacije iz 2003.).

I gdje su tu pravda i pravna država? Kako se u istoj zemlji metodom segregacije mogu usporedo primjenjivati dva zakonodavna instituta od koji jedan pripada nepostojećoj zemlji?

Toga nema nigdje u svijetu!

Sarajevska vladajuća klika predvođena Bakirom Izetbegovićem od B i H nastoji napraviti prvi europski kalifat i sad je dobila vjetar u leđa upravo zahvaljujući mešetarima iz haškog sudišta.

Sva ona lupetanja Alijinog nasljednika o „nepostojećim narodima – Srbima i Hrvatima“, o „fašizmu u Hrvata“, ratne prijetnje koje upućuje susjedima, ali i islamizacija što se u B i H puzajući provodi, sad dobivaju neku vrstu „legitimiteta“ ili se barem tako presuda haškog sudišta herceg-bosanskoj „šestorci“ tumači u Sarajevu.

Ima, doduše i bošnjaka-muslimana koji smatraju da je ta puzajuća islamizacija koja ima za cilj promijeniti mentalitet muslimanskog naroda na području B i H i vratiti ga šerijatskom pravu i džihadu dugoročno opasnija čak i od terorizma i bombaških napada. Jedan od njih poznati je diplomat, novinar (bio dopisnik iz Kaira, Beiruta, Alžira, Sirije, Libije, Jordana, Izraela), publicist, veleposlanik B i H u više islamskih zemalja (Jordan, Irak, Sirija, Libanon) i dobar poznavatelj ove materije Zlatko Dizdarević. On u uvodu jednoga od svojih tekstova s temom islamizacije B i H piše:

 „Novostvoreni ‘duhovni ekstremizam’ na temeljima ciljano krivih tumačenja ima širom otvorena vrata za ulazak i ljudi i ideja čiji su rezultati djelovanja već sada, da ne govorimo dugoročno, razorniji od prijetnji terorista pojedinaca“. (Vidi: https://ba.boell.org/bs/2017/01/26/islamizacija-bosne-na-kojoj-adresi-je-opasnost; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 14.12.2017.)

Kako god bilo, propusti međunarodnih tijela, posebice UN-a – poput ovih vezano za posljednju hašku presudu, objektivno su potpora provođenju agresivne islamizacije ove zemlje, sa svim onim negativnim i štetnim procesima što ih ona sobom donosi.

Od tih silnih „hapšenja“ muslimanskih osumnjičenika za ratne zločine i njihovog „kažnjavanja“, naravno, neće biti ništa, a što se islamskih glavosječa – mudžahedina (koji su, da ne zaboravimo, bili ustrojbenim dijelom „Armije B i H“; primjerice, odred „El Mudžahid“ pripadao je 7. brigadi, 3. korpusu), oni za sarajevskog bega i njegovu kamarilu ne postoje. U svojim krvavim pohodima ubili su stotine Hrvata, a njih 400 tako što su im u svojim opskurnim i barbarskim ritualnim obredima nakon mučenja odsjekli glave.

I to su za vlast u Sarajevu bili „pojedinačni“ zločini i oni „nemaju nikakve veze s regularnim snagama „Armije B i H“ – iako je odred „El Mudžahid“ po nalogu Alije Izetbegovića formirao sam Atif Dudaković i jako se dobro zna kako je ova najzloglasnija zločinačka postrojba sastavljena od „Allahovih mučenika“ bila dijelom te vojske, pa samim time i pod zapovjedništvom spomenutog Dudakovića.

Sramotna kazna od 3 godine zatvora za njega kao ratnog načelnika Glavnog štaba „Armije B i H“, pri čemu mu se niti jedan jedini dokazani zločin prema zapovjednoj odgovornosti nije stavio na teret, najbolji je pokazatelj „pravde“ koja je provođena, kako na haškom, tako i na bosansko-hercegovačkim sudovima.

Slučaj s Konjicem, kao i ovaj s tobožnjim uhićenjem Hamdije Abdića i družine osumnjičenih za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića, zasigurno nisu jedini. Bit će toga još – ovakvih fingiranih predstava koje su bacanje prašine u oči i alibi za one predstojeće akcije hapšenja Hrvata – „zločinaca“ koji su prava meta.

Da je u Sarajevu bilo imalo dobre volje, pitanje presuda za ratne zločine odavno bi već bilo riješeno, a ne bi se čekalo do danas. Ako se zauzme stav da su samo druge strane krive, a vlastiti narod bezgrešan, pomaka nema niti ga može biti.

Atmosfera u bošnjačko-muslimanskom političkom vrhu, njihovoj vodećoj stranci SDA i medijima koji su pod kontrolom Sarajeva sve je više nalik na euforiju uoči linča ili lova na vještice.

Bakir nikako da se okane bizantskih smicalica i šićardžijskog, šarlatanskog vođenja politike. To mu je babo Alija ostavio u amanet jer se i sam slično ponašao poučen taktikom svojih idola Slobodana Miloševića i Dobrice Ćosića s kojima je potajno dijelio Bosnu i nastojao stvoriti etnički čistu muslimansku državu na tlu B i H, dok se službeno cinično „zalagao“ za njezinu cjelovitost.

Zar sarajevski beg doista misli da će ove njegove sapunice (režirane lošije nego one turske u kojima se na groteskan način slavi i glorificira lik i djelo njegovog rahmetli babe Alije) bilo tko od Hrvata progutati?

A Europa?

Ona se bori protiv islamskog terorizma u svijetu, a u vlastitoj kući mu širom otvara vrata, hrabri ga i pothranjuje!? Bosna i Hercegovina je na najboljem putu da postane prva europska baza islamskog radikalizma i to upravo uz pomoć Europe!?

Kakvog li paradoksa!

Kako je moguće voditi tako nepromišljenu i u suštini autodestruktivnu politiku?

Moguće je, jer Europsku uniju vodi skupina diletanata koja donosi ad hoc rješenja od danas do sutra po diktatu vodećih zapadno-europskih država i SAD-a i njima je najvažnija supremacija nad ostalim članicama u skladu s trenutačnim interesima, bez ikakve vizije i predstave o budućnosti. Oni su na koncu tu Uniju i stvorili sebe radi i iz razloga osiguravanja svojih strateških i ekonomskih interesa, a nikako vođeni nekim višim ciljevima „pravde“, „demokracije“, „slobode“ i „napretka“, kako se s vremena na vrijeme znaju prigodničarski i razmetljivo hvaliti. Iza svega kriju se sebični interesi „velikih“. Sve drugo su floskule i tlapnje. Igrokaz.

Europa ima kratku pamet i nije joj prvi put da radi protiv vlastitih interesa. Dugoročno, od ovakvih poteza imat će goleme štete, ali to će kao i obično shvatiti tek kad bude kasno.

Kad im glavosječe i bombaši u još većem broju stignu u Berlin, London, Pariz, Amsterdam, Bruxelles…kad zaredaju novi teriristički napadi i kad njihovi građani više ne budu smjeli nosa promoliti iz svojih stanova i kuća ni u sred dana, tek onda će europskoj gospodi (možda) ponešto od svega biti jasnije.

Kao što je i Angeli Merkel možda poslije svega sinulo u glavu (mada to neće priznati) kako će Njemačku skupo koštati to što je ona osobno i velikodušno pozvala islamske migrante u svoju zemlju po sistemu navali narode.

Svaka škola se plaća.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari