Pratite nas

BiH

Pravo na tišinu i pravo na zabavu

Objavljeno

na

Istodobno, dok je vrlo teško zamisliti, nekmoli dokazati, bilo koji pozitivni učinak buke na ljudsko zdravlje i kvalitetu života, osim prolaznog užitka u zabavi, brojni su negativni učinci zvukovnog zagađenja

image002Dagmar Meneghello u obiteljskom restoranu (foto: Huffingtonpost)

Na prvu pomisao, malo je toga zajedničkog – što bi ih moglo spoznajno, interesno i osjećajno povezati i donijeti im „pobratimstvo lica u svemiru“ (da iskoristim naslov i sadržaj glasovite pjesme Tina Ujevića) – jednoj od dvostoljetnih suvlasnica (i suvlasnika) otočića Palmižana (raniji naziv: Sveti Klement) Dagmar Meneghello i šibenskog biskupa i poete Ante Ivasa.
Po svemu, doslovce svemu, te različite ljudske jedinke, u doista nedokučivom ljudskom „svemiru“ pobratimio je očajnički vapaj protiv, po njihovome sudu, nesnošljive, razorne (za duh, dušu i tijelo) i izluđujuće – buke.

Nesretna Dagmar, ugostiteljica, umjetnica, ali i ovisnica o otočnom miru i tišini, zaljubljenica u morsko plavetnilo i otočno zelenilo, očajnički se oglasila u nedjeljnom Jutarnjem listu u članku-ispovijesti znakovita naslova: „Rajski otok moje obitelji pretvorili su u pakao“ (Jutarnji list, 31. kolovoza 2014.) Srž njene žalopojke sročena je u dvije rečenice: „Glazba trešti na sve strane dan i noć, opušci od cigareta prijete da dođe do požara, a turisti koji su izabrali Palmižanu kao mjesto za vrhunski odmor su u čudu. Kao da je Nečastivi zavladao na rajskom otoku.“
Nesanicom „izluđeni“ (to je njegovo ispravo sagledavanje posljedice buke) šibenski biskupjavni vapaj protiv buke uputio je s oltara na otvorenom. Tijekom marijanske propovijedi na Veliku Gospu u Vrpolju nadomak Šibenika 15. kolovoza 2014. zagrmio je: „Noćne zabave uz zaglušujuću i izuluđujuču buku, često puta tako bezobzirnu da mnogi ne mogu više živjeti u svojim kućama, ni moliti usvojim crkvama, pa ni u katedralama. Nude se sve više kao vrhunac moderne zabave naročito djeci i mladima. Gledam te prizore u našem gradu. Jeli moguće, pitam se, to tumačiti potrebom provoda, zabave, turizma, profita ili, kako u Šibeniku kažu, revitalizacije gradske jezgre.“

image004

Prosvjed mladih posjetitelja i simpatizera nočnog kluba „Azimut“ organiziran je pod geslom: ”Biskupe, večeras nema spavanja“.

I dok je prosvjed Dagmar Meneghello protiv nesnosne glazbene buke i „Nečastivog“ koji se – bespravno, neželjen i nepozvan – pojavio i tijekom ljeta nastanio na negdašnjem Svetom Klementu, još uvijek bez javnog odjeka, nekmoli javne kritike, biskupov vapijući glas iz Vrpolja nadaleko se i naširoko čuo.
Na tragu njegovih riječi prosvjeda protiv „noćnih zabava uz zaglušujuću i izuluđujuću buku“ u gradu Šibeniku i diljem Lijepe Naše stvorena je silna moralna panika i zapodjenut ideološki i politički rat navodnih protagonista, ljubitelja i zagovornika stvarne i fantomske „šibenske urbane scene“ i zagovornika „šibenskog noćnog mira i tišine“. Panika se javila nakon što je gradska policija provela noćnu raciju u klubu „Azimut“ koji se nalazi, doslovce, pod samim šimatorjem šibenske katedrale.
Biskupov javni prosvjed protiv buke „liberalni“ su mediji proglasili ”kulturocidom”, ”klerofašizmom” i ”spregu Crkve, lokalnog HDZ-a i policije“. U toj moralnoj panici i svjetonazorskom ratu svi, doslovce svi, pa, nažalost, i šibenski gradonačelnik-liječnik dr. Željko Burić smeću s uma najvažniju činjenicu: da je BUKA odavno postala jednim od najvećih nedovoljno shvaćenih javnozdravstvenih problema i izazova XXI. stoljeća. Eksperti Svjetske zdravstvene organizacije, upravo zbog toga, s razlogom nazivaju „ekološkom kugom dvadeset i prvog stoljeća“.
Dakle, kao što je opravdan strah mladih ljudi, protagonista i simpatizera „šibenske urbane scene“, od gušenja skromnih začetaka urbane, pa i ulične i parkovne, umjetnosti i zabave (ulično slikarstvo i galerijska djelatnost, glazbeni klubovi, klapsko pjevanje i festivali, sajmovi knjiga, ulični glumci, zabavljači, žongleri i ini umjetnici itd.), potpuno je opravdan i poželjan i zasad usamljenički strah i javni prosvjed suvlasnice otočića Palmižana Dagmar Meneghello i šibenskog biskupa Ante Ivasa protiv – BUKE.

Štoviše, ozbiljna javno-zdravstvena istraživanja i analize daju za pravo biskupovoj tvrdnji da buka „zaglušuje“ i „izluđuje“. Buka, koju stručnjaci često nazivaju „zvučnim zagađenjem“ i kratko i jasno definiraju kao „neželjeni zvuk“, postala je tako ozbiljan javnozdravstveni i društveni problem da se njime sustavno bave eksperti za buku ili „zvučna zagađenja“, ali i Svjetska zdravstvena organizacija i Europska unija.
U jednoj od najbučnijih ili, ako vam je draže, zvukovima najzagađenijih zemalja u svijetu, Americi, sve je snažniji pokret za osvještavanje zdravstvenog osoblja, novinara i javnosti o pogubnom utjecaju raznoraznih buka – prometne prije svega, ali i industrijske, građevinarske, glazbene, tehnološke, pa i one „nevidljive“, privatne (u zatvorenim automobilima, stanovima i kućama ljudi slušaju glazbu na preko 100 decibela) – na fizičko i duševno zdravlje ljudi.

Sve je veći i broj organizacija koje se bore protiv apologije buci: Noise Off (www.NoiseOFF.org), The Noise Pollution Clearinghouse (www.nonoise.org), Noise Free America (www.noisefree.org), the League for the Hard of Hearing (www.lhh.org/noise) itd.
Kapilarno rađanje i širenje pokreta protiv buke ima čvrste teorijske i egzistencijalne temelje. Suvremeni svijet i život u njemu postaju sve zvučniji i bučniji: posljedica je to urbanizacije, prometnog i komunikacijskog povezivanja ljudi, ali i tehnološkog razvoja i stila života koji od najranije dobi stvara i odgaja „strah od tišine“ i ovisnost o zvukovima (zvučne i glazbene igračke, televizija, Internet, androidi itd.)
Istodobno, dok je vrlo teško zamisliti, nekmoli dokazati, bilo koji pozitivni učinak buke na ljudsko zdravlje i kvalitetu života, osim prolaznog užitka u zabavi, brojni su negativni učinci zvukovnog zagađenja na zdravlje ljudi klinički su odavno dokazani: buka otežava ljudsku komunikaciju, remeti san i cjeloviti ljudski bioritam, otežava ili onemogućava koncentraciju i uzrokuje čitav niz kroničnih bolesti (nagluhost i gluhoća, hipertenzija, endrokrinološki poremećaji i metabolički poremećaji), simptoma (najčešći je simptom „tinitus“: šumovi, zujanje, zvonjenje u ušima, od kojih su patili i pate brojni glazbenici, od Ludwiga van Beethovena do Barbre Streisand i Bona) i duševnih poremećaja (umor, gubitak koncentracije, razdražljivost, agresivnost, depresija, kronično uništenje radne i životne motivacije, pa i psihotični poremećaji).
Hrvatska nevladina udruga „Zelena akcija“ koja je posljednjih godina dio aktivnosti usmjerila prema „zvučnom zagađenju“, objavila je 2009. prijevod informativnog letka „Buka i zdravlje“, a 2011. je organizirala i raspravu na temu „Zaštita od buke u hrvatskom i europskom zakonodavstvu“.

image006

Naslovnica anti-bučnih europskih smjernica SZO.

Nakon što su brojni rezultati istraživanja pokazali da je preko 65% stanovnika Europske unije izloženo nezdravim razinama prometne, industrijske i glazbene buke, Europski ured Svjetske zdravstvene organizacije objavio je 2009. godine posebnu publikaciju „Smjernice o noćnoj buci za Europu“ čija se temeljna preporuka svodi na zahtjev da maksimalna razina noćne buke u Europi treba biti smanjena ispod 40 decibela. Znatno ranije, sredinom 2002., Europski parlament usvojio je posebne Smjernice 2002/49/EC o sustavu nadzora i upravljanja bukom/zvukovnim zagađenjem u Europskoj uniji. Na tragu i u skladu s tim sustavom izrađen je i izglasan hrvatski Zakon o zaštiti od buke iz 2009. i čak šest pravilnika kojima se preciznije regulira sustav zaštite od buke. U Lijepoj Našoj, kao i u EU, ključni je „alat“ za upravljanje bukom zakonski obvezna izrada strateških karata buke koje, prema našim propisima, moraju izraditi samo gradovi koji imaju 100.000 ili više stanovnika. Taj kriterij znači da „karte buke“ u nas moraju imati samo četiri grada: Zagreb, Split, Rijeka i Osijek. Drugi ne!
Dakle, ne mora ga imati ni Šibenik, ni Zadar, ni Makarska, ni Dubrovnik, ni …Upravo zbog toga, javni vapaji umjetnice i svjetski poznate i slavljene turističke trudbenice Dagmar Meneghello protiv „Nečastivog“ i „trešteće glazbe“ na njenom otočiću i biskupa i poete Ante Ivasa protiv „zaglušujuće“ i „izluđujuće“ buke podno njegove i naše katedrale-ljepotice ne bi smjeli biti predmet svjetonazorskog rata, već racionalne rasprave o tome kako pomiriti potrebu jednog dijela turista/ljudi za zabavom i potrebu drugog dijela za dnevnim i, posebice, noćnim mirom i tišinom. Naime, uz „strateške karte buke“ koje traži zakonodavac, Hrvatskoj su hitno potrebne i „strateške karte tišine“: kako bi različite vrste građana i turista na njima mogle pronaći svoja željena odredišta – partijaneri Zrće, a tišino-ljubci neku od buke zaštićenu oazu mira i odmora.

Pag,Zrce,15.07.2012 - Party na plazi Zrce

ivascover_1

Ante Ivas

Maranatha (Dođi Gospodine)

Maranatha, Pastiru dobri,
Rabi, Učitelju
 dođi na polje, more, gore,
na zipku i grobove
raspelom Tvojim označene,
krvlju i znojem ispaćene,
isplakane suzama naroda moga.
Budi početak i svršetak,
prvi i posljednji
uskrsla pobjeda
alfa i omega
 naroda moga.
Maranatha
dođi gospodina
u zemlju Hrvata
Maranatha
dođi na radost
svega naroda moga
Maranatha
dođi nam brzo i zauvijek ostani
Neka prođe vrijeme zavodnika,
lažnih proroka
i svih kukavica, izdajica,
 krivokletnika
i svih varalica, otpadnika
strašnih ubojica
i svih sluga Zloga
iz naroda moga.
Skini lažne maske
s lica moje zemlje Hrvatske
Nek’ zablista svom ljepotom
i vjerom u Tebe Boga
naroda moga.

Marko Perković Thomson, Maranatha:

Maranata – Ministério Avivah:

dr. Slaven Letica/makarska-danas.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Na Jaklićkoj planini snimani kadrovi filma o ”Duvandžijama”

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ramski vjesnik

Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale teški život duvandžija i borbu za preživljavanje stanovništa.

Na Jaklićkoj planini i Makljenu u Rami, proteklog su vikenda snimani kadrovi dokumentarnog filma o duhanskim putovima koji su vodili iz Hercegovine prema Bosni i obrnuto, kada se iz Bosne išlo u Hercegovinu po duhan.

Već ranije, snimani su dijelovi filma u Grudama tijekom sadnje duhana, zatim misa za ”Duvandžije” na Blidinju, obavljeno je niz razgovora sa još uvijek živućim  Duvandžijama.

U subotu su snimljene zanimljive scene na Blidinju.  Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale taj teški život i borbu za preživljavanje. U tim scenama  širem gledateljstvu bit će vidljive ne samo teškoće duvandžijskog puta, nego i života stanovništva Rame i drugih mjesta kuda su se kretale duvandžijske družine na svojoj ruti.

U Jaklićkoj planini snimane su scene u autohtonoj obiteljskoj kući Tadića i njezinu okruženju.  Ta ambijentalnost dat će sigurno posebnost igranim scenama ovog dokumentarnog filma.

Projekt snimanja filma o Duvandžijama ideja je Ivice Perića Maradone iz Ždrimaca, Uskoplje. Perić je dobio zanimljiv nadimak Maradona ne zato što svojim izgledom podsjeća na njega, nego zato što je baratao nogometnom loptom kao Maradona. Nažalost, u ratu je ranjen u nogu te se morao oprostiti od nogometa.

Za Ramski vjesnik Perić je o svojoj produkciji za film kazao: ”Ideja za film je došla od mojih djedova i oca, jer su i oni išli u Hercegovinu po duhan kako bi ga dalje preprodavali i tako zarađivali za život. Zanimljivo je da su do sada uglavnom snimani filmovi o švercu duhanom u Hercegovini. Ovo je prvi slučaj da je Bosna vezana za taj duhan. Ljudi su odavde iz Bosne išli u Hercegovinu i vraćali se sa duhanom. Zamolio sam Josipa Mlakića da napiše scenarij i projekt je dobro podržan od Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i HAVC-a iz Republike Hrvatske.

Ljudi su ovdje preživljavali od šverca duhanom, a mlađi to ne znaju. U filmu ćemo vidjeti kroz koja su sve područja ljudi prolazili i što su sve doživljavali. Započeli smo snimanje u Grudama gdje se najviše duhana i sadilo te smo obavili niz razgovora sa živućim švercerima duhana iz Hercegovine, ali i iz Bosne.

Snimali smo upravo taj put kuda se nosilo duhan. Najviše materijala za film dobili smo upravo od samih sudionika šverca duhanom i pokušavamo praviti rekonstrukciju njihova putovanja i svega što su na tim putovima proživjeli.” Scenarij za film je napravio naš poznati književnik i scenarista Josip Mlakić, također iz Uskoplja.

O svom radu na scenariju Mlakić je za Ramski vjesnik rekao: ”Što se tiče ove teme dosta sam je istraživao. Ali to nije trebalo puno istraživati jer mit o švercu duhanom živi u svim ovim krajevima, od Hercegovine, pa preko Rame i sve do Srednje Bosne odakle su ljudi odlazili u Hercegovinu po duhan i krijumčarili ga, jer je to jedno vrijeme bio jedini način opstanka za pojedine ljude. U tim istraživanjima naišao sam na dosta zanimljivih podataka. Jedan od takvih je da je tog hercegovačkog duhana koji se švercao bio ljubitelj i Staljin.

Nedavno sam čuo i da je ministar vanjskih poslova Rusije Lavrov ljubitelj hercegovačkog duhana”. Za pripremu scenarija Mlakić je istraživao povijest sadnje duhana na ovim prostorima, dolazak duhana u Europu i ove krajeve u 17. stoljeću kada se pojavio. Zanimljivo je da je u tim prvim danima pojave duhana u nekim europskim zemljama bila propisana smrtna kazna za uživanje u njemu.   ”Do sada je snimljeno sve od samog početak, od sadnje, branja i sušenja duhana i razgovaralo se sa jako puno sudionika tih događanja.

To su mahom ljudi u kasnoj životnoj dobi i čini mi se da smo se za ovaj film odlučili u posljednji čas. Sniman je također i dio razgovora u Uskoplju s ljudima koji su se time bavili. Završne scene su ovdje, jer su putovi išli preko Vrana, Draševa, Raduše i Vranice, a odatle dalje”, kazao je Josip Mlakić o dosadašnjem snimanju filma. Projekt snimanja filma duhanskih putova dobio je podršku iz Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i dio sredstava stigao je iz Hrvatskog audio-vizualnog centra.

Na taj način financijska konstrukcija za ovaj film je zatvorena. Snimatelj filma je većim dijelom Mirko Pivčević, poznati hrvatski snimatelj koji radi sa Kristijanom Milićem, Arsenom Oremovićem i nizom drugih hrvatskih i svjetskih redatelja. Određene scene je snimao i Zdenko Jurilj koji je do sada snimio cijeli niz dokumentarnih filmova među kojima se izdvaja Bijeli put. Ovaj film je nedavno premijerno prikazan. Tu je i njegov film Dom koji je na ovogodišnjem Sarajevo film festivalu dobio specijalno  priznanje žirija. Statisti za film su uglavnom iz Uskoplja.

Drugi dio ekipe je iz producentske kuće Kadar iz Širokog Brijega gdje će se film, najvjerojatnije i montirati sa kompletnom postprodukcijom. Budući da je riječ tek o snimanju još se ne može govoriti o tome gdje će biti i kada prikazan ovaj film. Ovo snimanje na Jaklićkoj planini još jednom je pokazalo da ovakve lokacije u Rami mogu ponuditi originalnu scenografiju bez bilo kakvih kulisa. Dodajmo ovome da je na Draševu snimljen jedan od najvećih filmskih kadrova u duljini od pet kilometara koji je napravi Veljko Bulajić u filmu ”Neretva”.

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Da nije bilo Herceg Bosne Hrvati ne bi opstali u BiH

Objavljeno

na

Objavio

FENA

Predsjedavajući BiH Predsjedništva Dragan Čović, koji je i hrvatski član državnoga vrha, izjavio je u subotu u Mostaru da su utemeljenjem Hrvatske zajednice Herceg Bosne na današnji dan 1991. Hrvati osigurali opstanak u BiH te je poručio kako će se razočarati oni koji očekuju da će Haaški tribunal pravomoćnom presudom šestorici dužnosnika Herceg Bosne kriminalizirati sve Hrvate.

“Da nije bilo toga (Herceg Bosne) teško da bi bilo hrvatskog naroda. Hrvati sigurno ne bi bili politički narod niti bi mogli zagovarati jednakopravnost. S te strane, velika zahvala onima koji su imali snage i mudrosti da donesu ključne odluke kako bi se zaštitio hrvatski narod”, rekao je Čović u izjavi za medije.

On je sa čelnicima Hrvatskog narodnog sabora BiH koji okuplja najveće hrvatske stranke u BiH, te predstavnicima Hrvatske zajednice Herceg Bosne položio vijence i zapalio svijeće ispred središnjeg spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima na Trgu hrvatskih velikana u Mostaru.

“Diljem BiH i Hrvatske danas se pale svijeće i prisjećamo se teških vremena, vremena za povijest. Hrvatska zajednica Herceg Bosne je vrijeme ponosa, ona ima prevelik značaj”, rekao je Čović.

Upitan što očekuje od drugostupanjske presude šestorici dužnosnika Herceg Bosne, Čović je kazao kako se radi o časnim ljudima koji osobno nisu počinili nijedan zločin ili udruženi zločinački pothvat.

Izrazio je očekivanje kako će u sudskom pravorijeku biti uklonjeni navodi o kolektivnoj krivnji bh. Hrvata. “Mnogi očekuju da se kriminalizira sve što ima veze sa hrvatskim narodom, no bit će razočarani”, istaknuo je hrvatski član Predsjedništva BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari