Pratite nas

Komentar

Predsjednica je muku od posjeta uspješno privela kraju

Objavljeno

na

PREDSJEDNICA RH JE, KAKO NAROD KAŽE, TREBALA „IMATI ŽELUDAC“ I „ODRADITI“ POSJET PREDSJEDNIKA RS

U moru punom sipinog crnila roniocu se teško orijentirati, pogotovo što nije u mogućnosti spoznati koliko je vrsta i kakvih sipa koje puštaju crnilo. Ista stvar je i, na kopnu, s guskama koje se moraju snalaziti, iako im nije poznato je li magla prirodna pojava ili se pušta da bi se okružje zamaglilo. Ratnici i oni koji su služili vojsku znaju da se umjetna magla pušta iz dimnih bombi kako bi se zavaralo neprijatelja, pobjeglo sa ciljnika i spasilo glavu. Isto tako da bi se guske klepnulo, ako se ne snalaze u magli.

“Svako jutro jedna kajgana” – Komentar Antun Drndelić

Takvo stanje imali smo nedavno kada su dimne informativne, strategijske i taktičke dimne bombe pljuštale sa svih strana. Dimna bomba, kojoj bi se s pravom mogao staviti naziv „atomski udar“, ali vježbeni, sada još bez nuklearnog otpada, pljusnula je u Ujedinjenim narodima,kada je opet jednom, a nikada ne će prestati ta vrsta psihološkog zračenja, Hrvatska optužena, uz ostalo i za 700.000 žrtava Jasenovca. Osobno, s tih 700.000, što je u početku bilo izražavano i kao 1,700.000, nemam ništa jer sam u lipnju 1945. navršio šest godina.

Kratko vrijeme nakon tog događaja u New Yorku, ista se stvar približila i području Republike Hrvatske, članice UN, EU i NATO-a, koji za svoju članicu nikakvim znakom, ni potporom, ali ni osudom,nisu reagirali, ni pozitivno, ni negativno. Što se može „prevesti“ i da se s izložbom u New Yorku slažu, po načelu – tko šuti smatra se da pristaje, ali takvu članicu ipak trpe i toleriraju u svojoj sredini. Zbog svojih interesa! Psihološki i psihijatrijski bi se to moglo nazvati i uspješnim nabijanjem kompleksa krivnje mladoj državi i njezinom narodu. Ostalima koji su državljani, ali nisu pripadnici tog naroda, jer se i oni o tomu ne izjašnjavaju neposredno, to ili odgovara ili ne odgovara, ovisno o prigodi ili interesima. Utvrđene istine nema, osim političkih, koje su u funkciji raznoraznih inozemnih ili tuzemnih interesa i doktrina. Negativnih prema Hrvatskoj.

Stvar se činjenično približila Hrvatskoj jer je u posjet trebalo primiti pozvanog predsjednika Republike Srbije, čiji je ministar vanjskih poslova otvorio njujoršku izložbu. Ministar vanjskih poslova nije pratio svojeg predsjednika u posjet Hrvatskoj. Iako je trebalo , kako kaže narod“ imati želudac, predsjednica Republike Hrvatske je, vizualno bez želučanih problema, „ odradila“ taj posjet visokog rizika na profesionalno visokoj razini, i bez protokolarnih „gafova“, privela ga kraju. Ali…,

Uvijek postoji magla za „guske“, ali i guske spremne i „nespremne“ na maglu. U ovom slučaju, svi komentari ovisili su o medijima, i zbog tekstova i zbog slika, ali i izbora i priklona doktrinarnih formulacija i snimateljskih rakursa. Prepričano je ili uokvireno u sliku i komentirano ono što se u tim okolnostima željelo. A svi ostali su vidjeli što se događalo.

Umjesto objektivnog pristupa prevladala je magla i sipinsko crnilo tako da je običnom promatraču servirano on što se želi postići. Što on po nečijem mišljenju treba vidjeti ili pročitati. U ovom slučaju su mediji magla… Svatko naravno može reći da je onda za odčitavanja potrebna i vidovitost. Da, ali i iskustvo, mogućnost i tumačenje viđenog i kroz medije prikazanog. A što se želi od strane koga, u koju svrhu, s kojom namjerom spoznat će se kasnije i prepoznati po toku događaja i događanja koja slijede.

Temeljno pitanje je kako bi se u međunarodnim krugovima, takvima kakvi jesu, s poznatim ili nepoznatim ulogama koje „igraju“ u ovom malom provincijskom teatru, ocjenjivao moguće nedoličan prijam upravo takvog gosta u zemlju koja uskoro preuzima vođenja nekog EU organa. I sjedište dolazi u Zagreb. Zato je i bilo provokacija od strane srbijanskog člana Vlade RS, na položaju ministra obrane, i drugih, ali oni koji imaju pravo na prosvjed u demokratskoj državi kakvom se Hrvatska prikazuje, oni su u takvim uvjetima prosvjedovali, kako su prosvjedovali. A da je bilo provokacija onih drugih, pa i satiričara – je. Predsjednica je tu muku od posjeta uspješno privela kraju.

Koliko je gost uspio u svojem naumu, vraćajući opet jednom nama naše, radi se o matičnim knjigama općine Dvor na Uni, nalik je i politici zapadnog susjeda koji nam kao svoj doprinos i žrtvu pregovorima o Savudrijskoj vali želi vratiti našu Svetu Geru koju je okupirao, i danas ju drži u okupaciji. Našu…Agresivno svojatanje i obmanjivanje. Guske u magli teško to mogu vidjeti i shvatiti. Srbija i dalje „jaše“ na svojoj načertanjsko/memorandumskoj doktrini. I takva će biti primljena u EU? Zapadni iskusni europski susjed sipira po Savudrijskoj vali…
Našalimo se pa recimo – oh, tako europski…

Antun Drndelić

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentar

Kainovska ljubav brata Emira Hadžihafizbegovića

Objavljeno

na

Objavio

GostovanjeGostovanje Emira Hadžihafizbegovića u emisiji Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića možemo promatrati iz dva kuta.

Prvi se odnosi na bošnjačku politiku prema Hrvatima u BiH, nad kojima Bošnjaci desetljećima provode sustavno političko nasilje. Koliko god je u emisiji, kad je zaškripilo, Hadžihafizbegović pokušavao bježati iz politike u glumu, prosječan gledatelj shvaća da je on primjer današnjeg bošnjačkog političkog čovjeka: desnom rukom promiče islamsko-nacionalnu BiH (član je SDA), a lijevom maše s napamet naučenim floskulama građanluka za izbor komuniste Željka Komšića.

Hadžihafizbegović tvrdi da je normalno da Bošnjaci Hrvatima biraju Komšića, jer po njegovoj procjeni ‘četnik’ Milorad Dodik Dragan Čović „rade na uništenju bosanskohercegovačkog društva“. Mudri Hadžihafizbegović pristupa tom društvu kao jednom, nadnacionalnom, ignorirajući njegovu višedimenzionalnost.

Ukoliko i prihvatimo tu akrobaciju ostaje za vidjeti zašto bošnjačka koalicija (post-)titoista i islam-nacionalnog SDA pojačava stiskanje Hrvata svaki put kad se Srbi postroje. I ne pušta, od jeseni 1992. do danas. Valjda je temeljem ahdname Mehmeda II. Osvajača, povijesnog dokumenta „koji garantira ljudska prava i vjerske slobode“, kako jednom reče voditelj Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva sarajevskog dr. Abdulgafar ef. Velić, Hadžihafizbegović u Nedjeljom u 2 bio slobodan nabrojati pet Hrvata koje bi Bošnjaci odmah birali. Kako je sam glumac priznao, današnja izborna ahdnama to omogućuje: jasnu diskriminaciju cijelog jednog naroda. Iz toga proizlazi da je BiH samo za Bošnjake, Srbi su ionako četnici, a Hrvate treba podčiniti nametanjem raznih QuislingaDegrella van Tonningena.

Hadžihafizbegović je izjavio još nešto vrijedno pažnje: „Hrvati su naša braća!“ Simbolično je da hrvatski državljanin po Ranku Ostojiću gleda na Hrvate kao braću, ali bi – kako voli reći – „on i njegov narod“ odlučivali o sudbini i političkom nestanku braće. Takvu plemenitu bratsku ljubav možda je još samo Kain znao pokazati.

Drugi ćošak iz kojeg možemo promatrati glumca i bivšeg vojnika Armije BiH i HVO-a iz Tuzle je kroz manjak vizije hrvatskih političara, i u Hrvatskoj i BiH. Bi li prosječan gledatelj bio uznemiren nakon Hadžihafizbegovićevog baljezganja da Hrvatska i hrvatski političari u BiH znaju odgovoriti – raditi u korist rješavanju hrvatskog pitanja u BiH? Vjerojatno ne bi.

Hrvatska je nakon triput nametnutog Komšića tek par mjeseci upozoravala Europsku uniju, međunarodne aktere i svjetske diplomacije o štetnosti tog čovjeka, neravnopravnom položaju Hrvata u BiH i spornosti izbornog zakona. O tome svjedoče brojni medijski izvještaji, poput sastanka Andreja Plenkovića Emmanuela Macrona. Nakon toga je sve stalo, ishod je onaj stari – Hrvati, snađite se i ne talasajte puno. Jer, da se nešto izrodilo iz tih kvazipokušaja zamjenik pomoćnika državnog tajnika SAD-a Matthew Palmer ne bi zaobišao Mostar u širokom luku.

Izjave političara vratile su se u okvir tužne hrvatske zbilje (čemu svjedoče floskule „podržavamo ravnopravnost svih konstitutivnih naroda“ i „BiH je prijateljska zemlja“), a vjerojatno će tako i ostati do idućih općih izbora 2022. godine. Primjerice, ne promišlja se o bilo kakvom djelovanju izvan europske karikaturalne sporosti, savezništvu sa SAD-om po pitanju položaja Hrvata u BiH, lobiranju, ili drugim ambicioznijim koracima.

Pitanje je što se može očekivati od hrvatskog predsjedanja Europskom unijom 2020.? Iz najava je jasno kako će Hrvatska gurati balkanske države ka Uniji, a kad je u pitanju BiH vjerojatno će to biti pomoć njoj kao „prijateljskoj državi“, uz široko zaobilaženje cjelokupnog hrvatskog pitanja (školstvo, kultura, znanost i obrazovanje, RTV javni servis, teritorijalna, politička i ekonomska ravnopravnost, itd.)

Ni južno od Save nije bolje. Hrvatski političari podijelili su fotelje, vlast na razini Federacije BiH uredno funkcionira, Hrvati dižu ruke za nova zaduživanja, Najlegitimniji otvoreno laže o izmjenama izbornog zakona kako bi, valjda, širio ‘optimizam’ među hrvatskim narodom. Ukorjenjuje se kultura slabosti, normalizira se smeće po cesti u Mostaru, iako se zna da je s druge strane hadžihafizbegovićevski brat.

I da, Hadžihafizbegović samo igra tragediju koju potpisuju abelovski Hrvati.

I.Pepić/poskok.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Zagazili smo duboko u sferu kolektivne socijalne patologije: Zoki i njegova kandidatura ‘zapalili’ Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

BUM! TRAS! KARAMBA! NEVIĐENA SENZACIJA! TKO BI TO OČEKIVAO!? MA, JE LI MOGUĆE!? AUUUUUUUUU!!!

Zoki Milanović objavio kandidaturu za predsjednika Hrvatske (koja je mjesecima najavljivana). Kud ćeš većeg događaja!?

Drma se Hrvatska, podrhtava kao list na vjetru od uzbuđenja!

“Jedini političar državničkog kova”; “Samo on ima karizmu autentičnog ljevičara”; “Jedini političar koji može ujediniti ljevicu” – pljušte komplimenti i pohvale iz kruga njegovih obožavatelja, pogotovu iz posrnule Partije – pa čak i među otpadnicima koji trenutačno imaju status disidenata i osnovali su vlastite strančice. I svi oni čekaju, naravno, poneku sinekuru ako Zoki kojim slučajem zasjedne na Pantovčak. Ponašaju se, dakle, po onoj: “ne laje pas sela radi, nego zbog sebe”. Inače, pokazali su koliko ga “vole” kad je odlazio iz politike.

Čovjek koji je 5-6 puta izgubio izbore, tisuću puta se izblamirao u javnosti svojim lupetanjima koja nemaju veze sa zdravim razumom, pokušao vrbovati i kupovati zastupnike MOST-a i na kraju podvijena repa napustio SKH/SDP, vraća se u velikom stilu!

To medijsko napuhavanje može progutati samo raja ispranog mozga – svima ostalima mora se smučiti. Ili biti urnebesno smiješno. Famu oko Zokija ne šire samo mainstream mediji i TV postaje s nacionalnom koncesijom, nego i “desni” mediji i sve polako ulazi u sferu kolektivne socijalne patologije.

I nije to prvi put da se ovako kolektivno “zabavljamo” poput publike u nekom trećerazrednom cirkusu. I neće biti nikakvo čudo ako u dogledno vrijeme mediji izlude i onaj zdravi, normalni dio ovog naroda koji još uvijek nije podlegao propagandi i ispiranju mozga.

Ljudi, bježite s Interneta! Idite u prirodu! Ako je ikako moguće odaberite neku lokaciju bez struje i ne nosite radio aparat, mobitel ili bilo kakvo slično pomagalo. Ako želite ostati normalni.

Čudite se zašto ljudi odlaze iz Hrvatske!?

Pa vjerojatno zato što su pametniji od ovih koji su ostali. Ja drugoga razloga ne vidim.

Cirkus nas tek čeka. Kad počne kampanja za predsjednika države.

Bilo bi zgodno napraviti analizu s podacima o egzodusu hrvatskih građana u vrijeme predizbornih aktivnosti. Smijem se kladiti da je osjetno veći nego inače.

Ali, ništa zato. Oni imaju izborni zakon po kojemu ih na vlast može izabrati i 5 građana. Ne može se Hrvatska toliko isprazniti da oni ne mogu osvojiti vlast.

A to je najvažnije. Za njih.

A narod…koji narod?

 

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari