Pratite nas

BiH

Pravo na tišinu i pravo na zabavu

Objavljeno

na

Istodobno, dok je vrlo teško zamisliti, nekmoli dokazati, bilo koji pozitivni učinak buke na ljudsko zdravlje i kvalitetu života, osim prolaznog užitka u zabavi, brojni su negativni učinci zvukovnog zagađenja

image002Dagmar Meneghello u obiteljskom restoranu (foto: Huffingtonpost)

Na prvu pomisao, malo je toga zajedničkog – što bi ih moglo spoznajno, interesno i osjećajno povezati i donijeti im „pobratimstvo lica u svemiru“ (da iskoristim naslov i sadržaj glasovite pjesme Tina Ujevića) – jednoj od dvostoljetnih suvlasnica (i suvlasnika) otočića Palmižana (raniji naziv: Sveti Klement) Dagmar Meneghello i šibenskog biskupa i poete Ante Ivasa.
Po svemu, doslovce svemu, te različite ljudske jedinke, u doista nedokučivom ljudskom „svemiru“ pobratimio je očajnički vapaj protiv, po njihovome sudu, nesnošljive, razorne (za duh, dušu i tijelo) i izluđujuće – buke.

Nesretna Dagmar, ugostiteljica, umjetnica, ali i ovisnica o otočnom miru i tišini, zaljubljenica u morsko plavetnilo i otočno zelenilo, očajnički se oglasila u nedjeljnom Jutarnjem listu u članku-ispovijesti znakovita naslova: „Rajski otok moje obitelji pretvorili su u pakao“ (Jutarnji list, 31. kolovoza 2014.) Srž njene žalopojke sročena je u dvije rečenice: „Glazba trešti na sve strane dan i noć, opušci od cigareta prijete da dođe do požara, a turisti koji su izabrali Palmižanu kao mjesto za vrhunski odmor su u čudu. Kao da je Nečastivi zavladao na rajskom otoku.“
Nesanicom „izluđeni“ (to je njegovo ispravo sagledavanje posljedice buke) šibenski biskupjavni vapaj protiv buke uputio je s oltara na otvorenom. Tijekom marijanske propovijedi na Veliku Gospu u Vrpolju nadomak Šibenika 15. kolovoza 2014. zagrmio je: „Noćne zabave uz zaglušujuću i izuluđujuču buku, često puta tako bezobzirnu da mnogi ne mogu više živjeti u svojim kućama, ni moliti usvojim crkvama, pa ni u katedralama. Nude se sve više kao vrhunac moderne zabave naročito djeci i mladima. Gledam te prizore u našem gradu. Jeli moguće, pitam se, to tumačiti potrebom provoda, zabave, turizma, profita ili, kako u Šibeniku kažu, revitalizacije gradske jezgre.“

image004

Prosvjed mladih posjetitelja i simpatizera nočnog kluba „Azimut“ organiziran je pod geslom: ”Biskupe, večeras nema spavanja“.

I dok je prosvjed Dagmar Meneghello protiv nesnosne glazbene buke i „Nečastivog“ koji se – bespravno, neželjen i nepozvan – pojavio i tijekom ljeta nastanio na negdašnjem Svetom Klementu, još uvijek bez javnog odjeka, nekmoli javne kritike, biskupov vapijući glas iz Vrpolja nadaleko se i naširoko čuo.
Na tragu njegovih riječi prosvjeda protiv „noćnih zabava uz zaglušujuću i izuluđujuću buku“ u gradu Šibeniku i diljem Lijepe Naše stvorena je silna moralna panika i zapodjenut ideološki i politički rat navodnih protagonista, ljubitelja i zagovornika stvarne i fantomske „šibenske urbane scene“ i zagovornika „šibenskog noćnog mira i tišine“. Panika se javila nakon što je gradska policija provela noćnu raciju u klubu „Azimut“ koji se nalazi, doslovce, pod samim šimatorjem šibenske katedrale.
Biskupov javni prosvjed protiv buke „liberalni“ su mediji proglasili ”kulturocidom”, ”klerofašizmom” i ”spregu Crkve, lokalnog HDZ-a i policije“. U toj moralnoj panici i svjetonazorskom ratu svi, doslovce svi, pa, nažalost, i šibenski gradonačelnik-liječnik dr. Željko Burić smeću s uma najvažniju činjenicu: da je BUKA odavno postala jednim od najvećih nedovoljno shvaćenih javnozdravstvenih problema i izazova XXI. stoljeća. Eksperti Svjetske zdravstvene organizacije, upravo zbog toga, s razlogom nazivaju „ekološkom kugom dvadeset i prvog stoljeća“.
Dakle, kao što je opravdan strah mladih ljudi, protagonista i simpatizera „šibenske urbane scene“, od gušenja skromnih začetaka urbane, pa i ulične i parkovne, umjetnosti i zabave (ulično slikarstvo i galerijska djelatnost, glazbeni klubovi, klapsko pjevanje i festivali, sajmovi knjiga, ulični glumci, zabavljači, žongleri i ini umjetnici itd.), potpuno je opravdan i poželjan i zasad usamljenički strah i javni prosvjed suvlasnice otočića Palmižana Dagmar Meneghello i šibenskog biskupa Ante Ivasa protiv – BUKE.

Štoviše, ozbiljna javno-zdravstvena istraživanja i analize daju za pravo biskupovoj tvrdnji da buka „zaglušuje“ i „izluđuje“. Buka, koju stručnjaci često nazivaju „zvučnim zagađenjem“ i kratko i jasno definiraju kao „neželjeni zvuk“, postala je tako ozbiljan javnozdravstveni i društveni problem da se njime sustavno bave eksperti za buku ili „zvučna zagađenja“, ali i Svjetska zdravstvena organizacija i Europska unija.
U jednoj od najbučnijih ili, ako vam je draže, zvukovima najzagađenijih zemalja u svijetu, Americi, sve je snažniji pokret za osvještavanje zdravstvenog osoblja, novinara i javnosti o pogubnom utjecaju raznoraznih buka – prometne prije svega, ali i industrijske, građevinarske, glazbene, tehnološke, pa i one „nevidljive“, privatne (u zatvorenim automobilima, stanovima i kućama ljudi slušaju glazbu na preko 100 decibela) – na fizičko i duševno zdravlje ljudi.

Sve je veći i broj organizacija koje se bore protiv apologije buci: Noise Off (www.NoiseOFF.org), The Noise Pollution Clearinghouse (www.nonoise.org), Noise Free America (www.noisefree.org), the League for the Hard of Hearing (www.lhh.org/noise) itd.
Kapilarno rađanje i širenje pokreta protiv buke ima čvrste teorijske i egzistencijalne temelje. Suvremeni svijet i život u njemu postaju sve zvučniji i bučniji: posljedica je to urbanizacije, prometnog i komunikacijskog povezivanja ljudi, ali i tehnološkog razvoja i stila života koji od najranije dobi stvara i odgaja „strah od tišine“ i ovisnost o zvukovima (zvučne i glazbene igračke, televizija, Internet, androidi itd.)
Istodobno, dok je vrlo teško zamisliti, nekmoli dokazati, bilo koji pozitivni učinak buke na ljudsko zdravlje i kvalitetu života, osim prolaznog užitka u zabavi, brojni su negativni učinci zvukovnog zagađenja na zdravlje ljudi klinički su odavno dokazani: buka otežava ljudsku komunikaciju, remeti san i cjeloviti ljudski bioritam, otežava ili onemogućava koncentraciju i uzrokuje čitav niz kroničnih bolesti (nagluhost i gluhoća, hipertenzija, endrokrinološki poremećaji i metabolički poremećaji), simptoma (najčešći je simptom „tinitus“: šumovi, zujanje, zvonjenje u ušima, od kojih su patili i pate brojni glazbenici, od Ludwiga van Beethovena do Barbre Streisand i Bona) i duševnih poremećaja (umor, gubitak koncentracije, razdražljivost, agresivnost, depresija, kronično uništenje radne i životne motivacije, pa i psihotični poremećaji).
Hrvatska nevladina udruga „Zelena akcija“ koja je posljednjih godina dio aktivnosti usmjerila prema „zvučnom zagađenju“, objavila je 2009. prijevod informativnog letka „Buka i zdravlje“, a 2011. je organizirala i raspravu na temu „Zaštita od buke u hrvatskom i europskom zakonodavstvu“.

image006

Naslovnica anti-bučnih europskih smjernica SZO.

Nakon što su brojni rezultati istraživanja pokazali da je preko 65% stanovnika Europske unije izloženo nezdravim razinama prometne, industrijske i glazbene buke, Europski ured Svjetske zdravstvene organizacije objavio je 2009. godine posebnu publikaciju „Smjernice o noćnoj buci za Europu“ čija se temeljna preporuka svodi na zahtjev da maksimalna razina noćne buke u Europi treba biti smanjena ispod 40 decibela. Znatno ranije, sredinom 2002., Europski parlament usvojio je posebne Smjernice 2002/49/EC o sustavu nadzora i upravljanja bukom/zvukovnim zagađenjem u Europskoj uniji. Na tragu i u skladu s tim sustavom izrađen je i izglasan hrvatski Zakon o zaštiti od buke iz 2009. i čak šest pravilnika kojima se preciznije regulira sustav zaštite od buke. U Lijepoj Našoj, kao i u EU, ključni je „alat“ za upravljanje bukom zakonski obvezna izrada strateških karata buke koje, prema našim propisima, moraju izraditi samo gradovi koji imaju 100.000 ili više stanovnika. Taj kriterij znači da „karte buke“ u nas moraju imati samo četiri grada: Zagreb, Split, Rijeka i Osijek. Drugi ne!
Dakle, ne mora ga imati ni Šibenik, ni Zadar, ni Makarska, ni Dubrovnik, ni …Upravo zbog toga, javni vapaji umjetnice i svjetski poznate i slavljene turističke trudbenice Dagmar Meneghello protiv „Nečastivog“ i „trešteće glazbe“ na njenom otočiću i biskupa i poete Ante Ivasa protiv „zaglušujuće“ i „izluđujuće“ buke podno njegove i naše katedrale-ljepotice ne bi smjeli biti predmet svjetonazorskog rata, već racionalne rasprave o tome kako pomiriti potrebu jednog dijela turista/ljudi za zabavom i potrebu drugog dijela za dnevnim i, posebice, noćnim mirom i tišinom. Naime, uz „strateške karte buke“ koje traži zakonodavac, Hrvatskoj su hitno potrebne i „strateške karte tišine“: kako bi različite vrste građana i turista na njima mogle pronaći svoja željena odredišta – partijaneri Zrće, a tišino-ljubci neku od buke zaštićenu oazu mira i odmora.

Pag,Zrce,15.07.2012 - Party na plazi Zrce

ivascover_1

Ante Ivas

Maranatha (Dođi Gospodine)

Maranatha, Pastiru dobri,
Rabi, Učitelju
 dođi na polje, more, gore,
na zipku i grobove
raspelom Tvojim označene,
krvlju i znojem ispaćene,
isplakane suzama naroda moga.
Budi početak i svršetak,
prvi i posljednji
uskrsla pobjeda
alfa i omega
 naroda moga.
Maranatha
dođi gospodina
u zemlju Hrvata
Maranatha
dođi na radost
svega naroda moga
Maranatha
dođi nam brzo i zauvijek ostani
Neka prođe vrijeme zavodnika,
lažnih proroka
i svih kukavica, izdajica,
 krivokletnika
i svih varalica, otpadnika
strašnih ubojica
i svih sluga Zloga
iz naroda moga.
Skini lažne maske
s lica moje zemlje Hrvatske
Nek’ zablista svom ljepotom
i vjerom u Tebe Boga
naroda moga.

Marko Perković Thomson, Maranatha:

Maranata – Ministério Avivah:

dr. Slaven Letica/makarska-danas.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Mario Karamatić: Nadam se da će uskoro Dan Herceg-Bosne biti Dan državnosti

Objavljeno

na

Objavio

”Hrvatska Republika Herceg-Bosna bila je jamac opstojnosti hrvatskog naroda, a danas je nedosanjani san”, rekao je novinarima prilikom Dana ŽZH i Dana HZ Herceg-Bosne u Širokom Brijegu Mario Karamatić, zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BiH i čelnik HSS-a.

”Ja se iskreno nadam u skoro vrijeme da će ovo biti Dan državnosti i da ćemo vratiti Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu dominantno, jer sve što smo potpisali u Washingtonu i Daytonu o pravljenju Federacije su bile obmane”, rekao je Karamatić i dodao kako su Hrvati ”prevareni i izdani”.

Kaže kako je vrijeme ”da se počnemo vraćati na početne pozicije.” ”To je kao loš brak – ako ne ide najbolje je da svatko ide svojim putem i onda se može funkcionirati, a zajednička djeca ovog braka, tzv. institucije BiH, ako mogu funkcionirati u dva entiteta, ne vidim razloga zašto ne mogu tako i nastaviti”, kaže Karamatić.

Dodaje kako su svi oni koji su se borili za BiH ovu državu zamišljali drugačije u odnosu na to kakva je ona danas. ”Mi smo se svi borili za BiH, ali svi smo je malo drugačije zamišljali. Mi koji smo se borili u HVO-u željeli smo BiH kao državu jednakopravnih naroda, oni iz Vojske RS željeli su srpsku BiH, a oni iz takozvane Amije BiH željeli su islamističku BiH.

Na kraju nitko nije dobio sto je želio, pa je vrijeme da se raziđemo ili da sjednemo i napravimo državu po mjeri svih nas”, kategoričan je Karamatić. Prema njemu, izborni zakon nije minimalni prag. ”On je linija ispod koje ne možemo ići, jer su intervencijama visokih predstavnika hrvatski politički predstavnici dovedeni pred zid odakle ne možemo ni milimetra uzmaknuti.

Postoje neke linije obrane sa kojih se ne smije uzamaknuti, kao i crte koje se ne smiju prijeći. Nakon što su nam Bošnjaci već treći put svojim glasovima nametnutli čovjeka koji se izjasnjava kao nekakav Hrvat i ne govori hrvatskim jezikom, mi nemamo prava da popustimo ni milimetar, a izborni zakon je minimum koji bi zadržao malo želje da pokušamo sačuvati ovakvu BiH, iako sam ja osobno izgubio sve iluzije da se to isplati pokušavati sačuvati, pa je vrijeme da krenemo svojim putem”, zaključio je Karamatić, prenosi bljesak.info

 

Mario Karamatić: Ja nemam iluzija da mi imamo relevantnog sugovornika sa bošnjačke strane

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Fojnički Hrvati: Jesmo ranjeni, ali ne damo se, rane će zacijeliti, a mi ostajemo tu.

Objavljeno

na

Objavio

Fojnički Hrvati obilježili su jučer, 13. studenog, još jednu tužnu 25. godišnjicu okrutnog ubojstva fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića, gvardijana i vikara Franjevačkog samostana Duha svetoga u Fojnici. Na pragu samostana ratne 1993. bez ikakva povoda ubio ih je Miralem Čengić, pripadnik 302. motorizirane brigade Armije BiH iz Visokog, piše Večernji list BiH.

S Čengićem su bila još trojica pripadnika navedene postrojbe Nedim Zerdo, Samin Mušinbegović i Vahid Begić. Tadašnji Vrhovni sud u Sarajevu ubojicu fojničkih fratara Miralema Čengića osudio je na 11 godina zatvora, a trojici njegovih pomagača izrekao kaznu od po šest mjeseci. Čengić je odležao tek dio kazne jer su ga više puta pomilovali bošnjački politički čelnici te je odavno na slobodi.

Najbliže otkrivanju nalogodavaca bilo se prije osam godina kada je u samostan Duha Svetoga došao bivši zapovjednik 302. motorizirane brigade Armije BiH Hasib Mušinbegović. On se tada ispričao franjevcima za zločin, ali je isto tako u razgovoru za naš list rekao kako su četvorica pripadnika njegove postrojbe toga dana, 13. studenog 1993., bili izuzeti iz njegova zapovjedništva. Krenula je obnova postupka koja do današnjeg dana nije dala nikakvih rezultata. Tko je naredio zločin, ni danas se ne zna. Ipak, vjere za ostanak u Fojnici ne nedostaje. – Jesmo ranjeni, ali ne damo se, rane će zacijeliti, a mi ostajemo tu. Stoji samostan i stoji Bosna – poručio je gvardijan fojničkog samostana fra Miro Relota na misi u povodu 25 godina od ubojstva dvojice franjevaca.

Misu je u prepunoj crkvi, uz članove obitelji ubijenih svećenika, predvodio fra Žarko Relota iz Hrvatske uz koncelebraciju 20-ak svećenika iz Lepeničke regije. Relota je kazao da mu je povjeren iznimno težak zadatak, da su osjećaji jaki te da je ovo prilika za vaganje svake izgovorene riječi.

– Žrtva poginulih fratara zadužila je sve one koji žive u ovim krajevima jer će nastaviti odzvanjati kao i poruka koju su svojim životima posvjedočili ubijeni fratri, a to je poruka da nam je ovdje mjesto i kad je najteže ne želimo otići – istaknuo je fra Žarko.

Osvrnuo se i na posljednji istup pokojnog gvardijana u medijima kada je rekao da je kao fratar dobrodošao bilo gdje u svijetu, ali da se, ipak, u Bosni, najbolje osjeća.

Zločini tkz. Armije BiH: 25. godišnjica strijeljanja fojničkih fratara

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari