Pratite nas

Kultura

‘Povratnik’ – film o stvarnosti nadnaravnog koja pobjeđuje beskrajni krug nasilja

Objavljeno

na

Povratnik, novi film Alejandra Iñárritua, jedan je od filmova o kojima se najviše priča u zadnje vrijeme, i to s razlogom.

Upozoravamo na ‘spojlere’!

Prvih 20 minuta filma, koje sadržavaju zastrašujuće realističan napad Indijanaca i užasno živopisan napad grizlija, izniman su gledateljski doživljaj. Ostatak filma tako vas prikuje za ekran da je barem ovaj gledatelj osjetio mučninu dok je pratio patnje glavnog lika.

Priča prati Hugha Glassa, trapera s početka 19. stoljeća, kojeg vrlo uvjerljivo glumi Leonardo DiCaprio. Nakon što ga je gotovo ubila medvjedica što je štitila svoje mladunce, Glassu poviju rane i zatim ga nose na nabrzinu sklepanoj nosiljci kilometrima po zahtjevnom terenu usred zime. Tako mu je loše i toliki je teret svojim kolegama da se mnogi u skupini pitaju bi li bilo lakše da ga jednostavno ubiju, no Glassov sin, tinejdžer miješane indijanske krvi imenom Hawk, gorljivo brani svog oca. No Fitzgerald, najglasniji među onima koji se žele riješiti Glassa, krene u akciju: hladnokrvno ubije Hawka, a Glassa ostavi u plitkom grobu, uvjeren da se teško ozlijeđeni čovjek nikad neće uspjeti izvući.

No u prvom u nizu prizora uskrsnuća/ponovnog rođenja Glass ispuže iz groba i uspijeva se spasiti usprkos užasnim ozljedama. Ono što slijedi nalikuje na Danteov Pakao ili na Knjigu o Jobu. Kad pokuša piti, voda mu oteče kroz rane na vratu; kad se skloni u pećinu, nađu ga Indijanci, pa je prisiljen pobjeći niz potok izbjegavajući njihove strijele; kad pomislimo da je relativno siguran, opet ga napadnu, i mora pobjeći na konju skačući preko strme litice, pri čemu konj strada, a on se još gore ozlijedi; izložen smrtonosnoj studeni, on konju izvadi utrobu i spava u očišćenoj lešini itd.

Tijekom cijelog tog podviga naprijed ga tjera strašna želja da se osveti Fitzgeraldu, čovjeku koji mu je ubio sina, a njega ostavio da umre. Savladat će svaku prepreku i izdržati svaki napad samo da tog zlikovca dovede pred lice pravde. U tome počinje nalikovati medvjedu s kojim se nasmrt borio. U središnjem dijelu filma Glass je od glave do pete obučen u krzno, posrće i riče kroz divljinu, jede životinje i ribu sirove. Postaje grizli, razgnjevljen što je netko napao njegovo mlado.

Ključni trenutak u filmu događa se kad, na izmaku snaga, Glass susreće ratnika iz plemena Pawnee, koji ga za velike oluje nahrani i dadne mu zaklon. Kasnije kroz razgovor Glass dozna da su njegovom dobročinitelju bijeli naseljenici pobili cijelu obitelj. Razumljivo je da je Indijanac bio pun gnjeva i želje za osvetom, ali on ipak zaključuje da je “osvetu najbolje prepustiti Stvoritelju”. U sekvenci sna odmah nakon tog razgovora Glass se nađe usred ruševina kršćanske crkve, gdje ugleda Hawka i zagrli ga, dok ovaj kreće prema onostranom svijetu, u kojem vlada Stvoritelj. Da vam ne otkrivam ostatak priče – dovoljno je reći da Glass nađe Fitzgeralda i upusti se u borbu prsa o prsa dok se ne sjeti što je Indijanac rekao i pusti svog ranjenog protivnika da otpluta niz rijeku.

Film nosi jednu poruku iznimno važnu za naše sekularističko vrijeme: “Nadnaravno je stvarno”, kao što je Evelyn Waugh napisao u Povratku u Brideshead. Povratnik je neumoljivo iskren u prikazu ljudi zarobljenih u užasnoj stvarnosti ovog palog svijeta, prepunog nasilja, sumnjičavosti, mržnje, osvete i neprestane borbe za preživljavanje u ravnodušnoj prirodi. Za stanovnike takvog jednog univerzuma glavne su krilatice “ubij ili budi ubijen”, “voli prijatelje, ali mrzi neprijatelje” i “oko za oko, zub za zub”. Ako nema Boga, kao što Fitzgerald kaže jednom članu svoje skupine, vrhovni je zakon preživljavanje pod svaku cijenu, zakon džungle. No ako postoji dimenzija viša od prirode, ako postoji Bog koji daje moralni kompas i prati sve što ljudi rade, onda se čovjek može okaniti osvete i tražiti neku višu pravdu. Film završava tako što Glass postupno dobiva svijest o Bogu.

U kojim je razmjerima ljudskom povijesti osveta dominirala i pokretala beskrajni ciklus nasilja? Koliko je ta dinamika prisutna u današnjim sukobima – muslimanskom frakcionaštvu na Bliskom Istoku, protukršćanskom nasilju u Africi, terorizmu po cijelom svijetu? Ništa u našoj paloj naravi neće nas osloboditi tih ciklusa, osim otvorenosti onostranom Bogu, višoj sili kojoj možemo povjeriti našu žeđ za pravdom i tako riješiti problem koji najviše muči ljudsko srce. Spoznaja te istine najveće je ponovno rođenje koje je doživio Hugh Glass, i gledati to je jako dobar razlog da pogledate Povratnika.

biskup Robert Barron | National Catholic Register

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Zapozorje, oznak, bilješkinja – nove hrvatske riječi, evo što znače

Objavljeno

na

Objavio

Zapozorje je najbolja nova hrvatska riječ – i zamijenit će backstage. Uz nju tu su još i oznak te bilješkinja. Odlučili su tako jezikoslovci, književnici i znanstvenici časopisa “Jezik” dodijelivši u Lipiku za te tri riječi autorima Nagradu “Dr. Ivan Šreter”.

Profesorica hrvatskog jezika iz Vinkovaca Lidija Stević Brkić umjesto engleskog naziva za prostor iza pozornice – backstage ponudila je na natječaju svoju riječ zapozorje i pobijedila.

Drugu nagradu osvojio je veleposlanik u Izraelu Drago Štambuk za riječ oznak, oznakovljenje umjesto brenda i brendiranja, dok profesorica hrvatskog jezika Carmen Lešina iz Splita kaže da joj je zasmetao naziv javna bilježnica pa se u njoj probudio inat i smislila je novu riječ bilješkinja.

Mnoge se nagrađene riječi s ovog natječaja, kažu iz časopisa Jezik, itekako koriste.

Naša najprihvaćenija riječ je riječ uspornik umjesto ležećeg policajca. To je bila riječ s prvog natječaja i doista je proširena i prihvaćena riječ zatipak umjesto tipfeler, međutim tom riječju se pretežito služe studenti, učenici, lektori pa onda nemamo osjećaj koliko je prihvaćena.

Da ideja ne nedostaje svjedoči da je na natječaj za Nagradu “Doktor Ivan Šreter” stiglo oko 100 novih riječi gotovo 50-ak autora.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Očeve riječi

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Kamenjar.com

U jedno tiho proljetno veče
drhtavim glasom otac mi reče:
Ovdje sinko i pčele liječe,
vino ovdje iz kamena teče.

Ptice se ovdje uvijek vrate,
noći i jutra suncem se zlate,
ovdje počivaju pradjedovi tvoji,
samo ovdje na svom smo svoji!

Ovdje ću i ja u smiraju noći,
dugom cestom na počinak poći.
Rodila je mene zemlja ova,
i pokrit će me gruda Hercegova!

Kad ostaviš sinko domovinu,
i kad zagrizeš tuđu djedovinu,
kad napustiš ti ognjište svoje
tek ćeš tada shvatit riječi moje!

Tek ćeš tada shvatit kako boli
kad ostavi srce ono što voli,
kad rastave se tijelo i duša,
a razum neće srce da sluša.

Tad tuđina zarobit će ti tijelo
a duša i srce vratit bi ga htjelo,
i uvijek ćeš iste snove sniti,
maćeha majka ne može ti biti!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

PISMO SINU

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari