Pratite nas

Komentar

Predsjednica će s Vladom koja ju neće blokirati napraviti još više

Objavljeno

na

Sutra, 11. siječnja, obilježava se godina dana otkako je Kolinda Grabar-Kitarović pobijedila na predsjedničkim izborima.

[ad id=”93788″]

Tom smo prigodom politički analitičar Zdravkom Tomcem za Direktno.hr  analizirao je prvu godinju njezinog mandata, podsjetio je što je sve učinila te rekao što dalje očekuje od nje.

“Brzo je prošla godina dana. Želim reći da je prva godina mandata Predsjednice bila izuzetno uspješna. Iako je radila u vrlo teškim uvjetima, hrvatska vlada na čelu sa Zoranom Milanovićem na sve moguće načine pokušala je onemogućiti Kolindu Grabar-Kitarović da uspješno obnaša svoje predsjedničke dužnosti. Vodili su prave medijske i političke kampanje protiv nje, nastojali su dokazati da nema nikakve ovlasti po Ustavu i što god je radila – oni su to pokušali stopirati. Zato je njezin uspjeh još veći”, kazao je Tomac.

Podsjetio je na važne postupke Predsjednice u prvoj godini mandata.

“Nabrojat ću samo neke krupne stvari da se podsjetimo njene značajne uloge. Ona je prihvatila pokroviteljstvo komemoracije na Bleiburgu, čime je ispravila jednu veliku pogrešnu politiku Vlade i koja je jasno poručila hrvatskom narodu da će ona kao predsjednica raditi na pomirbi, a da pomirbe nema bez sučeljavanja s istinom. Bila je pokroviteljica i drugih nekih manifestacija da bi pokazala da ona jednako osuđuje sve totalitarizme i sve zločine. Bila je i čvrsta u obrani istinskog antifašizma hrvatskog naroda i njen istup u Brezovici u Sisku bio je vrlo značajan. Svojim izmještanjem Titove biste s Pantovčaka otpočela je nužne procese ‘detitoizacije’ i ‘dekomunizacije’ hrvatskog društva. Obranila je pravo branitelja da slave dvadesetu godišnjicu Oluje u Kninu. Bitno je utjecala da se moderno naoruža Hrvatska vojska. Evo i upravo zadnji njen posjet Minnesoti bio je vrlo plodonosan jer će Amerikanci izgraditi najmoderniji kamp, poligon za vježbe kod Slunja. Dvaput je posjetila naše vojnike u Afganistanu i drugim područjima, bila je tamo gdje treba biti predsjednica”, rekao je Zdravko Tomac.

Osobito važnom Tomac smatra ulogu Kolinde Grabar-Kitarović na području vanjske politike.

“Ona je plasirala dobru vanjsku politiku Hrvatske. Posjetila je Angelu Merkel u Njemačkoj, više puta bila je u SAD-u, bila je kod Svetog Oca, uspostavila je partnerske odnose s Izraelom. Bitno je podigla ugled hrvatske vojske u NATO-u. Ipak, najveći njen projekt je uspravnica ‘Jadran-Baltik’, gdje je već praktične korake povukla, udruživanje tzv. nove, neki kažu katoličke Europe, od baltičkih republika preko Poljske, Češke, Mađarske, Hrvatske, Slovačke… To sad pokušava proširiti i sa crnomorskim zemljama. Takvom svojom politikom ona mijenja dosadašnju politiku, gdje je Hrvatska bila zarobljenik u balkanskoj regiji”, kazao je.

“Uspostavila je novi način komuniciranja s građanima, posebno mi se svidjelo njeno izmještanje predsjedničkog ureda u Split, a nastavit će to i u Vukovaru i ostalim mjestima, gdje će živjeti život kakav oni u tim dijelovima žive”, napomenuo je Tomac.

Politički analitičar naglasio je kako Predsjednica izrasta u državnicu u svjetskoj politici.

“Odigrala je veliku ulogu u rješavanju krize nakon parlamentarnih izbora. Suprotstavila se SDP-u koji je pokušao pritiscima onemogućiti njenu ustavnu ulogu. Posjet Joea Bidena, gdje je ona bila domaćin, značio je da Hrvatska ponovno postaje bitan partner SAD-a. Njena intervencija oko izbjegličke krize, sjetite se kad je prva kritizirala idealističku politiku Angele Merkel, bila je ispravna, bila je hrabra i tu se pokazalo da izrasta u, ne samo našu državnicu, nego i u državnicu u svjetskoj politici. Usprkos svih napada i podmetanja, zadržala je srdačnost, otvorenost i kontakt sa ljudima, ljudi ju vole i podržavaju”, rekao je Tomac.

Smatra da će njeno djelovanje biti još bolje, iako je i dosad bilo odlično, kad ne bude morala ‘nositi križ’ Vlade koja ju blokira u svemu.

“Očekujem, a to će se dogoditi vrlo brzo, kad se uspostavi nova Vlada, koja će surađivati s njom, a ne ju blokirati, da će postizati još veće rezultate u narednom razdoblju. Ona je izabrana od većine hrvatskog naroda. Ona ni prije izbora, ni poslije njih, nije tajila da je domoljub, Hrvatica, katolik, vjernica i svojim životom, ne samo kao predsjednica, nego kao i običan građanin, ona rehabilitira temeljna moralna načela našeg hrvatskog identiteta. I zato ju naši ljudi toliko poštuju, vole i podržavaju jer ona ispunjava ono svoje obećanje – ja ću biti jedna od vas. Znači imamo državnicu koju sve više cijene u svijetu, ali imamo i moralnu osobu, domoljuba, vjernika, koja živi na način kako živi većina hrvatskog naroda i svojim životom i ponašanjem brani taj naš hrvatski identitet”.

Upravo prvom godinom mandata predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović pokazalo se kako pozicija predsjednika u Hrvatskoj nije samo ‘ukrasna’.

“Pozicija predsjednika je jako važna jer za narod, za nas obične ljude, predsjednik je broj jedan. Naši ljudi se identificiraju s predsjednikom. Ona može biti uzor koji nas vuče naprijed da se ljudi i sami mijenjaju, ali može i biti kuga, koja je opasna, zarazna, ako bi živjela na način kakav ne smije živjeti predsjednik države. Ljudi žele slijediti, imitirati predsjednicu, poistovjetiti se s njom i zato je važno tko je predsjednik. Evo, mi smo sad prvi put dobili osobu koja nije bila bivši komunist, koja nije bila formirana udbaškim metodama, koja nema nikakve mrlje u svom ranijem političkom životu. Sad ćemo dobiti i druge bitne vodeće ljude, predsjednika Vlade i predsjednika Sabora, koji nisu bili pod utjecajem komunističke ideologije, koji su praktični vjernici, koji žive kroz generacije onako kako živi narod. Dobit ćemo premijera koji će imati deset puta manju plaću od one koju je imao jer osjeća da može pomoći Hrvatskoj. Došla je i Grabar-Kitarović sa veće pozicije, pomoćnice tajnika NATO-a h Hrvatskoj, to su mladi ljudi koji su uspjeli u svijetu i dolaze u Hrvatsku da u teškim uvjetima pomognu, a ne da se okoriste. To je nova politička situacija kojom se završava jedno povijesno razdoblje i otpočinje novo razdoblje – postkomunističko, kada na vlasti neće više biti komunistički sljedbenici”.

Još je jednom Tomac podsjetio kako se Predsjednica uspješno suprotstavljala napadima Milanovića i ‘ekipe’.

“Milanović i Pusić su ju potpuno blokirali i ucjenjivali, a nama trebaju velike promjene u vanjskoj politici. Trebaju doći profesionalci, stručnjaci koji vole Hrvatsku. Treba maknuti s političkih pozicija uhljebe, treba nam novi ministar vanjskih poslova, a koliko vidim to će biti Miro Kovač i onda ćemo imati jedinstvenu vanjsku politiku. On je bio šef kampanje predsjednice, doktorirao je na Sorboni. To su ljudi koji ne mogu voditi pogrešnu politiku, oni će bez nekih velikih drama, čistki, stvoriti potpuno novu vanjsku politiku. I recimo, Predsjednica se suprotstavila pokušajima Milanovića i Vlade da guraju Pusić za glavnu tajnicu UN-a i to su napravili kao tehnička Vlada, ali ne sumnjam da će te odluke biti povučene jer Pusić ne zaslužuje i ne smije biti kandidat Hrvatske”, rekao je Tomac.

Što nas dalje čeka, objsanio je politički analitičar.

“Znači, bit će puno posla, ali svi će gurati u istom pravcu da se izvuku kola iz blata. Sva naša kola su u blatu jer su različite politike gurale u različitim smjerovima umjesto da se usmjere u isti. Predsjednica je bila bitan čimbenik, pokrenula je procese i sprečavala ovu dosadašnju politiku da napravi još više štete”, zaključio je Zdravko Tomac za Direktno portal.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Je li i dovođenje zlotvora Vuka Draškovića u Zagreb ‘od strateškog interesa’ za Hrvatsku!?

Objavljeno

na

Objavio

Eto, konačno smo čuli i to. Milorad Pupovac je strateški partner našoj Vladi i Plenkoviću. Onda je valjda i dolazak u Zagreb četničkog ideologa, opskurnog i deklariranog velikosrpskog fašista, neosuđenog ratnog zločinca, ratnog huškača, šovinista i predsjednika stranke (SPO) u okviru koje je oformljena zločinačka “Srpska garda”, Vuka Draškovića, naš strateški interes!?

Dana 22. prosinca 2018. godine, dakle, samo tri dana prije Božića, Milorad Pupovac i njegov SNV “počastili” su nas, dakle, posjetom tog zlotvora, glavnog četničkog ideologa (u Srbiji i šire), srpskog fašista, jednoga od najprljavijih ratnih huškača koji se na ovim prostorima pojavio u novijoj povijesti, bolesnog šovinista bez premca, pisca “knjige ubojice” (“Nož”) koja je po ocjenama mnogih analitičara bila glavni pokretač patološke mržnje prema Hrvatima i muslimanima (već od 1982. godine) i potaknula na klanje i masovne zločine, individue kojoj su širenje zle krvi i otrovne mržnje prema svima koji nisu Srbi profesija već gotovo 40 godina, zločinca koji je među prvima 1991. godine u Srbiji ustrojio četničku paravojnu formaciju sastavljenu od kriminalaca i bivših ubojica UDB-e (“Srpsku gardu”) i poslao je da ubija, kolje, pali, ruši, pljačka i siluje po Hrvatskoj.

Drašković, ta moralna nakaza koje se gade i svi normalni ljudi u Srbiji, nesmetano je doputovao u Hrvatsku (!?), srdačno je dočekan od domaćina Milorada Pupovca i njegovih suradnika iz SNV-a, usred Zagreba, i u kinu “Europa” promovirao svoju najnoviju knjigu “Aleksandar od Jugoslavije” – napisanu u čast krvnika hrvatskoga naroda koji na duši ima tisuće nevinih žrtava, Aleksandra Karađorđevića (čiji su režim čak i komunisti nazivali “vojno-fašističkom diktaturom”). Moderator priredbe bio je Saša Kosanović (jedan iz plejade prljavih propagandista poniklih iz poznatog štakorskog medijskog legla Denisa Latina i njegove “Latinice” zadužen za odrađivanje prljavih poslova na ovakvim i sličnim priredbama).

Za svaku zemlju (osim Hrvatske) bila bi ovo neviđena sramota i skandal nad skandalima, ali štićenik Andreja Plenkovića Milorad Pupovac toliko se osilio da može hrvatskome narodu pljunuti u lice kad god želi, bez ikakvih posljedica.

Dovođenje četničkog ideologa i fašista Draškovića u Zagreb, samo je zadnje u nizu poniženja što nam ih etnobiznismen i najveći smutljivac na političkoj sceni Hrvatske, podmukli i do srži pokvareni Milorad Pupovac redovito priređuje posljednjih 28 godina vodeći specijalni rat protiv ove zemlje i djelujući s pozicija velikosrpske ideologije – otvoreno i bez ikakvoga kompleksa!

Svi znamo i vidimo (osim onih koji su interesno vezani za Milorada Pupovca i njegovog mentora Andreja Plenkovića ili namjerno zavlače glave u pijesak), da je velikosrpska ideologija u Hrvatskoj itekako živa i vitalna i postojanje njezina kontinuiteta je neupitno.

Sve drugo su tlapnje i priče za malu djecu.

 Pate li agenti SOA-e od fatamorgane?

 Zar, uostalom i javna izvješća što ih je obznanila SOA u posljednje tri godine ne govore u prilog tomu da je porast ekstremizma s pozicije velikosrpstva i četništva evidentan? Čini se da premijer i Vlada ne vjeruju ni središnjoj državnoj sigurnosno-obavještajnoj agenciji, dok do te mjere ovaj problem ignoriraju, prešućuju, pa čak i negiraju njegovo postojanje!

Od 2014. godine nadalje, Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) objavljuje javna izvješća o stanju sigurnosti u Republici Hrvatskoj, te mogućim ugrozama vezano za nacionalnu sigurnost, pri čemu se u obzir uzimaju i parametri vezano za pojave ekstremizma i mogućih terorističkih aktivnosti.

VUK DRAŠKOVIĆ U ZAGREBU – DOČEKAO GA PUPOVAC

Evo samo nekih citata koji se odnose na temu o kojoj je riječ:

(…) I dalje su aktivne organizacije i pristaše četničkih pokreta u državama okruženja, ali i šire. Pri tome postoje i kontakti prema istomišljenicima u Republici Hrvatskoj te prema ostalim organizacijama i pojedincima s velikosrpskim ideološkim polazištima.” (Vidi: https://www.soa.hr/files/file/Javno-izvjesce-2015.pdf; str.11.), LIPANJ 2015.; dijelove teksta istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 11.12.2018.)

” (…)  Iskazivanje velikosrpskog i četničkog ekstremizma na području RH zamijećeno je među mlađom populacijom što posebno zabrinjava. Međutim, prijetnja od njega je ograničena jer nema organizacijsku niti brojčanu snagu u RH.” (Vidi: https://www.soa.hr/files/file/Javno-izvjesce-2016.pdf; str. 8.; dijelove teksta istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 11.12.2018.)

” (…) Ono što zabrinjava jest da je iskazivanje velikosrpskog i četničkog ekstremizma na području RH sve više zamjećivano i među mlađom populacijom. Uz navedeno, pristaše četničkih pokreta zastupaju izrazito anti-NATO-ovske stavove.

(Vidi: https://www.soa.hr/files/file/Javno-izvjesce-2016.pdf; str. 12.), LIPANJ 2016.; dijelove teksta istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 11.12.2018.)

“(…) Nastavljena je i pojava da pojedine navijačke skupine srbijanskih nogometnih klubova ističu protuhrvatska, četnička i velikosrpska obilježja na sportskim natjecanjima, pri čemu u tome sudjeluju i pojedinci koji su hrvatski državljani. U malom dijelu populacije mlađih pripadnika srpske nacionalnosti zamijećeno je simpatiziranje velikosrpske i četničke ideologije i simbolike, osobito na društvenim mrežama, koje za sada ne predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti, ali dovodi do narušavanja sigurnosne situacije na lokalnom nivou.” (https://www.soa.hr/files/file/Javno-izvjesce-2017.pdf; str.10.; istaknuo: Z.P.)

Kad smo iz usta bilo koje odgovorne političke osobe čuli bilo što o ovim pojavama o kojima govore ovdje citirani dijelovi izvješća SOA-e? Ima li pravo bilo koji državnik Republike Hrvatske, pa i premijer oglušiti se na konstatacije koje javno iznosi SOA?

Razorno djelovanje Milorada Pupovca

  Od kad je s istomišljenicima (Jovan Rašković, Veljko Džakula, Svetozar Livada i drugi) 8. prosinca 1991. godine u Lipiku utemeljio SDF (Srpski demokratski forum), nevladinu udrugu čija je svrha (tobože) bila “zaustavljanje rata, uspostava međunacionalnog dijaloga i tolerancije”, preko SNV-a i SDSS-a, Milorad Pupovac se kontinuirano bavi velikosrpskom propagandom i to onom najprljavijom – zaplotnjački, perfidno, ispod žita, koristeći sva raspoloživa sredstva, od lažnog jasenovačkom mita i zloćudne laži o “20.000 pobijene srpske dece u NDH”, do bolesnih izmišljotina o “etničkom čišćenju Srba” (tijekom VRO “Oluja”), “fašizaciji” i “ustašizaciji” hrvatskog društva i negiranja agresije na Republiku Hrvatsku.

Iz obilja prljavština u kojima je Milorad Pupovac do sada sudjelovao, evo samo nekih:

  1. U proljeće 1992. godine, javno je širio laži o “11.000 pokrštene srpske djece” u Hrvatskoj, s očitom namjerom da tom klevetom dokaže kako se tadašnja Republika Hrvatska ne razlikuje od NDH. Nakon što je radi toga, svibnja iste godine Okružnom sudu u Zagrebu protiv njega podnesena kaznena prijava “zbog širenja lažnih vijesti i uznemiravanja javnosti”, na prvom se ročištu branio šutnjom. Postupak je smišljeno odvučen u zastaru, tako da Pupovac nikad nije položio račun za prljave i gnjusne objede što ih je izrekao. Kasnije se pravdao kako je podatke o “pokrštenoj djeci” dobio od Svetozara Livade, a pogriješio je što ih nije provjerio. I to je sve. Nema isprike javnosti, nema priznanja krivnje. I ne zaboravimo, sve se to odigrava u vrijeme kad je više od četvrtine hrvatskog državnog područja razoreno i pod srpskom okupacijom, Hrvatska preplavljena valom od preko 600.000 protjeranih, a tisuće Hrvata i drugih građana ne-srpskih nacionalnosti ubijeno ili otjerano u srpske logore;

 

  1. Ova se Pupovčeva teza pojavila i u srpskom “Memorandumu” iz proljeća 1995. godine, gdje se osim tih “11.000 pokrštene srpske djece”, navode i lažni podaci o “desecima tisuća srušenih srpskih kuća”, “postojanju logora na slobodnom području Hrvatske”, iznose lažne tvrdnje o “masovnom teroru nad Srbima”, itd., itd. “Memorandum” je bio dokument namijenjen zemljama zapadnog svijeta, stranim veleposlanicima i međunarodnim institucijama koji je trebao dokazati kako su ustvari Srbi “ugroženi” i on je na jedan perverzan način izokretao stvarnost. Jedan od glavnih tvoraca tog pamfleta bio je Veljko Knežević (nekad generalni direktor RTV Zagreb, kasnije veleposlanik Srbije u Zagrebu) i o njemu je u vrijeme kad se pojavio opsežno pisao dr. Zdravko Tomac u tadašnjem zagrebačkom “Vjesniku”. Prema sadržaju, bilo je potpuno jasno kako je “Memorandum” nastao u suradnji između SDF-a (Srpskog demokratskog foruma) i SNS-a (Srpske narodne stranke), budući da su se ponavljale teze što su ih ranije već iznosili Milorad Pupovac, Dragan Hinić, Svetozar Livada i njihovi suradnici;

 

  1. Javnosti je dobro poznata i sramotna epizoda u kojoj je Milorad Pupovac prevario hrvatske vlasti vezano za obećanje da će ishoditi oslobađanje dr. Ivana Šretera u zamjenu za puštanje dvojice srpskih liječnika koji su za četničku stranu krijumčarili veću količinu lijekova (a bili su uhićeni od strane PU Sisak). Dr. Šreter uhićen je od terorista u selu Kukunjevcu (kod Pakraca) i odveden na nepoznato mjesto (vjerojatno logor Bučje). Nakon što su dvojica srpskih liječnika (i četničkih suradnika) pušteni, Milorad Pupovac se više nije javljao, niti je išta objasnio Slavku Degoriciji (visokom dužnosniku HDZ-a s Pakračko-lipičkog područja kojemu je obećao ishoditi oslobađanje dr. Šretera), osim što mu je jednom prigodom ustvrdio kako “njima tamo Šreter treba, jer nemaju liječnika, pa će ga pustiti kasnije”. Naknadno je izašlo na vidjelo da je dr. Šreter u vrijeme kad je Pupovac dao ovu izjavu, već bio mrtav. Slučaj u svojoj knjizi Nije bilo uzalud (Zagreb, 2009.) detaljno opisuje sam Degoricija na str. 166/167. i na kraju u zaključku kaže: “Pupovac nikad nije našao za potrebno ispričati mi se za ovako notornu prijevaru i sve laži koje je izrekao, navodno, po povratku iz Pakraca.” (navedena knjiga, str. 167.). Srpski etnobiznismen i najveća štetočina među pripadnicima srpske manjine u Hrvatskoj (jer cijelu svoju ideologiju gradi na sukobu između Srba i Hrvata) Milorad Pupovac, ni danas ne odgovara na javne prozivke i upite vezano za dr. Šretera, čak niti one što mu ih postavljaju saborski zastupnici pred kamerama, na sjednicama parlamenta. On se odmah spremno dohvati Drugoga svjetskog rata, NDH i Jasenovca i tako se ta priča vrti u krug…;

 

  1. Za Milorada Pupovca na srpskoj nacionalnoj manjini nema nikakve krivnje za agresiju. Po njemu su za sve krivi “pojedinci iz tadašnje krajinske političke elite” (kao da su Martić, Babić i društvo sami pobili 22.000 Hrvata, srušili više od četvrtine Hrvatske i više od 5 godina haračili ovom zemljom – a ne tisuće masovnih zločinaca koji su nakon svega pred Hrvatskom vojskom u kolovozu 1995. utekli u Srbiju), a legitimno oslobađanje međunarodno priznate članice UN-a od zločinačke terorističke rulje on naziva “etničkim čišćenjem”;

 

  1. Pupovac i danas uporno ponavlja kako smo mi Hrvati u ratu tijekom 90-ih godina “srušili 30.000 srpskih kuća”, što je bolesna i prljava laž. On je sve ono što su njihova “JNA”, četnici, “krajišnici”, “teritorijalci”, “dobrovoljci” i ostala bagra razorili, jednostavno pripisao Hrvatskoj vojsci i to opet bez ikakvoga srama i kompleksa, na jedan začuđujuće drzak način, unatoč svim dokazima i činjenicama;

 

  1. Milorad Pupovac koristi svaku priliku kako bi opravdao zločine svojih sunarodnjaka i zaštitio Srbe-zločince, čak i u slučajevima kad je riječ i sumnjama za najsvirepija nedjela počinjena na vukovarsko-borovskom području. Kod svake podignute optužnice ili privođenja kojeg od srpskih osumnjičenika, on odlazi tamo, daje im potporu, govori o “etnički motiviranim progonima” i tako izravno vrši pritisak na pravosuđe. Na drugoj strani, koristi svaku prigodu kako bi na n-tu potenciju podigao presude za ratne zločine hrvatskim braniteljima, primjerice, generalu Branimiru Glavašu, zapovjedniku obrane Osijeka;

 

  1. U ožujku 2013. godine, zlorabeći u svoje propagandne svrhe jednu nespretnu izjavu Ruže Tomašić (na zatvorenom političkom skupu u Slatini), u sabornicu je došao sa žutom trakom na rukavu. Na traci je pisalo “GOST”, a aluzija je bila vrlo očita: time je Milorad Pupovac želio javnosti dati do znanja kako svi oni koji nisu Hrvati žive u Hrvatskoj koja nije ništa drugo do konc-logor. A što je bio povod tom zloćudnom performansu? Ove tri rečenice Ruže Tomašić: “Ja mislim da je ovo Hrvatska A svi drugi su gosti u ovoj državi. Ako je ne vole, neka je napuste, ali neka je bar poštivaju” (Vidi:

https://www.youtube.com/watch?v=lTJDE0i5dog).

Dakle, kako je vidljivo iz konteksta, izjava se odnosila na one koji ne vole Hrvatsku i ne žele joj dobro, a nikako na “manjine” i sve one koji nisu Hrvati. Tako se jedna glupa izjava nepromišljene i površne političarke na kraju jako dobro iskoristila za antihrvatsku kampanju koju je poveo, tko drugi nego Milorad Pupovac;

 

  1. Samo tri dana prije obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara (15. studenoga 2013. godine), Milorad Pupovac je u Saboru (i pred TV kamerama) pročitao vulgarno ANONIMNO pismo, koje je navodno primio poštom saborski zastupnik bošnjačke manjine, Nedžad Hodžić. To navodno “pismo” bilo je prepuno psovki i primitivnih uvreda na račun bošnjačke manjine, a intonirano je tako da je jasno govorilo kako ga šalje “ekstremna desnica” iz Vukovara. Ova tipična udbaška podmetačina i javna sramota da se u Saboru Miloradu Pupovcu dopušta javno čitati anonimni papir (čije je podrijetlo ostalo nepoznato do danas!?), nešto je što sebi ne bi dopustila ni jedna ozbiljna država, ni jedan normalan parlament;

 

  1. Kako bi iskazao svoje nezadovoljstvo presudom Branimiru Glavašu, u veljači 2015. godine, Milorad Pupovac je novinarima u Saboru podijelio selotejp (aludirajući tako na “aferu selotejp” – budući da se po medijima godinama vuče priča kako su “Glavaš i njegovi ljudi ubijali srpske civile u Osijeku tako što su ih tjerali da piju kiselinu iz akumulatora i lijepili im usta selotejpom”). Tako je navodno “mučeništvo” trojice Srba iz Osijeka stavljeno u prvi plan i o tomu se godinama bruji na sva zvona, dok 1.262 građana ovoga grada koliko ih je ubijeno u velikosrpskoj agresiji nitko ne spominje, niti je tko kažnjen za to masovno zlodjelo!

 

  1. Odlazak na četnički miting u Bačku Palanku 5. kolovoza 2018. godine još je jedan u nizu ispada Milorada Pupovca koji je uzburkao hrvatsku javnost. Na tom skupu čiji je cilj tobože bio “sjećanje na stradale i prognane Srbe u ‘Oluji'” – iako od bilo kakvoga pijeteta nije bilo ni naznake – nekadašnji ratni akteri i ideološki izdanci i sljedbenici zločinaca Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja, svom su se silinom obrušili na Republiku Hrvatsku, koju je Aleksandar Vučić (ratni huškač iz 90-ih i tada desna ruka četničkog vojvode i ratnog zločinca Šešelja) usporedio s nacističkom Njemačkom. Sve je to uredno odslušao saborski zastupnik, šef parlamentarne stranke i koalicijski partner u Plenkovićevoj vladi Milorad Pupovac i ni na što nije imao primjedbi;

 

11.U sklopu komemoracije vezano za Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, Milorad Pupovac je 17. studenoga 2018. godine u Dunav pustio vijenac sa srpskom zastavom, odajući tako počast agresorskoj strani. Taj čin se ne može protumačiti drugačije i Hrvati su ga tako doživjeli – jer, Srbi koji su ginuli u gradu (izuzimajući pripadnike agresorskih snaga), ginuli su braneći svoje domove, pod hrvatskim stijegom. To je bilo razlogom da su mu branitelji na Memorijalnom groblju u vrijeme polaganja vijenca okrenuli leđa;

12.Privatna objava na fb profilu Ivana Đakića (sin zastupnika HDZ-a Josipa Đakića) u kojoj je on na krajnje degutantan i primitivan način “prijateljima Srbićima čestitao Božić” – uz fotografiju ustaše koji u rukama drži odrubljenu glavu četnika – došla je kao naručena da Milorad Pupovac i njegove ‘Novosti’ (list SNV-a), pokrenu novi krug agresivne kampanje protiv Hrvatske, najprljavijim sredstvima uz najprizemniji i najvulgarniji vokabular koji je ikad kolao našim medijskim i javnim prostorom. Hrvatima je “crimen” Ivana Đakića upisan kao kolektivni grijeh, što je ravno apsurdu, pogotovu usporedi li se s time sve ono što objavljuju spomenute ‘Novosti’. Tek kad to pročitamo, onda vidimo kako je nepromišljeni i glupi ispad Ivana Đakića tek sporedan incident u odnosu na otrovni šovinizam kojega prema cijelom hrvatskom narodu već godinama prosipa ovaj medij čija je svrha “njegovanje kulture, tradicije i identiteta srpskog naroda u Hrvatskoj i multietničke tolerancije”.

 Tko će nabrojati sve provokacije što nam ih je upriličio Milorad Pupovac s govornice u JUSP Jasenovac, otkuda nam on i njegovi istomišljenici svake godine u travnju uporno, drsko i bezobrazno pljuju u lice i kolektivno optužuju hrvatski narod za nepostojeće, izmišljene zločine, obrušavajući se na svakoga tko progovori istinu o jasenovačkom mitu i dokazima vezano za ustaški logor Jasenovac, pa i sve druge nastupe u medijima ili na skupovima, gdje mu je tema uvijek jedna te ista: neprestano i kolektivno optuživati Hrvate za sva zla koja su se u prošlosti događala Srbima i vlastitu naciju predstaviti “ugroženom”.

Ilustracije radi, evo što to “ugroženi Srbi” pišu u današnjoj Republici Hrvatskoj u glasilu Pupovčevog SNV-a, srpskog tjednika Novosti koji se godinama unatrag (financiran novcem iz hrvatskog državnog proračuna – dakle, njegovo izlaženje plaćaju hrvatski obveznici, u velikoj većini Hrvati) bavi prljavom šovinističkom, huškačkom  propagandom, grubo vrijeđajući hrvatski narod, Katoličku crkvu, državu, njezine simbole i najviše političke dužnosnike  na najprimitivniji i najvulgarniji način koji se može zamisliti:

“I tako tim ustaškim avionom, s Kolindom Grabar Kitarović u pilotskoj kabini i hrvatskim trolistom na trupu, letimo u tri pizde materine…”

(Vidi: https://pescanik.net/hrvatski-trolist/; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 11.1.2019.)

“SNV se bavi zaštitom i promocijom ljudskih, građanskih i nacionalnih prava Srba, te pitanjima njihova identiteta, participacije i integracije u hrvatsko društvo.” – piše u prvoj rečenici na službenoj Internet stranici SNV-a koja govori “O Vijeću” (Vidi: https://snv.hr/o-vijecu).

Ako ovakvi i slični navodi predstavljaju “zaštitu i promociju ljudskih, građanskih i nacionalnih prava Srba” i doprinose njegovanju njihova “identiteta, participacije i integracije u hrvatsko društvo”, onda je to tragično i jadno da jadnije biti ne može.

Nekultura, primitivizam, mržnja, provociranje sukoba, otrovne laži prljava propaganda nisu i ne mogu biti na dobrobit bilo koga, pa ni srpske manjine u Hrvatskoj.

Da je razuma i pameti, takvi destruktivci kao što su Milorad Pupovac i njemu slični nikad ne bi ni došli u poziciju politički predstavljati bilo koga.

No, kad podvučemo crtu i pogledamo istini u oči, dolazimo do jedinog mogućeg zaključka: temeljni problem Hrvatske nisu on, SNV. SDSS i opskurne šovinističke ‘Novosti’, nego Andrej Plenković, današnja Vlada i HDZ. I, naravno, oni Srbi koji njega i SDSS biraju na vlast, pa i po cijenu stalnog sukoba s većinskim narodom.

Zlatko Pinter

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Takav je Zoran: prezime mijenja, ali ćud ne

Objavljeno

na

Objavio

ŠPRAJC

Neugodnu je novogodišnju ”čestitku” primila hrvatska vlada. U vidu definitivne potvrde da od posla s uvozom vojnih zrakoplova F-16 Barak od Izraela nema ništa.

Ushićen zbog izvjesne propasti hrvatske kupnje vojnih zrakoplova Zoran se Šprajc zaigrao. Veli veliki Zoran da je on za ”malog Damira” – kad su ga već veliki dečki izigrali – spremio komplet aviona za igru baš po njegovoj mjeri. Plastičnih, naravno. Jer kojeg će vraga Hrvatskoj pravi zrakoplovi kada rata ionako neće biti idućih tisuću godina, a za novac predviđen za zrakoplove moglo bi se sagraditi bogtepitaj koliko vrtića, bolnica, škola… Vrckasti Šprajc čak je na glavu stavio neku anakronu pilotsku kacigu, komentirajući da je takva u skladu s ”tehničkim standardima koje danas ima Hrvatsko ratno zrakoplovstvo” te da mu je malo mala, ali će ”malom Damiru biti taman”.

Prezime mijenja, ali ćud ne

Takav je Zoran: prezime mijenja, ali ćud ne.  Na njega više ne vrijedi trošiti riječi, no za one koji misle da je zadržavanje ratnog zrakoplovstva nepotreban trošak, vrijedi pripomenuti da će – ako sami ne budemo mogli štititi hrvatsko nebo – to za nas raditi neki drugi. Vjerojatno Talijani ili Mađari. A to će koštati, u konačnici možda i više nego vlastito zrakoplovstvo. Zanimljivo je primijetiti da je hajka na Krstičevića, započeta u hrvatskim medijima, nastavljena u Srbiji podizanjem prijave protiv njega za navodni ratni zločin. Zapravo, ta sinkroniziranost sve manje začuđuje jer je odavno već postala očita.

Koliko god Šprajcove šale na hrvatski račun bile zlobne, ipak im se ne može odreći i mrvičak smisla za humor. Barem ponekada. To se, međutim, ne može reći za Đakića mlađeg. Osobito za njegovu čestitku pravoslavnog Božića. U toj glupoj, degutantnoj čestitci javnost je prepoznala ”govor mržnje” prema hrvatskim Srbima. S pravom. Međutim, Đakićeva čestitka još  više vrijeđa Hrvate nego Srbe! Naime, mladi Đakić slikom ustaše s odrezanom glavom četnika na neki način potvrđuje velikosrpski propagandni stereotip Hrvata kao ”ustaških koljača”. I tako navodi vodu na mlin Miloradu Pupovcu, koji će sada imati materijala da se žali po svijetu kako su Srbi u Hrvatskoj ugroženi. Iako je sve to zapravo jedna velika farsa. Đakićev otac i Milorad Pupovac u čvrstoj su koaliciji i zapravo im odgovaraju hrvatsko-srpske zadjevice, tako oni opstaju kao nacionalni zaštitnici jednih, odnosno drugih.

Merry Chriztmaz

Da problema s čestitanjem Božića nema samo Đakić junior, dokaz su i sljedeći primjeri. Švedski nogometaš bosanskog podrijetla svoju božićnu čestitku popratio je fotografijom crvenog patuljka koji pokazuje srednji prst. Uz to i namjerno krivo napisanu: Merry Chriztmaz. Očito je da sam do Božića baš i ne drži, a nije ni korektan prema onima kojima Božić nešto znači. Uostalom, zamislite kakav bi skandal  izbio kada bi netko kršćanskog podrijetla na sličan način čestitao muslimanima Ramazan ili Židovima Hanuku. Drukčijih problema s božićnom čestitkom ima slovenski košarkaš Goran Dragić. On je čestitao pravoslavni Božić Twitteru, ćirilicom. Neki su ga na to podsjetili da je on Slovenac, a on im je odgovorio: ”Ja sam Slovenac pravoslavne vjere.” Moram priznati da mi se odgovor svidio, a pohvalno je da su izostale i negativne reakcije sa srpske strane. Što nije slučaj kada se netko izjasni kao Hrvat pravoslavne vjere. A vlast još uvijek odbija registrirati Hrvatsku pravoslavnu crkvu kao vjersku zajednicu.

Kad se to jednoga dana dogodi, bit će to znak da je Hrvatska postala normalna država.

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari