Pratite nas

Vijesti

Pravni stručnjaci: Predloženi Obiteljski zakon je konfuzan i pod utjecajem ideologije

Objavljeno

na

Pet stručnjaka za obiteljsko pravo s Pravnih fakulteta u Zagrebu, Rijeci i Splitu uputilo je javno očitovanje na nacrt prijedloga novog Obiteljskog zakona, izrađenog u Ministarstvu socijalne politike i mladih, o kojem javna rasprava traje do 15. rujna

hrabar-200x169Prof. dr. sc. Dubravka Hrabar, prof. dr. sc. Aleksandra Korać Graovac i doc. dr. sc. Irena Majstorović s Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, prof. dr. sc. Dijana Jakovac-Lozić s Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Splitu te prof. dr. sc. Nenad Hlača s Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Rijeci, kako pišu, smatrali su svojom profesionalnom i moralnom dužnošću osvrnuti se na predloženi nacrt zakona koji, kako kažu, »u ovakvom obliku nije smio ići u javnu raspravu, jer je nedorađen«.

Njihov dopis donosimo u cijelosti:

“Dana 8. kolovoza 2013. godine Ministarstvo socijalne politike i mladih objavilo je na svojim mrežnim stranicama Nacrt Prijedloga Obiteljskog zakona, s pozivom javnosti na očitovanje unutar roka od mjesec dana. Premda je neobično da se o tako važnom zakonu javnost poziva na davanje primjedaba usred godišnjih odmora, što bi moglo biti znakovito, smatramo svojom profesionalnom i moralnom dužnošću da se osvrnemo na nekoliko činjenica u vezi s predloženim Nacrtom.

1. Donošenje novih zakona često puta nije uzrokovano potrebom, nego političkim hirom, pa se tako i u ovome slučaju dogodilo da je Ministarstvo socijalne politike i mladih nepotrebno krenulo u opsežan posao, zanemarivši činjenicu da često mijenjanje propisa ne koristi nikome, a ponajmanje praktičarima (sucima, odvjetnicima, socijalnim radnicima). Postojećim Obiteljskim zakonom praksa je uglavnom bila zadovoljna, a bile su potrebne samo manje izmjene. O tome govori i istraživanje provedeno prije nekoliko godina (u tadašnjem Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti) među svim sucima i centrima za socijalnu skrb. Time je Ministarstvo pokazalo da ni najmanje ne respektira potrebe i gledišta prakse, ali da niti ne poznaje stvarno stanje.

Republika Hrvatska unosi u Europsku uniju vrijednosti svoje obiteljskopravne stečevine, pa se postavlja pitanje treba li ih u ovome trenutku narušavati (primjerice odredbom o ovlasti suda da odlučuje o mjerama za održavanje na životu ili nepostojanjem odredaba o pomoći instituciji braka) ili ojačati? Predloženi nacrt vrvi nomotehničkim pogrješkama, pravnim nelogičnostima i apsurdnim nepoznavanjem značenja i dosega pojedinih obiteljskopravnih instituta i njihova međuodnosa. Panegirici pojedinih novinara (u dnevnom tisku) svakako ne mogu biti relevantni za procjenu kvalitete bilo kojeg zakona, pa tako niti ovoga.

2. Cilj zakonodavca moraju biti jasni i jednostavni propisi. U ovome slučaju, štogod se moglo – zakompliciralo se, štogod je bilo moguće mijenjati – mijenjalo se, štogod se autorima uratka nije dopalo – izbacilo se. Ukratko, kontinuitet pravnog propisa nije bio ni na kraj razmišljanja predlagatelju zakona. Smatrao je, vjerojatno, što više normi – to bolji zakon (Nacrt sadrži 555 članaka, umjesto postojećih 369).

3. Nomotehnika (umijeće pisanja propisa) bitna je vještina, jer popis dobrih želja uslijed neimanja ove vještine, pretvara se u katastrofalan propis koji nitko neće razumjeti, suci će biti obezglavljeni, stranke oštećene. Tako osjetljiva materija kao što je obiteljsko pravo zahtijeva isključivo stručni pristup i mnogo znanja i iskustva, pa i onoga iz nomotehnike. U protivnome, imamo nacrt zakona u kojem se ne zna što je pisac htio reći, osim što je htio ostaviti svoj autogram.

4. Prijedlogu Nacrta zakona kojeg smo temeljito proučili, ali ne smatramo oportunim da dajemo konkretne sugestije i primjedbe, a radi informiranja svekolike javnosti, prigovaramo na načelnoj razini smatrajući da nisu uopće usuglašeni temeljni razlozi zbog kojih bi trebalo ići u postupak donošenja novog zakona.

Primjedbe su sljedeće:

a) obiteljskim zakonom rješavaju se pretežito statusna pitanja članova obitelji, pa je novopredloženi redoslijed instituta neumjestan (začudno: imovinski odnosi bračnih drugova na početku Nacrta, no ne i uzdržavanje);

b) ne poznaje se smisao, značenje i doseg pojedinih instituta (npr. osnove prestanka braka i posljedice prestanka braka) te implikacije i dalekosežnost pravnih normi (npr. u pojedinim, sad izmijenjenim pravima djece);

c)u svojem neznanju predlagatelj je propustio zamijetiti neke pravne praznine postojećeg zakona (npr. kod utvrđivanja očinstva) i nadopuniti ih odgovarajućim odredbama

d) ne koristi se prilika za poboljšanje nekih instituta (npr. institut bračnog ugovora; temeljita, a primjerena reforma skrbništva);

e) pojedini instituti jednostavno su izbrisani premda imaju svoju svrhu (npr. priznanje majčinstva);

f) pisac zakona nije svjestan koje će troškove i konfuziju stvoriti neki instituti (npr. zabrana potpunoga lišenja poslovne sposobnosti);

g) „revolucionarne“ promjene (npr. mjere za zaštitu prava i interesa djece i medijacija) ne mogu zaživjeti bez odgovarajuće podrške u društvu za koju evidentno nema novca;

h) nomotehnički nekorektno citiraju se neki drugi propisi, a mnogi su pojmovi neusklađeni s hrvatskim pravnim nazivljem (npr. „vrjednija imovinska prava“);

i) dobrodošao institut medijacije (uz upitnost promjene naziva) površno je obrađen i zahtijevao bi poseban propis, a na koji bi Obiteljski zakon tek trebao uputiti;

j) pojedini instituti nepotrebno su prebačeni iz materijalnopravnih u procesnopravne odredbe stvarajući tako posvemašnju zbrku.

Smatramo, dakle, da je postojeći Obiteljski zakon trebalo samo poboljšati, a nipošto ulaziti u posao kojem ovaj predlagatelj nije dorastao. Konfuzija koju bi ovakav zakon izazvao samo bi potpirila vatru o navodno nesposobnim sucima i nevještim odvjetnicima, a u stvarnosti bi zakonodavac svoju nesposobnost prebacio na izvršnu vlast i pravosuđe. Pored toga, Nacrt u ovakvome obliku nije smio ići u javnu raspravu, jer je nedorađen (primjerice nedostaje obrazloženje za dvjestotinjak postupovnih odredaba).

Pisanje zakona zahtjevan je i kompleksan posao koji nikada i ni pod kojim uvjetima ne smije popustiti utjecaju ideologije na nj, te bi trebalo temeljitije poznavati Hegelov zakon dijalektike po kojem kvantitativne promjene imaju smisla samo ako donose i pomak u kvaliteti.”

Bitno.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Ustavni sud odbacio tužbe GI Narod odlučuje i GI Istina o Istanbulskoj

Objavljeno

na

Objavio

Ustavni sud odbacio je zahtjeve referendumskih inicijativa “Istina o Istanbulskoj” i “Narod odlučuje”, objavljeno je u ponedjeljak na internetskoj stranici Ustavnog suda.

Zahtjevi referendumskih inicijativa odbijeni su u dva odvojena rješenja donesena krajem prosinca prošle godine. Odluke koje je potpisao predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović donesene su većinom glasova, uz izdvojeno mišljenje suca Miroslava Šumanovića.

Iako je odbacilo zahtjeve referendumskih inicijativa Ustavni sud je u jednoj od odluka detaljno objasnio postupak kontrole ispravnosti prikupljenih potpisa na koji su prigovarale referendumske inicijative.

Ustavni sud svoje je stavove detaljno obrazložio u odluci o Istanbulskoj, dok se u odluci o inicijativi Narod odlučuje poziva na prethodnu odluku.

Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović u ponedjeljak je ustvrdio da je nakon odbacivanja zahtjeva referendumskih inicijativa “Istina o Istanbulskoj” i “Narod odlučuje” na potezu Sabor koji treba utvrditi ima li uvjeta za tražene referendume o poništavanju Istanbulske konvencije i izmjenama izbornog zakonodavstva.

“Mi nismo brojili prikupljene potpise niti je to naš posao. Mi smo kontrolirali je li procedura poštivana i da li je došlo do povrede ustavnosti i zakonitosti i utvrdili smo da inicijative nisu dale argumentaciju za to. Objasnili smo koje su ovlasti Sabora, Vlade i ministarstva i da je ta procedura poštivana, a konačna odluka je na Saboru”, kazao je Šeparović Hini.

Predlagači nisu ponudili argumentaciju za navodne nezakonitosti

Dodao je da “predlagači nisu ponudili argumentaciju koja bi Ustavni sud navela na zaključak da je taj postupak neustavan i nezakoniti” te da sada Sabor mora odlučiti hoće li prihvatiti izvještaj Vlade. “Ako ga prihvati pretpostavljam da će donijeti odluku da nisu ispunjenen pretpostavke za raspisivanje referenduma, s tim da Saboru uvijek ostaje mogućnost, u slučaju sumnje da li su ispunjene pretpostavke ili kada ocijeni da je to potrebno ili svrsishodno, da se obrati Ustavnom sudu i traži da se utvrdi jesu li ispunjene pretpostavke za raspisivanje referenduma i je li referendumsko pitanje u skladu s Ustavom”.

Šeparović je dodao da se Ustavni sud “sigurno se ne bi upuštao u ocjenu ustavnosti referendumskog pitanja već bi prethodno utvrdio jesu li ispunjene pretpostavke ili nisu, jer ako pretpostavke nisu ispunjene nema ni potrebe za ocjenjivanje referendumskog pitanja”.

Šeparović: Mogu pretpostaviti da se referendum neće raspisati 

“Ja mogu samo pretpostaviti da će Sabor, ako prihvati izvještaj Vlade da nema dovoljno potpisa, donijeti odluku da se referendum neće raspisati, jer da bi se referendum raspisao mora se utvrditi da postoje potpisi deset posto birača”, ustvrdio je predsjednik Ustavnog suda.

Na pitanje o izdvojenom mišljenju ustavnog suca Miroslava Šumanovića, Šeparović je rekao da se taj sudac također slaže da je trebalo odbaciti zahtjeve referendumskih inicijativa, “ali se ne slaže s argumentacijom Ustavnog suda”.

“To je njegovo pravo. Sukladno Ustavnom zakonu i izdvojeno mišljenje se objavljuje uz svaku odluku”, rekao je Šeparović.

Koordinatorica Građanske inicijative (GI) “Istina o Istanbulskoj” Kristina Pavlović kazala je u rujnu da su Ustavnom sudu predali žalbu na negativni odgovor Ministarstva uprave na zahtjev da njihovi promatrači sudjeluju u provjeri potpisa prikupljenih u svibnju u inicijativi za otkazivanje Istanbulske konvencije jer je Ministarstvo uprave odbilo postupiti u skladu s Kodeksom dobre prakse o referendumima, koji je Venecijanska komisija izdala 2007., a u kojem se navodi da promatračima valja omogućiti da budu nazočni svugdje gdje se odvijaju radnje vezane uz referendum.  (Hina)

Odluku Ustavnog suda pogledajte u cijelosti:

Download [130.01 KB]

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

dr. sc. Ivan Bagarić: Nedjeljom u ništa

Objavljeno

na

Objavio

Isječak

Ovo što slijedi je sažetak političke mudrosti koju smo čuli od Hrvata koji je izabran glasovima Bošnjaka kako bi predstavljao građane na mjestu hrvatskog člana predsjedništva BiH. Ukoliko se netko odluči na čitanje ovog članka, posvećenog onom što smo vidjelu u emisiji „Nedjeljom u 2“, onda protivno svemu, molim za očuvanje mentalnog zdravlja odnosno optimizam – kako bi živio ovaj narod i država (RH i BiH).    

Od samog početka odnosno od izbora sugovornika vidjelo se da gospodin Stanković, ma kako bio dobro pripremljen, gledateljima neće ponuditi ništa dobro. Gospodin Željko Komšić je potrošio vrijeme i novac poreznih obveznika (pretplatnika). Pri tome mislim na cijenu jednog minuta promidžbenog programa na HTV-u (ili još bolje na dobit od neke dokumentarne emisije koja se mogla emitirati u tom terminu). Nažalost čovjek je (besplatno) uzeo cijeli sat za što odgovornost snosi g. Stanković.  U tom satu čovjek je pomiješao sve i svašta (konstitutivnost naroda, građane i narode, legalitet i legitimitet, uzroke i posljedice…) i sve je to strpao u isti lonac – bez začina, okusa i mirisa.

Vrtio je nekoliko fraza (i oko njih). Neshvatljivo da nešto tako može biti dovoljno da bi se obnašala dužnost člana predsjedništva jedne države (ma koga predstavljao). I sve je to pleo i splićao u klupko koje svi mudraci ne mogu razmrsiti (prema onoj narodnoj: kad netko baci kamen u bunar svi ga mudraci ne mogu izvaditi).

Slijedi politička demagogija koju smo čuli od gospodina Željka Komšića:

  • Ustav i konstitutivnost naroda tumači kako mu kada odgovara; opravdava vlastitu poziciju i način izbora a istodobno se tobože zalaže za izbor predsjednika u parlamentu; za sebe kaže da je pripadnik a ne predstavnik hrvatskog naroda i da tu ne vidi nikakav problem; smatra da je njegovo neprihvaćanje od strane Hrvata „politički koncepta“ a ne vidi da je on i njegov izbor upravo to – antihrvatski politički koncept (ali i koncept protiv BiH za koju se on tobože zalaže)
  • kaže kako se sve može proglasiti vitalnim nacionalnim interesom pa se tako Hrvati mogu zaštitit – a osporava im pravo na izbor vlastitog člana predsjedništva; (Poziva na poštivanje jedni drugih – a ne poštuje mišljenje niti pravo cijelog naroda)
  • prema ustavu on se obraća hrvatskim zastupnicima u Domu naroda a ne smeta ga što niti jedan od tih zastupnika nije glasova za njega, niti su za njega svoj glas dali oni koji su glasovali za one kojima bi se on obratio; zastupa sve građane ali u diplomatsko konzularnim predstavništvima BiH smjenjuje samo Hrvate
  • normalno je da je za njega npr. u Bihaću glasovalo gotovo 30% glasača jer on predstavlja „građansku opciju“ iako se njih niti desetina ne izjašnjava „građanima“
  • Vidi velikoalbanski, velikosrpski i velikohrvatski koncept kao prijetnju miru a istodobno kaže kako ne vidi da bilo tko ima kapaciteta za rat; po njemu BiH kad je ugrožena, ima se pravo braniti „svim sredstvima“ (a ne kaže od koga) i ne vidi da je najveća prijetnja po BiH u BiH (a ne izvan nje).
  • Za njega BiH jest i nije međunarodni protektorat; za ulazak u NATO ne treba mišljenje Dodika odnosno (RS-a) jer je to „tehničko pitanje“- a nije!.
  • Kaže kako se ekonomska pitanje ne mogu riješiti bez političke stabilnosti (a on je jedan od izvora destabilizacije)
  • Kaže da Hrvati imaju polovinu vlasti u FBiH (jer sa svojih 12 ljudi mogu blokirati sve) ali im uskraćuje pravo da ih zastupa onaj kojeg oni izaberu
  • Pravo na RTV servis na hrvatskom jeziku cinično proglašava srozavanjem prava jednog naroda na nacionalnu manjinu (a ne komentira da su muslimani Bošnjaci proglasili ne imanje RTV servisa na hrvatskom jeziku – svojim nacionalnim interesom)
  • Konačno, ustvrdio je kako ga nitko ne može uvjeriti kako svi ne govorimo istim jezikom (kaže – važno je da se razumijemo, a nije kazao kako se taj jezik zove) što predstavlja krajnje nepoštivanje ljudskih, osobnih i nacionalnih prava svih naroda u BiH na svoj jezik i kulturu

Na kraju Komšić je pokazao zrno iskrenosti („poštenja“) na upit voditelja – jeli bježati iz BiH…?, odnosno, što će reći vlastitom djetetu – ostati ili otići u inozemstvo? Odgovorio je  – „iskreno ne znam“, te nastavio –„mogu vam slagati što god hoćete, ali ne znam“. Znači li da on o svim važnim stvarima – ne zna, ili nam „može lagati koliko god hoćemo“.

Nažalost, Stanković se uklopio u izgubljenom satu vlastite emisije. Osobito na samom kraju kada je naveo primjer nekog Vukovarca koji je svojoj djeci predložio da se spreme za Irsku ili Njemačku. E moj Stankoviću, zapitaj se što bi ti na to kazao pokojni kolega Siniša Glavašević…

Bilo je to još jedno nedjeljom – u ništa!      

dr. sc. Ivan Bagarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari