Pratite nas

Kolumne

Praljak je ispio žuč hrvatske izdaje iz svjetske kuhinje

Objavljeno

na

Rat u BiH bio je u velikoj mjeri rat koji je međunarodna zajednica, a prije svega Europa, dopustila da se odigra zbog vlastitih kalkulacija i predrasuda

Haaški sud nikada nije skrivao da je u svojoj misiji vođen ambicijom ne toliko da donese pravdu za žrtve rata na bivšem području Jugoslavije, koliko da potvrdi temeljni ideološki postav europskih elita da je nacionalizam glavni krivac za rat.

Prije rata imali smo pitomo multikulturno carstvo u kojemu su svi ljudi bili braća, a onda su došli zli nacionalisti i sve uništili. Osudom nacionalizma nećemo samo kazniti one koji su uništili jednu takvu utopiju, već ćemo stvoriti i pretpostavke za obnovu i izgradnju budućnosti političkih odnosa u regiji. Nikako nije dopiralo do svijesti da se na taj način upravo obnavljala ideološka matrica koja je poslužila pokretanju samog mehanizma rata.

Kada se stvari postave na jedan tako manihejski naivan i ideološki krut način, onda je jasno da će prva žrtva takve promašene ambicije biti istina, i da će se Haaški sud manje baviti činjenicama a više igrati kontekstima. Stoga je scenografija postavljena za zadnju presudu Haaškoga suda u slučaju protiv hrvatske šestorke od početka djelovala zlokobno.

Datum rođenja komunističke Jugoslavije trebao je poslužiti kao simbolički okvir u kojem će se presuditi onima koji su bili viđeni kao njezini glavni rušitelji. Samo iz toga konteksta moguće je objasniti zašto je presuda šestorici ostavljena za kraj, a ne, recimo, presuda Ratku Mladiću za Srebrenicu.

Nikako nije bilo zgodno završiti rad suda presudom koja će cijeli svijet podsjećati na odgovornost utemeljitelja suda za srebrenički genocid. Kao što su podsjetile majke Srebrenice, “pred tim sudom nikad nisu bili optuženi časnici UNPROFOR-ovih bataljuna, ni britanskog ni francuskog pa ni nizozemskog”. No, kontekstom ove presude nije se stavila u jedan ideološki okvir samo prošlost, nego i budućnost. Iz komentara presude koju je dao predsjednik Srbije Vučić moglo se vidjeti njegovo zadovoljstvo takvom kontekstualizacijom, jer je svjestan da je Srbiji time poklonjena amnestija od odgovornosti za agresiju na BiH kao ulaznica za Europsku uniju.

Na tu bi uslugu trebao uzvratiti promjenom ustava i priznanjem Kosova. Svjestan je da je hrvatska pozicija tom presudom oslabljena i da će biti puno teže uvjetovati ulazak Srbije u EU sa stigmom krivca. Zbog toga je onako izazivački pitao “hoćete li nam blokirati neko poglavlje?”. S ulaskom Srbije u EU, također, prestaje potreba za odvajanjem Republike Srpske, a u takvoj BiH će se samo Hrvati pojaviti kao višak i smetnja uspostavi građanske države. Bit će to građanska Bosna u kojoj će nestati svi problemi, balkanska verzija Belgije, iz koje će se Hrvati odseliti, a Srbi biti preglasani visokim fertilitetom.

Rat u BiH bio je u velikoj mjeri rat koji je međunarodna zajednica, a prije svega Europa, dopustila da se odigra zbog vlastitih kalkulacija i predrasuda. Prvo su dopustili da se dogodi Vukovar, jer se očekivalo da će Milošević to brzo riješiti, kako bi se očuvala Jugoslavija bez Slovenije. Potom su iz istih razloga dopustili da se dogodi Srebrenica, iako je bila pod izravnom zaštitom UN-a. Zarad očuvanja makar i privida nadnacionalne Jugoslavije, toleriralo se Miloševićev unitarizam, čak i po cijenu ratnih razaranja i masovnih zločina.

Amerikanci su za to vrijeme stajali sa strane, kako bi pokazali da je Europa nesposobna riješiti konflikt, a onda su ušli sa svojim rješenjem. Bacimo li pogled na današnju BiH, paralele s tadašnjom situacijom same se nameću. Ponovno Europa favorizira unitaristička rješenja i baca stigmu na opravdane zahtjeve za poštovanje nacionalnih prava i posebnosti kao destruktivni nacionalizam.

Kao što su nekad zarad očuvanja privida multikulturalizma i građanske Jugoslavije bili skloni Miloševićevu unitarizmu, tako sada navodno čuvaju cjelovitu BiH držeći leđa bošnjačkoj unitarističkoj politici. Pritom se hrvatski narod opet pojavljuje kao glavna prepreka takvim “konačnim rješenjima”, a u biti se bosanske Hrvate gura u zagrljaj Dodiku, a Hrvatsku kroz destabilizaciju posredno prepušta ruskom utjecaju, na zadovoljstvo ovdašnjih “gazda” i “kolega”.

Haaška presuda šestorici na rođendan nekadašnje Jugoslavije poruka je da su Hrvati krivi za njezino rušenje. Za nadati se je da Amerikanci neče ponoviti pogrešku i opet istima prepustiti da kroje sudbinu, pristajući na njihove nacrte. Možda je sada, ipak, trenutak da se Trumpovu administraciju upozori na Clintonovo hibridno čedo?

Naša bi diplomacija svakako morala biti u stanju objasniti onima koji su svojim nedjelovanjem dopustili tolike smrti kako je bilo moguće da se jednim sokratovskim činom sruše kulise njihove pomno režirane predstave.

Borislav Ristić / Večernji list

Pater Ike Mandurić: Fuj Haagu i svim svjetskim izdajnicima, ma kako bili ušminkani i uljudbeni

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Barbara Jonjić: Crvena banda omogućava Aci emisiju iz godine u godinu…

Objavljeno

na

Objavio

Mirna reintegracija
Taj pojam mi je sam po sebi
Čudo jedno

Obljetnica jon je ovi’ dana

Nu
Ivan Penava reka’ ton prigodon
Kako je Vukovar epicentar puzajuće velikosrpske agresije
Ha
Svaštatićeš
Ne bi ja to baš tako rekla moj Ivane

Meščini
Kako su se oni odavno uspravili
Nit’ više puzu
Nit’ se kriju
Uvik dubu

Sidu jedino kad naša himna svira

Nego
Sve se propeli na zadnje noge
Pa zaskaču
I vrtu repicon
K’o ćuko kad mu sve od ruke iđe

Plenki se raspištoljijo na našega Ivana
Dašta
Pa ‘ko je ikad vidijo da se Plenki rećemo raspištoljijo na nekoga Jovana

Ja nisan

Što se mene tiče
Ima i pravo
On se satraje oko Pupija
A
Svako zeru nađe se ne’ki mudrijaš Hrvat koji mu na Pupija i Srbe urta

Što ni zere nije ured
Zna se
On sunjima najozbiljnije posle sklada
Radi na miru i ustavljanju mržnje
I to u dvi a ne samo u jednoj državi
A manitovi ga davu su nekakvin puzajućin agresijama
Nestalima
Poginulima
Pobunjenima

Ma
Živu u prošlosti i gotovo

Došlo dotlen da Plenkiju ruke i Brkić mora dat

Nisi ti moj Ivane ured
Nit’ u trendu
Nikako
Di su ti brajo heštegovi
Nema u tebe k’o u Bojana – Ja ne mrzin
Nema u tebe k’o u Čovića – Stop mržnji
Sve se nešto okrićeš prošlosti
Pa kopaš grebe i zamećeš smutnju
Umisto da k’o svaki pošteni i kohezivni Hrvat pričaš o budućnosti i EU fondovima u interesu naroda

Saberi se brate zeru
Vakat je
Nisi dugovit u stranki nastaviš li ‘vako
Ne more stranka bit’ taoc jednoga čovika

Jesi ti to smetnijo?

Neboj se
Sitit će te Plenki toga, kad se već sam sitit ne znaš

Lipo ti je Plenki reka’ kako ti ne krojiš politiku hdz-a
Dašta
Istina živa
Tek je triba ovako nadodat pa reć, zeru ušire

– Ti i tak’i ne krojite politiku hdz-a! Krojimo je mi kohezivni!

Jerbo nisi samo ti sporan Ivane
Sporan je i svaki oni koji ti plješće
I svaki oni koji daje prostora tin tvojin zaostalin idejama

Ae
Manitiji ste od oni Pernarovi’ pacijenata
Što se zasiplju vitaminin iz De eM kutijica

Nego
Komšo zvani Rupa u izbornomu zakonu Nan stiže

Vrcon na HTV
Tako čujen
Šta?
Niste čuli za Komšu?
On van je nekako najviše Obuljenka đir Samo iz BiH
Ono, ni’ko ga od Hrvata k’liko se meni čini nije tijo a ni bira
Al eto, baš on se na postolju Hrvata ukaza

Zanimljivo, ne iđe obać’ Plenkiju spornu Bujicu
Nego baš na nespornu državnu televiziju koju naš proračun plaća
Čudo jedno

Aaaaaa ‘ko’no proračun izglasava?
Ih
I ja mislin

Kažu kako će se razgovorit su Acon okolo dva

Ma ne virujen u to niti zere
Očekujen velike prosvjede
Na ti dan
Iste onak’e k’o kad je Aca ima emisije su raznin četnikima ili kad je vriđa
Provinciju neuku i Domovinski rat
Gorilo sve od prosvjeda

Cila baza našega hdz-a digla se u taj vakat na noge pa oplela po njemu
Odman mu emisiju vjerodostojno makli
Zavidila
A vratijo je tek sdp
Ae
‘Taćeš
HDZ makne, SDP vrati
Crvena banda omogućava Aci emisiju
Iz godine u godinu
Ne more tute HDZ, neka se trsi
Baš ništa

Već vidin
Gotov je Komšo kad ga se Plenkijevi Pretorijanci dočepaju
Zna se kako oni nikako ne podnosu kad se ne poštuje volja naroda
Ništa nji’ ne ljuti k’o to

Ako ništa drugo
Skočit će oni barenko nekon
Prosvjednon noton
Samo ne znan oće li ta nota bit’ polovinka ili četvrtinka
‘Oće’l bit’ povisilice prid njon il’ snizilice

Vrime će pokazat’ ‘oće li bunt bit’ našaran heštegon na tviteriću
Ili statuson na fejsu

Uglavnon, čut će se gusle

A Komšo će pobić glavon brez obzira
Brzin vlakon za uru u Split
Pa unda
Morskin puton kući
Plovit će kruzeron iz Splita u međunarodnu luku Neum
Bit’ će to uplovljavanje
U bobu
Prvi red stabala popilat će se za te zgode
Poradi bolje vidljivosti cile te razvedene obale
Pa će unda Komšo nabacit selfi su onin prvin stupon u moru
Tako da ima šta pokazat svojin gazdama u Sarajevu
Ae
Znade on kako njizi ništa na svitu ne veseli k’o naš most u izgradnji

Eto, tako će Komši u Zagrebu bit’
Tako il’ nikako

Ako i’ko,
Plenki i njegova Vlada znaju skočit’ za svoj narod

I ne sikiran se kad to znaden
Ni za Vukovarce
Ni za Hrvate u BiH
Ni za se’

Pridala san sve Plenkiju u ruke
Tamo je najsigur’ije

Lipo naš narod kaže
Daj dite materi
I sve ured

Pa ja lipo na lašnje teme
Cenin od smija
Doklen čitan šta naša Mirela Holy piše
Ona Oraj gospoja
Ona, što je moj svekar koludricon zove

Mirelu sikiraju diviji gudini
Lov
I biskupi
Pa unda
Uspoređuje divije gudine i malešnu dicu
Ono, živa bića njoj su baš sva ista
I maovina i dite
Ubit dite i izist list salate
Po njoj
Isto je

A meni palo na pamet
Kako bi vrvo bilo
Komšu i Mirelu metnit
Na naslovnicu Novosti

Uparit nekako ta dva lipa, topla, urbana pogleda

Jerbo kako san na novo s’vatila
Nakon onoga derneka SNV
Novosti u biti samo promiču kršćansku satiru

To in je na prvomu mistu

Tek na drugomu mistu in je pokazivanje ljubavi prema Državi u kojoj izlazu

Jerbo da nije tako
Nikad oni kune iz našega proračuna vidili ne bi
Nikad

Ova Vlada
To se znade
Ne da ti ni kune ako kršćanin i domoljub nisi

Ni kune

I ima i pravo
Pa jesmo li Država su većinskin kršćanskin narodon ili nismo

E,
A kad već jesmo
I red je da se to vidi u svemu što se iz proračuna plaća

Bravo Plenki
Priznan ti i tuten rađu maksimalno

Pusti ti Ivane
Raznorazne
Dezerteri neka predaju od neki puzajući agresija

Za te straja nema
Svaku agresiju ti i u mraku pripoznaš i razabireš

Iskustvo je to veliko
Ne dolazi to tek tako

‘Ko to ne konta neka komodno su Mirelon, Beron, Komšon i tak’ima drće i komentira

Neka lipo šara o tomu
Doklen sve upiru
Duševni, diviji gudini
I koje bi sve nacijonalnosti mogli bit’ Komšini Jugo glasači

Il’ neka broji otoke
Na Komšinoj razvedenoj obali kojoj
Jedan most u izgradnji
Osinj
Odman iza ručka pravi.

 

Barbara Jonjić / Narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Mladen Pavković: Ako ne žele hrvatsku himnu, onda se zna što žele!

Objavljeno

na

Objavio

Učenici nekih škola srpske nacionalnosti u Vukovaru, kazao je gradonačelnik ovog Grada Ivan Penova, ne žele ustati dok se izvodi svečana hrvatska pjesma – himna „Lijepa naša Domovino“, niti žele sudjelovati na predavanjima o hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu.

Vijence nose i svijeće pale samo u spomen na svoje „pomozbog“ junake!
Tako ih valjda uče njihovi roditelji. Ali, ako je to tako, a jeste, onda Vinko Brešan ima pravo kad se u svom filmu zapitao: Kakva je ovo država?

U drugim državama je nešto takvoga nezamislivo. Crnogorci će kažnjavati svakoga tko ne ustane za vrijeme izvođenja himne. Platit će kaznu između 300 i 2000 eura.
Amerikanci i slični s takvim stvarima nemaju problema jer je nezamislivo da netko ne ustane dok se izvodi ova svečana pjesma.

Oni, kao kod nas, koji ne žele ustati na „Lijepu našu Domovinu“ naprosto i javno daju do znanja da ne poštuju državne simbole, od Ustava, zastave, grba do himne.
To je njihovo pravo ili kako bi netko rekao „to je nama naša borba dala“.

Činjenica je da se već godinama ovakvi i još teži problemi u Vukovaru stavljaju pod tepih i da mnogi nisu naviknuti da se o njima javno govori i raspravlja.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Ministarstvo kulture RH također „žmire“ na ono što se svakodnevno događa u vukovarskim školama, koje (odvojeno!) pohađaju učenici srpske nacionalnosti, kao da ne živimo u istoj državi.

I u Republici Srbiji, Crnoj Gori i Republici Srpskoj sigurno ima i djece Hrvata koja tamo polaze škole, ali nismo čuli da netko od njih ne poštuje državne simbole zemlje u kojoj živi.
Bojimo se da je to moguće samo kod nas.

Umjesto da se razno razni pupovci i slični zalažu da se takve stvari ne događaju, oni ih podržavaju, pa čak i potiču mržnju.

Mladen Pavković

 

Penava: Hoćemo li mi danas šutiti na činjenicu da učenici koji školu pohađaju na srpskom jeziku sjede kada se izvodi hrvatska himna

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari