Pratite nas

Herceg Bosna

Predrag – Peđa Kojović

Objavljeno

na

Mi, hrvatski branitelji oboljeli od PTSP-a, smo ovaj tjedan bili u posjetu našim suborcima u Savskoj 66 u Zagrebu želeći dati potporu Đuri Glogoškom i 100% HRVI Domovinskog rata u njihovim legitimnim i nadasve ispravnim zahtjevima za zaštitu digniteta Domovinskog rata i zaštitu prava branitelja i članova njihovih obitelji.

Ono što nas je iznenadilo kada smo se vratili u Herceg-Bosnu bila je izjava nekakvog Srbina iz Sarajeva, po zanimanju novinara, zastupnika u Kantonu Sarajevo i Klubu srpskog naroda Doma naroda Parlamentarne skupštine FBiH, izabranog ispred Naše stranke, imenom i prezimenom Predrag – Peđa Kojović. Naime, na sjednici u Sarajevu Kojović je pozvao ostale kolege Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine da ne odobre listu na kojoj je za novog predsjednika FBiH kandidiran Marinko Čavara, Hrvat po nacionalnosti i stranački kadar Hrvatske demokratske zajednice BiH. Kojović je kao razlog naveo to što je Čavara bio jedan od dužnosnika koji su svečano dočekali Darija Kordića po povratku iz zatvora, kojeg je Haaški tribunal osudio na 25 godina zbog zločina počinjenih u ratu.

Kojović je naveo i kako su sadašnja predsjedavajuća Doma naroda Lidija Bradara, te lider HDZ-a BiH, Dragan Čović, također bili među dužnosnicima koji su svečano dočekali Kordića iako je on osuđen za zločine među kojima je masakr nad civilima u selu Ahmići.

Nije nam namjera zastupati hrvatske dužnosnike koje je u svojoj izjavi prozvao Peđa Kojović, oni to mogu i sami ako hoće, nego nam je zasmetalo ono što je izrečeno o našem uzniku, Dariju Kordiću.

Peđa Kojović je novinar i vrlo dobro zna što to znači „ratna propaganda“ i konspirativna politika, vrlo dobro zna kako je Haaški sud politički sud i vrlo dobro zna kako je današnji neravnopravni položaj hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini proizašao upravo iz ratne propagande i konspirativne politike koju je vršilo političko Sarajevo protiv dužnosnika Herceg-Bosne, želeći kroz izmišljeni i montirani udruženi zločinački pothvat dekonstituirati hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, što im je djelomično i uspjelo upravo zahvaljujući političkom karakteru Haaškog suda i medijima koji su bili u funkciji velikobošnjačke politike.

Peđa Kojović kao iskusan novinar je u funkciji antihrvatskih stranih interesa koji su i osnovali Našu stranku.

Danis Tanović i Peđa Kojović su još jedan promašen projekt koji su nam pokušali ugurati strani obavještajci i stoga nas nije nimalo začudilo da upravo Srbin Kojović glasno progovara protiv hrvatskog heroja i uznika Darija Kordića, pokraj Bakira Izetbegovića (SDA BiH), Željka Komšića (DF), Harisa Silajdžića (Stranka za BiH) ili Zlatka Lagumdžije (SDP BiH) koji su sebi izgradili političke i financijske imperije busajući se u prsa bosanskim patriotizmom i antihrvatskom politikom.

Mi hrvatski branitelji oboljeli od PTSP-a Peđi Kojoviću savjetujemo da napusti Našu stranku (jer za njega tu ne vidimo neke velike nafake niti salameta niti pilava, a ni nekog čara), te da svoj daljnji politički angažman nastavi u Srpskoj naprednoj stranci. Stvari su vrlo jednostavne, sve što je potrebno jest da na sebe umjesto vučje navuče janjeću kožu poput Nikolića i Vučića i hoda okolo kao mirotvorac okrenut prosperitetu, ekonomiji i euroatlantskim integracijama, stavljajući svima do znanja kako su srpski političari danas okrenuti ekonomiji, toleranciji, jednakopravnosti, euroatlantskim integracijama, te kako se uopće ne sjećaju tko je osmislio agresiju, tko je izvršio napad na civilno stanovništvo u Ravnom, tko je bio naoružan do zuba i koliko su milijuna granata ispalili po civilnim ciljevima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, kako su izgledale zapadne granice Velike Srbije, kako je Sarajevo drugi po veličini srpski grad, kako je Bosna i Hercegovina oduvijek bila srpska.

Sve će oni to zaboraviti samo nikada neće zaboraviti kako su upravo HVO i čelnici Herceg-Bosne zaustavili agresiju, obranili veliki dio Bosne i Hercegovine, humanitarno i vojno pomagali bošnjački narod kojem je prijetio genocid, što je u konačnici trajno ugasilo san o Velikoj Srbiji, i to je ono što nam Peđa Kojović nikada neće oprostiti. Ispada kako su mu Hrvati krivi što Sarajevo nije srpski grad, što mu Bošnjaci biraju srpske predstavnike, što u Sarajevu nema srpske dominacije u jeziku i kulturi, što nema više Vuka Karadžića i Dositeja Obradovića, što je ulica Vase Miskina nazvana Ferhadijom (po glasovitoj džamiji u Banjaluci koju je srušila srpska vojska), što Gavrilo Princip više nije heroj nego terorist, a koliko je nama poznato, i Nele Karajlić je napisao knjigu „Fajrunt u Sarajevu“ aludirajući na Srbe koji su prije rata živjeli u Sarajevu.

[ad id=”40551″]

Sektor branitelja oboljelih od PTSP-a

KOORDINACIJA UDRUGA PROIZIŠLIH

IZ DOMOVINSKOG RATA HZ-HB

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

HAŠKA PRAVDA: Za zločine u hrvatskobošnjačkom ratu – Hrvatima 273, Bošnjacima 8,5 godina zatvora

Objavljeno

na

Objavio

Da su Haško tužiteljstvo i Haški sud imali različite kriterije za procesuiranje odgovornih za zločine u hrvatsko-bošnjačkom ratnom sukobu, najilustrativnije pokazuju usporedni podatci o zločinima Armije RBiH nad Hrvatima i HVO-a nad Bošnjacima, koji su u frapantnom raskoraku s brojem osuđenih i ukupno izrečenim kaznama. I dok je za zločine nad Bošnjacima hrvatske političke i vojne dužnosnike Haški sud osudio na ukupno 273 godine zatvora, za višestrukobrojnije zločine nad Hrvatima ICTY je bošnjačkim dužnosnicima presudio ukupno 8, 5 godina zatvora, piše Hrvatski Medijski Servis.

Tijekom muslimansko-hrvatskih sukoba više od 1600 Hrvata izgubilo je život u ratnim zločinima (onako kako međunarodna zajednica definira ratni zločin), koje je počinila  tzv. Armija RBiH, od Grabovice, preko Doljana, Uzdola, Trusine, Križančeva sela, Buhinih kuća, do Travnika, Vareša, Bugojna, Zenice, Kaknja…. Među onima koji su život izgubili u masovnim zločinima bilo je 1088 hrvatskih civila. Kroz 331 logor tzv. Armije RBiH prošlo je, prema podacima Hrvatske udruge logoraša 14.444 Hrvata, dok su 632 Hrvata ubijena u tim logorima. S prostora pod nadzorom Armije RBiH protjerano je 172.000 Hrvata.

Za 1088 hrvatskih civila 8,5 godina zatvora

Za zločine ARBiH nad Hrvatima Haški sud osudio je bošnjačke vojne dužnosnike na ukupno 8,5 godina zatvora. Načelnik Glavnog štaba Armije RBiH Rasim Delić osuđen je na 3 godine zatvora (umro prije izricanja pravosnažne presude), zapovjednika Trećeg korpusa Armije RBiH Envera Hadžihasanović na 3, 5 godina zatvora i zapovjednika 7. muslimanske brigade tzv. Armije BiH Amir Kubura na 2 godine zatvora. I to je sve.

Tko su osuđeni Hrvati?

S prostora pod nadzorom HVO-a prognano je, pak,  52.000 Bošnjaka. U presudi Haškog suda u predmetu “Prlić i ostali” spominje se sedam logora HVO-a; Heliodrom i Vojno kod Mostara, Strojarski fakultet, Dretelj, Gabela, Ljubuški i “Koštana bolnica” u Stocu. Nema službenih podataka o tome koliko je kroz ove logore prošlo Bošnjaka niti o broju ubijenih logoraša. Neslužbeno spominje se kako je u logoru na Heliodromu ubijeno 52 Bošnjaka, a u presudi “Prliću i ostalim” spominje se kako su pripadnici HVO-a ubili 10 bošnjačkih civila na Bivoljem brdu kod Čapljine.

Najteži zločin nad bošnjačkim civilima dogodio se u selu Ahmići kod Viteza gdje su pripadnici HVO-a ubili 116 Bošnjaka, te u selu Stupni dol gdje je ubijeno između 31 i 38 bošnjačkih civila.

Za Ahmiće i Stupni dol 119 godina zatvora

Za zločine u Ahmićima i Stupnom dolu pred Haškim je sudom osuđeno 9 Hrvata na ukupno 119 godina zatvora i to; Zlatko Aleksovski na 7 godina zatvora, Anto Furundžija na 10, Miroslav Bralo na 20, Drago Josipović na 12, Vladimir Šantić na 18, Tihomir Blaškić na 9, Dario Kordić na 25, Mario Čerkez na 6 i Ivica Rajić na 12 godina zatvora.

Nakon godina provedenih u Haškom pritvoru optužbi za ratne zločine oslobođeni su Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić, te Drago Papić.

Za zločine nad Bošnjacima u Hercegovini Mladen Naletilić Tuta osuđen je na 25, a Vinko Martinović Šetla na 18 godina zatvora.

Dužnosnicima HRHB 111 godina zatvora

U posljednjoj Haškoj presudi za zločine nad Bošnjacima, kao, prema pravosnažnoj presudi Haškog suda, članovi udruženog zločinačkog podhvata, osuđeni su dužnosnici Vlade HR HB, premijer Jadranko Prlić na 25 godina zatvora, ministar obrane Bruno Stojić na 20 godina zatvora, ministar unutarnjih poslova Valentin Ćorić na 16 godina zatvora, te predsjednik Kosmisije za razmjenu zatočenih Berislav Pušić na 10 godina zatvora, te načelnici Glavog stožera HVO-a pokojni general Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, ukupno 111 godina zatvora.

Dužnosnici Vlade RBiH nisu ni optuženi

S druge pak strane, ni protiv jednog dužnosnika Vlade RBiH, koja je u ratu de facto bila bošnjački entitet, Haški sud nije ni podigao optužnicu, pa im u Haagu nije ni suđeno.

I dok je za zločine nad Bošnjacima hrvatske političke i vojni dužnosnike Haški sud osudio na ukupno 273 godine zatvora, za višestrukobrojnije zločine nad Hrvatima ICTY je bošnjačke dužnosnike osudio na ukupno 8, 5 godina zatvora. I to je haška pravda./HMS/

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Obitelji žrtava tzv. ARBiH iz Križančeva sela i Buhinih kuća još čekaju pravdu

Objavljeno

na

Objavio

Ovih dana navršavaju se 24 godine od pokolja kojeg su pripadnici tzv. Armije RBiH počinili nad Hrvatima u Križančevu selu, nadomak Viteza. To selo najveće je stratište Hrvata u BiH, piše Hrvatski Medijski Servis.

U žestokoj borbi tog maglovitog jutra u noći s 22. na 23. prosinca 1993, najelitnije postrojbe A BiH iz Zenice, Sarajeva i Tuzle, u operaciji poznatoj kao “Krvavi Badnjak” probile su liniju obrane HVO-a. U borbama su poginula 34 vojnika i hrvatska civila, mještanina, dok je 30 ranjenih i zarobljenih vojnika HVO-a odvedeno prema Počulici, naselju koje graniči s općinom Zenica.

Selo spalili zarobljenike odveli, pa pobili

Pripadnici tzv. Armije BiH su selo temeljito opljačkali i potom zapalili sve kuće i gospodarske objekte. Snage HVO koje su već 23. prosinca 1993. god. potisnule tzv. ABiH iz Križančeva sela, udaljenog samo kilometar od središta Viteza, našli su selo kao veliko zgarište. Izuzev što su u borbama i neposredno nakon njih ubijena 34 vojnika i civila hrvatske nacionalnosti, među kojima je bilo žena i staraca, zarobljeno je  trideset vojnika HVO-a.

Njihova masakrirana tijela, nakon upornog posredovanja UNPROFOR-a, Europskih promatrača i Međunarodnog crvenog križa, nakon 39 dana predana su obiteljima. Za ovaj strašan zločin, još nitko nije odgovarao niti su pokrenute bilo kakve istražne radnje.

Zločin u Buhinim kućama

Samo 18 dana nakon Križančeva Sela, 9. siječnja, pripadnici tzv. Armije RBiH u viteškom prigradskom naselju Buhine Kuće počinili su novi strašan zločin.

Tog 9. siječnja, 1994. godine, pripadnici elitnih postrojbi iz Zenice, Tuzle i Kalesije, uz izravno zapovijedanje zapovjednika Trećeg korpusa tzv. ARBiH, generala Mehmeda Alagića, pod okriljem maglovite noći, ušli su neopaženo iza leđa domobranima I bojne Viteške brigade HVO-a, upale u naselje i među vojnicima i civilnima, među kojima je bilo djece, žena i staraca, napravili pravi pokolj.

Opljačkano je i zapaljeno desetak kuća i gospodarskih objekata, a među 27 žrtava bila su i devetorica pripadnika PPN „Munje“. Njih devetorica bili su te noći na odmoru, uhićeni su na spavanju, vezani su žicom, mučeni, masakrirani i svirepo ubijeni.

Logori ARBiH

Tijekom rata u logorima Armije BiH, u Počulici, Grbavici, Kruščici, Mahali i Sivrinom Selu bilo je, duže ili kraće vrijeme, zatočeno 195 osoba hrvatske nacionalnosti.

Uz maltretiranja, ponižavanja, premlaćivanja, odvođenje na kopanje rovova…, ubijeno je pet, teže ranjeno šest i lakše još desetak osoba hrvatske nacionalnosti.

Više od 650 poginulih u Vitezu

Inače, tijekom rata i potpune blokade Lašvanske doline koja je trajala 316 dana u Vitezu su poginula ili su ubijena 653 vojnika HVO-a i civila.

Među 78 ubijenih hrvatskih civila bilo je 21 dijete. Ranjeno je više od dvije tisuće vojnika ihrvatskih  civila, ostalo je 328 udovica, 22 djece bez oba a 431 dijete bez jednog roditelja. Žrtve zločina još čekaju pravdu.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari