Pratite nas

Kolumne

Povratak velikosrpskoga projekta

Objavljeno

na

Niksa Stipanicev / HANZA MEDIA

Velikosrpski projekt je star više od stoljeća i pol pa se on ne iscrpljuje u samo jednom porazu, premda taj poraz bio i poput onoga iz hrvatske “Oluje”! Zato je sve nevjerojatnije iščuđavanje hrvatskih političara na pokušaje Srbije da se vrati na pozicije iz predolujnoga vremena

Rusku isporuku borbenih zrakoplova MiG-29 Srbiji sve više prati intenziviranje hibridnoga rata protiv Hrvatske. U taj rat uključeni su, uz službenu srbijansku vlast, gotovo cjelukupna oporba, a u pripremanje terena za novi zločinački plan posebno se uključila Srpska pravoslavna crkva na čelu sa svojim poglavicom Irinejom.

Koliko se radi o širem planu destabilizacije srednjoeuropskoga prostora te njemu susjednih balkanskih država jasno pokazuju manje više neprikriveni apetiti pojedinih hrvatskih susjednih država za njezinim teritorijem.

Ne treba posebno naglašavati kako su slovenski političari zagadili, odnosno kontaminirali instituciju arbitražnoga sudišta glede pomorskoga razgraničenja s Hrvatskom u Savudrijskoj vali pa je Hrvatska nakon toga skandala izišla iz arbitražnoga procesa.
Drugo je pak pitanje zašto je arbitražnio sudište, unatoč hrvatskom izlasku, nastavilo svoj rad i napokon donijelo odluku na štetu Hrvatske.

Odgovor nije teško pronaći u političkoj odluci europskih vladara da između ostaloga i na taj način napakoste američkim interesima, a poglavito u nastojanju da se oživotvori srednjoeuropski prostor na području od Baltika do Jadrana.

Njemačka je uložila znatna sredstva u izgradnju Sjevernoga toka 2, dakle, onog plinovoda koji iz Rusihje vodi preko dna Baltičkoga mora te tako zaobilazi Ukrajinu i Poljsku, a na geostrateškom planu otvara mogućnost Berlinu i Moskvi da na razluičite načine ucjenjuju srednjoeuropske države.
Pokušaj bošnjačke politike da spriječi izgradnju Pelješkoga mosta i na taj način onemogući prometno povezivanje Hrvatske, samo se nastavio kao nastavak kontinuiranih pritisaka na Zagreb.
Srbijansko pak relativiziranje granice s Hrvatskom nije samo pitanje pristupa međudržavnom razgraničenju, nego ponajprije politička poruka kojom Beograd jasno manifestira nepriznavanje sadašnjih granica, čime jamačno nagovješćuje buduće zaposjedanje hrvatskoga državnog teritorija.
Premda znatno manjega intenziteta i pritisci energetskoga lobija iz Madžarske, dakle MOL-a, nisu nepovezani s inicijalnom kampanjom, koju iz Srbije pokriva moćna ruska medijska kuća Sputnik.
Neriješeno pak razgraničenje s Crnom Gorom, koja se, kao i Hrvatska, nalazi pod udarima hibridnoga ratovanja, a u kojoj je nedavno skupina povezana sa srbijanskom vladom pokušala izvesti puč, može se riješiti na civiliziran način zajedno pred Međunarodnim sudom za pravo mora u Hamburgu, koji suduje po načelima međunarodnoga prava.

Kao žrtva nenajavljenog rata gotovo se urušio i hrvatski gospodarski div Agrokor, čija je bivša uprava ušla u kreditne aranžmane s ruskim državnim bankama.

Možebitni slom Agrokora i njegov odlazak u stečaj, osim gospodarskoga loma, u ruke bi ruske države izručio gotovo cjelokupno Hrvatsko Podunavlje, dakle, područje uz granicu sa Srbijom, koju Beograd relativizira.

Osim Srpske pravoslavne crkve, koja kao srbijanska državna institucija u Hrvatskoj nesmetano provodi velikosrpsku politiku, u tom zločinačkom pothvatu potpomažu ju i srpski politički predstavnici na čelu s Miloradom Pupovcem. Dijelom preko t. zv. mainstream medija, a dijelom preko tjednika Novosti.
Znatniju učinkovitost hibridnoga rata omogućuju i sve organiziranije skupine hrvatskih orjunaša, koji se uglavnom hrane iz državnoga proračuna, a skrivaju, poput isilovaca, pod velom dobrotvornih i civilnih udruga.

Snažne i proračunate medijsko-političke kampanje rezultiraju stvaranjem beznađa unutar hrvatskoga naroda. Naime, vlada zbog tanke većine, a u toj se većini kao koalicijski partner nalazi i Milorad Pupovac, ne može donijeti ni jednu suvislu, a učinkovitu odluku.
Zato se političke stranke i angažirani pojedinci iscrpljuju i troše nepotrebno energiju u međusobnim i sekundarnim prijeporima.

Velikosrpski projekt je star više od stoljeća i pol pa se on ne iscrpljuje u samo jednom porazu, premda taj poraz bio i poput onoga iz hrvatske “Oluje”! Zato je sve nevjerojatnije iščuđavanje hrvatskih političara na pokušaje Srbije da se vrati na pozicije iz predolujnoga vremena.
Hrvatska politika, ako je dosta ozbiljna, nema što tražiti u verbalnom nadmudrivanju sa Srbijom. Naime, ona mora donositi odluke koje će stvoriti sve preduvjete da se pravodobno zaskoči nova velikosrpska agresija.

Osim nabave suvremenoga naoružanja, ustrojavanja ročnoga služenja vojske potrebno je, napokon, omogućiti i upis u registar vjerskih zajednica Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi, kako pravoslavni Hrvati ne bi potpadali pod sve masovniji utjecaj svetosavske velikosrpske promičbe!

Nu ne bi trebalo stati samo na tomu. Naime, naknadni prigovori zbog obilježavanja obljetnica izmišljenoga stradanja Srba, a što je samo jedna od metoda širenja velikosrpske politike i poticanja agresije na Hrvatsku, osumnjičenike za ratne zločine, poput pojedinih srbijanskih dužnosnika koji krstare Hrvatskom, treba uhititi odmah na granici, a neke nakon službenoga zahtjeva, izručiti kosovskim vlastima.

Smirena i učinkovita Hrvatska tada će biti blagoslov i svojim susjedima!

Ivan Svićušić/Hrvatsko slovo/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Europa gori, a baba se češlja

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Reuters

Idu europski izbori, prazni temama, samo neke parole i prenemaganja, s mnogo etiketa populisti, suverenisti, briselski ćate… Propitivanja Europe i svijeta nigdje.

Sve gluposti hrvatske politike kada su međunarodne integracije u pitanju, pa i EU članstvo, mogu se svesti na jednu: brkanje svrhe i sredstava. Za razliku od Poljaka, Mađara, Čeha…, koji su svoje članstvo u EU-u shvatili kao sredstvo, a ne svrhu, mi smo napravili obrnuto.

Nevidljiva ruka

Isto je bilo i s ulaskom u Svjetsku trgovinsku organizaciju. Ista glupost radi se i s uvođenjem eura, iako već i njemački think tank “CEP”, ne grčki ili talijanski, u izvješću “Dvadeset godina eura: dobitnici i gubitnici”, jasno kaže da su od uvođenja eura najviše koristi imale ekonomije tipa Njemačke ili Nizozemske, dok je isti taj euro ekonomije poput Italije, Francuske ili Španjolske, bacio na koljena.

Primjerice, dok su Talijani imali liru i monetarni suverenitet, mogli su je u slučaju pada produktivnosti deprecirati i tako očuvati konkurentnost, čitaj snagu izvoza.

Euro, pojednostavljeno, je deprecirana dojčmarka, a tvrdnja da je on ključan zbog olakšane trgovinske razmjene, rasplinu se kao mjehur od sapunice kada gledamo robnu razmjenu zemalja u EU-u koje nisu i onih koje jesu u eurozoni, piše Ivica Šola / Glas Slavonije

Kod nas se opet čini ista pogreška, euro i njegovo uvođenje gleda se kao svrha, bez izračuna koristi i šteta, samo zato što je neko suho zlato tako odlučilo. Mi nismo, u kontekstu opasne ideje “više Europe” i stvaranja neke nadnacionalne megadržava, nigdje u javnosti vidjeli ozbiljnu raspravu, iako je nakon Trumpa jasno da ideologija globalizma, pa onda i EU ideologija europeizma kao njena inačica, postaje stvar prošlosti.

Umjesto toga – plašenja naroda, discipliniranja raznih Orbana i prosipanje prevladanih neoliberalnih dogmi i laži. Tako se Trumpa optužuje za protekcionizam, za rušenje temeljnog pravila tzv. slobodne trgovine.

Zato ću ponoviti što već napisah u Slobodnoj, jer, kažu, ponavljanje je majka znanja: Dok nije bilo Trumpa, nije bilo protekcionizma, nije bilo zaštite domaćeg tržišta, sve se ravnalo “providnošću” koju je Adam Smith nazvao “nevidljiva ruka”, sintagma koja govori kako ljudska sebičnost na tržištu na kraju ima dobre posljedice za sve, da se tržište samo regulira, da je poput pape – nezabludivo. Ma nemoj! Adam Smith, moralni filozof, nije vjerovao u tržište kako mu lažno pripisuju današnji tržišni fundamentalisti.

Tiha invazija na Europu

Kako nisam ekonomist nego također moralni filozof kao Smith, kako sam kao mazohist išao čitati Smithove goleme knjižurine – ni on sam ne gleda na tržište apsolutno, kao samoregulatora, kao “nevidljivu ruku”, on to dopušta, ali kada bi postojali uvjeti “savršene konkurentnosti”.

No u stvarnosti to nije moguće, pa bi jače države požderale slabije, pa i njegovu Škotsku, tada ne baš bogatu. Slikovito govoreći, nevidljivu ruku nikada nitko nije vidio, pa ni sam Smith, ali svi o njoj govore kada govore o tržišnoj utakmici, pogotovo globalistički anacionalni tržišni fundamentalisti. Smith nije bio glup, njegova djela i misli, za razliku od njegovih interpreta i globalista, pa i kada je nevidljiva ruka u pitanju, prepuna su “ali” i “ako”.

“Protekcionizam” je, i po zloupotrebljavanom i krivo interpretiranom Smithu, dio “slobodnog” tržišta, osim kada ga zagovara tip poput Trumpa.Evo nekoliko službenih podataka kada je “slobodno tržište” u pitanju danas, i Trump koji, vidi gada, želeći štititi svoje (“Prvo Amerika”), uvodi nikada viđeni protekcionizam.

Prema podacima Instituta Euler Hermes (Allianz grupa) za razdoblje od 2014. do 2017. godine, razne države uvele su ukupno 3439 tisuća protekcionističkih mjera. Najviše SAD za vrijeme Obame ukupno 401 mjeru (!?). Trump do tada 90. Indija je u tom razdoblju uvela 393 protekcionističke mjere, Rusija 247, Njemačka 185…, da dalje ne nabrajam.

Praznina

Što se, pak, eura tiče, pardon, deprecirane dojčmarke, on nije suverena moneta, jer mu ni jedna europska država nije vlasnik, on je izmišljotina bankara, pa je samim time jasno kome služi.

U tom smislu nije pitanje ili dilema ostati ili izići iz EU-a, dilema je njeno redefiniranje u eri trumpizma i galopirajućeg postglobalizma, na dobrobit svih suverenih naroda Europe unutar šengena, zajedničke granice.

EU koja će biti sredstvo, a ne svrha narodima Europe, koja će služiti njima, a ne bankarima i nadnacionalnim, netransparentnim plutokratima. A kod nas glavna tema – Nutela, kao metafora praznine euroizbora u vremenu koje možemo nazvati “Europa gori, a baba se češlja”.

Ivica Šola / Glas Slavonije

 

Nino Raspudić: Kada je izgorjela Notre-Dame?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Tiha invazija na Europu

Objavljeno

na

Objavio

Notre Dame – islamistička Bastilja

Pad Bastilje – Francuzi obilježavaju kao državni praznik sjećajući se 14. srpnja 1789. kada je jurišem revolucionarnih snaga osvojena zloglasna tvrđava Bastille, tamnica u pariškom predgrađu Saint Antoine.

Istini za volju, nije bilo nikakvih juriša revolucionarnih snaga, nije bila zloglasna tvrđava, tada ni tamnica, i nije trebalo nikakvih juriša, jer Bastilja je bila potpuno prazna osim jednog čuvara i šest ili sedam duševnih bolesnika. Nitko ju nije branio, pa se nikada nije trebala ni osvajati jurišima.

Povijesno je nepravedno da se taj događaj, kojeg nikada nije ni bilo, slavi kao dan “Pobjede” revolucionarnih snaga. I to, tu laž, slave već punih 230 godina u jednoj Francuskoj.

Mnogo bi dostojnije bilo da su slavili pobjede jedne djevojke, više djevojčice najveće heroine u povijesti svijeta – Ivane Orleanske. A nju su zbog nacionalnih uspjeha splili na lomači kao najveću zločinku. Zašto je to tako?!

Nije teško odgonetnuti jer svi revolucionari, u povijesti svijeta, bili su skloni lažima i izmišljanju, a tadanjim francuskim revolucionarima trebao je simbol. I našli su ga upravo u lažnom jurišu i tzv. padu Bastilje u njihove ruke.

Baklja koja je zapaljena u Notre Dame, njen plam buktinje vidio je cijeli svijet. Jedni su bili indiferentni, drugi su plakali, a treći su likovali.

A četvrti i oni najopasniji u toj baklji su vidjeli svoj simbol, simbol tihoh islamskog pohoda na kršćansku vjeru, a da ne kažem na kršćansku Francusku ili kršćansku Europsku uniju. I Francuska i Europska unija (bolje rečeno njihove vlasti) već je odavno prestala biti kršćanska, i taj atribut gotovo im više i ne treba.

Ne ulazeći u to tko ili što je potpalilo taj veliki simbol kršćanstva, to nimalo nije značajno. Značajno je to da će crkvu Notre Dame proglasiti simbolom pobjede islamističkog nasrtaja na Europu. Bez obzira na to, netko, tipa isilovca, svojatat će paljenje te baklje, i svi će to prihvatiti kao istinu.

Tiha najezda islamista

Već su brojne kršćanske crkve u arapskom svijetu, Kini i drugdje (kao najnovije veliki pokolji u više crkava u Šri Lanki i sl.) zapaljene i to s živim izgorjelim vjernicima u velikom broju. To se jedva gdje spominje, kao da se nije ni dogodilo. I to ne može imati status simbola. Crkva Notre Dame bit će simbol pobjede islamističkog osvajanja Europe.

Kao što nikoga nije bilo da brani Bastilju od ulaska revolucionrnih hordi, jer u njoj je bilo samo nekliko duševnih bolesnika, jednako danas nema tko da brani Europu, od tihe najezde islamista, već u milijunima i to pretežno zdravih mladih ljudi.

Europsku “tvrđavu” ne mogu braniti današnji političari, kao duhovni slabići, koji se nalaze na vrhu njene vlasti. Sav otpor koji bi Europa pod njima pružila, bio bi po prilici takav kao da prolaze kroz paučinu.

Odreda, osim jedne iznimke u Mađarskoj, svi odreda nisu dorasli situaciji u Europi, situaciji u svijetu. Obična su politički i moralno nedorasla činovničija, koja će u datom trentku samo dati petama vjetra.

Grčki junaci izišli su iz Trojanskog konja tek nakon što je dovučen u prostor grada Troje, a iz današnjeg islamskog Trojanskog konja izišlo ih je u prostor Europe njih u ogromnom broju – u milijunima.

Kršćani, pogotovo u Europi, umukli su. I dolazi vrijeme da kamenje progovori…

U Europi će se na svakom koraku rušiti europski kršćanski identitet

križ

Čak ni trenutni Romanus Pontifex, ne uspijeva sagledati oblake tame koji se nadvili nad kršćanstvo, nad cijelu Europu, a posebno na njeno katoličanstvo.

Masovno ubijanje kršćana, a posebno katolika u svijetu kao da se prešućuje i u samom Vatikanu. Trebao bi se čuti glas boli, krik do nebesa i to svaki dan.

Nema nikakvog protesta, a ni s najvišeg mjesta crkvenih vlasti u svijetu, jedva se mledno izgovara glas kritike kojeg malo tko čuje.

U svim društvima u Europi zavladao je liberalizam, što simboliziraju riječi – Pa što onda, neka dolaze! To im je manji problem, nego da negdje na vlast dođe nacionalna domoljubna koalicija.

Makar koliko da je poštena i plemenita, u redovima liberala i komunističkih sljednika uvijek će biti nacionalistička, antiliberalna, nedemokratska, pa često će joj davati i atribut – fašistička i nacistička.

>>> Šola: Ovo je smišljeni plan, invazija, pomno planirana i financirana od ‘filantropa’ Sorosa koji stoji iza svega toga

Kao što su velikosrpski teroristi ulaskom u Hrvatsku i BiH, odmah počeli spaljivati i rušiti ponajprije crkve, samostane, potom i džamije, rušli groblja, stare objekte kulture – zapravo uništavan je povijesni identitet jednog naroda. U Europi će se na svakom koraku rušiti europski kršćanski identitet.

Tragedija cijeloj Europi tek slijedi, domaće stanovništvo neće se smjeti okupiti ni u crkvama, ni na bilo kojim humanističkim institucijama, divlje zvijeri ekstremnog islamizma, ne priznaju čovjeka, ne priznaju humanizam, ne priznaju živote djece – i svi će se kajati na svoj način što su to dopustili, ali svima će biti kasno.

Gorko zvuči “proročanstvo” Babe Vange o invaziji islama na Europu, svi su mislili da je riječ o oružanoj invaziji, pa su se tome smijali, ali ta tiha invazija sve pred sobom plavi poput plime. A zlokobno zvuči i njeno proročanstvo, da će za trideset godina u Vatikanu biti uspostavljen islamski kalifat.

Više se ne bi smjelo u Rusiji gledati neprijatelja, već treba tražiti savez svih kršćanskih država – nikada kao dosada je nužno uspostaviti novo Antemurale christianitatis (Predziđe kršćanstva).

Bez kršćanstva nije ni pod kojim uvjetima moguć opstanak Europe. To nam svima treba biti jasno. To je otok spasa.

Mile Prpa / HKV

 

Ivica Šola: Islamisti su učenici Francuske revolucije

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari