Pratite nas

BiH

Povlačenje lex Perković: Kako poraz prikazati kao pobjedu

Objavljeno

na

Ako je vjerovati prorežimskom tisku, odlučna hrvatska vlast je ovoga tjedna potpuno nadigrala eurokrate. Zakon, od milja prozvan Lex Perković, donesen 28.6., poništit će se tek krajem godine, što se prezentira kao silan uspjeh.

[dropcap]P[/dropcap]redsjednik Republike govori o tome kako je postignut “kompromis”, no prije će biti da nije postignut kompromis već kompromitacija, koja je neznatno ublažena time što je Europska komisija dala Hrvatskoj par mjeseci vremena da poliže ono što je zabrljala. O kakvom je kompromisu riječ kada Viviane Reding govori o tome kako zakon treba povući “brzo, učinkovito i bezuvjetno”? Hrvatskoj strani je, iz njima znanog razloga, bilo jako stalo da to ne bude “brzo”, već što je sporije moguće pa im je kao neka vrsta manje nečasne odstupnice odobreno da se ograničenje Europskog uhidbenog naloga ukine najkasnije do 1. siječnja.

Sva ova frka pokrenuta je isključivo zato da se spriječi suđenje Josipu Perkoviću u Njemačkoj. Mogući način da se kontrolira politička šteta koju taj proces može imati za milje naše (post)komunističke elite je da Perkoviću započne suđenje u Hrvatskoj, za koje, nakon svega, opravdano možemo posumnjati da će teći sporo i da neće ići naviše, tj. prema političkim nalogodavcima ubojstava emigranata po Europi. Ako se dosta želi ukinuti zastara za teška ubojstva potrebno je promijeniti Ustav, a za to su potrebni i glasovi oporbe. O tome se očito već pregovaralo, jer vladajući optužuju oporbu da ucjenjuje, tj. da traži neke ustupke za podizanje ruku za promjenu Ustava. Zaboravili su kako su i sami prije tri godine ucjenjivali tadašnju Vladu, kada su za izmjene nekih formalnosti u Ustavu, potrebnih na pristupnom putu EU, bile nužni i njihovi glasovi, ucjenom da se broj zastupnika iz njima tradicionalno nesklone “dijaspore” fiksira na samo tri.

Otužno je gledati ih kako se pokušavaju vaditi, i na čiju su medijsku zaštitu spali. Prošlog tjedna je u Dnevniku HTV-a ministar pravosuđa Miljenić istaknuo kako je problem bio u prijevodu zakona. Nismo se dakle razumjeli. Djelovao je kao čovjek koji ne govori svojim, već tuđim riječima, u koje ni sam ne vjeruje. Nakon epizode “izgubljeni u prijevodu”, vijesti su se nastavile sljedećim prilogom, a ministra se moglo vidjeli u pozadini kako tumara tražeći izlaz iz studija, čime je prijevodna izgubljenost kulminirala doslovnom.

O razini postignute idile s Bruxellesom dovoljno govori izjava Redingove da će budno pratiti što se događa. Očito im više ne vjeruje na riječ, ali ne radi se o tome da ne vjeruje “njima”, već zadugo neće vjerovati svima nama. Teško da će i buduće hrvatske vlasti izbjeći sjeni imidža balkanskih bitangi, kojima se ne vjeruje da će izmijeniti zakon, sve dok se ne objavi u Narodnim novinama. Javnosti se pokušala servirati i priča kako se nije došlo u sukob s institucijama EU već s partikularnom političkom opcijom u Europskoj komisiji, točnije pučanima. No gdje su im onda prijatelji socijalisti? Tko se jasno oglasio i podržao akciju spašavanje vojnika Perkovića i njegovih nalogodavaca? Gdje je engleska konjica?

Petlja se i kako je ovo bilo važno radi našeg “pozicioniranja prema Europskoj komisiji”. Na kraju su se pozicionirali kao wannabe delinkvent koji se nešto joguni pa dobije pljusku od učiteljice i pokorno se vrati u klupu. Miljenić ističe kako naš ugled ovim nije narušen, nego je bolji nego što je bio. Da, nakon ovoga će mu na međunarodnim skupovima masovno prilaziti kolege s pitanjem: Jeste li vi ministar one zemlje koja je dan prije ulaska, nakon što su svi ratificirali pristupni ugovor, ograničili europski uhidbeni nalog, kako bi spasili tipa s njemačke tjeralice zbog političkog ubojstva sjekirom? Svaka čast. Posebno vam čestitamo što ste to ograničenje, nakon prijetnje sankcijama, ukinuli nakon tri mjeseci, to je sjajno, jako dobro dođe za ugled… Miljenić u srijedu u Dnevniku na izravno pitanje o Perkoviću odgovara kako on neće komentirati pojedinačne predmete, dakle, “pravi se Tošo”. Ističe svoju mladost i to kako on “nije razmišljao o komunističkim zločinima, štoviše – mislio je da su kažnjeni.” Na temelju čega je mislio da su kažnjeni? Koji su to sudski procesi nakon pada komunizma u Hrvatskoj za te zločine? I što kaže o vlastitoj kvalificiranosti za mjesto ministra pravosuđa netko tko je “mislio da su kažnjeni”?

Plitki spinovi kako se za nešto tobože izborilo očito su osmišljeni od trećerazrednih PR “stručnjaka”, kao i bacanje težišta na potpuno sporedno pitanje ćirilice u Vukovara, kao da je glavna stvar zbog koje je Reding primila Miljenića bila dati mu potporu oko ćirilizacije, tj. da ga nije primila kao ministra pravosuđa već valjda ministra za ćirilicu i traduktologiju.

Jedna ozbiljna novina koja duguje državi ozbiljan novac pa se dodvorava Vladi dosad neviđenom servilnošću i nezamislivim misaonim akrobacijama pretvaranja kapitulacije u pobjedu, nakon što je ministar dobio naputak u Bruxellesu na naslovnici od četvrtka ne spominje meritum, tj. Lex Perković, već ističe: “Reding: Od ćirilice u Vukovaru ne odustajemo.” Mogli su komotno staviti i “Reding: Dobar dan, ministre.”, ili “Reding: jeste li za kavu ili čaj?”

Za razliku od tog uglednog lista zaduženog za jutarnje pumpanje vladinog ugleda, neugledne svjetske novine i agencije očito nisu ništa shvatile pa tako Wall Street Journal donosi tekst pod naslovom: “Hrvatska kapitulirala u sporu oko europskog uhidbenog naloga”, što je besmislica jer zahvaljujući Butkoviću svi znamo da je Hrvatska pobijedila. Austrijska agencija APA piše da je “u sporu oko izručenja bivšeg obavještajca Hrvatska popustila pod pritiskom EU-a”, a u biti je točno da je EU popustila pod pritiskom Orsata Miljenića.

Ozbiljne novine koje duguju ozbiljne iznose za porez zaključuju kako je vlast dobra, a narod ne valja, točnije, kriva je hrvatska politička javnost, jer je “provincijalna”, valjda kao i vodeće svjetske tiskovine i agencije koje nisu shvatile veličinu pobjedu onih koji trijumfalno povlače zakon što su prije manje od sto dana sami donijeli.

NinoRaspudić  / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Sergej Lavrov u Sarajevu: Daytonskom sporazumu nema alternative

Objavljeno

na

Objavio

Foto: EPA

Ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov rekao je u petak u Sarajevu da Moskva neupitno podržava Daytonski mirovni sporazum, suverenitet i teritorijalni integritet BiH te je odbacio navode da podupire bilo koju političku stranku na skorašnjim izborima.

“Rusija polazi od bezalternativnosti Daytonskog sporazuma. Podržavamo suverenitet, teritorijalni integritet i ustavne ovlasti dva entiteta i tri naroda u Bosni i Hercegovini. Mi smo zainteresirani da se rezultati izbora zasnivaju na tim načelima”, rekao je Lavrov nakon sastanka sa svojim bosanskohercegovačkim kolegom Igorom Crnatkom u Sarajevu.

Vlast treba uključiti predstavnike svih naroda i doprinijeti konsolidaciji, rekao je Lavrov na konferenciji za novinare.

Prethodno je ruski šef diplomacije razgovarao sa sva tri člana BiH Predsjedništva, bošnjačkim Bakirom Izetbegovićem, srpskim članom državnog vrha Mladenom Ivanićem i hrvatskim članom Draganom Čovićem.

Upitan o tome ima li Moskva favorita na izborima zakazanima za 7. listopada u BiH, Lavrov je rekao da su ruski favoriti građani i da nemaju nijednu stranku ili političara kojega izravno podržavaju.

“Mi imamo svoje favorite. Ti favoriti su ljudi koji će glasovati za političare. Nikada nikome ne preporučujemo za koga će glasovati”, rekao je Lavrov čime je odbacio navode čelnika Republike Srpske Milorada Dodika da svojim posjetom podržava baš njega.

Lavrov je pozdravio razgovore između Kosova i Srbije izrazivši očekivanje da će se dogovor postići bez pritiska Sjedinjenih Država ili Europske unije.

“Mi pozdravljamo izravan dijalog Beograd – Priština, ali najvažnije je da se ono o čemu se razgovara zaista i realizira”, rekao je.

Ustvrdio je da Rusija zajedno s EU i SAD podupire Daytonski sporazum.

“I mi smo se suglasili da vanjski igrači na Balkanu ne trebaju stvarati konfrontaciju. Naša zemlja uvijek je lijepo surađivala s EU i SAD ovdje i u usuglašavanju Daytonskog sporazuma, ne vidim razlog da se ta suradnja mijenja”, rekao je ruski šef diplomacije.

Crnadak je ocijenio da Rusija ima principijelan stav kada je riječ o unutarnjim odnosima, posebice zbog potpore Daytonskom mirovnom sporazumu.

“Daytonski sporazum je dao dobru osnovu za mir i suživot. Zato nam je potpora Rusije važna. Rusija je bila jedan od kreatora ovog sporazuma”, rekao je Crnadak.

Ruski šef diplomacije posjet BiH nastavlja u Banjoj Luci gdje će obići mjesto rusko-srpskog centra koji se ondje gradi i razgovorom s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom okončati posjet BiH.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Ne može se Bosna i Hercegovina uređivati politikom jednog naroda, bez obzira koliko ga danas ima

Objavljeno

na

Objavio

Bosna i Hercegovina je politički mrtvac oko kojeg se okupljaju najviše oni koji očekuju što veču ostavštinu. Drži se na vještačkom životu samo kako bi svi uspjeli pročitati pismo oporuke i vidjeli koliko tko i šta dobiva. Svi se tobože bore za njeno zdravlje, a u isto vrijeme svi sa svoje strane udaraju ćavle u lijes, i poslije pilatovski peru ruke.

Još nitko od tih interesnih aktera u smrtnoj joj povorci nema hrabrosti otvoreno reći “car je gol”, pacijent je mrtav. Nitko ne smije preuzeti odgovornost za njenu smrt, a svi je eutanaziraju.

Rijedak, zapravo nema povijesnog primjera takve smrtne igre sa pacijentom, i toliki nedozvoljeni eksperimenata. No ono što je također beha politički specijalitet je činjenica da zemlju najviše, i najbrutalnije, mrtvari i ubija onaj njen narod koji se, navodno, najjače zauzima za njeno izliječenje i oživljavanje. A upravo taj narod kao danas najbrojniji u toj slojevitoj zajednici, liječi je lijekovima koji su u civiliziranim demokratskim i slobodnim zemljama davno zabranjeni.

Liječe je lijekom koji je podmuklo ubija. Politički lijek unitarizma i centralizma koji se u prošlosti pokazao smrtonosnim za slojevite zajednice, a danas jedna od najslojevitiji je upravo Bosna i Hercegovina, Bošnjaci koriste, ćime se na pacijentu politički iživljavaju. Iako je lijek unitarizma i centralizma zauvijek razorio čak i puno lakše, bolesno politički homogenija društva, Bošnjaci ga uz veliku političku laž koriste i pred svijetom skrivaju. I ako sve teže uspjevaju sakriti ga umotanog u multi kulti pakovanju, zbog ćega je i političkim slijepcima vidljiv, ne odustaju od njegove primjene.

A to nije ništa drugo negoli bošnjačka demomstracija apsolutnog prava na beha pacijenta, kao svoju djedovinu, kao svoj grunt i feud. Već ćetvrt stoljeća šerifski se ponašaju ne obazirući se na prava i drugi koji, jednakim pravom, mogu i moraju sudjelovati u liječenju beha pacijenta, i zajednički tražiti lijek.

Koji zapravo u svijetu već postoji-Konfederalna Švicarska. Liječenje BiH na taj način, lijekovima konfederalizma i demokratizma, jednakosti i ravnopravnosti, Bošnjaci nisu priznavali i primjenjivali nikada, a napose taj lijek ne prihvaćaju otkada je Bosna i Hercegovina vehabizirana, mudžahedizirana i islamizirana kao najveća opasnost Europi i europskoj budućnosti. O dubini islamiziranosti Bosne i Hercegovine, njene nekadašnje vjersko nacionalne šarolikosti, uz porast vehabijskih entiteta, islamskog vjerskog terorizma, povratka stari i dolaska novi islamista, govori i činjenica bošnjačke isključivosti prema nebošnjacima, i tijekovima koji se događaju u beha društvu, a da nisu prošli kroz bošnjački politički katalizator.

Naime, glavni zagovornici objave rezultata popisa stanovništva, koji je trebao rezultirati Cerićevom fetvom da svaka muslimanka mora roditi najmanje petero djece, dvoje za sebe a troje za Bosnu i Hercegovinu, znači za rat, cijelo vrijeme trogodišnjeg čekanja upravo su bili Bošnjaci. Taj rezultat koji su očekivali, i za koji tvrde da su ostvarili, preko 50% beha pučanstva, sa velikom, gotovo ratno pobjedničkom euforijom su objavili. I ne samo objavili već danas njime prijete nebošnjacima, i uzimaju si ga kao neprikosnoveno, apsolutističko pravo na cjelovito unitarizirano centraliziranu Bosnu i Hercegovinu.

S tom procentualnošću, koja malo začuđuje otkud ih toliki procenat nakon Izetbegovićevi lažni govora po svijetu da je više od milijun Muslimana žrtva građansko vjerskog beha rata za teritorij, zabranili su u svim gradovima gdje politikom vjerskog radikalizma vladaju, prodaju alkohola, svinjetine, obilježavanje Djeda Mraza, prekid predavanja i ispita na fakultetima petkom kako bi muslimanski studenti mogli obavljati klanjanja. I sve im je do samog kraja 2016, ta obznana rezultata popisa stanovništva odgovarala dok nisu uvidjeli da ti rezultati popisa odgovaraju i idu na ruku i Republici Srpskoj.

Jer u tom genocidnom entitetu, po kojem se, na mirnodopski način, klonira i beha Federacija, po bošnjačkoj politici unitarizma, centralizma i apsolutizma koji imaju temelj u preko pedesetnom procentu Srba, i vlast u tom beha dijelu može vladati istim načinima kakvima Bošnjaci nastoje vladati cijelom Bosnom i Hercegovinom.

Potpredsjedniku RS Ramizu Salkiću smeta “objavljivanje entitetskih popisnih rezultata” , jer je to bilo “sa ciljem da bude Bošnjaka i Hrvata što je moguće manje na prostoru ovog entiteta” . U kom cilju je bilo objavljivanje popisa na razini Bosne i Hercegovine već jedino da se pokaže kako je Bošnjaka najviše i da je time Bosna i Hercegovina muslimansko bošnjačka zemlja. Takvom bošnjačkom politikom diskriminacije i dominacije ne liječi se beha bolesnik. Ne nikako cjelovit, a mavodno je Bošnjacima do beha cjelovitosti.

Naravno do cjelovitosti u unitarizmu, centralizmu, i što je za beha budućnost, za njene nebošnjake najopasnije, u islamizmu. U islamizmu onih isilovskih povratnika i dolaznika koji su dobili sigurno utočište u vehabijskim entitetima Bosne i Hercegovine. Stoga ne može se Bosna i Hercegovina uređivati politikom jednog naroda bez obzira na procenat koliko ga danas ima. Zna li Salkič koliko je Hrvata bilo prije muslimanske agresije u Travniku, Zenici, Sarajevu, Bugojnu, Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i svim drugim gradovima i prostorima kroz koje je prošla zločinačka Izetbegovićeva takozvana Armija Bosne i Hercegovine.

Zasigurno da zna ali mu njihov današnji mali, gotovo zanemarivi procenat ne smeta, i ne smeta mu što je, po tim objavljenim rezultatima Lašvanska dolina danas muslimansko bošnjačka. Na prostorima sa koji su Muslimani protjerali i poubijali Hrvate, na kojima ubitstvom hrvatskih povratnika brane realizaciju Aneksa VII Daytonskog sporazuma, rezultati popisa su i njemu, i čelništvu SDA, i bivšem reisu Ceriću prihvatljivi.

A to nije ništa drugo već bošnjački nastavak muslimanskog etničkog čiščenja i berlinsko zidovske diobe Bosne i Hercegovine. Zar treba ikakav drugi dokaz o tome da je bošnjačka politika o mogućoj održivosti multi kulti Bosne i Hercegovine lažna, pa čak i s dimenzijama genocida budući da i četvrt stoljeće poslije beha sukoba brani povratak prognani Hrvata, da one koji se vrate ubijaju, da na jedan podal način nastavljaju sa etničkim čiščenjem hrvatskih prostora, ne vraćaju imovinu Katoličkoj crkvi, da štite ratne zločince iz reda svog naroda i da skrivaju masovne grobnice poubijanih i masakriranih Hrvata.

Entitetski rezultati popisa im smetaju, ali ne i bosanskohercegovački koji su nategli procenat Bošnjaka na više od 50% , kao pravo ma BiH. Zbog svega toga ovakva Bosna i Hercegovina nema nikakvu budućnost i ostaje trajno „bure baruta“, koje je moguće ugasiti jedino federaliziranjem ili konfederaliziranjem prostora i društva od tri nacionalna i vjerska entiteta.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari