Connect with us

Reagiranja

MISAO — RIJEČ — DJELO

Objavljeno

-

Zakona ima dobrih i loših, a ljudi koji bi ih trebali provoditi ima još gorih.

[ad id=”93788″]

Čovjek čiste savjesti, bistar, razuman, zdrav i snažan, pošten i pravedan, hrabar i vjeran, na moralnoj i etičkoj vizini, u slozi sa svojom savješću, zaljubljen u svoju domovinu, na izborima ima jedan glas a vrijedi stotinu tisuća glasova. U njega se vrijedi uzdati.

Piše: Dinko Dedić

Ako hoćemo ostati tolerantni prema stanju u kojem se Hrvatska našla, moramo zadaviti onog dobrog vuka u sebi i komformistički se postaviti prema svemu. Možemo okrenuti glavu na drugu stranu kad se nešto vrlo loše događa. Možemo reagirati tek toliko da ostavimo dojam da smo nešto učinili. Sve je to dio ljudske prirode. Međutim, nismo svi isti i jedan broj, možda onih 3% koje je jedan prijatelj spomenuo kao ljude s kojima se u Hrvatskoj može računati a vjerovatno i manje, neće moći živjeti sa sobom, neće se moći pogledati u ogledalo a da ih ne zapeku oči, ako pred sobom vide samo licemjera koji spretno prikriva svoje slabosti. To su oni s potencijalom ostvariti snove svih zajedno.

Demokracija je zamišljena kao sustav koji bi trebao na vrh poslati one najbolje ali rijetko uspijeva a često postigne da na vrh dođu najgori. To je rezultat dijametralno suprotstavljenog kolektivizma i elitizma. Kolektivna svijest uvijek sačinjava prosjek svega a prosjek je često vrlo nizak i podležan manipulacijama pokvarenih, pogotovo u narodima koji su stoljeća proveli pod nečijom dominacijom i život im se sastojao od procesa poznatog kao snalaženje, pa kad dožive veliku promjenu iz koje bi konačno mogli dignute glave afirimirati ono najbolje u njima i postati “true to themselves” (u slozi sa svojom savješću), oni se i dalje nastave snalaziti i varakati.

U tom ambientu, oni najgori će iskorititi svoju priliku, odrediti pravila za selekciju i uspostaviti filter koji će propuštati samo podobne.

Oni su sasvim svjesni da će u ravnopravnoj borbi dobro odnijeti pobjedu, jer je dijelom ljudske prirode, pa učine sve da dobro nikad ni ne stigne na ratište. Zapadna demokracija i demokracija uopće je idealan sustav za održavanje tog stanja. Sjetite se još iz njenih začetaka Starčevića, kojeg je takav sustav frustrirao do tih granica da je skidao opanke i gađao uhljebe koji su se kao gliste zavukli u smrdljivu austrougarsku guzicu.

Starčević je bio onaj predstavnik dobra koji nebi mogao pogledati u ogledalo da ga ne zapeku oči kad nebi bio u slozi sa svojom savješću. Njegova pobjeda je imala doći točno 100 godina nakon njegove smrti ali nije iz gore navedenih razloga. Hrvatska revolucija 1991.- 1995. je pojela svoju djecu. Ako niste sigurni, prošetajte se do Savske. Tamo se nalazi njihov reprezentativni uzorak.

Nasuprot njima, jedan od njih, Predrag Matić je predstavnik onih koji su se snašli, upoznali pravila igre i provukli se kroz filter za podobne.

U Hrvatskoj revolucija nije požderala samo svoju djecu, nego nastavila žderati sve, nezasitno i pohlepno lapsati sve što se može progutati, grabiti šapom i kapom bez ikakva obzira i gutati novac, ljude, kuće, tvornice, ideje i ideale, plemenitost, humanizam, ljudskost, istinu i sve što je sačuvano na tom malom hrvatskom otočiću koji se toliko stoljeća bori i odupire velikim valovima, da ne bude potopljen.
Rezultant toga je da i dalje, kao i do sada, oni koji više ne mogu izdržati to stanje, skaču u valove i plivaju tražeći sigurnije kopno.

Dok zločinci i ubojice slobodno šetaju Hrvatskom u ulozi prominentnih građana, dok ratni i poratni profiteri, lihvari, gulikože i krvopije, poput pijavica sišu hrvatske životne sokove, oni s vrha nam govore o pravnoj državi, o dobrobiti, o napretku, o svakim danom sve boljoj situaciji. Na račun svog naroda posuđuju novac i državu vode u smjeru Grčke, u smjeru bankrota. Strana ulganja su presahla jer su ih ulagači koji traže stabilnost, sigurnost i budućnost, jasno pročitali. Pretpostavljam da i narod to vidi jer ako je zeleno, ako krekeće i kreće se u skokovima, onda je žaba, bez obzira kako se prestavljalo.

Demokracija tome daje jedan odgovor a zove se stranka: “Priključi se stranici a ako ti se niti jedna ne sviđa osnivaj svoju”. Evo, Prgomet je upravo osnovao svoju u “plemenitom” nastojanju “spasiti Hrvatsku”. Tako su pravaši (koje li ironije za sljedbenike onog našeg oca domovine) osnovali 10 i sljedbenici Stjepana Radića 5. Osnuj stranku i postani dio sustava koji će te strpati u svoj korumpirani zagrljaj, u koaliciju i slugansku poziciju ili u bespomoćnu opoziciju. Ako želiš biti dio sustava priključi se velikoj stranci i postani stranački nacionalnist, lojalist, takojevac, vjeruj u vođu, zanemari negativnosti svoje grupe i udri po protivniku. Sve ćeš imati tu pred sobom, kod kuće – i neprijatelje i saveznike i promatrače i navijače. Ne treba ti ni Srbije ni Jugoslavije ni bilo koga tuđega. Nadam da ne trebam ići u davnu i ne tako davnu prošlost i nabrajati primjere kako Hrvat može najviše mrziti drugog Hrvata i prema njemu biti okrutniji nego prema bilo kojem tuđinu s najgorim namjerama. Kako se to jasno vidi kad netko, tko u one sudbonosne dane nije zauzimao strane, onda kad smo svi bili “mi” a drugi su bili “oni”, danas kad njih više nema, viče “mi ili oni”.

Koje je onda izlaz i u koga se uzdati? Vraćam se onim rijetkima, koje bi pred ogledalom zapekle oči kad bi pred sobom ugledali licemjera i rečenici s početka ovog teksta: “Pravda je univerzalna i naša težnja njenom zadovoljenju je prirodna i bogomdana. Zakona ima dobrih i loših a onih koji bi ih trebali provoditi ima još gorih.” To će svi prihvatiti ali neće se svi prema tome odgovorno postaviti. Dapače, postaviti će se manjina, velika manjina, manjina kao kap u velikom slapu.

Čovjek čiste savjesti, bistar, razuman, zdrav i snažan, pošten i pravedan, hrabar i vjeran, na moralnoj i etičkoj vizini, u slozi sa svojom savješću, zaljubljen u svoju domovinu, na izborima ima jedan glas a vrijedi stotinu tisuća glasova. U njega se vrijedi uzdati.

One koji su na vlasti neće provesti lustaciju, čak ni oni koji duboko vjeruju da je potrebna jer za lustraciju treba više od uvjerenja, treba puno hrabrosti, jer znadu da će biti izloženi opasnosti. Hobotnica koja ima svoje krakove u svim granama vlasti, medija te javnog i gospodarskog života, postaje vrlo opasna kad joj odsiječeš jedan krak. Posljednji koji će provesti lustaciju je onaj koji ima putra na glavi i znade da su ga oni koji čuvaju evidneciju grijeha svih griješnika, spremni pokopati kad zatreba. Lustracija koja treba Hrvatskoj je slijepa i sveobuhvatna i ne uključuje samo osobne i stranačke protivnike a za to treba velik čovjek kakve se u redovima vlasti teško nalazi, jer je put do političkog vrha posut kompromisima, nečasnim savezima, urotama i obračunima, među ljudima koji su dostajanstvo, moral i ljudski ponos puno puta morali objesiti o klin da bi ostvarili svoje ambicije.

Neki već nešto pokušavaju postići nadstranački i tražiti pravdu izvan državnog sustava, u državi čije ju pravne institucije ne provode, poput ljudi s Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta. Za njih i kao pohvalu i kao kritiku imam samo tri riječi, kojima ću završiti ovo izlaganje, MISAO — RIJEČ — DJELO.

Piše: Dinko Dedić

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari