Pratite nas

BiH

Pozitivne poruke iz Dubrovnika neće ostati bez ploda

Objavljeno

na

Da je Hrvatska zemlja nevjerojatnih, čak i teško mogućih, a ipak stvarnih paradoksa pokazalo se ovih dana očitije nego ikada: skupina ekonomskih analitičara iz The Economist Intelligence Unita, vezanih uz britanski časopis The Economist, proglasila je hrvatsko gospodarstvo desetim najgorim na svijetu u 2014. godini zbog stope nezaposlenosti, vanjskoga duga i dugogodišnje recesije; prema analizi američkoga Instituta Cato Hrvatska je 15. najjadnija zemlja na svijetu; a istodobno u Dubrovniku, simbolu činjenice hrvatskoga prirodnoga i kulturnoga bogatstva, više od 35 tisuća mladih na velebnom skupu svjedočilo je sposobnost, ljepotu, radost i pouzdanje u bolju budućnost hrvatskoga naroda i hrvatskoga društva.

Spomenute inozemne analize o gospodarskim i socijalnim prilikama u današnjoj Hrvatskoj nemaju politikantske ciljeve pa ih treba smatrati vjerodostojnima. Uostalom i bez tih i takvih analiza već prosječnomu građaninu, a osobito analitičaru u Hrvatskoj, sasvim je jasno da je Hrvatska gospodarski usmjerena krivo, da je upravljana pogrješno i da se svekolika kriza u Hrvatskoj samo produbljuje.

Za takvo stanje nikako ne mogu biti ekskulpirani nositelji sadašnje državne vlasti, kao ni opozicija i političari općenito, jer očito je da gotovo nitko od njih ne radi ono što bi trebao raditi za stvarno opće dobro hrvatskoga društva. U tom kontekstu posve je razumljiva i logična inicijativa čelnika Nezavisnoga hrvatskoga sindikata, Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Matice hrvatskih sindikata i Udruge radničkih sindikata Hrvatske da na Međunarodni dan rada 1. svibnja dadnu »crveni karton« Vladi i otvoreno zatraže njezino odstupanje s vlasti. Upravo je tragično što su sadašnje vlasti prisilile hrvatske sindikalne središnjice da Međunarodni dan rada ove godine bude u znaku tri osmice – osam sati rada, osam sati sna i osam sati odmora – da time traže ono isto što su tražili i radnici u Chicagu 1886. godine! Više je nego tragično da predstavnici vlasti tako uporno zahtijevaju neprihvatljivu promjenu Zakona o radu (ZOR) u sadašnjim okolnostima kad je u zemlji smišljeni kaos, koji osobito postojećom pravnom nesigurnošću i neregulacijom poslovnoga djelovanja – a što ponajprije zlorabe država, javna poduzeća pod utjecajem političara i gospodarski moćnici – sve teže i opasnije ugrožava i poduzetnike i radnike.

Ne postoji li sve ove godine u Hrvatskoj smišljeno pravna mogućnost da netko namjerno sa svojim poduzećem stvori velike dugove, redovito na štetu poslovnih partnera koji žele normalno, pošteno funkcionirati, da bude blokiran, a već sutradan, bez ikakva namirenja dugova prve tvrtke otvara novu, drugu i daljnju tvrtku i nastavlja svoju rabotu upropaštavanja ono malo još zdravih tvrtki i njihovih zaposlenika? Politička vlast koja takvu rabotu ne želi spriječiti, sa stajališta općega dobra, što hitnije mora odstupiti. Veliko je pitanje: zašto hrvatske vlasti uporno žele nametnuti ZOR-om veću liberalizaciju na štetu radnika kad je u Hrvatskoj rad osjetno manje plaćen od rada u razvijenim državama, a te države i ne uvode takvu liberalizaciju na štetu svojih građana koji su istodobno, za razliku od hrvatskih, i pravno i socijalno primjereno zaštićeni?

U takvom povijesnom času hrvatskoga društva u susretu mladih u Dubrovniku očitovala se drugačija Hrvatska. Ne samo onih 35 tisuća mladih, nego i njihove obitelji i šira crkvena i društvena okruženja tvore Hrvatsku koja je nepobjediva, koja ima budućnost, ali koja mora postati i društveno angažiranija. Dubrovački biskup Mate Uzinić, koji je svojim neposrednim i iskrenim, otvorenim obraćanjem mladima oduševio ne samo nazočne mlade, nego i sve one koji su gledali televizijski prijenos na javnoj televiziji, upravo je, uz ostalo, istaknuo: »Želim vam poručiti da budete zainteresirani, da ne puštate ove društvene procese da prođu mimo vas, nego da se uključite, da budete aktivni, da preuzmete odgovornost za ovo društvo, da nešto napravite. Nemojte čekati da vam drugi osiguraju bolji život, nego uzmite stvar u svoje ruke i vi osigurajte bolji život drugima. I nemojte vjerovati onima koji vam kažu da se ovdje ne može, da u ovoj zemlji nema perspektive. Napravite perspektivu, vi ste na to pozvani!«

Sam susret, a riječ je o do sada najbrojnijem okupljanju mladih na takvim susretima, doista je melem na sve rane suvremenoga hrvatskoga društva jer je očitovao da među mladim katolicima, koji su velika većina ukupne hrvatske mladosti, postoji zdrava jezgra mladića i djevojaka koji se pouzdaju u Boga i koji žele ostvarivati dobro, izgrađivati nove odnose i koji vjeruju i u snagu svoga naroda i u komparativne prednosti Hrvatske. Dubrovački susret potvrdio je utemeljenost nade da će u Hrvatskoj biti bolje, da će se Hrvatska stvarno osloboditi i da će zauzetošću onih koji se doista pouzdaju u Boga dočekati zasluženu bolju budućnost. Taj susret, koji je bio moguć zahvaljujući otvorenosti mnogih srdaca, mnogih obitelji i brojnih volontera, vrlo je rječito pokazao da sloga, suradnja i svjesno i smišljeno uloženi trud ne ostaju bez ploda, bez dobrih rezultata.

Možda su baš te iznimno potrebne očito pozitivne poruke iz Dubrovnika razlog što su nedjeljni dnevni listovi ignorirali odnosno maksimalno marginalizirali taj skup. Jutarnji list zabilježio je događaj, ali ističući u nadnaslovu »Dubrovnik pod opsadom« kao da su u Dubrovnik došli neprijatelji te naslovom: »Dio bolnice ispraznili su za slučaj izvanredne situacije« kao da su se mladi došli međusobno fizički razračunavati.

I takav medijski tretman pozitivnoga događaja potvrda je da upravljači ne žele dobro ni mladima, ni hrvatskom društvu ni Hrvatskoj, no mladi hrvatski vjernici ipak su stvarnost i nose dobru perspektivu za sve.

 

Ivan Miklenić / Glas Koncila

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Vijeće ministara jednoglasno usvojilo proračun. On iznosi 950 milijuna KM

Objavljeno

na

Objavio

Vijeće ministara BiH je na današnjoj sjednici jednoglasno usvojilo dokument Okvirnog proračuna Bosne i Hercegovine za razdoblje 2018.-2020. godine.

”Poslije toga smo jednoglasno usvojili ažurirani Program javnih investicija BiH za razdoblje 2018.-2020. godina”, kazao je predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić na press-konferenciji nakon sjednice.

Po njegovim riječima, i jedan i drugi dokument su bili ključna baza, ključna smjernica, ključna podloga za usvajanje ”današnjeg najvažnijeg dokumenta“ koji je Vijeće ministara BiH usvojilo jednoglasno, a to je proračun institucija i međunarodnih obaveza BiH za 2018. godinu.

”Proračun je usvojen jednoglasno. On iznosi 950 milijuna KM”, kazao je predsjedavajući Zvizdić.

Vijeće ministara BiH je danas utvrdilo i Prijedlog zakona o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu i on ide u dalju parlamentarnu proceduru.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Bezočne laži bosanskog vezira

Objavljeno

na

Objavio

Točno prije 24 godine u Zenici se dogodio strašni masakr. Kako danas pišu „bosanski“ mediji: „od granata ispaljenih na centar Zenice sa položaja HVO-a pozicioniranim u Putičevu, 16 kilometara zapadno od Zenice poginulo i ranjeno više civila u trenutku velike gužve.“ Na medijske navode, nadovezao se Bakir Izetbegović koji je uzimao ovaj primjer kao dokaz „udruženog agresora koji je vršio agresiju na BiH“, kako je primjerice govorio na obljetnici 25 godina ABiH 08.04.2017. u Travniku. Ono što su svi zanemarili i izbjegli navesti (osim rijetkih slučajeva kada se spomenulo u jednoj rečenici) jeste da je HVO na osnovu znanstvenih balističkih dokaza pravomoćno oslobođen optužbi za masakr u Zenici (dokazano je kako HVO nije imao uopće u posjedu topništvo kalibra granata koje su ubile nedužne civile, te je dokazano matematičkim izračunima da granate nisu uopće došle iz smjera položaja HVO-a).

Kada se masakr dogodio, iz štaba ABiH, nakon samo par sati, prije nego se i znao točan broj žrtava, u javnost je otišlo priopćenje s kojim se osudio HVO za masakr, i to sadržajem koji je imao za cilj raspiriti mržnju ne samo prema HVO-u, nego i Hrvatima koji su ostali u Zenici. Odmah je krenula službena reakcija iz redova HVO-a prema zapovjedništvu 3. K. ABiH. HVO je potvrdio kako sa njihovih položaja nije bilo nikakvih borbenih dejstava, priloživši službenu zabilješku s kojom obavještava zapovjednika 3. Korpusa ABiH Mehmeda Alagića kako se, radi informacija o premještaju snaga VRS-a, očekuju granatiranja iz pravca VRS-a. Mehmed Alagić odgovara kako je priopćenje koje je on poslao govorilo točno s kojih položaja su granate došle, te kako ne zna zašto je radio Zenica u javnost poslao informaciju o tome kako je HVO odgovoran za masakr. Da je Alagić govorio neistinu, govori samo priopćenje koje je on odobrio.

(Priopćenje 3. K ABiH s kojim se optužuje HVO za masakr (samo par sati nakon granatiranja))

Bakir Izetbegović zapeo u vremenu

Zašto spominjem ovaj događaj iz Domovinskog rata koji se zbio točno prije 24 godine? Iz razloga što se kampanja neistina i iskrivljavanja činjenica nastavlja i danas. Ne nastavlja je neka društveno irelevantna osoba, nego Bakir Izetbegović, Član Predsjedništva i osoba br. 1 kod Bošnjaka. Ovih dana ne silazi sa ekrana i medijskih stupaca. Njegove neistine, prepotencija u davanju arbitrarnih političkih ocjena sa pozicije „prirodnog vlasnika Bosne“ jednostavno ostavljaju bez teksta. Toliko, da na njegove izjave, koje ovih dana sve učestalije ponavlja, ne reagira nitko. Na službenoj stranici vezira od Bosne stoji njegov govor iz Travnika prigodom spomenute obljetnice, gdje se sumirano mogu vidjeti teze koje provlači kroz sve medijske istupe. Idemo redom.

7. korpus je neprekidno bio u bitkama – od aprila 1994. pa do oslobađanja značajnih prostora na Vlašiću tog ljeta i oslobađanja ogromnog prostora i grad Kupresa, čime je već praktično primoran HVO da prekine svoje partnerstvo s VRS i pridruži se oslobodiocima BiH

Dakle, prema Bakiru Izetbegoviću, združene operacije Cincar, Zima ’94.Skok 1Skok 2Ljeto ’95.OlujaMaestral i Južni potez HV-a, HVO-a i jednog dijela ABiH (koja je, usput rečeno, bila naoružana, obučena i opremljena od strane HV-a), koje su dovele do oslobađanja oko 1000 četvornih kilometara prostora, među kojima je bio i Kupres, su operacije samo Armije BiH koja je svojim „herojstvom primorala HV i HVO na prekidanje partnerstva sa VRS“.

Nastavlja Bakir: „U ovih 25 godina, od prvih dana  rata duhom i moralom pripadnika Armije dominiralo je upravo jedinstvo, visok motiv za oslobađanjem domovine“.

U travnju 1992. na tiskovnoj konferenciji u Bijeljini Bakirov otac Alija izjavljuje kako „JNA nije okupatorska vojska. To nije stav SDA. Rata u BiH neće biti“. Ako prije 25 godina, Izetbegović senior izjavljuje kako JNA nije okupator, odakle 25 obljetnica i od koga se to oslobađalo, ako JNA nije bila okupator?

No, najbolje od Bakira tek dolazi:

„7. i 3. Korpus su bili prepoznatljivi po visokom stepenu ustrojstva i organizacije. Krajišnici su ostali ono što su bili i u prethodnim stoljećima – časni ratnici viteškog i gazijskog duha, spremni na nezamisliva herojstva, ali ne i na zločine i pokolje.“

Bakir vjerojatno misli na ustrojstvo i organizaciju u Mehurićima, gdje je bio logor za obuku Mudžahedina. Pod disciplinom i odgovornošću, vjerojatno misli na ritualna ubojstva u Poljanicama, Orašcu, Travniku, i drugim mjestima, gdje je, po riječima Abu Ajama, jednog od zapovjednika postrojbe El Mujahid „braći vjera branila držanje zarobljenika, pa makar to bili žene i djeca“, zato su ih morali ubijati.

(Abu Hamza pojašnjava tko je i kada vodio Džihad)

O kakvom se viteštvu radi, pojasnio je 26.03.2017. Abu Hamza gostujući na televiziji N1: „ovo danas što radi ISIL, ovo nije nikakav Džihad. Mi smo u ratu vodili Džihad. Braća su došla pomoći braći“. O čemu konkretno Abu Hamza govori, pokazuje dokument „Upute muslimanskom borcu“ objavljenom početkom 1993. i dostavljenog „svim borcima ABiH“, a koji pored ostalog govori kako moraju biti hrabri jer „je mjesto, vrijeme i način smrti odavno napisan“, preporučljivo je slagati neprijatelju, ako starješina tako odluči, „dozvoljeno je spaliti usjeve, određene objekte kuću i sječu neprijateljskog palmovika“, te je ostavljeno slobodnoj procjeni je li korisnije „likvidirati ili zamijeniti ratnog zapovjednika“.


Ovim se očigledno vodio i od Izetbegovića glorificirani Mehmed Alagić „pasionirani vojnik i komandant, general, koji je inspirirao, motivirao, ali i neposredno usmjeravao sve svoje saradnike“ , kada je „pasionirano“ vodio svoje postrojbe u Križančevo selo i druga mjesta masovnih zločina nad nemuslimanskim stanovništvom.

Kontinuitet huškačke propagande

Zašto paralela između događaja u Zenici i današnjih izjava Bakira Izetbegovića? Paralela se mora povući kako bi se pokrenula rasprava o razlozima propagande laži koja ima svoj očigledan kontinuitet. Događaj iz Zenice, dokazuje kako se u ratu nije libilo iskorištavati ljudsku tragediju za ostvarenje političkih ciljeva. Osuđivanje HVO-a za granatiranje nedužnih civila imalo je za cilj stvoriti averziju i mržnju običnog puka prema HVO-u i Hrvatima općenito. Nitko u to vrijeme nije spominjao, a ni danas nećete čuti svjedočenja o tome kako je sanitetski stožer za sjevernu i srednju Dalmaciju iz Splita lijekovima opskrbljivao i Travnik, i Zenicu i druga mjesta, ne samo za vrijeme sukoba sa VRS, nego i u jeku najžešćih sukoba ABiH i HVOa. Cilj je očigledno postignut, jer je HVO okarakteriziran kao najveći zločinac iz Domovinskog rata.

No, ako je u okolnostima od prije više od dvadeset godina možda bila i shvatljiva ta huškačka propaganda poput ove iz Zenice (a ima i drugih slučajeva), koje je danas opravdanje da bošnjačka politička elita se služi istim sredstvima laži i obmana?  Ako želimo dobro jedni drugima i ako želimo istinsku budućnost ovoj zemlji, zar nisu iskrenost jednih prema drugima i istina dva temelja na kojima bi sve to morali graditi? Nije slučaj samo Bakira Izetbegovića, nego cjelokupne bošnjačke političke elite, što tzv. ljevice, tako i tzv. desnice, koja se služi ovim sredstvima obmana, kako bi eksluzivnim pravom na žrtvu, zapečatili ekskluzivno vlasništvo nad BiH na način da onemogućavaju bilo kakav vid reformi. No čovjek se pita zašto? Čemu? Koji je krajnji cilj?

Deklaracija sa Gazimestana

Odgovor možda stoji u još jedno, istupu Bakira Izetbegovića ovih dana: onom iz čestitke Erdoganu na rezultatima referenduma u Turskoj gdje kaže kako je „rezultat referenduma stabilizirajući korak koji će osnažiti Tursku, učiniti je snažnijom regionalnom silom, sa snažnim liderstvom“. Pozdravljati namješteni referendum koji od Erdogana pravi suvremenog sultana, u suvremenoj demokraciji 21. stoljeća, znači da imamo problem u poimanju i vrednovanju pozitivnih vrijednosti društva. Nekoga to može iznenaditi, ali nekoga tko malo detaljnije iščitava stvari ne toliko. Naime, u „Islamskoj deklaraciji“ Alije Izetbegovića, Alija Tursku naziva „plagijatom od države“, „koja je svojim usmjerenjem ka modernizmu i odustajanjem od vrijednosti s kojima je vladala svijetom postala trećerazredna zemlja“. Prema tome, shvatljivo je da Bakir Izetbegović povratak Turske u sultanatsko uređenje vidi kao pozitivnu stvar. Vjerojatno za sebe ima u planu funkciju bosanskog vezira u neootomanskoj Turskoj.

Ovo pokazuje jedan višedesetljetni kontinuitet društveno političke vizije, koja ne evoluira u skladu sa razvojem suvremenih humanističkih i demokratskih europskih vrijednosti, nego dapače, deevoluira u neka druga feudalna vremena kasti i ljudi prve i nižih klasa.

Znajući sve ovo, pitanje je može li se uopće govoriti o nekoj zajedničkoj budućnosti u BiH, znajući kako što vrijeme brže prolazi, to je i proces deeovlucije sve brži, sa sve većom i većom cijenom. Mora se što prije naći jasan odgovor, osobito s aspekta hrvatske politike, koja nam je alternativa svemu ovome?

Koji nam je plan B u trenutku kada postane kristalno jasno kako bošnjačka politička elita odbija bilo kakav vid reformi koji se ne uklapa u iznad spomenuto poimanje društva? Možda važnije pitanje: jesu li za hrvatsku politiku u BiH veći problem „hrvatska zvona“ i „vizionari izdaleka“, od Bakira Izetbegovića koji, kada se uzme retorika njegovih govora sa raznih obljetnica ovih dana, sve više podsjeća na Slobodana Miloševića sa Gazimestana.

Slaven Raguž/Dnevnik.ba

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari