Connect with us

Vijesti

PRAVEDNIK

Published

on

On sužanj nije, mada okov nosi

A ni rob nije, niti može biti

Jer plam slobode iz očiju sijeva

I prkos ljuti ne može se skriti

***

Podmukli žbiri mreže svoje pletu

To im je zanat otkako je vijeka

Prijetvorne laži i objede gnjusne

Osuda nova uvijek nekog čeka

***

Po pravu sile, ne po sili pravde

Još samo krvnik mača da se lati

Presuda tu je, čita se bez srama

Za sva zla svijeta krivi su Hrvati

***

On stoji mirno, uzdignuta čela

Istine radi, spreman je i mrijeti

Dok sluša glas svog krvnika, dželata

S tugom se svojih bojovnika sjeti

***

Oči dječaka još u njemu žive

Glasove zvonke kao da im sluša

Sjeća se svakog imena i lika

Njihovih smrti prepuna mu duša

***

U paklu rata s njim su skupa bili

Za rod hrvatski borili se časno

Svim srcem svojim ne žaleći sebe

Sanjali slobodu čežnjivo  i strasno

***

A on im bješe poput oca brižnog

Što dlanom svojim i tješi i snaži

U vremenu strašnom, u vihoru rata

Trudio se svakom  tugu  da ublaži

***

I kad god je koji od njih odlazio

U srcu se rana otvarala nova

A bol pritiskala i kidala dušu

Donosila nemir i noći bez snova

***

I posljednju bitku za nas vodio je

Za hrvatski narod, a ne sebe radi

Vjerovao čvrsto u ljudsko poštenje

Čekao na pravdu, živio u nadi

***

Oprosti Bože, svome grješnom sinu

Što u toj boli on ne vidje puta

I ne dopusti zbog slabosti tijela

Njegova duša da kroz tamu luta

***

Jer, nevin bješe, a presudiše mu

I sramni žig mu urezaše tada

Na čelo i u srce napaćeno

Sav svijet se sruši i nestade nada

***

Još samo jedna staza ostala je

On krenu njome jer ne vidje druge

I otrova čašu ispije na dušak

Na licu mu ne bi straha niti tuge

***

Sred sudišta haškog svoga mučilišta

Hrvatski general zadnju bitku bije

On ode u vječnost, povijest roda svoga

A da mu koljeno pokleknulo nije

***

A kuda će žbiri i domaće jude

Taj ološ mrski i ljudska sramota

U tmini praznih i poganih duša

Prolaze im dani kukavnih života

***

Život bez časti ljudski život nije

Pa da se živi i stotinu ljeta

Zato koračaj uzdignuta čela

Za svojom zvijezdom sve do nakraj svijeta

***

A ako te tamo gorka čaša čeka

Uzmi je i ispij, al’ ostani svoj

Ne daj da ti ološ sudbu kroji

Kao Čovjek časno ti okončaj boj

***

Bog neka sudi, Njegovo je pravo

Al’ ako se za to u pakao pada

Što li tek čeka dželate i suce

Od čijih ruku nevin čovjek strada

 

 Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari