Pratite nas

Kolumne

Povratak velikosrpskoga projekta

Objavljeno

na

Niksa Stipanicev / HANZA MEDIA

Velikosrpski projekt je star više od stoljeća i pol pa se on ne iscrpljuje u samo jednom porazu, premda taj poraz bio i poput onoga iz hrvatske “Oluje”! Zato je sve nevjerojatnije iščuđavanje hrvatskih političara na pokušaje Srbije da se vrati na pozicije iz predolujnoga vremena

Rusku isporuku borbenih zrakoplova MiG-29 Srbiji sve više prati intenziviranje hibridnoga rata protiv Hrvatske. U taj rat uključeni su, uz službenu srbijansku vlast, gotovo cjelukupna oporba, a u pripremanje terena za novi zločinački plan posebno se uključila Srpska pravoslavna crkva na čelu sa svojim poglavicom Irinejom.

Koliko se radi o širem planu destabilizacije srednjoeuropskoga prostora te njemu susjednih balkanskih država jasno pokazuju manje više neprikriveni apetiti pojedinih hrvatskih susjednih država za njezinim teritorijem.

Ne treba posebno naglašavati kako su slovenski političari zagadili, odnosno kontaminirali instituciju arbitražnoga sudišta glede pomorskoga razgraničenja s Hrvatskom u Savudrijskoj vali pa je Hrvatska nakon toga skandala izišla iz arbitražnoga procesa.
Drugo je pak pitanje zašto je arbitražnio sudište, unatoč hrvatskom izlasku, nastavilo svoj rad i napokon donijelo odluku na štetu Hrvatske.

Odgovor nije teško pronaći u političkoj odluci europskih vladara da između ostaloga i na taj način napakoste američkim interesima, a poglavito u nastojanju da se oživotvori srednjoeuropski prostor na području od Baltika do Jadrana.

Njemačka je uložila znatna sredstva u izgradnju Sjevernoga toka 2, dakle, onog plinovoda koji iz Rusihje vodi preko dna Baltičkoga mora te tako zaobilazi Ukrajinu i Poljsku, a na geostrateškom planu otvara mogućnost Berlinu i Moskvi da na razluičite načine ucjenjuju srednjoeuropske države.
Pokušaj bošnjačke politike da spriječi izgradnju Pelješkoga mosta i na taj način onemogući prometno povezivanje Hrvatske, samo se nastavio kao nastavak kontinuiranih pritisaka na Zagreb.
Srbijansko pak relativiziranje granice s Hrvatskom nije samo pitanje pristupa međudržavnom razgraničenju, nego ponajprije politička poruka kojom Beograd jasno manifestira nepriznavanje sadašnjih granica, čime jamačno nagovješćuje buduće zaposjedanje hrvatskoga državnog teritorija.
Premda znatno manjega intenziteta i pritisci energetskoga lobija iz Madžarske, dakle MOL-a, nisu nepovezani s inicijalnom kampanjom, koju iz Srbije pokriva moćna ruska medijska kuća Sputnik.
Neriješeno pak razgraničenje s Crnom Gorom, koja se, kao i Hrvatska, nalazi pod udarima hibridnoga ratovanja, a u kojoj je nedavno skupina povezana sa srbijanskom vladom pokušala izvesti puč, može se riješiti na civiliziran način zajedno pred Međunarodnim sudom za pravo mora u Hamburgu, koji suduje po načelima međunarodnoga prava.

Kao žrtva nenajavljenog rata gotovo se urušio i hrvatski gospodarski div Agrokor, čija je bivša uprava ušla u kreditne aranžmane s ruskim državnim bankama.

Možebitni slom Agrokora i njegov odlazak u stečaj, osim gospodarskoga loma, u ruke bi ruske države izručio gotovo cjelokupno Hrvatsko Podunavlje, dakle, područje uz granicu sa Srbijom, koju Beograd relativizira.

Osim Srpske pravoslavne crkve, koja kao srbijanska državna institucija u Hrvatskoj nesmetano provodi velikosrpsku politiku, u tom zločinačkom pothvatu potpomažu ju i srpski politički predstavnici na čelu s Miloradom Pupovcem. Dijelom preko t. zv. mainstream medija, a dijelom preko tjednika Novosti.
Znatniju učinkovitost hibridnoga rata omogućuju i sve organiziranije skupine hrvatskih orjunaša, koji se uglavnom hrane iz državnoga proračuna, a skrivaju, poput isilovaca, pod velom dobrotvornih i civilnih udruga.

Snažne i proračunate medijsko-političke kampanje rezultiraju stvaranjem beznađa unutar hrvatskoga naroda. Naime, vlada zbog tanke većine, a u toj se većini kao koalicijski partner nalazi i Milorad Pupovac, ne može donijeti ni jednu suvislu, a učinkovitu odluku.
Zato se političke stranke i angažirani pojedinci iscrpljuju i troše nepotrebno energiju u međusobnim i sekundarnim prijeporima.

Velikosrpski projekt je star više od stoljeća i pol pa se on ne iscrpljuje u samo jednom porazu, premda taj poraz bio i poput onoga iz hrvatske “Oluje”! Zato je sve nevjerojatnije iščuđavanje hrvatskih političara na pokušaje Srbije da se vrati na pozicije iz predolujnoga vremena.
Hrvatska politika, ako je dosta ozbiljna, nema što tražiti u verbalnom nadmudrivanju sa Srbijom. Naime, ona mora donositi odluke koje će stvoriti sve preduvjete da se pravodobno zaskoči nova velikosrpska agresija.

Osim nabave suvremenoga naoružanja, ustrojavanja ročnoga služenja vojske potrebno je, napokon, omogućiti i upis u registar vjerskih zajednica Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi, kako pravoslavni Hrvati ne bi potpadali pod sve masovniji utjecaj svetosavske velikosrpske promičbe!

Nu ne bi trebalo stati samo na tomu. Naime, naknadni prigovori zbog obilježavanja obljetnica izmišljenoga stradanja Srba, a što je samo jedna od metoda širenja velikosrpske politike i poticanja agresije na Hrvatsku, osumnjičenike za ratne zločine, poput pojedinih srbijanskih dužnosnika koji krstare Hrvatskom, treba uhititi odmah na granici, a neke nakon službenoga zahtjeva, izručiti kosovskim vlastima.

Smirena i učinkovita Hrvatska tada će biti blagoslov i svojim susjedima!

Ivan Svićušić/Hrvatsko slovo/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Populizam ili suverenizam

Objavljeno

na

Objavio

Naš Premijer i njegova svita krenuli u obilazak stranačku baze. Izbori za EU su blizu, treba uvjeriti članstvo otkuda i od koga prijeti opasnost. Stvoriše se tako neprijatelji i lijevi desni, nekada su postojali samo lijevi, i gle, svi postadoše populisti. Ti opaki populisti, postali su ne nacionalna, već globalna prijetnja, postadoše oni koji ne znaju kako funkcionira svijet. Skuplja tako stranačka vrhuška svoje stado u stranačkim prostorima ili za tu potrebu iznajmljuje velebne prostore, ali nitko ne prošeta ulicom, tržnicom, trgovinom, birtijom da priupita i objasni svoje stavove onima od čijih glasova žive. Da priupita – populus.

Populus znači narod, pa bi populizam trebao označavati narod, a narod je država.

Kroz povijest uvijek je bilo prosvijećenih elitista koji su vjerovali kako krezubi glasači ništa ne znaju i kako u njihovo ime trebaju vladati oni koji znaju.
Tako dobismo prosvijećeni apsolutizam.

Demokratski pokreti su kroz povijest svaki pa i taj apsolutizam pobijedili, ali elita se ne da.
Elita sile je uvijek sebe nastojala prikazati kao elitu znanja, osobito u znanju govorenja stranim jezicima, finim izričajima i pozlaćenom priboru za jelo.
Za vrijeme Kuena Hedervarija elita se trudila što bolje govoriti njemački i mađarski, blagovati u Bečkim parkovima ili uživati u Peštanskim kavanama, kako bi se svidjela eliti iz Beča i Pešte, ali onda su ih neki populisti opalili nogom u tur..

I za vrijeme Tite neki elitisti su se u Beogradu takmičili u poznavanju ekavce, a onda im je Milošević rekao kako to nije dovoljno i kako moraju otići. Naši elitisti se odmah sakrili ispod skuta raznih populističkih ognjištara kako bi ih oni spasili od srpskih populista.

Deset godina kasnije elitisti digli glavu i ognjištare poslali u mirovinu, kako bi oni na miru mogli pokazivati svoje znanje u govorenju europskih jezika, poznavanju tih europskih manira, pokazati populusu kako se služi onog tko ga hrani. To što ništa ne znaju o gospodarstvu nije ni važno pošto su naši populisti i onako navikli odlaziti na rad u Njemačku gdje ima više posla.

A lova koju populisti pošalju kući najslađa je lova za naše elitiste. Ništa ne radiš a lova stiže kako bi elitisti imali dovoljno za svoje plaće i benefite na koji populus nema pravo, jer populus ništa ne zna, a plaća se znanje. Eto, pa i Lovre ih je uvjerio da ne znaju ni čitati ni pisati, pogotovo ne znaju brojke..
Na proslavama 29-te godišnjice osnivanja HDZ-a ima najmanje onih koji su u toj stranci bili prije 29 godina. To s danas uglavnom krezubi populisti koje više nije ugodno gledati. Umjesto njih na tim je skupovima puno više onih koji dolaze slušati svoju stranačku elitu kako ne bi ispali iz prehrambenog lanca. A krezubi populisti i onako ne znaju na biračkom listiću zaokružiti ništa drugo nego tri slova H D Z. Barem tako misle elitisti.

Kako bi zadržali i one koji nešto sumnjaju u buduće koalicije Plenki čuva Krstičevića i Medveda kao dva oka u glavi. Oni su mu zadnji garant kojim nastoje uz sebe zadržati krezube branitelje, kojima se zbog godine već i ruke počinju tresti, ali još uvijek mogu glasovati.

Uz Premijera zna se tu naći i naš ministar Lovre, malo manje na skupovima šireg članstva, ali zato malo više na promidžbenim presicama. Izbrojao Lovro kako nema dovoljno potpisa za referendume pa se ruga neuspješnim populističkim skupljačima potpisa. Nije ni čudo što nisu skupili dovoljno potpisa kad su se obraćali polupismenim populistima koji se ne znaju ni potpisati. A jesam li ja među tima ne mogu ni provjeriti. Kada bih zatražio uvid u svoj potpis možda bih ga i mogao dobiti, ali ne bih mogao doznati jeli moj potpis među valjanima ili ne valjanima. Liste na kojima piše koji su to nevaljali potpisi su uništene pa bih, siguran sam dobio odgovor kako je moj potpis ispravan.

Čudo jedno, znam se čak i potpisati!

Ima u našoj eliti i onih koji nisu u HDZ-a, ali se jednako trude obrazovati naš narod kao bi svi razumjeli važne jezike. Umjesto školskog plana i programa uveli nam Kurikulum. To je više svjetski, više šik. O svemu se dogovorili osim o lektiri. Važno je da nam djeca što više čitaju, a što ne znaju ništa napisati koga briga. Ako znaju sastaviti SMS poruku to je sasvim dosta. Ako to još znaju napraviti i na engleskom kud će bolje.
To nam je naša buduća svjetska elita.

Boji se naša elita Živog Zida i Pernara.

Ne uzima glasove samo SDP-u već i HDZ-u, što je nedopustivo.
Boji se naša elita i malih desnih stranaka, jer kakva desnica, pa HDZ je desnica.

Htjeli bi iz elite izbaciti sve koji su radili za bivše obavještajne komunističke službe. Ne shvaćaju kako su ti jadni ljudi bili samo ucijenjeni pa su morali surađivati, ali oni su to radili vrlo promišljeno kako nekom poštenom drugu ne bi naškodili. Osim toga oni su se i očistili od možebitnih grešaka svojom upornom borbom za vrijednosti antifašizma.

Ako se male desne stranke ujedine mogli bi previše ojačat i uzet glasove koji po prirodnom pravu pripadaju stranci koja je stvorila Hrvatsku. To što su u toj stranci tada većinom bili neki drugi skloni populizmu nije bitno.
Ime je važno a ne ljudi.

Kako se ne bi ujedinili dobro je nekima, ako treba svašta i obećati samo kako se ne bi ujedinili. Kako se ne bi ujedinili dobro je držati uz sebe i ratne braniteljske udruge na kratkoj uzici. Ako budu poslušni bit će posla za rodbinu i prijatelje. A najbolje je kada takve udruge vode oni koji su među branitelje došli po zadatku KOS-a kao dio operacije Štit, ne bi li tako srušili mrskog im Miloševića i sačuvali milu im Jugoslaviju.

Zanimljivo je kako Premijer uz sebe na skupove ne vodi ministricu Obuljen. Slabo glumi pa bi se među populistima koji bezobrazno znaju svašta pitati možda mogla razotkriti govoreći ono što doista misli. A nakon toga bi za nju glasovali samo oni iz Radničke fronte. Htjela bi nam ministrica zabraniti i komentiranje po portalima kako neki populisti ne bi širili lažne vijesti i govor mržnje. Lažne vijesti smije širit samo elita koja ima pametne razloge za to.

U vrijeme njene mladosti neki populisti su nebodera i Savskog nadvožnjaka bacali letke kojima su širili govor mržnje prema Jugoslavije, pa je 1965. njih 12 dobilo od 4 do 9 godina zatvora.

Koja su to divna vremena bila za borce protiv govora mržnje i lažnih vijest.
A danas se naši demokratski elitisti moraju boriti protiv lažljivaca i populista koji preko internetskih mreža šire laži i mržnju, a ne možeš im stati na kraj. Stalno lažu kako propadamo i ne vide kako mi ustvari snažno napredujemo po stopi od čak 2,5 posto, dok neki drugi rastu samo 9 posto.

Kako bi suzbili populiste u HDZ-u obnavljaju i razne Karamarkove stručne odbore. U odborima 70 posto “državnih stručnjaka” i oko 30 posto običnih stručnjaka. Možda ovi obični stručnjaci povjeruju kako će ih sada netko početi pitat za mišljenje, pa se ipak potrude svoju rodbinu nagovarati da glasaju za “Stabilnost vlade”.
Stabilnost je bitna kako populist ne bi narod oteli eliti.
Bitno je i zaštititi i informacije o onome što radi elita. Pokušali članove stranke navest da potpišu izjavu o čuvanji informacija čak i na sudu, ali nije prošlo. Netko izjavu proslijedio novinama pa je krivac neko poduzeće koji prodaje pamet o GDPR-u, a ne onaj tko je baš takvu izjavu naručio.

Kako informacije ne bi curile od važnih ljudi se traži da dostave i svoje mejlove s ekstenzijom yahoo ili gmail pošto su Mailovi koje sada imaju preko svojih poduzeća nesigurni. Mogli bi ih se u budućnosti dokopati istražitelji koje će možda postaviti Pernar ili Bruna Esih pa je bolje koristiti meilove nad kojima kontrolu imaju samo FBI, CIA i NSA. Ovi barem nikoga ne šalju u zatvor. Ako nekog malo i ucjene to bar dobro plate.

Ante Rašić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Iseljenička zastava nije ‘ustaška’ ni zabranjena

Objavljeno

na

Objavio

Opet se pojavljuju interpretacije prema kojima su hrvatski iseljenici za svoju zastavu izabrali “ustaški grb”, čiju je verziju Austrija zabranila.

Nakon što su hrvatski iseljenici u Clevelandu (SAD) u nedjelju odlučili da će zastava hrvatske dijaspore za razliku od službene imati povijesni hrvatski grb u obliku štita s prvim bijelim od 25 bijelih i crvenih polja i vitičastim završetkom, a i nakon medijskih interpretacija austrijske odluke o zabrani ustaških zastava, ponovno je aktualizirano pitanje o grbu s prvim bijelim poljem.

Službena i zastava dijaspore

I za iseljenike nema dvojbi koja je službena zastava RH. Stoga su dali na znanje svima u iseljeništvu kako i oni, poput svake županije u Hrvatskoj, imaju svoju zastavu i grb, te su pozvali crkve, škole, klubove… da je istaknu uz službenu zastavu RH. O tome su izvijestili i institucije RH, piše Marinko Jurasić / Večernji list

Izgled službene hrvatske zastave definiran je Zakonom o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika RH. Riječ je jednom od rijetkih zakona koji još od 21. prosinca 1990. nije mijenjan.

Izgled grba ovako je opisan: “Grb Republike Hrvatske je povijesni hrvatski grb u obliku štita dvostruko podijeljen vodoravno i okomito u dvadesetpet crvenih i bijelih (srebrnih) polja, tako da je prvo polje u gornjem lijevom kutu štita crvene boje.”. I tu ne bi trebalo ništa biti sporno. Hrvatski iseljenici imaju pravo na svoju zastavu i njihovo je pravo da je ističu uz službenu zastavu.

Međutim, opet su osvježene priče o tome da je trobojnica s grbom na kojem je prvo bijelo polje “ustaška”, poput one koju je 2016. u Kanadi držala predsjednica Kolinda Grabar Kitarović kad se fotografirala s iseljenicima. Iako je vlasnik zastave na Facebooku objasnio kako ju je kupio 1990. u zagrebačkoj Nami.

Uistinu, 25. srpnja 1990. takva se zastava zavijorila i ispred zgrade Hrvatskog sabora, te je mnoštvo na Markovu trgu slavilo što je s hrvatske trobojnice uklonjena petokraka i umjesto nje stavljen hrvatski povijesni grb s prvim bijelim poljem.

Na HRT-ovim snimkama vide se takve zastave kao i policajci s kapama na kojima su “ustaški” grbovi, koje su s ushićenjem uz dr. Franju Tuđmana gledali poznate “ustaše” Josip Manolić, Josip Boljkovac, Slavko Degoricija, pa i Stjepan Mesić. To su bili hrvatski službeni simboli do 21. prosinca 1990. kad je donesen Zakon o grbu u kojem je definirano da prvo polje bude crveno.

Naime, tada su još bila svježa sjećanja na bivša vremena kada je grb s prvim bijelim poljem tretiran kao ustaški, s jedne strane, a upravo se na takvim pričama istodobno među iseljenicima zbog zabranjivanja “prvog bijelog polja” uz njega vezivalo hrvatstvo.

Premda u komunizmu svojedobno prvo bijelo polje nije bilo sporno pa se i danas kolekcionarima nude značke s grbom socijalističke Hrvatske s petokrakom i “prvim bijelim poljem” (primjer iz Sombora) ili su zastave s takvim grbom snimljene na smotrama, ili se na faksimilu stranice s ćiriličnim tekstom uz zastave nađe i hrvatska s petokrakom i “ustaškim” grbom.

Zastava NDH sadrži i slovo U

Službena zastava NDH na trobojnici (zašto i ona nije sporna!?) ima prvo bijelo polje u grbu, ali i slovo U.

I Austrija je zabranila takvu ustašku simboliku koja sadrži slovo U, a ne kako je Index, poznat po ustašizaciji i prve službene zastave u neovisnoj i demokratskoj Hrvatskoj, napisao da je šahovnica s prvim bijelim poljem “ustaški simbol”. Taj se simbol nalazi i na austrijskim i mađarskim spomenicima iz vremena kad ustaša još nije bilo, piše Marinko Jurasić / Večernji list

 

Hrvatski iseljenici u Clevelandu usvojili Zastavu i Grb Hrvatske dijaspore

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari