Pratite nas

Reagiranja

PREDLOŽITE GENERALA PRALJKA ZA NOBELOVU NAGRADU ZA MIR

Objavljeno

na

Poštovana Predsjednice Republike Hrvatske

Poštovani Predsjedniče Hrvatske vlade

Poštovani Predsjedniče Hrvatskoga sabora

Pozivamo vas da podržite Hrvate iz Bosne i Hercegovine kojima će ove godine biti donijeta presuda u Haagu. Poznato vam je da su u prvostupanjskoj presudi optuženi na drastične kazne zbog izmišljenoga zločinačkog pothvata Republike Hrvatske u izmišljenoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Zapravo, sudi im se zato što je Republika Hrvatska u više navrata spriječila ostvarenje velikosrpskog osvajanja susjedne države i pobjedu velikosrpskoga fašizma kome je kruna trebao biti genocid u Bihaću.

O tome smo svojedobno u dva navrata pisali Vijeću sigurnosti UN-a, ali bez uspjeha:

http://www.hkv.hr/10680-novo-pismo-hrvatskih-intelektualaca-vsun-a.html

Vjerujemo da ste svjesni činjenice da će eventualna takva presuda političkoga suda u Haagu itekako utjecati na našu državu. Zato vam predlažemo da svima pokažemo da Hrvatska nikada neće prihvatiti kažnjavanje onih koji su spriječili takve zločinačke naume svjetskih moćnika te da pokrenemo postupak kandidature generala Slobodana Praljka za dobivanje Nobelove nagrade za mir. Zapravo prijedlog i obrazloženje možete naći u najnovijoj knjizi prof dr. sc. Zdravka Tomca Hrvatski patriotizam – što to znači biti Hrvat.

 

OBRAZLOŽENJE

 

  1. Tomac: Slobodan Praljak – junak nad junacima i najveća žrtva protuhrvatske politike

 

Portal HKV-a: 27. travnja 2017.

 

Hrvatski general Slobodan Praljak

 

Zašto tvrdim da je Slobodan Praljak zaslužio biti barem kandidat za Nobelovu nagradu za mir? Zašto tvrdim da je Slobodan Praljak hrvatski Sokrat koji je u sokratovskom govoru potpuno razobličio lažne optužbe Haaškog suda? Zašto tvrdim da je Slobodan Praljak heroj nad herojima? Zašto tvrdim da je Slobodan Praljak najveća žrtva protuhrvatske politike, a osobito tužiteljstva Haaškog suda koje želi uništiti i Praljkovu obitelj, ni krivu ni dužnu.

Kako su moguće monstruozne optužbe tužiteljstva Haaškog suda koje Slobodana Praljka uspoređuju s nacistima, nazivajući ga hrvatskim Goeringom.

Evo argumenata i odgovora na te podvale i na pitanja koja se nameću.

Slobodan Praljak je, da bi spasio  žene i majke vojnika JNA, ugrozio vlastiti život kod vojarne JNA u Grahovini. Bio je dogovor da se prekine vatra, napravljen je brisani prostor između Hrvatske vojske i vojarne. Preko tog brisanog prostora majke i supruge opkoljenih vojnika JNA išle su ih posjetiti. Pri povratku majka i supruga netko ja zapucao, a žene su se našle na brisanom prostoru. I tada iz rova prvi iskače Slobodan Praljak. Ljudina, onako visok i korpulentan, trči prema ugroženim ženama i viče raširenih ruku: „Ne pucajte, ne pucajte!“ Međutim, i dalje nastavljaju pucati. Praljak i dalje trči, dolazi do grupe žena i baca se na njih i svojim tijelom ih štiti da ih koji metak ne bi pogodio. To je junaštvo nad junaštvima, gesta humanosti kojom Slobodan Praljak, general Hrvatske vojske, žrtvuje vlastiti život da bio spasio supruge i majke od neprijatelja, agresora, koji su napali Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Taj junački čin nije bio jedini. Bilo ih je mnogo. Još jedanput je Slobodan Praljak svojim tijelom štitio zarobljene vojnike JNA i brinuo se da sretno stignu svojim kućama. Slobodan Praljak izvukao je zarobljene civile Srbe iz logora u Dretelju prijeteći oružjem HOS-ovcima, pretežno Muslimanima, koji nisu htjeli pustiti zarobljene Srbe. Slobodan Praljak izvlačio je ranjene Muslimane iz bolnice u istočnom Mostaru. Organizirao je izvlačenje, prebacivanje i smještaj 15 tisuća Muslimana iz Stolca i Dubravske visoravni splavom preko Neretve. Prevozio je ranjene Muslimane helikopterom iz istočnoga Mostara u Split.

Muslimansku obitelj iz Uskoplja s djetetom oboljelim od leukemije prebacio je u Split na liječenje. Pomogao im je stjecanje hrvatskoga državljanjstva kako bi na teret hrvatskoga proračuna mogli otuptovati u Švicarsku na liječenje. Pustio je na svoju ruku zarobljene muslimane poslije sukoba u Rami-Prozor.

Navodimo još dva osobna herojska čina Slobodana Praljka i njegove obitelji. Smjestio je Muslimane u svoj stan u Zagrebu, hranio ih i liječio. Isto je to učinio i u svojoj vikendici u kojoj je također smjestio Muslimane i brinuo se za njih. To su samo neka junačka djela Slobodana Praljka. Tijekom rata sprječavao je osvetu nakon što su Muslimani počinili zločine u Uzdolju, Doljanima i Grabovici. Osobno je provodio konvoje s hranom za Muslimane, čak i konvoje s oružjem i onda kad su, pokušavajući osvojiti Srednju Bosnu, krenuli u rat protiv Hrvata.

 

Umjesto odličja grozni napadi

 

Toliko je tih junačkih i humanih djela da ne znam za sličan primjer u povijesti ratovanja. Za ta humana djela Praljak zaslužio je da ga Muslimani odlikuju najvećim odličjima, a da mu Međunarodna zajednica oda najviše priznanje. Umjesto toga Slobodan Praljak doživljava grozne napade. Tužiteljstvo Haaškoga suda proglašava ga nacistom, uspoređuje ga s Goeringom, a krivotvorinama i lažima optužen je prvostupanjskom presudom na tešku robiju. I danas je u zatvoru već punih 11 godina i čeka konačnu drugostupanjsku presudu. Kad bi bilo imalo pravde i ljudskosti, onda bi već davno Slobodan Praljak trebao biti oslobođen, a ne godinama tamnovati u Haaškim kazamatima.

Do kraja godine očekuje se konačna drugostupanjska presuda. Kad bi bilo imalo pravde, onda bi sudski pravorijek morao biti oslobađajući. Slobodan Praljak bi morao biti proglašen nevinom osobom. Očito je da Haaški sud nije pravedan kad nakon navedenih junačkih djela proglašava Slobodana Praljka nacistom i Goeringom. Ne bi bilo moguće da Carla del Ponte, tužiteljica Haaškoga suda, otvoreno promiče svoju antihrvatsku rasističku politiku na temelju koje su Hrvati optuženi i suđeni u Haagu. Carla del Ponte je rekla da su Srbi kopilad, a da su Hrvati podmukla kopilad. Nakon što je Tužiteljstvo Haaškog suda nedavno ostalo pri svojim groznim optužnicama, Slobodan Praljak je u svom sokratovskom govoru između ostalog istaknuo: “Da sam ja, Slobodan Praljak, kojim slučajem napisao ili izrekao takvu kvalifikaciju bilo kada u bilo kojoj formi prema bilo kojem narodu ili skupini u vrijeme rata na prostorima bivše Jugoslavije, dobio bih samo zbog toga pet godina zatvora. Želim doznati vrijedi li na sudu u Haagu „Quod licet Iovi, non licet bovi.“. Želim doznati brine li se Međunarodna organizacija, koja je osnovala Haaški sud, o njegovoj pravičnosti, i podržava li taj stav?”

 

Prikupljanje dokumenata

 

Slobodan Praljak izveo je još jedno herojsko djelo. U zatvoru je skupljao dokumente o ratu i argumentima razobličio lažne optužbe, učinio ih je smiješnim. Dokazao je da ono što Tužiteljstvo naziva nacizmom i zločinom da je bila samo borba hrvatskoga naroda za slobodu, nacionalnu i građansku. Praljak je u svojoj sokratovskoj obrani na kraju iznosi dokaze zašto ga se želi uništiti, zašto žele uništiti i njegovu obitelj, zašto samo za njega traže od Hrvatske države da proda njegovu imovinu i da plati milijunske troškove njegove obrane, koju Haaški sud plaća za sve osim za Slobodana Praljka. Njemu ne mogu oprostiti što je argumentima pokazao ne samo da nije Goering i nacist nego da je istinski humanist, jedan od najvećih u povijesti ratovanja. Praljka i njegovu obitelj žele uništiti i zato što se nije bio spreman odreći nacionalne politike dr. Franje Tuđmana, nego je tvrdio da je ta politika stvorila Republiku Hrvatsku i omogućila opstanak Bosne i Hercegovine kao države. U svom sokratovskom govoru rekao je sljedeće: „Ne odričem se smisla i pravnog temelja Hrvatske zajednice Herceg Bosne, izraza volje Hrvata u Bosni i Hercegovini, suverenoga i konstitutivnoga naroda u toj državi. Hrvatska zajednica Herceg Bosna omogućila je stvaranje HVO-a koji je 1992. obranio Bosnu i Hercegovinu i jug Hrvatske, a 1993. spriječio ostvarenje agresivnih planova Armije Bosne i Hercegovine.”

Slobodan Praljak rekao je istinu koju ne žele čuti o muslimanskoj politici u BiH-u. Dokazao je da su Armija Bosne i Hercegovine u nemoći da obrani teritorij od velikosrpske agresije krenula u ofenzivu prema HVO-u. Također, dokazao je da je Armija BiH počinila teške zločine nad Hrvatima u Konjicu, Čapljini, Doljanima, Bugonju, Grabovici, Uzdolju i drugdje.

Svoj govor zaključio je rečenicama: „HVO se branio od agresije i 1992. i 1993 i 1994. Godine, a dužnost je zapovjednika ne izgubiti rat.“ Na kraju je rekao: „Moja savjest je čista.“ On je to i dokazao neoborivim argumentima i činjenicama u svojim knjigama i u svojoj obrani.

Neshvatljivo je da je Hrvatska država uvela porez na šund, na te njegove knjige. Tražili su da plati 500.000 HRK-a poreza umjesto da mu zahvale. Moramo ovdje istaknuti da je Zoran Milanović, bivši predsjednik Vlade, tada postupio domoljubno i humano, i na našu prozivku poništio odluku o šundu i oslobodio Praljkovu obitelj plaćanja velikoga poreza.

Međutim, i danas Hrvatska država nema čistu savjest. Haški sud traži od Republike Hrvatske da proda Praljkovu imovinu i plati milijunske iznose za Praljkovu obranu. Umjesto da se Republike Hrvatske pobuni, izvršitelji njezine politike mirno primaju taj nalog i time dovode u pitanje sudbinu i Praljkove obitelji. Možemo stoga reći, što se tiče Slobodana Praljka, da mnogima, ne samo u Međunarodnoj zajednici nego i u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, savjest nije čista. Bez obzira na konačnu presudu Haaškoga suda, doznat će se povijesna istina. Već danas može se utvrditi kako Slobodan Praljak nije samo najveća nevina žrtva Haaškoga suda i dijela međunarodne politike, nego i protuhrvatske politike u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

 

Izmišljena optužba o miniranju mosta u Mostaru

 

Sjetimo se koliko smo puta pročitali, čuli i vidjeli kako u hrvatskim medijima kruže izmišljene optužbe da je Slobodan Praljak minirao i srušio most u Mostaru. I nakon što je dokazano da je most miniran iznutra i srušen, a ne topničkom paljbom pod zapovjedništvom Slobodana Praljka, i dalje se te optužbe ponavljaju. Brojne humanitarne organizacije i organizacije za ljudska prava, cijelo su vrijeme šutjele, i ne samo što su šutjele i prešućivale istinu o Slobodan Praljku, nego su i sustavno pomagale da se šire laži i klevete kojima su narušavale njegov ljudski dignitet. Na taj način nije Slobodan Praljak jedina žrtva protuhrvatske politike; žrtva je cijeli hrvatski narod. Žrtve su mnogi poput braće Kupreškić, koji su pred vlastitom djecom uhićivani kao najveći teroristi, koji su godinama tamnovali u haaškim kazamatima, da bi na kraju bili oslobođeni, a da im se nitko za to nije ispričao i priznao krupnu pogrješku. Čega li smo se naslušali u ovim godinama, pogotovo nakon prvostupanjske presude na teške robije; što li su sve govorili i pisali o Gotovini i Markaču? Koliko je lažnih optužbi izrečeno na račun dr. Franje Tuđmana, prvog hrvatskoga predsjednika, na račun Oluje, na račun Hrvatske? Iako istina postupno dolazi na vidjelo; na nju i dalje traje agresija izvana i iznutra. Nema u našim medijima tekstova koji bi opisali stvarnu ulogu Slobodana Praljka u ovom ratu i pokazali kako je teško shvatiti da jedan takav čovjek, istinski humanist bude proglašen nacistom i hrvatskim Goeringom. Povijesna istina će se doznati bez obzira na konačnu presudu Haaškog suda. Slobodan Praljak bit će heroj nad herojima hrvatskoga naroda i žrtva nad žrtvama protuhrvatske politike.

Trebalo bi na sličan način pisati i o ostalim haaškim optuženicima, herojima i žrtvama. O njima pišemo godinama na našem portalu, a o Gotovini i Markaču sam sam napisao stotine stranica.

Hrvatski narod slavio je kao jedan od najvećih dana u svojoj povijesti, kad je barem što se njih tiče, pobijedila pravda, i kad su proglašeni nevinima. Ali ni ta presuda nije bila dovoljna da bi zaustavila laži i klevete protiv državnoga i vojnoga vodstva na čelu s dr. Franjom Tuđmanom, protiv Hrvata u Bosni i Hercegovini, nego su se nastavile optužbe kao da pravorijeka o nevinosti i nije bilo.

Za hrvatski narod je važno da za sve nas u Hrvatskoj i među našim sunarodnjacima u svijetu utvrdimo istinu i politički se obračunamo s petom protuhrvatskom kolonom. Kao potpredsjednik Hrvatskoga nacionalnog etičkog sudišta s pedesetak istaknutih intelektualaca posljednjih smo godina osudili smo veći broj državnih dužnosnika koji su počinili moralnu veleizdaju hrvatskoga naroda. To nije dovoljno. Morat će Hrvatski sabor, prije ili kasnije, utvrditi istinu i o monstruoznim optužnicama Haaškoga suda i djelovanju pete protuhrvatske kolone te i službeno obraniti hrvatski narod od lažnih optužba.

 

Umjesto zahvale Praljkove knjige proglašene šundom

 

Slobodan Praljak u svojim je knjigama učinio više nego svi hrvatski povijesni instituti i povjesničari. Zato je ’prestrašno’ što umjesto zahvale Hrvatske države doživio da su se njegove knjige pokušale proglasiti šundom odnosno što je Država Hrvatska prihvatila da Praljkovoj obitelji oduzmu imovinu i onemoguće njezin normalan život. Dakle, hrvatski patriotizam pokazuje se na djelu, kad se radi o Haaškom sudu mnogo je lažnih patriota i domoljuba, a mnogo izdajnika i veleizdajnika. Najteže je što su neki od njih bili u samom državnom vrhu tako da su mogli nanijeti neprocjenjive štete hrvatskom narodu. Svi smo na neki način krivi što smo dopustili postojanje takve politike i što su mnogi, ne samo mirno gledali nego i pomagali takve monstruozne optužbe i presude. Sve ovo što sam napisao pokazuje i dokazuje da Slobodan Praljak zaslužuje biti kandidat za Nobelovu nagradu za mir i humanost, a da svi oni koji su ga lažno optuživali zaslužuju sudbinu Sokratovih tužitelja u Staroj Grčkoj.

U članku Gotovina, Carla del Ponte i Sokrat objavljenu u knjizi Ante Gotovina u izdanju UBIUDR-a Podravke, između ostalog sam napisao:

„Velika je pogreška Hrvatske što je prihvatila nemoralne, nepravedne i neistinite optužnice Haaškog suda koji, htjeli to priznati ili ne, pokušavaju krivotvorinama pretvoriti Hrvatsku iz žrtve u agresora, a Srbe iz agresora u žrtvu. Velika je pogreška što je Hrvatska dozvolila da se nevini ljudi proglašavaju ratnim zločincima i što je prihvatila nemoralnu praksu da hrvatski generali i Hrvatska kao država mora dokazivati svoju nevinost. Vrlo je opasno prihvaćati praksu po kojoj se može optuživati nevine koji su onda dužni dokazivati svoju nevinost. Zato se kaže da je pravednije da deset zločinaca bude na slobodi nego jedan nevin u zatvoru. Zaštita nevinih bitna je tema svake demokracije od Sokrata do danas. U staroj grčkoj demokraciji optuženi je mogao birati vrstu kazne. Smatralo se da na taj način on posredno prihvaća suverenitet suda i svoju krivnju. Sokrat je smatrao da je nevin i nije htio priznati suverenitet suda ni svoju krivnju i zato je izabrao smrt, odbivši birati vrstu kazne. Janko Bobetko, upokojeni general Hrvatske vojske, koji je bio uvjeren u svoju nevinost, postupio je kao i Sokrat, odbivši nadležnost Haaškog suda rekavši: „Živ ne idem u Haag.“ Slično je postupio i general Gotovina koji nije prihvatio lažne optužbe i koji nije htio na sudu dokazivati svoju nevinost. Osam od deset Hrvata iz srednje Bosne koji su prihvatili ići dokazivati nevinost u Haag, prije nego što su pušteni, odležali su godine robije a da im se nitko nije ispričao. Zato bi bilo pravedno da se i za Tužiteljstvo Haaškog suda uvede starogrčka praksa po kojoj su, ako se dokaže da su osudili nevine, istom kaznom kazne sudci i tužitelji. Poznato je da su i sami Atenjani, kad bi utvrdili da su tužitelji i sudci osudili nevina čovjeka (Sokrata), istom kaznom osudili i njegove tužitelje i sudce. Šteta što je danas međunarodna pravda znatno ispod starogrčke. Kad bi danas vrijedila atenska pravda, Carla del Ponte bila bi već odavno u zatvoru jer bi morala slijediti sudbinu npr. braće Kupreškić. Otpor Bobetka i Gotovine, koji nisu prihvatili lažne optužnice i floskulu da trebaju dokazivati svoju nevinost, kao i u slučaju Sokratovu, djeluje i djelovat će još više. Njihova hrabrost i moralni čin pridonose da iz dana u dan hrvatski narod sve čvršće i odlučnije odbija nemoralnu trgovinu. Sve veći broj ljudi protivi se slanju nevinih u Haag radi dobivanja ulaznice u Europsku uniju. Bobetko i Gotovina protekom vremena postajat će hrvatski Sokrati, a Carladel Ponte barem na moralnoj razini doživjet će sudbinu Sokratovih tužitelja i sudaca.

Nepravda koju je doživio Slobodan Praljak vapi do neba i traži od hrvatskoga naroda, a posebno od hrvatskih institucija i hrvatske vlasti, da istakne kandidaturu Slobodana Praljka za Nobelovu nagradu za mir jer se samo takvim radikalnim potezom može pokazati apsurdnost optužbi da je Slobodan Praljak hrvatski Goering, odnosno da je borba za slobodu i pravdu hrvatskoga naroda, kojim je spašena Bosna i Hercegovina, agresija na tu državu.

*

Duboko smo uvjereni da će vaš prijedlog o dodjeli Nobelove nagrade za mir generalu Slobodanu Praljku pomoći ostvarenju našeg zahtjeva iz Pisma VS UN-a:

Zato mi ponovno tražimo od vas:

Vratite nam naše branitelje i iz Bosne i Hercegovine, koje ste vi zatočili ili već i osudili bez dokazane krivnje! Oslobodite i generala Praljka i njegove suborce Jadranka Prljića, Bruna Stojića, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića, jer njihovom presudom samo pokazujete želju za definitivnim protjerivanjem Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Tako ćete spasiti svoju čast i čast svih vas, jer po tome koliko ste bili pravedni i časni, sudit će vam povijest.

Mi, Hrvati, samo to od vas tražimo…

 

S poštovanjem,

 

Akademik Josip Pečarić

Dr. sc. Vlado Košić, biskup

Prof. dr. sc . Valentin Pozaić, biskup

Akademik Dubravko Jelčić

 

Prilozi:

HRVATSKE ZAPRJEKE

Slobodanu Praljku, hrvatskom generalu i haaškom uzniku

riječi o miru među ljudima tvoje su starče

koje si u lisistrati aristofanovoj

izgovarao glasno među pobunjenim ženama

pamtim tvoje nastupe

u kazalištu eksperimentalnom studentskom

a sada sjećajući se tebe pomislim na

zaprjeke od zalutala metka

mina granata

straha odbijena naguranim ormarom

s knjigama

debelih izdanja i slova masnih

enciklopedija antologija rječnika

gramatika pravopisnih priručnika

knjiga do knjige

zakriljen pogled na sunčanoj strani

moj narod stjeran je u podrume mračne i vlažne

prikazuje kako druge nadmašiti ljudskošću

knjige mu u ogrlicu nanizane

jačaju snagu odlučnost

barem će ublažiti prostrijel metku zalutalu

podmuklu šrapnelu

krhotini što u smrt šalje

knjige ne priječe mostove ceste

zračne luke putove dobročinstva

ne priječe ljudskom rodu

da govori da diše

da majčino mlijeko siše

da istinu svijetu piše

 

Bog je na našoj strani

Hrvatska istinom zbori

Hrvat se knjigama brani

Miljenko Buljac (2017) Da nebo na nas ne padne i nebesa nestanu, zbirka pjesama. Split: Naklada Bošković, str. 61.

*

Potpis dajem

Potpis dajem, razum traži

Od svakoga ljudskog stvora

Da potpisom pravdu snaži

Što pobijedit zločin mora.

 

Potpis dajem svijesti pune

Da u Hagu Praljak brani

Vrh vrhova ljudske krune

Div što svijet nadom hrani.

 

Div što svijetu nadu daje

Za slobodu borbom čistom

I djelima koja sjaje

Braniteljskom čašću istom.

 

Vicko Goluža

Supotpisuju:
Dr sc. Henrik Heger Juričan, dopisni član HAZU
Prof. dr. sc. Branko Jeren
Andrija Hebrang, Prof. dr. sc. emeritus
General Ljubo Ćesić Rojs
dr. sc. Miroslav Međimorec
dr. sc. Josip Stjepandić
Prof. dr. sc. fra Andrija Nikić,prdsjednik HKD Napredak u Mostaru (1422 člana) i HAZU (38 članova)
prof, dr. sc. Mirko Valentić, Znanstvenik emeritus
prof. dr.dr.h.c. Nikola H. Debelić, veleposlanik u m.
Đuro Tikvica, Red. Prof. Art., pijanist
prof. dr. sc. Ivan Kordić
prof. dr. sc. Ante Lauc
prof. dr. Zvonko Rumboldt, Prof. emer-, Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu
prof. dr. sc. Vera Culjak
Prof.dr.sc. Vladimir Mikuličić
Prof.dr.sc. Vlado Dadić
Prof. dr. sc. Darko Žubrinić
dr. sc. Stjepan Razum, arhivist
dr.sc. , umirovljeni sveučilišni nastavnik Srećko Botrić
Dr. sc. Profesor Radovan Kranjčev
Prof. dr. sc. Damir Kalpić
Prof. dr. sc. Ivan Karlić
Dr. sc. znanstv. Savjetnik Domagoj Jamičić
Prof. dr. sc. Miljenko Buljac, izv. prof.
dr .sci. August Janeković
Dr. Ing. Marijan Papic
Dr. sc. Davor Pećnjak
Doc. dr. sc. Hrvoje Kalinić
Nikola Štedul, rofesor filozofije i politolog
mr. sci., dipl. inž., bivša zastupnica Hrvatskoga državnog sabora Gordana Turić
Nenad Piskač, književnik
don Miljenko Babaić, ratni vojni kap. HV
Siniša Posarić, književnik
Mirela Pavić
Kazimir Mikašek,novinar, skladatelj
doc. dr. sc. Ambroz Čivljak
dr.sc. Gordan Akrap
Vid Raguž, dragovoljac, dr. ing. mem.
Damir Borovčak, dipl.ing., publicist, Zagreb
dr. Snježana Borovčak, spec.pedijatar, Zagreb
Jure Francišković dr, dipl ing tehn., kemijski tehnolog
don Anđelko Kaćunko
mr. sc. Ljubomir Škrinjar
Pjesnikinja Marija Dubravac
Vicko Goluža
Ina Vukić, prof. mag. psih.
Miroslav Kušek, dipl. iur.
Krešimir Kraljević, urednik portala kamenjar.com
Anđela Hodžić, prof.
Marija Markić, CTC, Canada
Slobodan Markic, P.Eng.
Ljudevit Kotnik, dipl.ing.str
Stanko Šarić, dipl. ing.
Ivan Bradvica,dipl.ing.građ.,književnik
Dražen Dugan, Sesvete
Kristina Dugan, Sesvete
Kata Žarko, S.Kraljevec
Nediljko Žarko, S.Kraljevec
Marko Žarko, S.Kraljevec
Marija Žarko,S.Kraljevec
Niko Senjić, Sesvete
Marija Senjić, Sesvete
Ana Barišić, Bremen
Diana Majhen
Drago Duvnjak, dipl.ing.građ.
Katarina Duvnjak, student
Jadranka Čuljak-Duvnjak, dip.iur
Don Lazar Čibarić
Mladen Zelić
Oskar Šarunić
Blažena Magdić, umirovljenica
Ivan Magdić, umirovljeni časnik HV-a
Franislav Stanić
Mladen Galić
Malkica Dugeč, Profesor, pjesnikinja
Vera Primorac, književnica
Mijo (Mile) Kokan, Split
Petar Vulić, književnik
Mladen Pavković, novinar i publicist
Mladen Križanić, dipl.ing.
Zvonimir Milovac, klesar
Mile Perić, policijski narednik
Mirjana Majdandzic, medicinska sestra
Zrinka Milevčić, dipl.iur
Kresimir Pintar, dipl.ing.str.
Ivan Iličić, umirovljenik
Slavko Baljak, časnik HV, umirovljenik
Mira Andabak, Kućanica
Daniela Delač
Sanda Paradžik, Ing.el.teh
Jasna Baljak, ugostiteljski radnik
Luka Baljak, student
Ivo Poljak
Jure Baljak, SSS gimnazija
Marko Baljak, magistar turizma
Zrinka Baljak, magistar medicine
Zdravko Šm, dipl.ing.
Zdravko Škokić, dipl.ing.
Miro Andric, redatelj
Irena Sesar Funarić, Mr.sc. Dipl. Oecc
Hrvatin Jurković, vatrogasac
Juro Mirkovic, elektrotehnicar
Vinko Grgić, Profesor, ravnatelj
Jure Antunović, umirovljenik
Tomislav Čović, ekonomist
Zoran Žilić, umirovljenik
Mišo Budovac, strojarski tehničar
Mislav Krakan
Željka Vendler Čepelak, liječnik
Danko Beno, umirovljenik
Zvonko Virag
Matija Grgat, knjižničarka
Dr Mirjana Odorčić-Krsnik,radiolog u mirovini
Milan Soldo
Jakov Vranjkovic, pomorac
Ante Vrgoč, student
Hrvoje Mandić, mr. povijesti
Mirjam Lopina
Nevenko Šimunić, dipl. ing. el.
Karmela Grgić
Domagoj Beno
Jozefina Karacic, domacica
Vladimir Dananić
Liljana Pamuković umirovljenica ( dipl.ecc)
Andrija Grgić
Vesna Kljaic, Srednja ekonomska
Vesna Krajina, domaćica
Slavka Ardalić
Dejan Međugorac, student
Luka Dragičević, sport manager
Martina Orlovic, mr sc.
Ozrenko Babic, elektri tehnicar
Mate Orlovic, inženjer šumarstva
Zrinka Orlovic
Zlatko Boni
Tonka Boni
Ljerka Miletic
Marija Senjić, ekonomist
Niko Senjić, ekonomist
Haniel Skender, umirovljenik
Marin Nikolić, radnik
Milica Nikolić, radnica
Stella Hlad, prof
Luka Nikolić. učenik
Marina Nikolić, učenica
Ana Barišić, mag.ing. brodogradnje
Robert Majerić, dipl.ing.el.
Damir Nekić, električar
Blandina Marković-Randić, dr. dent. med.(u mirovini)
Zora Čusak, medicinska sestra
Oskar Bašić, umirovljenik
Mijo Maljković, inovator
Josip Puđa, električar
Kristina Dugan, računovođa
Petar Panjičanin, umirovljenik
Filip Mamic, ekonomist
Branko Kuhtreiber, CNC operatet
Diana Kukoč
Miro Bogdan, direktor
Ivanka Zdrilić, prof.
Mia Cagalj, njegovateljica
Ivan Martinović, dipl.oec.
Nenad Radacic, umirovljenik
Dijana Lekic, penzionerka
Stjepan Hodak, elektrotehničar
Lekic Adolf, penzioner
Josip Galić
Stjepan Živković, policajac
Đovani De Micheli Vitturi, nastavnik ing.BS mag.managment
Mladen Gerovac, prof. zemljopisa
Sjepan Dodig, dipl.oec
Ante Pavlović, umirovljenik
Jozo Pliso, umiroovljenik
Ana Jurisic, drzavna sluzbenica
Barbara Jurisic, student
Pero Jurisic, umirovljenik
Marica Pavišić, dipl.oec
Goran Kovačević, majstor
Damir Grgić, SSS
Kata Pejić, radnica
Srećko Čuljak, dipl. oec.
Bernard Tomic, student kriminalistike
Ante Kukavica, umirovljenik
Nikola Bašić, umirovljenik/pisac
Olga Ištvanić, ekonomist
Dragutin Šafarić, umirovljeni projektant, Velenje
Zdravko Ban
Branko Ćurić
Mato Bjelic, SSS bravar
Magdalena Rajkovic Bajo
Pavica Šubašić, ekonomista u turizmu
Klaudija Babić programer
Domagoj. Musa, mr. dipl. Ing.
Nina Martinović, odgojitelj predškolske djece
Darko Jurković, atk-strojar
Seada Musa, prof. math.
Stjepan Huzjak
Ivanka Jurković, ekonomski tehnićar
Nikša Koncani, dipl.ing/umirovljenik
Stefica Mikšić, kučanica
Ivan Magdić, umirovljeni časnik HV-a
Blažena Magdić, umirovljenica
Dubravko Dubravko, umorovljenik
Anamarija Peric, učiteljica
Roko Tadić Šutra, student
b Josip Vidović, acc.ing.elektrotehnike
Antonija Jozić, mr.ekonomije
Marijo Brajković, diplomirani inženjer strojarstva, profesor
Jasna Hodko, profesorica francuskoga jezika i fonetike
Mira Lovro
Zoran Ljuban
Miranda Bajlo, umirovljenica
Vinko Ravić, umirovljeni časnik HV
Marijan Štrokač
Mate Pavić, magistar zemljopisa i povijesti
Karol Jurišić
Vjekoslav Babić, ing/umirovljenik
Ivan Mustapić, SSS/Odgajatelj
Iva Maric, medicinska sestra
Slavica Budimir
Vjekoslav Ćuk, poljoprivrednik
Josip Zubac, student
Marijan Štrokač
Ivan Cesic Dip.Ing.
Gojmir Milat, umirovljenik
Duško Bešenić, umirovljenik/VŠS
Petar Mićić, umirovljenik
Andja Pavković, kemijski laborant
Marijana Bevanda, profesor
Luna Erić
Jozo Penavić, dipl. ing. geodezije
Danijela Matusko
Davorka Stupin,  umirovljenica
Jagoda Topic, umirovljenik
Božanka Prce
Miroslav Zemljak, inžinjer -nastavnik tehn.predmeta
Smilja Bašić
Kata Vukoja, ekonomist
Ivan Vukoja, elektromonter
Marija Pavić
Zora Gobin
Željko Lukašević, dipl.ing .građ.
Vjera Bulat, umirovljenica
Željko Marušić, profesor informatologije, diplomirani knjižničar, diplomirani lingvist
Tomislav Vidovic, ugosgitelj
Draženko Kožul, VSS
Katja Uglešić, nastavnica
Ruza Cavar . umirovljenik
Lidija Sablić, komercijalist
Josip Papković, mr.sci. dipl.inž.
Branko Vadlja, dipl ing građumirovljenik
Jure Oštrić, dipl.oec.
Ante Penic, dipl.oec.
Branko Ivanda, prof.
Zeljko Bicanic
Tomislav Batinić, profesor-umirovljenik
Kristina Matak
Marija Ćenan, upr.pravnik
Manda Stimac, uciteljica
Anica Sola, umirovljenik
Matija Zoričić
Mirna Ljubičić, ekonomistica
Ivica Grlić
Marija Vidic, medicinska sestra
Marija Haubrih Bellinvia, medicinska sestra
Zdravko Mihlj, umirovljenik
Ivan Filipović, odvjetnik
Stjepan Poropatić, dipl.-Ing.
Milivoj Slaviček, penzioner
Marijan Tomic, ekonomist
Ivica Kaurin, direktor
Toni Ševelj, pomorac
Dario Jožef, ekonomist
Nada Kos Veliki, upravni tehničar / umirovljenica.
Morana Pandžić, SSS – gimnazija
Vesna Hanich, prof.
Želimir Lah, dipl.povjesničar
Željko Leš
Boris Perić, dipl.ing agr.
Nikola Papak, prof.
Juraj Cigler, dipl. inž. građevinarstva, Čakovec
Ante Vrdoljak,dipl.ing.Ptt prometa
Vitomir Glavaš
Višnja Grgurić
Ivan Komšić, vozač
Marinko Zovko vozač
Tomislav Baričević, svećenik
Emilijan Krtalic
Branka Sušec, tajnica -penzioner
Milivoj Mlikota, umirovljenik
Danijela Sekulić, dipl.iur
Vanja Jeren, dipl. pravnik
Dinko Matesic, pomorac
Ivan Bukovac, umirovlenik
Branko Čengić, umirovljenik
Dragan Poljak
Radojka Kuzmanić, turistički radnik, umirovljenik
Mirjana De Montis, Hausfrau
Anton Roca, poduzetnik
Dragan Vidović, muzicar
Stipe Topić, mesar
Slavko Dźapo, dip.ing.strojarstva
Stipan Sabljic, umirovljeni policijski sluzbenik
Marijan Stanešić, teolog
Kornelija Pejčinović, profesor
Božidar Vacek, dipl. ing elektrotehnike
Vlasta Morović, učiteljica
Ivan Arapov, ing. strojarstva
Silvana Karačić, prof dfefektolog
Ana Kirchmayer-Wonnemann prof. i orkestralni glazbenik
Darko Andjelic, ing.racunarstva
Josipa zovko, kuhar
Šimun Pavlović, profesor
Bajo Niko. konobar.Novi Travnik
Blaž Jerković mag. phil
Boris Ambrožić, VKV električar
Alfred Obranić, dipl.ing.geolog
Vitomir Mikulić, dipl.ing.rud.
Anđelka Mikulić, dipl.ing.agronomije
Ivan Mlikota, elektroničar
Robert Herceg, alatničar
Veljko Kovač umirovljenik
Mirjana Kutle sociolog
Dr. Iva Lukac
Mario Soldo
Zdenka Jurjević Jelić
Boris Grabež, umirovljenik
Davor Šignjar, umirovljeni časnik HV
Mirjana Karamarko Grdović, profesor hrvatske i komparativne književnosti
Ivan Cvitanović, pomorac
Zorica Rukavina, profesor u mirovini
Dragutin Šteković, elektromehaničar
Ante Bilos, umirovljenik
Antun Zebic, umirovljenik
Zdravko Grdović, inžinjer
Jadranka Radojević, pravnica
Davor Radojević, inžinjer
Slavka Didara, strojarski tehnicar
Josip Didara, gimnazija
Tomislav Šremer
Ana Šremer
Jasna Brdar, prof. pedagogije
Josip Ljubomir Brdar, dipl.ing. agronomije
Zdravko Lozar, nastavnik likovnog odgoja
Neven Uglesic, fotograf, penzoner
Damir Grošinić
Mislav Obranić
Darinka Uglesic , fotolaborantica,u penziji
Fabijan Dumančić, umirovljeni časnik
Roman Uglesic, medicinski tehnicar
Perica Babić
Annemarie Schuster , medicinska sestra
Zoran Puljić
Mirjana Zovkic
Darko Galir, ing
Davor Savčič, graf dizajner
Vjekoslav Mikulić, profesionalni vozač
Terezija Mikulić, ekonomski tehničar
Judita Rey Hudeček, prof.
Josip Dijanešić, polj. tehničar
Dragan Kirasić , umirovljenik
Mladen Vicić
Mate Sušac, umirovljenik
Dragutin Đurđević
Miljenko Plisic
Dubravko Pižeta, dipl. ing. el.
Tihomir Kraljević
Dominik Stamać, dipl. ing. prometa u mirovini
Mario Pehar
Vedran Dodig
Marija Kruhek, profesor engleskog i ruskog
Jela Jozeljić, upravni referent
Vesna Šiško
Krešo Vegar, dipl.oec
Vitomir Kapraljević, umirovljenik
Goran Burić, djelatnik
Alma Ljubić, dipl. oec.
Viktor Arbanas, dipl.ing.
Mijo. Vuletic, dipl.ing.stroj.
Ivan Brnić, mag. pedagogije
Mario Budak
Dusko Abramovic, Toronto(Mississauga)
Anne Dujmovic, mech. eng. technologist
Snijezana Šindija, frizer
Ruzica Babic
Joyo Ćuk, umirovljenik
Jozo Ćuk, umirovljenik
Jela Ćuk, umirovljenica
Mile Pletikosa, dipl. ing. stroj.
Lončar Danijel, električar
Emina Pascuttini, kućanica
Niko Udiljak, strojarski tehničar
Tadija Dankić Zrin, Ing
Zvonimir Trusic, umirovljenik
Marijan Knezović, student
Nenad Avramović vojni umirovljenik RVI Dragovoljac dočasnik HV, Zagreb
Branimir Butkovic, samozaposlen
Ivana Krešo, kemijski tehničar,radnik na stroju
RužicaMazić, student Antropološke med., njegovateljica
Mihovil Jelinic, zanatlija
Franka Nogolica, dipl.ing.arh.
Pava Jukić, dipl.pravnik
Marija Maric
Jerko Lebo, dipl.inž.građ.
Rocco Curać, umirovljenik
Josip Grilec, mr. sc. umirovljenik
Slavica Kutle, ekonomistica (VŠS), umirovljenica
Kristiana Mišetić, dipl.oec.
Damir Ištvanić, poduzetnik
Božo Medić, kuhar
mr sc Božo Medić
Svebor Milkovic, odvjetnik
Daran Bašić
Jozo Zeljko
Mate Sušac, umirovljenik
Marija Milićević, umirovljenica
Darko Varga, dipl.ing.el.
Stipan Perić, ekonomist
Ivica Škiljo, dipl. inž. Elektrotehnike
Zvonimir Kralj, surasdnik u kulturno-znanstvenim ustanovama
Ivan Galov
Tomislav Brekalo, RVI- umirovljenik
Mato Stojanović Umirovljenik/ elektrotehničar
Jozo Bešlić
Stjepan Tokić, Google moderator
Željko Soldo, inžinjer elektrotehnike
Boško Šimunović, diplomirani inženjer građevine /DVO časnik
Slavica Bilić, umirovljenica
Inženjer
Maja Grozaj
Davor Parlov, ing. elt.
Mate Beljan, poduzetnik
Ante Stipic, inzenjer brodogradnje
Nenad Novak, mag. ing. telekom.
Ivanka Novak, dipl. ing.
Franjo Novak, dipl. oecc.
Slavica Vučko, Univ.spec.oec, mag.oec
Danica Novak, sc. mag. iur.
Ljiljana Gregurić, dip. pravnik
Tomislav Haramina, trgovac
Miljenko Raos prm.mr.sc. dr. med.
Ankica Mandarić, diplomirani ekonomist
Marij Matulina, umirovljeni sociolog
Karla Andrić
Mladen Andrić, dipl.ekonomist
Mijo Dujic, neovisni publicist
Pero Raguž
Marija Dujic, umirovljeni trgovac
Ana Dujic, ministarski sluzbenik
Ivanka Dujic, financijski savjetnik
Katarina Petanovic Fizioterapeut
Viktor Božičević, prof. psihologije
Marko Sabic, penz.
Robert Ante Pinčević, građivinski inžinjer
Rozalija Bartolić, recepcionar
Mira Radičević, mag.oec.
Josip Matić, radnik
Anica Matić, radnica
Ante Menalo
Manda Vujić, dentalni tehničar
Katica Milas, resturator
Ivana Babić, prof.
Marijan Pinhak, dipl.ing.el.
Alojzije Petracic, umirovljenik
Dubravka Mihalic
Ema Višić-Ljubić, dipl. arheolog
Miljenko Milinovic
Ante Bošnjak, Elektrotehničar
Antonio Marić
Anita Čorić, mr.sc. mag pharm
Mario Filipi, novinar umirovljenik
Nikola Knez, filmski redatelj i Producent
Tonći Zokić, ing/pomorac
Zdenka Podvorec
Luka Gudelj, radnik /strojarski tehnicar
Marko Špiranović
Ivan Groznica, transportni poduzetnik
Lada Bikić, dipl.pravnik
Gašper Gaćina, dipl.ing.el.
Ivo Zeruk, umirovljenik
Petra Dobronić, administrativni referent
Tomislav Milićević, stručni suradnik
Vlado Glavaš, umirovljenici
Danica Glavaš umirovljenica
Igor Mikulic, direktor u firmi
Sonny Kekelj
Jasminka Bošnjak, farmaceutski tehničar/hrvatski docasnik
Franjo Žgela
Ivica Kresic
Jadranka Lučić, umirovljenica, administrator portala www.viktimologija.com.hr
Vladimir Dugandzic, umirovljeni ratni vojni invalid
Branko Hrkač, samostalni likovni imjetnik
Ivan Bastjančić, dipl.Ing.
Nada Otahal, umirovljenica (dipl.ing.kemije)
Vladimir Otahal, umirovljenik -geodeta
Zorica Rukavina, profesorica
Miro Paradžik
Ivan Udovičić, građevinski tehničar-umirovljenik
Gordan Redovnikovic, strojar
Josip Topić, dipl.ing.prometa
Ivan Grbesa, ing.
Anka Klobucar
Adrian Klobucar
Zdravko Rašić, ing/ direktor
Goranka Samson, profesorica engleskog jezika
Marijo Franetović, diplomirani pravnik
Zoran Rajković, inženjer
Velimir Pavelin, Chief Engineer
Gordana Filipović
Tomislav Pavicic, dipl. Inz. elektromehanike
Stjepan Dukic, kuhar
Mladen Kostic
Dragica Martic U, umirovljena
Vesna Tadic, dr.dent.med
Jaksa Tadic, dipl.ecc
Zdenka Jackanic
Marija Budimir, dip. biolog
Mila Purišić, umirovljenik
Ivan Mikulic
Denis Hrgović, vozač
Franjo Lučić, prof.
Kazimir Lovric, dip.ing.drvne industrije
Jelena Lučić, agronom
Mirjana Špehar
Dr. Tomislav Djurasovic, München
Ivan Vidic, dipl. ing. , München
Marko Magdalenić
Vice Jović, umirovljenik
Dr. Blazenko Segmanovic
Zlatko Vranjković, dipl. ing.
Ante Vranjković
Božica Vranjković
Vladimir Vranjković
Dijana Vranjković
Ružica Škrtić
Oliver Škrtić
Ilija Katušic
Marina Katušić
Petar Vican
Ivan Vican
Mara Vican
Kristijan Horvat
Renata Tominić, upravni referent
Davor Cvitanić, dipl. ing.
Branko Juroš diplomirani ekonomista
Milan Bašić
Deana Rendulic, prof.
Dubravka Frkovic
Domagoj Čunko, ing.
Dubravka Tinodi, profesorica hrvatskog jezika i pedagogije
Branko Tinodi, diplomirani pravnik
Tonka Dobrinić , umirovljenica
Marija Papković dip. jur.
Zorica Milićević
Marica Mikulić, profe. Hrvat. jezika, književnosti i filozofije
Miljenko Soldo, diplomirani ekonomist
Stjepan Milićević, sudski policajac
Ivan Karačić, elektrotehničar
Mirjana Karačić, dječji njegovatelj
Anda Luburic
Anđelko  Kasum, građevinski tehničar
Ani Vuletić, dipl.ing.građ.
Ante Pelivan, uirovljenik
Blago Filipovic
Blanka Pandža
Bojana Štimac
Božidar  Ručević, dipl. inž.
Branko Cubela
Branko Reić, dipl.ing.građ.
Davor Šešo, umirovljenik
Diana Rašin, student
Domagoj Leventić, ing. prometa
don Đuro Bender, župnik župe Gradina BiH
Dragan Nikolić
Dragica Roso
Dragutin Đurinski, umirovljenik
Dubravko Milevčić, poduzetnik
Filip Cutura
Grgic Kaja
Ilija Lukanović, teolog i diplomat
Iva Hrkač, dipl.ekonomist
Iva Madunic, nezaposlena
Ivan Švagelj, doktor medicine
Ivana Ašprijan
Ivo Buntin
Jela Bosankuc, asistent
Jerko Merčep, komercijalist
Josip Batinć, magistar pravmih znamosti
Josip Kukuruzović Godin
Joško Grenc
Jure Tomas, umirovljenik
Karmen Rašin, student
Karmen Rašin, ekonomski tehničar
Kata Rašin
Lucic Marko, mag.rer.nat.
Ljiljana Šuštić, ekonomski tehničar
Ljubo Kordić, diplomirani pravnik
Marija Tušak, domačica
Marija Vila, ekonomske.  tehničar
Marin Kelez
Marina Radić, mag.oec
Marinka Padovan, umirovljenik
Mario Đogo
Marko Mravak, Mjesni odbor Gala
Marko Soldo, diplomirani psiholog
Matea Lhotak
Mateo Zrno, student
Mato Ivančević
Melanija Kuvačić
Mijo  Munitić, kv-radnik
Mijo Ivanko
Mirjana Begičević
Mirjana Bukvić, kućanica
Mirko Strabic, penzioner
Miro Radoš
o Mladen  Viskovic
Mr. Sc. Mladen Deletis – Stari Grad
Nada Ovas, vatrogasni tehničar
Natale Bartolo, visi policiski sluzbenik
Nevenka  Franko
Petar Rašin, nkv
Ranko Primorac, inž. stroj.
Robert Kelava
Saša Dadić, SSS
Silvana Lozančić
Slavica Balentović, prof. engl. i njem. jezika
Sveto Parlov, umirovljenik
Tadija Medo
Verica Čović, dipl.oec.
Višnja Strenja
Vjekoslav Jazbec, dr med.spec.
Zaviša Kačić-Alesić, profesor
Zvonimir Josip Tumbri, dipl.ing.građ.
Zvonko Kurjaković
Žarko Malčić
Željko Šilić, prvostupnik novinarstva
Ana Maric, München
Ante Maric, München
Gordana Otahal Bjerborn, Biolog
Snježana Karačić, ekonomist
Tomislav Karačić, elektrotehničar
Ivan Vukić, Građevinski tehničar
Damir Ljubičić, Ing. Telekomunikacija
Damir Miler, Kuhar
Anto Ćosić, Oec
Marija Bakovic, Politolog
Prim.dr.sc. Mladen Zemba, dr.med.
Marin Čikeš, Prof. dr. sc.
Milko BRKOVIĆ, Prof. dr. sc., umirovljenik.
Snježana Mihanović, Prof.logoped
Slavica Dodig, Prof. dr. sc.
Filip Karačić, student
Petar Šimović, Učenik
Renato Šelj, Umirovljeni bojnik HV
Josip Kusic, Umirovljenik
Ivo Radman, Umirovljenik
Toni Marcic, Umirovljenik
Marko Karačić, Umirovljenik
Ivan Karajkovic, Umirovljenik
Koloman Antolek,  inžinjer telekomunikacija

POTPIŠITE I VI:

[iphorm id=”1″ name=”praljak”]

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Odjel za branitelje HNS-a: Ispaljeni hici Bakira Izetbegovića prema NATO-u i Europskoj uniji!

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA, Bakir Izetbegović vidno je uzrujan. Razlog u tome leži u zacrtanom europskom putu BiH ali i očekivanju pravomoćne presude MKSJ u predmetu „Prlić i ostali“, zakazanoj za 29. studenog ove godine.

Bakir Izetbegović, nedvojbeno, pokušava voditi politiku temeljenu na doktrini Islamske deklaracije i zaključcima Organizacije islamske suradnje (OIS), koja je već 1992. godine na summitu u Meki, zaključila kako BiH treba postati neovisna država pod muslimanskim, vodstvom.

Upravo zbog toga, Bakir Izetbegović ne priznaje konstitutivnost hrvatskog naroda ni u jednoj sferi života. U realiziranju tih ciljeva, aktualni čelnik SDA grubo krši povijesne činjenice i na politikantskim tezama pokušava krivotvoriti povijest i tako repozicionirati geopolitičku poziciju BiH.

Uoči obilježavanja obljetnice utemeljenja HZ Herceg Bosne, bošnjački član Predsjedništva BiH boravio je u Mostaru i one koji su početkom rata obranili najveći dio BiH iznova izjednačio s agresorom.

Pri tome, Izetbegović zaboravlja činjenicu da bi bez Hrvatske zajednice Herceg Bosne, Hrvatskog vijeća obrane, kao i pomoći Republike Hrvatske, BiH šaptom pala već 1992. godine.

Pokušavajući istrajati na prikazivanju Bošnjaka kao jedinih žrtava rata, Izetbegović grubo ignorira povijesne činjenice, a one govore da je sa područja pod nadzorom HVO-a, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 112.000 nehrvata.

Sa područja pod nadzorom Armije BiH, protjerano je, ili su napustili prostor kao posljedica rata, 529.000 nebošnjaka. Sa područja pod nadzorom VRS, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 586.000 nesrba.  Grubo manipiulirajući činjenicama, Bakir Izetbegović pokušava uvjeriti Bošnjake kako su oni jedine žrtve rata i kao takvi baštine nekakvo posebno pravo na budućnost BiH.

U tom kontekstu, njegovi najnoviji istupi su u funkciji mobiliziranja Bošnjaka pred presudu Haškog suda zakazanu za 29. studenog. Nedvojbeno je kako Bakir Izetbegović bolje od nas zna kakvim je sve konstrukcijama bošnjačka strana u prošlosti “zatrpavala” haško tužiteljstvo, pokušavajući rat u BiH okarakterizirati međunarodnim, a Republiku Hrvatsku i HZ Herceg Bosnu prikazati kao agresore.

Međutim, sad kad je kompletna ta igra razotkrivena i pad teze o tzv. Udruženom zločinačkom pothvatu na čelu s Franjom Tuđmanom i Gojkom Šuškom čini se vrlo izvjesnim, Bakir Izetbegović se odlučio na pobunu vlastitog naroda.

Takvim postupcima, Izetbegović zapravo pokušava preusmjetriti Bošnjake protiv europskog i atlantskog puta BiH i usmjeriti BiH u sferu euroazijskog utjecaja, izravno suprotstavljenog EU i NATO savezu. Upravo iz tog razloga, Bakir Izetbegović svaki pokušaj rasprave o unutarnjem uređenju BiH tumači kao agresiju i podjelu države.

Otvorenim prijetnjama i zagovaranjem jedne vrste panislamizma, Bakir Izetbegović svjesno je odabrao ulogu Hamasa i vlastiti narod vodi prema dugoročnoj političkoj izolaciji i pojačavanju stupnja ekstremizma. Naravno, to je unutarnji problem bošnjačkog naroda s kojim se sami moraju suočiti. Čim prije, tim bolje.

Međutim, to će se vrlo negativno odraziti na suživot u BiH, podizanje stupnja samoodrživosti ove države i europski put BiH. Stoga su postupci Bakira Izetbegovića, dugoročno gledano, ključni faktor nestabilnosti u ovom djelu svijeta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Dedaković neće koračati u koloni sjećanja, ali neprestano je u mislima sa svojim suborcima

Objavljeno

na

Junak hrvatskog Domovinskog rata Mile Dedaković – Jastreb na žalost ni ovog 18-tog studenoga neće biti u Vukovaru zajedno sa svojim suborcima. Bolestan je – kaže.

Kad smo ga pitali, što mu znači ovaj dan, odgovorio je:

  • Sama pomisao na sve ono što smo prošli tijekom agresije i okupacije Vukovara ostavilo je izniman trag u mojem životu. Samo kad se sjetim koliko je ljudi ubijeno, ranjeno, protjerano… Kako godine idu, sve mi je teže, a suze same idu na oči. Teško sam bolestan, sva je sreća da imam prekrasnu suprugu, ali i djecu. Vukovar je bol koja ne prolazi.

A zovu li vas iz Vukovara, pitaju za zdravlje?

  • Zovu me iz Grada Vukovara. Zanimaju se za mene. Veliko im hvala, to mi mnogo znači. Javljaju mi se i moji suborci. Teško mi je kad čujem da netko od njih teško živi ili da je bolestan, a nema adekvatnu pomoć. A ja im na žalost to ne mogu učiniti.

Mile Dedaković – Jastreb sigurno je zaslužio čin generala Hrvatske vojske. Bojimo se da ga neće dočekati, bez obzira što taj čin danas nose i oni koji su ga zaslužili, ali koji na žalost i nisu, koji im služi samo za „parade“.

  • Ne znam što bih vam na to odgovorio – veli Dedaković. Ali ako je tko zaslužio najviša odličja onda su to branitelji ovoga grada. Time ne mislim podcjenjivati ni druge, da me se krivo ne shvati. Rat je bio krvav i ostavio je na sve nas tragične posljedice. Žao mi je što su se toliki branitelji ubili, što svakim danom, kako čujem, najmanje desetak branitelja umire. Sve mi je teže slušati i gledati one koji govore da je „rat daleko iza nas“ i tome slično. Slike onoga što smo prošli svakim su danom sve jasnije i sve teže mi padaju. Neki dolaze u ovaj grad jednom na godinu, a trebali bi puno češće. Vukovar je već odavno trebao biti „velegrad“, ali sva ta obnova, koliko god se hrvatska država trudila ipak ide presporo, osobito za ljude koji tamo žive. Osim toga, 18-tog studenoga treba se sjetiti imena svih poginulih, nestalih, pa i umrlih Vukovaraca. Nije dovoljno tek samo isticati brojke.

Međutim, ono što poglavito zabrinjava i žalosti heroja Vukovara je činjenica da je vrlo malo ratnih zločinaca odgovaralo  za strašne zločine koji su tamo počinjeni, dok s druge pak strane svjedoci smo da se još uvijek gone hrvatski branitelji, da ih se ne ostavlja na miru.

  • Vukovar je rana koja nikada ne prolazi i neće proći – rekao je Dedaković, koji zajedeno sa svojom obitelji teško proživljava ove dane ponosa i slave.

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari