Pratite nas

Kronika

PRAVEDNIK

Objavljeno

na

On sužanj nije, mada okov nosi
A ni rob nije, niti može biti
Jer plam slobode iz zjenica sijeva
I prkos ljuti ne može se skriti
Podmukli žbiri mreže svoje pletu
To im je zanat otkako je vijeka
Prijetvorne laži i objede gnjusne
Osuda nova uvijek nekog čeka

Po pravu sile, ne po sili pravde
Još samo krvnik mača da se lati
Presuda tu je, čita se bez srama
Za sva zla svijeta krivi su Hrvati

On stoji mirno, uzdignuta čela
Istine radi, spreman je i mrijeti
Dok sluša glas svog krvnika, dželata
S tugom se svojih bojovnika sjeti

Oči dječaka još u njemu žive
Glasove zvonke kao da im sluša
Sjeća se svakog imena i lika
Njihovih smrti prepuna mu duša

U paklu rata s njim su skupa bili
Za rod hrvatski borili se časno
Svim srcem svojim ne žaleći sebe
Sanjali slobodu čežnjivo i strasno

A on im bješe poput oca brižnog
Što dlanom svojim i tješi i snaži
U vremenu strašnom, u beznađu pakla
Trudio se svakom tugu da ublaži

Kad god je koji od njih odlazio
U srcu se rana otvarala nova
A bol pritiskala i kidala dušu
Donosila nemir i noći bez snova

I posljednju bitku za nas vodio je
Za hrvatski narod, a ne sebe radi
Vjerovao čvrsto u ljudsko poštenje
Čekao na pravdu, živio u nadi

Na kraju puta, čovjek se upita
O, Bože mili, zašto to i čemu
Gdje Ti je pravda, Stvoritelju moćni
Kad sude isti koji su i Njemu

Suza mu vrela zaiskri u oku
Za Domovinu, one što su pali
Zar ‘zalud sve je, Bože svemogući
Pod Tvojim znakom mi smo umirali

Molitva bješe na usnama puku
Dok trpio je i razapet bio
A sad mu sude lopovi u hulje
Što svoju slobodu on je samo snio

Oprosti Oče, svome grješnom sinu
Što u toj boli on ne vidje puta
I ne dopusti zbog slabosti tijela
Njegova duša da kroz tamu luta

Jer, nevin bješe, a presudiše mu
I sramni žig mu urezaše tada
Na čelo i u srce napaćeno
Sav svijet se sruši i nestade nada

Još samo jedna staza ostala je
On krenu njome jer ne vidje druge
I otrova čašu ispije na dušak
Na licu mu ne bi straha niti tuge

Sred sudišta haškog svoga mučilišta
Hrvatski general zadnju bitku bije
On ode u vječnost, povijest roda svoga
A da mu koljeno pokleknulo nije

A kuda će žbiri i domaće jude
Taj ološ mrski i ljudska sramota
U tmini praznih i poganih duša
Prolaze im dani kukavnih života

Život bez časti ljudski život nije
Pa da se živi i stotinu ljeta
Zato koračaj uzdignuta čela
Za svojom zvijezdom sve do nakraj svijeta

I ako te tamo gorka čaša čeka
Uzmi je i ispij, al’ ostani svoj
Ne daj da ti ološ sudbu kroji
Kao Čovjek časno ti okončaj boj

Bog neka sudi, Njegovo je pravo
Al’ ako se za to u pakao pada
Što li tek čeka dželate i suce
Od čijih ruku nevin čovjek strada

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

U Italiji uhićen hrvatski državljanin povezan s krijumčarenjem 300 kg kokaina

Objavljeno

na

Objavio

U velikoj akciji talijanske policije uhićene su četiri osobe zbog međunarodne trgovine kokaina, a među njima i hrvatski državljanin.

Pošiljka sa 333 kilograma kokaina vrijednog oko 100 milijuna eura stigla je iz Brazila u talijansku luku La Spezia prije tjedan dana.

Skener je detektirao da 12 kontejnera paleta s crnim granitnim pločama ima različitu gustoću sadržaja i kilažu. U udubljenjima granitnih ploča bila je skrivena pošiljka od 300 paketa kokaina, piše Jutarnji.hr.

Policija je u akciji imena ‘Samba 2020’ u tajnosti zamijenila sadržaj paketa i tako ulovila četiri osobe – talijanskog, albanskog i hrvatskog državljanina te brazilsku državljanku.

Pretpostavlja se da je pošiljka bila namijenjena pripadnicima kalabrijske ‘Ndranghete, no policija tek mora istražiti i otkriti tko su ostali članovi upleteni u krijumčarenje droge, kao i kamo je sve droga trebala stići i tko su kupci.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

In memoriam Roger Scruton (1944-2020) obnovitelj konzervativizma

Objavljeno

na

Objavio

Za razliku od britanskih i anglo-saksonskih konzervativaca koji podržavaju gospodarski liberalizam i free trade ideologiju, Scruton smatra da tradicija konzervativizma počiva na duhovnim i političkim postulatima koji nadilazu samu ekonomsku sferu, te da suverenitet pojedinca ( individualizam) ne može sam “činiti društvo”.

U nedjelju 12. siječnja 2020, je preminuo Roger Scruton engleski filozof i pisac i jedan od najutjecajniji konzervativnih mislilaca. Scrutom se bavio estetikom i političkom filozofijom, bio je urednik konzervativnih političkih novina The Salisbury Review. Autor je pedesetak knjiga među kojima Značenje seksualnosti, Estetika glazbe i Kako biti konzervativac. Tijekom 1980-ih bio je začetnik uspostava mreža tajnih sveučilišta u Istočnoj Europi, pomažući disidentima, posebno Česima, u borbi protiv sovjetske cenzure.

Istodobno je marginaliziran od strane britanske inteligencije, nakon što je satirično kritizirao antirasizam u Timesu, i zbog toga nije promaknut kao što je trebao na sveučilištu. Njegova kritika multikulturalizma i njegova obrana nacije naišli su na oštre kritike progresivnih liberala u Londonu. Scruton je također zaslužan za obnovu konzervativne ekologije, i smatrao je da pitanje zaštite prirode pripada političkoj desnoj konzervativnoj obitelji. Vlada Teresa Maye u studenom 2018. godine povjerila mu je predsjedanje komisijom zaduženom za ljepotu u arhitekturi, (Building Better).

Nažalost, nakon polemike koju je pokrenuo novinar iz New Statemana, istaknuvši iz intervju Scrutonovu kritiku koncepta islamofobije i miješanje Georgea Sorosa u unutarnje poslove Mađarske, filozof je nepravedno optužen za antisemitizam i kukavički otpušten. Njegovo djelo „Značenje konzervativizma, ( the meaning of conservatisme) iz 1980., predstavlja “nepristojni pokušaj suzbijanja ideologije slobodne trgovine Thatcherijskih istraživačkih centara”. Naime, za razliku od britanskih i anglo-saksonskih konzervativaca koji podržavaju gospodarski liberalizam i free trade ideologiju, Scruton smatra da tradicija konzervativizma počiva na duhovnim i političkim postulatima koji nadilaze samu ekonomsku sferu, te da suverenitet pojedinca ( individualizam) ne može sam “činiti društvo”. Kao nasljednik Michaela Oakeshotta, Scruton je čuvar duge engleske konzervativne tradicije, koja je od Benjamina Disraelija i Roberta Peela, nastojala prilagođivati i korigirati učinke dvostruke revolucije, industrijske i tehničke s jedne strane, demokratske i individualističke-liberalne s druge strane. Kao takav, Scrutonov konzervativizam također u sebi nosi stalnu napetost između konzervativizma i liberalizma. Konzervativizam tako priznaje postojanje općeg dobra i potiče zajednice i posrednička tijela da ga ostvare, pridodaje veće mjesto ukorijenim autoritetima, hijerarhiji; osjetljiv je na ekscese modernog političkog projekta koji je u osnovi liberalni projekt.

Scruton je podržavao pluralne singularnosti lokalnog i regionalnog života i vjerovao u postojanje naroda i korisnost granica, podsjećao je s Disraelijem da “nacije imaju svoj karakter kao i pojedinci”, dok liberalna antropologija vodi k uspostavi tržišnog unificiranog svijeta kojem se upravlja univerzalnim zakonom. U članku poljskog povjesničara ideje Leszek Kolakowski ističe “konzervativnu-liberalnu-socijalističku” vjeru, tri senzibiliteta i političke ideje koje se ne moraju nužno isključivati, a filozofija i djelo Rogera Scrutona upravo su nastojali sintetizirati i pomiriti ova idejna stremljenja.

Kao autor knjige, « How to be a Conservative ?» (2014) Scruton naglašava kako konzervativizam ne pripada ni jednoj teoriji , ili bilo kojem obliku konstruktivizma već proizlazi iz svakodnevnog iskustva “ zajedničkih značenja” , zajedničkog osjećaja i intuicije da “dobre stvari mogu bili lako uništene , ali ne i lako izgrađene”: Načelo kooperativnosti i suradnje kao i solidarnosti je u središtu konzervativne misli, a zajednička kolektivna dobra kao « mir, sloboda, pravo, civilnost, zaštita vlasništva » trebaju biti zaštićeni i očuvani.

Individualizam se temelji na egoizmu i narcizmu i generira jedna oblik društvenog takmičenja i Darwinizma. Kooperativnost je razvidna i prisutna unutar « oikosa » ljuba prema domu, koji nadmašuje ideal nomadizma globalista poput Jacquesa Attalia. Scruton koji smatra da je nacionalni suverenitet ključni uvjet istinske demokracije, kritizira multikulturalizam koji proizlazi iz nastanka jedne « građanske kulture » koja se odvojila od tradicionalnih uporišta i favorizirala masovnu imigraciju iz siromašnih prema bogatim državama. Na drugu stranu, liberalizam je omogućio nastanak ideologije « Političke korektnosti » u kojoj je normizirani « zdrav razum » postao glavna poluga represije i obrnute represije u ime antirasizma.

Nakon Russel Jacobya koji je prezirao « tu desnicu koja štuje tržište i ujedno proklinje kulturu koja je izravni proizvod tog istog tržišta », Scruton se postavljao kritički u odnosu na liberalni konzervativizam. Naime malo je suvremenih konzervativnih intelektualaca koji su uvidjeli da kapitalizam koji se temelji na neograničenoj požudi za bogatstvom, nije kompatibilan s konzervativnim moralom.

Kao kritičar modela homo economicusa, Scruton smatra da je konzervativizam jedna vrsta duhovnosti koja brani primat kulturnog i teološkog nad politikom, reducirana na dobro funkcioniranje tržišta. U tom pogledu Roger Scruton naglašava da je „točka polazišta konzervativizma taj osjećaj da dobre stvari mogu bili olako uništene ali da ih je teže vratiti “: Dakle najbolje u sadašnjosti proizlazi iz spoznaje i kumulativnog odnosa prošlih iskustava.

Jure Vujić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari