Connect with us

Priče

Prebili su Savla, nije stigao postati Pavao!

Objavljeno

on

Dragi prijatelji, kako ste? Uživate li u posljednjim danima ovog ljeta? Evo, uskoro će doći vrijeme kada nećete morati kukati radi vrućina. Moći ćete jadikovati po bespućima neta zato jer će danima padati kiša, a vjerovali ili ne, postoji velika vjerojatnost da će čak padati i snijeg. Tamo negdje krajem prosinca i tijekom siječnja. Znam, zvuči nevjerojatno, otuda vjerojatno i tolika količina čuđenja i lošeg raspoloženja uvjetovanog sasvim uobičajenim meteorološkim pojavama. Mora da su i naši djedovi plakali kada su im se smočila stopala od kiše. Sebi nisu mogli doći danima. Uh, ta vremena kada su muškarci bili muškarci, piše Marin Miletić/blog

[ad id=”68099″]

Vjernici sigurno znaju za lik svetoga Pavla. Nevjerojatni mislilac, apostol Kristov koji usto budi rečeno sam sebe prozva apostolom, čovjek potpuna predanja, izgaranja za Radosnu vijest Kristova evanđelja, čovjek koji je toliko ljubio Učitelja da se nije libio radi Isusa dobiti batine, trpjeti uvrede, omalovažavanja svakojakih vrsta, a naposlijetku ostao je u doslovnom smislu bez glave radi vjernosti svome Učitelju.

Pavao je pak prije susreta s Isusom bio – Savao. Kao revni Židov bio je progonitelj kršćana. Odobravao je i ubojstvo sv. Stjepana. Uglavnom, bio je dno dna lik, mrzitelj Isusovih učenika i Isusa samog, tlačitelj žena, djece kršćana.

Dozvoljavam si pitanje: kako bi mi danas pisali o takvom čovjeku po fejsu i s kakvim bljutavim kvalifikacijama bi žigosali čovjeka koji bi nam toliko nanosio boli? Kao kršćani, naravno. Ono, između nedjeljne mise i ispovijedi u petak, negdje oko srijede, opalim te kršćanskom toljagom po glavi ne želeći prihvatiti da se svaki čovjek može obratiti, postati boljim.

Zamislite ono, krene Savao u 2015. godini s motorom iz Pule u Senj. Isus je lijepo zamislio skočiti s padobranom iznad Zaljeva, doskočiti na riječku Rivu i tu organizirati klasičnu sačekušu – obraćenja. Ono, susreta živog Boga i grešnog čovjeka, susreta Savršenosti i nesavršenosti, Veličine i malenosti, Punine Ljubavi i duboke ranjenosti radi nepoznavanja Ljubavi. Takav susret uvijek uzrokuje tektonske promjene u biću koje upozna svoga Stvoritelja, svoga Učitelja. Kada ga upoznaš, ne možeš, a da ga ne ljubiš. Ne možeš, a da ga ne živiš protkan iznutra novom dimenzijom smisla koja te pogoni energijom koja se ne može mjeriti s nikakvom energijom ovoga svijeta, zato jer se tu radi o sili Duha Svetoga, a ne o nekim new age smisalicama. Sve je to Isus dogovorio sa svojim Ocem i Duhom Svetim ispijajući zlatni hausbrandt espresso u nebeskom Jeruzalemu, želeći tu trsku dobrano napuklu ne slomiti, već u potpunosti – obnoviti, pružiti tom čovjeku ruku, krenuti s njim dalje u ovozemaljskom hodu prema prolasku kroz vrata smrti pa sve do one iskonske radosti.

Sve je to Isus lijepo zamislio, ali mi smo imali drugačiji plan.


Živcirala nas je zloća Savla. Kršćanski smo ga ogovarali, dopustili sebi da nam se srce otruje zlim mislima, nismo u tom zlikovcu htjeli vidjeti ništa dobroga, kopali smo po ranama njegove duše stavljajući pred povećalo sve grijehe koje smo tako dobro detektirali. Onda smo ih umnožili, nadodali svoje, mrvicu lagali, ok, malo više lagali, pa smo sve upakirali u obrambene mehanizme da nam ne bi taj Savao naudio, jerbo je on loš i opasan čovjek. Pa smo se poslužili logikom starog Busha i mi sami organizirali preventivnu sačekušu Savla na izlazu iz tunela Učka. Prebili ga na smrt teleskopskim palicama na kojima smo prethodno ugravirali našu vjerničku poruku: peacemaker. Čisto ono, da budemo do kraja vjerni, zar ne?

I tako mali Savao nikada nije mogao postati veliki Pavao. Ne radi sebe ili radi Boga, nego radi naše zloće i našeg suda.

Od kuda nam drskosti, iz kojeg izvora crpimo argumente za difamaciju onih drugih? Zašto prst kojim tako dobro dijagnosticiramo rane drugih ne okrenemo ka sebi samima? Kakav bi bio taj selfie naše duše i s kojom radošću bi ga sherali public sa svima? Ili bi se ipak sramili svoje malenosti?

Dopustimo Bogu da bude Bog, a mi ljudi budimo – ljudi. Čuvajmo sebe, svoje, ali nemojmo se igrati s odlukama koje bi nekom drugome otele – sutra.
Ako to pak učinimo  sjetite se Isusa: “Mjerom kojom mjerite i vas će se mjeriti.”

Volim vas. Jako.

Marin Miletić/blog

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari