Pratite nas

Razgovor

Predsjednica: Duboko me zabrinjava činjenica da Hrvatska stagnira (VIDEO)

Objavljeno

na

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović u petak je izjavila kako ideološka pitanja ne bi smjela biti primarna na političkoj sceni, već bi to trebala biti egzistencijalna, životna pitanja građana, a u pogledu nabavke novih borbenih zrakoplova rekla je da odluka još nije donesena te da je spremna sazvati sjednicu Vijeća za obranu “čime se ministar obrane i premijer dogovore”.

U sklopu emisije Hrvatskoga radija “S predsjednicom izvan protokola”, Grabar-Kitarović kazala je kako sam sadržaj preporuka Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima pokazuje složenost ideoloških pitanja, ali drži da ta pitanja trebaju ostati u stručnoj domeni, a ne biti jedno od primarnih pitanja političke scene.

“Odgovorno tvrdim, iz svojih susreta s građanima, da je njima najbitnije kako će preživjeti, ne samo danas i sutra, već kakav će im život biti u Hrvatskoj, kako osigurati egzistenciju ovdje, kako osigurati rješavanje pitanja svih pitanja – demografsko pitanje, jer bez ljudi nema niti države, kako osigurati hrvatsku budućnost. A u tome ideološka pitanja ne kažem da nisu bitna, međutim, ona bi trebala biti u domeni stručne javnosti, a mi kao političari moramo se baviti gospodarstvom, otvaranjem novih radnih mjesta, privlačenjem ulaganja, socijalnim pitanjima, blokiranim računima građana i svim drugima pitanjima koja doista teško opterećuju naše društvo i građane”, ustvrdila je hrvatska predsjednica.

Smatra da ideološka pitanja posljednjih nekoliko godina ne samo da su oduzela dragocjeno vrijeme za raspravu o egzistencijalnim pitanjima, već su dovela do još većih i dubljih podjela u društvu koje, dodala je, svojim radom nastoji nadići. “Nastojim izbrisati ideološke podjele i da se svi zajedno usredotočimo na ono što je bitno. A to su životna pitanja građana”.

Dodaje kako bi možda umjesto istraživanja javnog mnijenja o rejtingu političara trebalo napraviti istraživanje o životnim pitanjima “kako bi se i na taj način davala nekakva crta po kojoj bismo kao političari i državnici trebali ići”.

Upitana je li već donijeta odluka od koga će Hrvatska kupiti borbene zrakoplove, s obzirom na pisanja u medijima da će to gotovo sigurno biti Izrael, predsjednica je kazala kako je spremna sazvati sjednicu Vijeća za obranu “čime se resorni ministar i premijer dogovore”.

Predsjednica naglašava da je nužno ići u obnovu zrakoplovne flote, o čemu postoji politički konsenzus, kako bi hrvatsko nebo štitili sigurni zrakoplovi.

“Kao što znate postoje četiri ponude. Koliko je meni poznato, koliko sam informirana, još nije donesena konačna odluka. Ja sam tu, čekam. Spremna sam sazvati sjednicu Vijeća za obranu kad god se to resorni ministar i predsjednik Vlade dogovore, dakle, da raspravimo to pitanje. Konačna odluka, naravno, jest na Vladi koja će potpisati sporazum s vladom one države za koju se odluči da će se od nje nabaviti zrakoplovi”, kazala je Grabar-Kitarović.

Drži da je tu odluku trebalo donijeti još prije dvije godine, a njezino daljnje odlaganje, smatra, može dovesti i do kontraproduktivnih posljedica.

Dodaje da, naravno, razumije svu složenost te odluke, jer nije riječ samo o financijskim sredstvima, već i o strateškim pitanjima – “i ulaganja i naših budućih strateških partnera”.

“Ali, očekujem da ćemo dobiti kvalitetan prijedlog rješenja utemeljen na otvorenom, transparentnom i nekorumpiranom procesu, gdje će prije svega stručnjaci dati svoju riječ i predložiti koja je ponuda najbolja”, kazala je.

U pogledu posjeta srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića smatra da je time učinjen korak naprijed u odnosima sa Srbijom te ocijenila da je Vučić u najboljoj volji donio podatke o tri osobe za koje je kasnije utvrđeno da su već identificirane. “Kao predsjednica, ali prije svega kao majka, zbog toga sam ljudski razočarana, jer sam doista htjela da taj posjet urodi rješavanjem sudbine barem jedne obitelji nestalih osoba. Međutim, neću se obeshrabriti radi toga, nastavljamo cijeli ovaj proces”, kazala je predsjednica.

Dodala je i da je Ivicu Vrkića imenovala svojim posebnim povjerenikom za nestale osobe iz Domovinskog rata kako bi, uz Komisiju za nestale osobe, dala “politički zamah jednom procesu koji već godinama dosta stagnira i pokušala kroz politički dijalog sa srbijanskim predsjednikom i srbijanskom stranom doći do podataka neophodnih za rješavanje sudbine nestalih”.

“Ja nikako ne bih podcjenivala posjet predsjednika Vučića Zagrebu, jer su ostvareni koraci naprijed za koje čak i nisam očekivala da će biti ostvareni”, ustvrdila je.

Dodala je da se ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak već sastala sa srbijanskim kolegom te je, uz ostalo, dogovoreno rješavanje pitanje lektorata za hrvatski jezik u Srbiji, a krajem mjeseca i ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković trebao bi se sastati sa srbijanskom kolegicom. “Pitanje jurisdikcije je jedno iznimno bitno pitanje koje treba što prije riješiti”, kazala je predsjednica.  (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Marko Jurič: Treba ukinuti HRT i krenuti iz početka

Objavljeno

na

Marko Jurič je novinar bez dlake na jeziku. Njegove tv emisije ili novinsko-publicističke uratke vole ili ne vole. Sredine nema. Međutim, takvi kod nas ne prolaze dobro, ali kod njega nema alternative.

Svojedobno je s Markom Markovićem pokrenuo tjednik „Panoramu“, objavio jednu knjigu, bio urednik i voditelj na televiziji Z1, producent nekih tv serija, itd. i tako redom. On ti je kao mačka – kaže mi jedan kolega. Baciš ga na glavu, a on se uvijek dočeka na noge.

Istina, već duže vrijeme na Z1 ne gledamo njegove rado gledane  emisije „Markov trg“, ali već je on u novim projektima.

Zanimala nas je njegova profesionalna prošlost, ali i budućnost.. .

Gospodine Jurič. Počeli ste novinarsku karijeru početkom devedesetih, dakle u vrijeme stvaranja hrvatske države. Kako je bilo tada, a kako je danas raditi u hrvatskom novinarstvu?

Doduše krajem osamdesetih sam počeo honorarno u Večernjem pa onda VPA pa Globus itd., ali pravi novinarski izazovi su počeli praćenjem ratnih zbivanja u Hrvatskoj. Bilo je to vrijeme kada su novine najveći dio svoje zarade ostvarivale od prodaje, odnosno od čitatelja. Danas je situacija bitno drugačija i novine žive od sponzora. Razlika je u tome da su novine prisiljene prilagođavati se onome tko ih financira. Stoga kada ste, kao ranije, egzistencijalno ovisili o ocjeni čitatelja morali ste se vrlo potruditi što se tiče sadržaja. Bilo je to vrijeme kada su dominantne novinarske forme bile reportaže, intervjui i istrage. Znači novinar je bio sakupljač informacija. Danas su dominantni komentari i analize, što znači da je novinar kreator i oblikovatelj informacije. Zato u današnjem novinarstvu dominiraju subjektivni pogledi na stvarnost, odnosno dojmovi, a u konačnici se takvo novinarstvo, namjerno ili slučajno pretvara u krivotvorinu stvarnosti.

U vrijeme komunizma često smo se susretali s cenzurom. U kojoj je mjeri ona prisutna i danas? Ne čini li vam se da je veća i opasnija tzv. autocenzura?

Ima te autocenzure koja je posljedica tog odnosa prema sponzorima, a koji su uglavnom velike kompanije, koje opet ovise o državnim ugovorima, koncesijama, zakonskim formama itd. Tu su onda važni posrednici marketinške i PR agencije koje usmjeravaju taj veliki sponzorski kolač prema onim redakcijama koje su poslušne njihovim uputama, ‘dobronamjernim’ savjetima ili ucjenama. Dakle stvari se svode na jednostavne principe ‘ili ćeš pisati što mi hoćemo ili nećeš dobiti oglase’. U komunizmu su nepoćudni bili zabranjeni, a danas ostaju bez financijske potpore. A kad svemu tome još pridodate nekompetentnost novinara, a što je posljedica enormnog povećanja broja medija, rekli bi sveopće inflacije novinarske profesije, dolazimo do ovakve krivotvorene slike naše stvarnosti u javnom prostoru.

Zbog čega je hrvatsko novinarstvo drastično potonulo? Međutim, od mnogih se može čuti da smo  u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata dobili medijski rat s agresorima!

Zbog toga što to više nije hrvatsko novinarstvo. Ovo danas je neki hibrid raznih anacionalnih, intelektualno narcisoidnih i raznih nastranih ideoloških, društvenih pa u konačnici i političkih formata koji nemaju baš nikakve veze s identitetskom biti bića hrvatskog naroda. Za vrijeme Domovinskoga rata, hrvatsko je novinarstvo disalo u duhu naroda i interesa, a po završetku rata, osobito nakon 2000.-te godine hrvatski su novinari izbačeni ili gurnuti na marginu. I sam sam doživio takvu sudbinu u Večernjem listu.

Zbog čega ste „izbačeni“ iz tv kuće Z1?

Jedan od razloga je novac. Naime, moje su emisije otvarale probleme prema sponzorima Z1 televizije i to od Agencije za elektroničke medije pa nadalje.

A zbog čega iz novog novinarskog društva (HNIP) u kojem ste se također angažirali?

U HNiP su ušli razni novinarski klimavci od HRT-a pa nadalje, kojima nije odgovarala jedna čvrsta pozicija udruge koju smo zagovarali kolege Marko Ljubić, Jure Vujić i ja pa su nas po kratkom postupku izbacili. Potpuno suprotno statutu, zakonu itd., ali kad ste na strani sustava onda sve to možete bez straha od sankcija. Opet se tu umiješao novac jer da bi udruga dobivala novce od nekih sponzora uvjet je bio da ‘ne stvara problem’. U bivšoj se državi to zvalo ‘ne talasaj’. Taj posao eutanazije HNiP-a su odradili danas čelni ljudi udruge.

Sada se vaše, inače odlične emisije prikazuju na pojedinim portalima. Kako, zašto?

Internetska tv je budućnost, a evo postala je i sadašnjost u Hrvatskoj.

Nego, što je Projekt Velebit?

Projekt Velebit je ideja. Rekli bi ideja zdrave pameti, logike, istine. Jedna platforma koja polako okuplja ljude sa idejom, sa voljom i spremnošću da naprave nešto više od jalovog lamentiranja zašto je ovako, zašto je onako. Kad pogledate komentare ispod tekstova koji diraju u krucijalne političke teme lako vidite kako je prosječan hrvatski čitatelj sapet emocijama i ne snalaženjem. Pa se onda stavljaju razni bijesni komentari puni uvreda ili psovki, crtanja šubara, petokraki omraženim ljudima ili stavljanja onih ZDS pozdrava. I ljudi misle da su time nešto postigli. A zapravo reagiraju upravo onako kako kreatori ovakvog stanja žele – da se ispušu kroz taj virtualni svijet portala.

Ne bi li bilo bolje i zanimljivije da objavljujete svoje novine?

Možda bi, ali novine su veliki i skup projekt. Ako znate nekoga tko bi htio uložiti novac javite nam!

Ima li ikakve šanse da vas jednog dana kao novinara ili urednika gledamo i na HRT-u, da recimo  tamo vodite svoje emisije?

Na ovim se našim prostorima stalno izmjenjuju ideološke koncepcije. Tako da će i ovakvo stanje doći svome kraju. HRT je sve samo ne ono za što se izdaje i za što dobiva ogromni novac. Tko zna što će biti za godinu, pet ili deset. Možda je pravo pitanje bi li ja uopće htio voditi emisiju na HRT-u.

Što mislite o kontraverznoj tv emisiji kontraverznog novinara Nedjeljom u dva?

Dobro upakirana jeftina propaganda jugonostalgije, a možda i nekih konkretnijih planova. Stanković je politički aktivist, a ne novinar i ta bi se emisija trebala emitirati kao promidžbeni program, a ne kao dio informativnog, dokumentarnog ili kojeg već programa jer nema veze ni sa informiranjem, ni sa dokumentiranjem. Ali to vam je odraz stanja u državi. Stanković je televizijski reprint mentaliteta saborske većine.

Trebali ukinuti pretplatu HRT-u?

Ne, nego treba ukinuti HRT, poslati sve te ljude na ulicu pa neka svoju novinarsku, dramsku, redateljsku i koju već genijalnost isprobaju na tržištu. Nakon toga ispočetka započeti zapošljavati ljude koji su najprije hrvatski profesionalci, a onda radijskotelevizijski.

Jeste li se kao novinar susretali sa sudskim tužbama?

Jesam. To je neminovnost ove profesije, pogotovo kada ne pjevate po notama kompozicija te hrvatske duboke države.

Želite li još nešto dodati, poručiti?

Gledajte Podcast Velebit!

Razgovarao: Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Stjepan Šterc: Za pet godina Hrvatska neće imati za mirovine

Objavljeno

na

Objavio

PODCAST VELEBIT – Kolaps mirovinskog sustava

Demograf Stjepan Šterc:
Više Hrvata živi izvan Hrvatske nego u Hrvatskoj, procjena je oko 4 milijuna.

Mogu li Hrvati izvan Hrvatske biti temelj revitalizacije Hrvatske?
Zašto se u Hrvatskoj ne primjenjuju izraelski ili irski modeli povezanosti iseljenog i domovinskog stanovništva?

Zašto se iseljenim Hrvatima u Hrvatskoj ne omogući ulaganje bez poreza kao što to Irska država omogućuje Ircima?
Zašto hrvatska država ‘kažnjava’ umjesto da nagradi majku u porodiljskom razdoblju?

Zašto je hrvatskoj državi važnije financirati ne vladine udruge, nego poticati rađanje djece?
Zašto je Plenkoviću bilo važnije sačuvati neke ministre, nego primjeniti ozbiljne demografske mjere?
Zašto se na otocima poput Lastova uopće naplaćuje PDV?

Odgovore na ova pitanje poslušajet u PODCAST VELEBIT

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari