Pravobraniteljica je učila iz komunizma

Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević zacijelo je učila i iz komunističkog nasljeđa, pa kaže kako se “nerijetko vjerski sadržaji u nekim školama prakticiraju i izvan nastave vjeronauka, npr. pri održavanju školskih priredbi, što smatramo neprihvatljivim.” No za koga “neprihvatljivim”?

Za nju, njezine prijateljice i još ponekog, ili za više od 80 posto Hrvata koji se izjašnjavaju kao kršćani? I znači li to da se na školskim priredbama Bog, Crkva, vjera ne bi smjeli spominjati, inače slijedi kazna?

Takve priredbe mogu biti i te kako prikladne za izražavanje vjere, ali ne kao nametanje svjetonazora nego kao dramski, recitatorski ili koji drugi iskaz koji može zadovoljiti publiku?

Bi li Helenca iz knjižara izbacila kršćanske autore ili knjige koje promiču kršćanski život, iz kazališta predstave s vjerskim sadržajem, s izložbi slike koje prikazuju Krista ili vjerske motive?

Mnogim učenicima vjera je život u obitelji, svakidašnjica, pa bi bilo neprirodno da na školskim priredbama budu zakinuta. Priredbe su javnost, zato bi vjeru na njima pravobraniteljica zabranila kao komunisti koji je nisu mogli isključiti iz privatnog života, ali u javnosti joj nije bilo pristupa.

Milan Ivkošić / Večernji list

Plenković: Bilo bi neobično za zemlju s toliko katolika da nigdje ne bude ničega

Što vi mislite o ovoj temi?