Pratite nas

Kolumne

Pravo na obranu je uvijek veće od ‘prava na agresiju’

Objavljeno

na

Muslimanske ucjene Europe

Ne prestaje, a niti će prestati, ucjenjivanje Europe od strane muslimanskih zemalja. Ucjene koje su ravne prijetnjama, a prijetnje idu i do zazivanje ratnih sukoba u europskim zemljama, prestat će tek kad Europa digne bijelu zastavu i pogazi vlastite vrijednosti i stečevine. Nažalost, ni taj crni scenarij nije daleko, jer mnoge europske zemlje, napose njihova predvodnica u ispunjavanju muslimanskih zahtjeva Njemačka, već su, pred tim novim vidom vjerskog rata kojeg su islamske zemlje započele 11. rujna 2001. kapitulirale.

Izgubile su dio svog suvereniteta i identiteta, te napose im je ubijen kršćanski identitet, i stoga je kršćanstvo danas na većem i brutalnijem udaru od islamista negoli je bilo od komunista. Što je europski narod sve popustljiviji, i materijalno financijski darežljiviji, u vjerskim slobodama neograničeno fleksibilan, islamski svijet je sve zahtjevniji, isključiviji, vjerski radikaliziraniji, u vjerskim slobodama za kršćane nepopustljiviji i fundamentaliziraniji.

Što je više vjerski sloboda muslimana u Europi tim manje vjerskih sloboda kršćana u islamskim zemljama. Što je Europa multikonfesionalnija i multinacionaliziranija islamski svijet je sve više etnički i vjerski čišći muslimanski.

Islamski pritisak na kršćanske zemlje Europe je naprosto nepodnošljiv, i nije pretjerano reći da je europska reakcija pravo naroda na obranu egzistencije i slobode, više nitko ne može dovoditi u pitanje. Pa čak ni svemoćna njemačka kancelarka koja je, neovlašteno, za sve članice Eurospke Unije potpisala kapitulaciju pred migrantskim islamskim invazionistima.

Pravo na obranu je uvijek veće od prava na agresiju. No, čini se kako to pravo ne priznaju islamske zemlje kada je u pitanju obrana prava i sloboda kršćana i kršćanstva. Na vlastitom pragu, u vlastitom domu, u svojoj zemlji.

Muslimanske ucjene Europe i njenih vrijednosti idu tako daleko da je pitanje dana kada će Europljani morati dati svoj zadnji komad kruha, svoju kuću, svoj grunt, svoju ušteđevinu, plaću i teško zarađenu mirovinu. islamistima kako bi imali neki mir. Kako ne bi bilo terorističkih akcija, i, kako vođe islamskih zemalja govore, ne bi došlo do radikalizacije muslimana u njihovim zemljama, i taj vjerski radikalizam prenijeli u najcrnjem obliku u Europu i kršćanski svijet.

Tutnji zaglušujuća galama vođa Turske, Albanije, Kosova, beha Muslimana, ispunjena prijetnjama Europi da mora otvoriti granice njihovim građanima, ukinuti vize i pripremiti im dobrodošlicu kako bi neometano mogli, u ime ljudski prava i sloboda, živjeti udobno bez rada od socijalne skrbi, i tako odmorni i spremni krenuti u terorističke akcije. Financijska sredstva za akcije plaćat će domaćini kroz socijalna davanja, kroz izmišljanje radnih mjesta pridošlicama.

Turski predsjednik Erdogan prijeti Europi milijunima migrantskih islamista koje je spreman svaki čas uputiti. Albanski premijer kaže: „Negiranje europske perspektive za Albaniju može izazvati radikalizaciju muslimana u toj državi, koja može ugroziti regionalnu stabilnost”.

Kosovski čelnici traže bezuvjetno otvaranje europskih granica za svoje građane, u protivnom i oni kažu moglo bi doći do radikalizacije, i povečevanje broja odlazaka u isil.

Bošnjački i turski vođa isto to govore. Zapravo što kaže Erdogan u Turskoj, to ponavlja Bakir u BiH.

U povijesti svog europskog kršćanskog identiteta Europa nije bila zastrašenija, nezaštićenija i u tako radikalnom procesu islamizacije i dekristijanizacije kao danas. U Europi raste broj džamija, u muslimanskim zemljama se ruše i nestaju crkve i kršćani. I nitko nema hrabrosti kazati tu bolnu istinu, a o

zaustavljanju kršćanofobije da se i ne govori. O tomu se i ne smije govoriti, svaki spomen na taj suvremeni nacifašizam napadnut je od kršćanofobista oružjem ljudski prava i vjerski sloboda, koje se moraju poštivati u kršćanskom svijetu, kao što se moraju ubijati, i ubijaju u islamskom svijetu.

Zapravo tih civilizacijskih vrjednota suvremenog demokratskog i slobodnog kršćanskog svijeta i nema u islamskim zemljama. Cinici i kršćanofobisti kažu, pa u tim zemljama i nema kršćana, i za koga njegovati, razvijati i braniti vjerske slobode. Gdje su kršćani iz tih zemalja, kako žive i u kojim uvjetima onaj ostatak ostataka. Na to pitanje moraju odgovoriti oni koji danas prijete Europi radikalizacijom muslimana. Gotovo, u prvom redu bi morala odgovoriti njemačka kancelarka Merkel, koja je Europu destabilizirala u najvećoj mjeri poslije Drugog svjetskog rata.

Zar nisu radikalizirani muslimani i protjerali kršćane već davno i izbrisali im svaki trag u zemljama iz kojih sada prijete cijeloj kršćanskoj Europi. Vjerska radikalizacija muslimana nije jučerašnja ili današnja pojava, to je proces koji traje sve od pojave islama. Širenje islama i odvijalo se silom i mačem, za razliku od kršćanstva koje je raslo misionarenjem.

Sve dok svijet ne prizna te dvije, pa gotovo temeljne razlike islama i kršćanstva, muslimani će svoje širenje izvoditi nasiljem, prijetnjama i ucjenjivanjima. Svaki dijalog između tih vjera morao bi imati polazište u muslimanskom priznanju načina, i sredstava kojima su se širili i svijet osvajali. A ti načini i sredstva širenja islama i kršćanstva su niti u jednom pravcu dodirljivi. Prošlost Bosne i Hercegovine pod turskim dankom u krvi, i prisilnom islamizacijom, prvim vidom konfesiocida u ljudskoj povijesti, najbolje govori o načinu širenja islama.

Ono što kršćanstvo treba paziti i nastojati da se ne dadne uvući u obranu svog identiteta je da se ne brani istim načinima i sredstvima kakvima je, kroz cijelu povijest napadano i osvajano, rušeno i u nekim zemljama na početak vraćano od strane muslimana.

Snaga kršćana je upravo u tome da se ne brane istim sredstvima, nasiljem, terorom, rušenjem, progonom, etničkim i vjerskim čišćenjima kakvima su se koristili i koriste muslimani.

Crkva Svete Sofije, crkva Svete Marije u Jajcu, i stotine, pa gotovo sve stare, džamije u Bosni i Hercegovini izgrađenih na temeljima crkava, pokazatelj je razlike i širenja i življenja islama i kršćanstva. I one se i danas još više šire, sve manje dodiruju, i sve dalje udaljavaju, i udaljavat će se sve dotle dok, po kako kažu mnogi utjecajni muslimanski vjerski i politički lideri, islam ne zavlada cijelim svijetom. A to znači iskorjenjivanje svih drugih vjera s lica zemlje.

Vinko Đotlo

* Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne moraju nužno odražavati stajališta portala

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Oglasi

Komentari