Pratite nas

Razgovor

PREDRAG MATIĆ FRED: Neki čuvari u logoru prema meni su se ponašali bolje nego dio vrha SDP-a

Objavljeno

na

Bivši ministar branitelja Predrag Matić uvjeren je da može postati novi SDP-ov gradonačelnik Zagreba. Za Večernji list objasnio je zašto želi biti kandidat i što na to kaže novi šef stranke i novo vodstvo.

Zašto se nudite stranci za kandidata za gradonačelnika Zagreba?

Javio sam se kao odgovorna osoba. Tko me pozna, zna da ne volim kukavičluk. Držim da SDP, kao velika stranka, u Zagrebu mora imati svog kandidata za gradonačelnika.

Vrijeme curi. Svojedobno je naš kandidat za gradonačelnika Rajko Ostojić pričao kako su ga prekasno gurnuli u utrku, a bio je prosinac. Siječanj je na izmaku, a mi i dalje ne znamo koga nudimo građanima.

Kako ste Predsjedništvu objasnili zašto bi bilo dobro da baš vi budete taj?

Rekao sam im da kažu koga boljeg od mene imaju. Ne tvrdim da sam kapitalac, ali za većinu ljudi koji sjede u Predsjedništvu SDP-a itekakav sam kapitalac. Meni bi ta kandidatura bila veliki izazov i znam da imam veću potporu od Zagrepčana nego od same stranke.

I kakva je bila reakcija?

Novoj garnituri u Predsjedništvu ja ne mirišem dobro jer sam izabran od članica i članova, a ne preko šalabahtera. Većinom su to defetisti koji kažu da je to uzaludna bitka. To su ljudi za koje, većinom, nitko nije čuo, ne poznaju ih ni susjedi, a ponašaju se kao da su prvaci svijeta. Kako su reagirali? Nastupio je šok i nevjerica uz nekoliko ciničnih osmijeha.

Kritike idu u smjeru da ste u stranci ipak prekratko i da nemate iskustva u gradskoj organizaciji?

Taj argument da sam kratko u stranci nije argument. Više sam ja u tri dana doživio nego neki u stranci u deset godina. Moj staž je beneficirani. Ljudi me poznaju u cijeloj Hrvatskoj, imam potporu pravih hrvatskih branitelja koji su šutljivi i koji ne vole siledžije.

Za vrijeme prosvjeda u Savskoj primao sam više poruka nego ikad. Građani koji su mi davali podršku nisu trebali doći u Savsku i raditi kontraprosvjed, ali znam da će imati savjesti izaći na izbore i glasati za mene. Vjerujte, obični građani Zagreba cijene što sam sve istrpio.

Svojedobno ste htjeli biti kandidat za gradonačelnika Vukovara, a to vam se nudilo i sada. Zbog čega na to niste pristali?

Moja najveća mana jest da sve doživljavam osobno i ubio bih se od muke da mi netko kaže da sam išao u Vukovar samo zato da ne plaćam prirez. A nisam pristao i zbog obiteljskih razloga. Da jesam, dobio bih u prvom krugu. Ali to nije razlog da ne idem na Zagreb gdje živim četvrtinu stoljeća, pola svog života.

Što ako šef stranke odluči biti kandidat za gradonačelnika?

Mislim da se Bernardić ne bi trebao kandidirati za gradonačelnika. Jer, ako dobije, mi smo u problemu, a ako izgubi također. To vam je kao kad vozač ZET-a cijeli život mašta da bude šef ZET-a, a onda u jednom trenutku postane ministar prometa.

Više nema smisla da opet mašta kako će postati šef ZET-a. Tako je i s Bernardićem. Postao je šef stranke i više nema smisla da bude gradonačelnik. On je to prerastao. Osim toga, imao bi problem u stranci jer ako smo kritizirali Tonina Piculu što je htio stranku voditi iz Bruxellesa, kako bi Bernardić vodio stranku, ako bi vodio Zagreb?

Što mislite, zašto još uvijek važe tu odluku?

Neki ljudi u Predsjedništvu daju si za pravo biti ispred predsjednika.

Na koga točno mislite?

Prepoznat će se oni sami. Ja im to kažem i u lice, a čut će me i više u budućnosti. Ja sam vam tamo u Predsjedništvu, za većinu, HDZ-ovac jer sam izabran od članstva, a ne s njihovih papirića. Bio sam u srpskom logoru i dobar dio čuvara prema meni se ponašao bolje nego neki članovi Predsjedništva SDP-a.

Ne pretjerujete li sad?

Gledajte, na zadnjem Predsjedništvu komentirao sam našeg kandidata za gradonačelnika Vukovara. Nisam ni završio rečenicu, a moji kolege već su mu javili što sam govorio. Ja držim do povjerenja, a ti su me ljudi cinkali istog trenutka. U logoru, kada čuvaru nešto kažeš u povjerenju, on to sačuva za sebe.

Recimo da vam se želja ispuni, da budete kandidat i izgubite. Što tad?

Spreman sam i na prijateljsku kritiku i na izbacivanje iz stranke. A iste standarde očekujem i od drugih.

S kojim biste programom išli u kandidaturu?

Moja bi kampanja bila potpuno pozitivna. Ne bih napadao ni Bandića ni ostale kandidate. Držim da su svi oni dobri, ali budući da živimo u demokraciji za koju sam se krvavo borio, držim da svi imamo pravo biti kandidirani i birani.

Moja poruka će biti: Zagrepčani, sve što vam je Bandić obećao, a nije napravio, ja ću napraviti. Neću obećati da ću raditi 365 dana u godini. Radit ću 350 dana, a 15 dana bit ću na godišnjem. Nisam najpametniji, mnogo toga ne znam, ali pročelnici će biti stručnjaci, a ja ću im biti menadžer. Osnovat ću odmah ured za mlade.

To će biti kontrolni ured i svaki natječaj proći će kroz njihove ruke. Zapošljavat će se samo najbolji, a ne ”nevistići”. Nakon prve godine mandata provest ću anketu. Ako budem stajao loše, spreman sam se i povući.

Plagirat ćete Bandića?

Ne, ja ću stvarno napraviti ono što on nije. Treba biti iskren i kazati da je Bandić puno toga napravio za Zagreb, ali to je sve stajalo dva-tri puta više od objektivne cijene.

Ja ću s istim proračunom napraviti mnogo više. Nemam rođaka, kumova, prijatelja i naglasak ću staviti na mlade ljude. I SDP i HDZ i Bandić, svi oni imaju određeni broj birača, ali 40 posto ih na birališta ne izlazi i ja ću upravo njih pokušati uvjeriti da izađu i daju mi svoj glas. Zbog svega što sam učinio za ovu državu u posljednjih 25 godina.

Neki u SDP-u navijaju da vaša stranka ipak podrži HNS-ovu kandidatkinju Anku Mrak-Taritaš?

Anka je moja prijateljica, jako je volim i poštujem i držim da bi bila dobra gradonačelnica, ali ja bih bio bolji.

Ako vas stranka ne podrži, jeste li spremni ići na izbore kao nezavisni kandidat?

Ne, bez stranke ne idem u tu utrku. Ne tražim milijune za kampanju koji su se prije trošili. Znam da je stranka u financijskim problemima. Tražim samo iskrenu potporu ili da me barem ne opstruiraju.

To ćete teško dobiti?

Znam da ću biti napadan i od svojih i od desnice, ali ne brinem se. Mene su istražili do četiri koljena unatrag i ništa mi nikad nisu našli. Neka samo tako nastave i dalje do Adama i Eve.

Je li vam itko u stranci dao podršku za vašu ideju?

Ima ih koji misle da je to dobra ideja, a vidio sam se i s bivšim predsjednikom stranke Zoranom Milanovićem. I on misli da bih trebao ići u tu trku.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

General Rahim Ademi: Mladićev veliki vojni poraz kod Šibenika

Objavljeno

na

Objavio

Ratni put Ratka Mladića, ‘popločen’ zločinima od kojih je za mnoge i optužen, počeo je u Hrvatskoj, u dalmatinskom zaleđu gdje je u ljeto 1991. postao zapovjednik Devetog korpusa ‘JNA’ u Kninu.

U tom su području ‘JNA’ i srpske paravojne snage terorizirale hrvatsko stanovništvo na obali i u zaleđu, u Cetinskoj krajini, počinile masovan pokolj u Škabrnji i Nadinu, zločine i palež u Kijevu, Vrlici, Maljkovu i u drugim mjestima.

Mladićeve snage granatirale su i pokušavale osvojiti Zadar, Šibenik i Sinj, a krajnji cilj Ratka Mladića bio je izbiti na more.

Poraz u Šibeniku

Najbliže je ostvarenju toga cilja došao napadom na Šibenik u rujnu 1991. godine, kada su snage JNA došle nadomak svog cilja, do Šibenskog mosta.

No, dalje nisu stigle – tu ih je čekala obrana Šibenika kojom je zapovijedao hrvatski general Rahim Ademi.

Ademi za Al Jazeeru objašnjava kako je Mladićeva namjera bila presjeći Hrvatsku na tom dijelu napola, s pravcima i prema Sinju i Biogradu.

U tom slučaju otvarali bi mu se novi pravci, posebno prema Splitu i južnije te bi pad Šibenika, kaže, bio pitanje cijele Dalmacije. Zato obranu Šibenika smatra jednom od najvećih hrvatskih pobjeda.

Bio je to prvi vojni poraz Ratka Mladića u Hrvatskoj, a mnogi kažu da Mladić i nije bilježio drugo do poraze.

“To je bila vojska koja je bila modernizirana, s tenkovima, a u to doba mi nismo imali čime se braniti. Onda sam organizirao osvajanje vojarne u Rogoznici, gdje smo došli do teškog naoružanja i topova i tu smo preko noći formirali topničke bitnice i postavili obranu ispred Šibenika.

I tako smo obranili Šibenik, a poslije toga smo išli negdje 25 kilometara iza Vodica, prema Gaćelezama se uspjeli prebaciti i s tim smo izvršili deblokadu Šibenika. To je bio njegov poraz, a ja smatram kao vojnik da je to najveća pobjeda Hrvatske vojske i prva pobjeda u Domovinskom ratu, u ratu u Šibeniku”, kaže Ademi.

Ademi je, dok je to područje bilo pod njegovim zapovjedništvom, onemogućavao Mladiću i zauzimanje brane Peruća, čijim je rušenjem kasnije prijetio, a suđenje njezino miniranje je još je u tijeku – na optuženičkoj klupi je general Borislav Đukić, prije dvije godine izručen Hrvatskoj iz Crne Gore. Tada je bilo ugroženo više od 50.000 ljudi.

Ademi: Nisam ga upoznao, hvala Bogu

“Bio sam tamo zapovjednik 126. brigade u Sinju i u to doba dok sam ja bio zapovjednik on se nikad nije uspio približiti Peruči, a miniranje Peruće se desilo poslije mog odlaska iz 126. brigade”.

Mladića, navodi, nije nikada sreo ni upoznao – hvala Bogu, kaže, jer misli o njemu i kao čovjeku i kao časniku sve najgore. Gledali su se samo preko nišana, a u svakom napadu na Šibenik, ističe, ‘polomio je zube’.

“Mogu reći da on nije bio nikakav vojnik. On svoje vojničke vještine ratovanja nikada nije pokazao, on je pokazao samo ‘hrabrost’ na nedužnim civilima, ubijajući civile i ljude koji su bili nenaoružani. A što se tiče bitaka, tu je uvijek bio veliki gubitnik, a njegova osoba se najbolje vidi u Škabrnji što je napravio – tamo je ubijao civile – i u Srebrenici. To je njegova najveća sramota, načinio je ratni zločin na civilima, i to ne jedan nego više.

On je bio tu zapovjednik, najodgovorniji je bio i jedino je znao da tuče po civilima, a kad je naišao na Hrvatsku vojsku uvijek se povlačio – gdje je osjetio da su civili, nenaoružan narod, tu je poslao tenkove i pravio je zločine, a gdje je naišao na otpor Hrvatske vojske, uvijek se povlačio. Tako da je doživio poraze od Hrvatske vojske dok god je bio ovdje”.

Pero Kovačević: Presuda Ratku Mladiću

facebook komentari

Nastavi čitati

Razgovor

Zdravko Tomac: Nikakva presuda nas ne smije pokolebati u borbi za istinu

Objavljeno

na

Objavio

Razgovor s prof. dr. sc. Zdravkom Tomcem ususret haaškoj presudi hrvatskoj šestorci

Dvadeset i devetog ovog mjeseca očekuje nas izricanje pravomoćne presude hrvatskoj šestorci u Haagu. Kakva su Vaša očekivanja kad je ishod tog predmeta u pitanju?

Kažu da se u politici, a Haaški sud je puno više politika nego pravosuđe, ništa ne događa slučajno. Mislim da datum objavljivanja presude upravo na “29. novembra”, praznik bivše Jugoslavije, nije slučajno izabran.

Ta činjenica, što mi govore mnogi poznanici i građani, izaziva zloslutne slutnje da Haaški sud i ovaj puta neće biti pravedan. Kada bi se sudilo po činjenici i istini, onda bi ne samo Hrvatska nego i optuženici morali biti oslobođeni svake krivnje.

Zbog toga je teško reći kakva će presuda biti. Zavisi od odnosa političkih snaga i planova gospodara svijeta, koji upravljaju Haaškim sudom.

Teško je predviđati jer ako se presude donose na bazi odnosa političkih snaga onda se ništa ne može predvidjeti.

Navest ću mogućnosti. Po pravdi trebala bi biti oslobađajuća presuda.

Međutim, kako pravde nema puno u Haaškom sudu sve je moguće. Mislim da će se napraviti kompromis. Haaški sud će odustati od suđenja Hrvatskoj za udruženi zločinački pothvat. Ali vjerojatno neće osloboditi u potpunosti okrivljenike. Vjerojatno će im smanjiti kaznu.

Već do sada Haaški sud je nanio veliku nepravdu Hrvatskoj i hrvatskom narodu

U prvostupanjskoj presudi spominje se tzv. „udruženi zločinački pothvat“. Na čemu se uopće temelji ta konstrukcija i koje su njezine opasnosti po Hrvatsku?

Bezbroj puta je već dokazano, pa i sam sam o tome napisao nekoliko knjiga i stotine članaka i analiza, kao i mnogi drugi, da je udruženi zločinački pothvat konstrukcija i izmišljotina i krivotvorina i sramota za međunarodno pravo. Već do sada Haaški sud je nanio veliku nepravdu Hrvatskoj i hrvatskom narodu.

Međutim, činjenica da su Gotovina i Markač oslobođeni krivnje i da je pravomoćnom presudom Hrvatska oslobođena krivnje za navodni udruženi zločinački pothvat daje nadu da bi se to moglo ponoviti.

Međutim, kako se uvijek presude donose većinom glasova i nadglasavanjem, teško je predvidjeti čiji će utjecaj prevladati na Haaškom sudu.

Bez pete hrvatske kolone sve to ne bi bilo moguće

Kako gledate na odnos vladajućih političara svih ovih godina trajanja predmeta kad je šestorka u pitanju?

Nema nikakve dvojbe da je jedan broj hrvatskih političara, političkih stranaka, hrvatskih medija, intelektualaca i javnosti ustvari podržavao Haaški sud i njegove krivotvorine i lažne optužbe. O tome sam napisao nekoliko knjiga u kojima sam argumentima dokazao da je dio hrvatskih političara ustvari vodio veleizdajničku politiku protiv hrvatskog naroda.

Podsjećam da je Hrvatsko nacionalno etičko sudište sastavljeno od 50- tak bivših političara, ministara, državnih odvjetnika, istaknutih intelektualaca, akademika i sveučilišnih profesora, branitelja, za moralnu veleizdaju, uključujući i antihrvatsko djelovanje i pomaganje Haaškog suda osudilo za veleizdaju između ostalih Stjepana Mesića, Ivu Josipovića, Zorana Milanovića, Budimira Lončara, Vesnu Pusić, Milorada Pupovca i druge. Obrazloženje tih presuda, koja su javna i dostupna, nitko nije osporio.

Sve loše što se događalo hrvatskom narodu ne bi bilo moguće bez te jake pete haaške kolone.

Jesu li neki političari svojim izjavama i postupcima davali legitimitet tezama tužiteljstva?

Mnogi političari u Hrvatskoj pridonijeli su podizanju lažnih optužnica protiv optuženih. Ponavljam, bez pete hrvatske kolone sve to ne bi bilo moguće.

Zašto su mediji ignorirali postupak protiv šestorke, a posebno maestralnu obranu generala Praljka?

Praljak

Što se tiče medija, nema nikakve dvojbe, da su se glavni mediji ponašali skandalozno i antihrvatski. Napisao sam tekst u svojoj novoj knjizi “Tuđmanovo i Stepinčevo hrvatstvo”, koja će biti promovirana 23. studenog u 18 sati u dvorani Vijenac na Kaptolu, jedan tekst o tragičnoj sudbini generala Praljka. S argumentima sam dokazao da general Slobodan Praljak po svom humanom postupanju i čovještvu zaslužuje da ga se predloži kao kandidata za Nobelovu nagradu za mir.

Taj tekst inspirirao je akademika Josipa Pečarića da napiše pismo predsjednici države i da javno predloži generala Slobodana Praljka za kandidata za Nobelovu nagradu za mir. Pokrenuo je i peticiju koju mnogi potpisuju. Kao obrazloženje toga prijedloga uzeo je moj tekst o Slobodanu Praljku.

O svojoj sudbini odlučuje hrvatski narod, a ne haaški sud

Koliko će presuda imati utjecaja na rješavanje hrvatskog pitanja u BiH?

Svaka presuda ima utjecaj i imat će utjecaja ma kakva bila na događanja ne samo u Bosni i Hercegovini nego i na sudbinu hrvatskog naroda u cjelini. Međutim, želim ponovno naglasiti da nikakva presuda, ma kakva bila, ne može promijeniti istinu o junačkoj borbi hrvatskog naroda za slobodu. Povijest je napisana o toj borbi i nju ne može pisati i promijeniti haaški sud. Dakle, bez obzira kakva presuda bila hrvatski narod će obraniti istinu i izboriti se za istinu.

Međutim, svakako da negativna presuda može izazvati nove probleme. Ali ipak o svojoj sudbini odlučuje hrvatski narod, a ne haaški sud.

Kako bi se hrvatska politika trebala postaviti nakon presude u slučaju da ishod ne bude povoljan po Hrvatsku?

Pitate kako bi se hrvatska politika trebala postaviti nakon presude u slučaju da ishod ne bude povoljan po Hrvatsku? Još jedanput ponavljam, borba za istinu i pravdu mora se nastaviti složno i odlučno. Nikakva presuda nas ne smije pokolebati u borbi za istinu, ali nepovoljna presuda za optuženike i za hrvatski narod u cjelini može izazvati nove probleme.

Važni su sloga i odlučnost. Važno je djelovati. Vjerujem da na kraju pravda pobjeđuje i da nitko ne može hrvatskom narodu nametnuti lažnu krivnju i povijesne krivotvorine. Ali važno je boriti se i biti svjestan da bez složne i uporne borbe nije moguće savladati eventualne teške posljedice nepovoljne presude.

Davor Dijanović / HKV

Višnja Starešina: Hrvatska ‘šestorka’ i hrvatska šutnja

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari